João 11
Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs BKJ
1 — ausente —
1 Ora, havia um certo homem enfermo, chamado Lázaro, de Betânia, da aldeia de Maria e de sua irmã Marta.
2 — ausente —
2 (Era aquela Maria que ungiu o Senhor com unguento, e secou os seus pés com os seus cabelos, cujo irmão, Lázaro, estava enfermo).
3 lëmï bo ga tönë ënyï koja laja gɔ Yësu, iya te, “Ŋere, ako, bɔ murë yï ëdï dɔ rɔkɔꞌɔ.”
3 Portanto, suas irmãs enviaram até ele dizendo: Senhor, eis que está enfermo aquele que tu amas.
4 Kina ɔdɔ Yësu kuwö ꞌdeni tara tine, bo iya te, “Rɔkɔꞌɔ ꞌba Lazara nime ŋburuŋburu mo inza rɔ tölë. Tine rɔkɔꞌɔ nime iꞌdi rönï ꞌdeni ꞌdɔ Bɔkoꞌba kileme tigɔ abo timo zi bilaka, kina gbï ꞌdɔ bo kileme tigɔ ma ꞌba kole abo timo.”
4 Quando Jesus ouviu isso, ele disse: Esta enfermidade não é para morte, mas para glória de Deus, para que o Filho de Deus seja glorificado por ela.
5 Tine kɔzɔ ame Yësu bo kɔꞌɔ Mariya ni ti Marata ti löndö lïjë Lazara nima pele rɔ mbëmbë ne,
5 Ora, Jesus amava a Marta, e a sua irmã, e a Lázaro.
6 bo oloma titi koꞌdɔ töꞌdö dɔ rïyö bi nima laja ꞌba rɔkɔꞌɔ ꞌba Lazara koꞌja bo teyi ne.
6 Ouvindo, pois, que ele estava enfermo, ficou ainda dois dias no lugar onde ele estava.
7 Kina bo kënyï kiya zi bɔ kösö gɔ bo ga, bo iya te, “Ënyïke dilekike darike Betaniya.”
7 Depois disso, então, ele diz aos seus discípulos: Vamos outra vez para a Judeia.
8 Lïjë iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi, ya naga nima oꞌdɔkɔ tönë ꞌdɔ tuꞌdu yi ti döku kupö yi yaga gïrï naga nime di yayi. Ëddï koꞌdɔkɔ gbï tari ꞌböwu yayi gɔ waꞌdi?”
8 Seus discípulos lhe disseram: Mestre, recentemente os judeus procuravam apedrejar-te, e tu vais para lá novamente?
9 Bo iya te, “Laka. Oŋgɔke kada te. Ɔdɔ kada kɔdɔ ꞌdeni rɔ mï dɔŋbɔ ëdï keze ŋbö kömö mï dɔkɔpiyari. Bilaka ame këdï kiliŋgere rɔ mï kada ne ikali dë ma ꞌdɔ kilaꞌba mï gö ma titi ame ga mï kɔri ne, römöyï gɔ bi ëdï rɔ ma kɔpɔ.
9 Jesus respondeu: Não há doze horas no dia? Se algum homem andar de dia, ele não tropeça, porque ele vê a luz deste mundo.
10 Ne ɔdɔ kiya te bilaka mɔtɔ kënyï bi liŋgere rɔ mï korɔndɔ, bo ëdï kilaꞌba mï gö, römöyï bi kɔpɔ inza.”
10 Mas se um homem andar de noite, ele tropeça, porque nele não há luz.
11 Kina bo kiya gbï ꞌböwu zïnnï, bo iya te, “Bɔ murë ze Lazara öꞌdö ꞌdeni, ne tine mëdï mari mindiŋi bo yaga.”
11 Essas coisas ele falou, e depois disso ele lhes disse: Nosso amigo Lázaro dorme, mas eu vou, para que eu possa despertá-lo do sono.
12 Lïjë iya te, “Yëë, ŋere. Ɔdɔ bo këdï bi töꞌdö, na laka, ꞌdɔ dɔ bo kïtëwu di pötö rɔkɔꞌɔ nima.”
12 Disseram-lhe, então, os seus discípulos: Senhor, se dorme, ele ficará bom.
13 Dëmba bo ëdï rɔ tