João 11
Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs NTLH
1 — ausente —
1 Um homem chamado Lázaro estava doente. Ele era do povoado de Betânia, onde Maria e a sua irmã Marta moravam.
2 — ausente —
2 (Esta Maria era a mesma que pôs perfume nos pés do Senhor Jesus e os enxugou com os seus cabelos. Era o irmão dela, Lázaro, que estava doente.)
3 lëmï bo ga tönë ënyï koja laja gɔ Yësu, iya te, “Ŋere, ako, bɔ murë yï ëdï dɔ rɔkɔꞌɔ.”
3 As duas irmãs mandaram dizer a Jesus: — Senhor, o seu querido amigo Lázaro está doente!
4 Kina ɔdɔ Yësu kuwö ꞌdeni tara tine, bo iya te, “Rɔkɔꞌɔ ꞌba Lazara nime ŋburuŋburu mo inza rɔ tölë. Tine rɔkɔꞌɔ nime iꞌdi rönï ꞌdeni ꞌdɔ Bɔkoꞌba kileme tigɔ abo timo zi bilaka, kina gbï ꞌdɔ bo kileme tigɔ ma ꞌba kole abo timo.”
4 Quando Jesus recebeu a notícia, disse:
5 Tine kɔzɔ ame Yësu bo kɔꞌɔ Mariya ni ti Marata ti löndö lïjë Lazara nima pele rɔ mbëmbë ne,
5 Jesus amava muito Marta, e a sua irmã, e também Lázaro.
6 bo oloma titi koꞌdɔ töꞌdö dɔ rïyö bi nima laja ꞌba rɔkɔꞌɔ ꞌba Lazara koꞌja bo teyi ne.
6 Porém quando soube que Lázaro estava doente, ainda ficou dois dias onde estava.
7 Kina bo kënyï kiya zi bɔ kösö gɔ bo ga, bo iya te, “Ënyïke dilekike darike Betaniya.”
7 Então disse aos seus discípulos:
8 Lïjë iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi, ya naga nima oꞌdɔkɔ tönë ꞌdɔ tuꞌdu yi ti döku kupö yi yaga gïrï naga nime di yayi. Ëddï koꞌdɔkɔ gbï tari ꞌböwu yayi gɔ waꞌdi?”
8 Mas eles disseram: — Mestre, faz tão pouco tempo que o povo de lá queria matá-lo a pedradas, e o senhor quer voltar?
9 Bo iya te, “Laka. Oŋgɔke kada te. Ɔdɔ kada kɔdɔ ꞌdeni rɔ mï dɔŋbɔ ëdï keze ŋbö kömö mï dɔkɔpiyari. Bilaka ame këdï kiliŋgere rɔ mï kada ne ikali dë ma ꞌdɔ kilaꞌba mï gö ma titi ame ga mï kɔri ne, römöyï gɔ bi ëdï rɔ ma kɔpɔ.
9 Jesus respondeu:
10 Ne ɔdɔ kiya te bilaka mɔtɔ kënyï bi liŋgere rɔ mï korɔndɔ, bo ëdï kilaꞌba mï gö, römöyï bi kɔpɔ inza.”
10 Mas, se anda de noite, tropeça porque nele não existe luz.
11 Kina bo kiya gbï ꞌböwu zïnnï, bo iya te, “Bɔ murë ze Lazara öꞌdö ꞌdeni, ne tine mëdï mari mindiŋi bo yaga.”
11 Jesus disse isso e depois continuou:
12 Lïjë iya te, “Yëë, ŋere. Ɔdɔ bo këdï bi töꞌdö, na laka, ꞌdɔ dɔ bo kïtëwu di pötö rɔkɔꞌɔ nima.”
12 — Senhor, se ele está dormindo, isso quer dizer que vai ficar bom! — disseram eles.
13 Dëmba bo ëdï rɔ tiya lende ꞌba tölë ꞌba Lazara, tine lïjë omeri ꞌbënnï tëgë bo ëdï rɔ tiya lende ꞌba töꞌdö ma laka.
13 Mas o que Jesus queria dizer era que Lázaro estava morto. Porém eles pensavam que ele estivesse falando do sono natural.
14 Kina bo kumö mï ꞌjɔ ꞌba lende nima zïnnï, bo iya te, “Lazara ölë ꞌdeni rɔ tölë.
14 Então Jesus disse claramente:
15 Ne mëdï ti mï këyï römöyï minza ti bo yayi. Ne lende nime ti kiꞌdi ye ꞌdeni ŋgï kiꞌdike dɔye rɔ ma laka gɔ lende ma. Ënyïke darike toŋgɔ bo.”
15 mas eu estou alegre por não ter estado lá com ele, pois assim vocês vão crer. Vamos até a casa dele.
16 Tɔma ame bilaka këdï kïdëkï möyï bo mɔtɔ gbï rɔ Roŋa ne, ɔdɔ bo koŋgɔ Yësu kiya lende ꞌdeni kɔzɔ a nima tara tine, bo ënyï ŋgï tɔrɔ, bo kiya zi lëpï bo naga nima, bo iya te, “Darike ꞌdɔ dölëke bi kɔtɔ ti ŋere ze.”
16 Então Tomé, chamado “o Gêmeo”, disse aos outros discípulos: — Vamos nós também a fim de morrer com o Mestre!
17 Kina ɔdɔ Yësu ni kari ꞌdeni kömö Betaniya tine, bilaka iya zi bo tëgë töku nima oꞌdɔ ꞌdeni dɔ sowɔ mï gö.
17 Quando Jesus chegou, já fazia quatro dias que Lázaro havia sido sepultado.
18 Gawo mo nima ɔwɔ dë di ŋgila Yerosalema.
18 Betânia ficava a menos de três quilômetros de Jerusalém,
19 Kina bilaka ma konzi mɔtɔ ga ako ꞌdeni di yayi tuyë kɔmɔ Mariya ni ti Marata di pötö tölë ꞌba löndö nnï nima.
19 e muitas pessoas tinham vindo visitar Marta e Maria para as consolarem por causa da morte do irmão.
20 Marata uwö lende ꞌba tako ꞌba Yësu nima ꞌdeni. Kina lɔko kënyï ŋgï kari turë dɔ Yësu gɔ kɔri. Mariya na kileke ꞌbënï liŋɔ.
20 Quando Marta soube que Jesus estava chegando, foi encontrar-se com ele. Porém Maria ficou sentada em casa.
21 Marata iya gbɔ zi Yësu, iya te, “Yö, ŋere, ma kiya te këddï ra tize bine dëne löndö ma nime inza kölë kɔzɔ a nime te.
21 Então Marta disse a Jesus: — Se o senhor estivesse aqui, o meu irmão não teria morrido!
22 Ne pele mikali ꞌdeni Bɔkoꞌba ti koꞌdɔ wa ame ga pili kititi di zi bo ne ŋgï.”
22 Mas eu sei que, mesmo assim, Deus lhe dará tudo o que o senhor pedir a ele.
23 Yësu iya te, “Löndö yï ëdï kënyï kïdïdï kɔdɔ yaga di mï tölë nime.”
23 — O seu irmão vai ressuscitar! — disse Jesus.
24 Marata iya te, “Mikali ꞌdeni ŋgï tara rɔ ma laka bo ti kënyï ŋgï kɔdɔ yaga di mï tölë kɔtɔ ti töku ma laki mɔtɔ ga mï kada ame ꞌdeni rɔ ŋburuŋburu ꞌba dɔliŋɔ nime ne.”
24 Marta respondeu: — Eu sei que ele vai ressuscitar no último dia!
25 Yësu iya te, “Ma na rɔ bɔ tïdïdï bilaka yaga. Ma na rɔ bɔ tiꞌdi töku kënyï kɔdɔ yaga. Ya ame ga pili kiꞌdi dönnï ꞌdeni gɔ lende ma ne, ɔdɔ lïjë kölë pele, ti kënyï kïdïdï ꞌdeni.
25 Então Jesus afirmou:
26 Ya ame ga pili kiꞌdi dönnï ꞌdeni gɔ lende ma lïjë kënyï kïdïdï ꞌdeni ne, lïjë inza kölë kpe. Iꞌdi döyï ꞌdeni ŋgï gɔ lende nime?”
26 e quem vive e crê em mim nunca morrerá. Você acredita nisso?
27 Marata iya te, “Ŋere, miꞌdi dɔma ꞌdeni ŋgï rɔ ma laka gɔmo nï na rɔ Kurïsïtö ame Bɔkoꞌba këdï koja kako dɔliŋɔ nime ne. Kina miꞌdi dɔma ꞌdeni gbï gɔmo nï na rɔ kole ꞌba Bɔkoꞌba.”
27 — Sim, senhor! — disse ela. — Eu creio que o senhor é o Messias , o Filho de Deus, que devia vir ao mundo.
28 Kina lɔko kënyï ŋgï kari kïdëkï Mariya. Lɔko kugu gɔmo liwo zïnï, iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi ze ömö ꞌdeni yaga ꞌdë yayi. Bo ëdï kïdëkï yi.”
28 Depois de dizer isso, Marta foi, chamou Maria, a sua irmã, e lhe disse em particular: — O Mestre chegou e está chamando você.
29 Kina ɔdɔ Mariya kuwö lende nima ꞌdeni kɔzɔ a nima tara tine, lɔko ënyï kobari rönï ŋgï welo di bërï kari turë dɔ Yësu.
29 Quando Maria ouviu isso, levantou-se depressa e foi encontrar-se com Jesus.
30 Tine Yësu ömö dë gba liŋɔ. Bo ëdï gba gɔ kɔri gɔ bi ma tönë Marata kurë dɔ bo teyi ne.
30 Pois ele não tinha chegado ao povoado, mas ainda estava no lugar onde Marta o havia encontrado.
31 Kina ɔdɔ bilaka ma tönë ga këdï rɔ tuyë kɔmɔ Mariya yayi ne koŋgɔ lɔko ꞌdeni ŋgï kobari rönï welo kɔdɔ yaga kɔzɔ a nima tara tine, lïjë ënyï ꞌdeni kozi gönï. Römöyï lïjë omeri ꞌbënnï, lïjë iya te mɔtɔga lɔko ëdï kari bi monɔ kpa tïꞌbörö nime kusu löndö nï Lazara teyi ne.
31 As pessoas que estavam na casa com Maria, consolando-a, viram que ela se levantou e saiu depressa. Então foram atrás dela, pois pensavam que ela ia ao túmulo para chorar ali.
32 Kina ɔdɔ Mariya kömö ꞌdeni koꞌja kɔmɔ Yësu tine, lɔko olɔdɔ ŋgï bërï tïlëlu bo, lɔko iya te, “Yö, ŋere, ma kiya te këddï ra tize bine dëne löndö ma nime inza kölë kɔzɔ a nime te.”
32 Maria chegou ao lugar onde Jesus estava e logo que o viu caiu aos pés dele e disse: — Se o senhor tivesse estado aqui, o meu irmão não teria morrido!
33 Kina ɔdɔ Yësu bo koŋgɔ Mariya ni ti bilaka pili ame ga ŋgila nï yayi ne këdï ꞌdeni pili kudu kɔzɔ a nima tara tine, lende mo ɔꞌɔ ꞌdeni ŋgï rɔ bo ŋbö kɔdɔ dökïꞌdï bo,
33 Jesus viu Maria chorando e viu as pessoas que estavam com ela chorando também. Então ficou muito comovido e aflito
34 bo iya te, “Usuke töku nime yala?”
34 e perguntou: — Venha ver, senhor! — responderam.
35 Kina tɔlɔ kiꞌdi tolɔdɔ ŋgï di kɔmɔ Yësu.
35 Jesus chorou.
36 Bilaka naga nima yayi ënyï tiya mo rɔ gɔ rönnï, lïjë iya te, “Oŋgɔke tɔ ma, lende ꞌba Lazara ɔꞌɔ ꞌdeni rɔ bo sowa.”
36 Então as pessoas disseram: — Vejam como ele amava Lázaro!
37 Ya mɔtɔ ga iya te, “Bo ikali tiyɔpɔ kɔmɔ bɔ kɔmɔ kölu. Ne gɔ waꞌdi na bo kokɔnyi Lazara dë kinza kölë?”
37 Mas algumas delas disseram: — Ele curou o cego. Será que não poderia ter feito alguma coisa para que Lázaro não morresse?
38 Kina ɔdɔ Yësu bo kari kömö ꞌdeni gɔ bi ame kusu Lazara teyi ne, tine lende mo ɔꞌɔ ꞌdeni gbï kɔdɔ dökïꞌdï bo. Töku nima usu ꞌdeni mï tïꞌbörö kina ulölï kpamo ꞌdeni teyi ti kulugbï döku ma löbu.
38 Jesus ficou outra vez muito comovido. Ele foi até o túmulo, que era uma gruta com uma pedra colocada na entrada,
39 Yësu iya te, “Ululuke döku nima yaga.”
39 e ordenou: Marta, a irmã do morto, disse: — Senhor, ele está cheirando mal, pois já faz quatro dias que foi sepultado!
40 Bo iya te, “Omeri gɔ lende ma tönë miya zïyï ne, ɔdɔ kiꞌdi döyï ꞌdeni ŋgï rɔ ma laka gɔmo, ti koꞌja tigɔ ꞌba Bɔkoꞌba ŋgï.”
40 Jesus respondeu:
41 Bilaka naga nima ululu döku tönë yaga. Kina Yësu kombi kɔmɔ bo ŋgï mïtɔrɔ, bo iya te, “ꞌBu ma, moꞌdɔ yëëꞌdï zïyï rɔ mbëmbë gɔ ame këddï kuwö dɔma ne.
41 Então tiraram a pedra. Jesus olhou para o céu e disse:
42 Mikali ꞌdeni ŋgï rɔ ma laka ëddï nduwë kuwö dɔma. Ne mëdï miya tara ꞌdɔ kiꞌdi bilaka naga nime bine ne kiꞌdi dönnï ŋgï gɔmo nï na koja ma kako dɔliŋɔ nime bine.”
42 Eu sei que sempre me ouves; mas eu estou dizendo isso por causa de toda esta gente que está aqui, para que eles creiam que tu me enviaste.
43 Kina bo kïdëkï ŋgï rɔ ma kembe, bo iya te, “Bɔ ne, Lazara, ɔdɔ yaga.”
43 Depois de dizer isso, gritou:
44 Kina Lazara tönë ꞌdeni rɔ töku ne, kënyï ŋgï kɔdɔ yaga di mï tïꞌbörö. Bo ɔdɔ ꞌdeni pili ti bɔŋgɔ ꞌba tusu töku ame kusu bo timo ne rɔ bo ti bɔŋgɔ ma mbowa mɔtɔ ame kudödu kɔmɔ bo timo ne. Yësu iya zi ya naga nima, iya te, “Opeke bo yaga ꞌdɔ bo kari abo.”
44 E o morto saiu. Os seus pés e as suas mãos estavam enfaixados com tiras de pano, e o seu rosto estava enrolado com um pano. Então Jesus disse:
45 Bilaka ma tönë ga kako toŋgɔ Mariya ni ne, oꞌja lende löbu nima Yësu koꞌdɔ, bo kiꞌdi Lazara kënyï kindiŋi kɔdɔ yaga di mï tölë ne ꞌdeni. Kina ya ma konzi mɔtɔ ga kiꞌdi dönnï ŋgï gɔ lende ꞌba Yësu mï kada nima.
45 Muitas pessoas que tinham ido visitar Maria viram o que Jesus tinha feito e creram nele.
46 Ya mɔtɔ ga ënyï ꞌbënnï kari kiya lende mo zi Parosi ni.
46 Mas algumas pessoas voltaram e contaram aos fariseus o que ele havia feito.
47 Kina Parosi ni kënyï kodɔꞌbɔ rönnï ŋgï ti löbu ꞌba bɔ akumu ni. Kina lïjë kotɔtɔ kpënnï ŋgï bi kɔtɔ ti bɔ burë nï, lïjë iya te, “Waꞌdi ga na gɔ doꞌdɔke ŋgï zi bɔ nime rɔ Yësu ne? Bo öꞌbö ꞌba bo za toꞌdɔ gɔ kotɔ ma kɔzɔ wa naga nime te.
47 Então os fariseus e os chefes dos sacerdotes se reuniram com o Conselho Superior e disseram: — O que é que nós vamos fazer? Esse homem está fazendo muitos milagres!
48 Ɔdɔ dolake bo nduwë köꞌbö toꞌdɔ lende abo naga nime kɔzɔ a nime te, bilaka pili ëdï kiꞌdi dönnï ŋgï me gɔ lende abo kina lïjë këdï kösö ŋgï pili gɔ bo, kina turu ꞌba Romo këdï kalo ya ŋgï dɔze, kirasi dɔliŋɔ ze nime, kitikɔ rö löbu ꞌba Bɔkoꞌba ze nime ŋgï yaga.”
48 Se deixarmos que ele continue fazendo essas coisas, todos vão crer nele. Aí as autoridades romanas agirão contra nós e destruirão o Templo e o nosso país.
49 Bɔ mɔtɔ rɔ Kayapa, ame bo na mbiri rɔ bɔ dɔ bɔ akumu mï kɔmɔ kɔɔ mo nima ne, bo ënyï tɔrɔ tilende zïnnï. Bo iya te, “Kpe nime, ikalike ɔtɔ dë du te.
49 Então Caifás, que naquele ano era o Grande Sacerdote , disse: — Vocês não sabem nada!
50 Omerike tɔ ma, ma laka na ziye ŋgï ꞌdɔ tiꞌdi bɔ kɔtɔ nima na ꞌdɔ kölë di dɔ ame ꞌdɔ bilaka löbu nime kölë kpaki kote dönnï yaga ne.”
50 Será que não entendem que para vocês é melhor que morra apenas um homem pelo povo do que deixar que o país todo seja destruído?
51 Lende nime Kayapa kiya ne, lende ꞌba ti dɔ bo na dë. Kayapa bo na rɔ bɔ dɔ bɔ akumu mï kɔmɔ kɔɔ nima. Kina ma lende nime, bo umë ꞌdeni di zi Bɔkoꞌba ame kiya te Yësu na ŋge gɔ kölë ame ꞌdɔ kutë gɔ bilaka ꞌba Yudayi pili di mï tölë ne.
51 Naquele momento Caifás não estava falando por si mesmo. Mas, como ele era o Grande Sacerdote naquele ano, estava profetizando que Jesus ia morrer pela nação.
52 Tine dë ŋge tutë gɔ Yudayi ni kɔtɔ, ne gbï tutë gɔ bɔ löwö ame ga rɔ kole ꞌba Bɔkoꞌba ne todɔꞌbɔ mo pili rɔ akɔtɔ.
52 E não somente pela nação, mas também para reunir em um só corpo todos os filhos de Deus que estão espalhados por toda parte.
53 Mï kada nima yayi na löbu ꞌba Yudayi naga nima kususu kpënnï ŋgï nati rɔ Yësu ꞌdɔ tupö mo.
53 Então, daquele dia em diante, os líderes judeus fizeram planos para matar Jesus.
54 Kina ɔdɔ Yësu bo koŋgɔ ꞌdeni tara tine, bo iliŋgere dë kpe kileme rɔ bo bi kɔpɔ mï gawo ꞌba Yerosalema. Bo ënyï kari mï dɔliŋɔ ma mbowa mɔtɔ kïdëkï möyï mo rɔ Eporima ŋgɔsi ti yï mökö. Kina lïjë kari koloma ŋgï yayi ti bɔ kösö gɔ bo ga.
54 Por isso ele já não andava publicamente na Judeia, mas foi para uma região perto do deserto, a uma cidade chamada Efraim, e ficou ali com os seus discípulos.
55 Kina ɔdɔ töꞌdö ꞌba karama ꞌba Pasaka kola ꞌdeni ŋgɔsi tine, bilaka ꞌba mï dɔliŋɔ ma titi naga otɔtɔ rönnï ꞌdeni kari Yerosalema. Lïjë ari mɔlo gba di kɔmɔ kada ꞌba karama tari toꞌdɔ dölëtï ꞌbënnï ame ꞌdɔ kiꞌdi lïjë këdï rɔ ma kɔpɔ kɔmɔ Bɔkoꞌba ne.
55 Faltava pouco tempo para a Festa da Páscoa . Muitos judeus foram a Jerusalém antes da festa para tomar parte na cerimônia de purificação .
56 Kina ya mɔtɔ ga kiꞌdi ŋgï toma gɔ Yësu di yayi. Lïjë otɔtɔ dönnï mï reki ꞌba rö löbu ꞌba Bɔkoꞌba. Lïjë koloma rɔ tiya mo, iya te, “Omerike ꞌdeni tondo? Bo ti kako mï karama nime?”
56 Eles procuravam Jesus e, no pátio do Templo, perguntavam uns aos outros: — O que é que vocês acham? Será que ele vem à festa?
57 Lïjë iya lende nima tara römöyï ya ame ga rɔ löbu ꞌba bɔ akumu ni ne ti Parosi ni iꞌdi lende mo ꞌdeni zi bilaka naga nima pili di yayi tëgë, ɔdɔ bilaka mɔtɔ kikali gɔ bi ame Yësu këdï teyi ne, gɔ bɔ mo kako kiya zïnnï ꞌdɔ lïjë kari kindaꞌba Yësu.
57 Os chefes dos sacerdotes e os fariseus queriam prender Jesus. Por isso tinham dado ordem para que, se alguém soubesse, contasse onde ele estava.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.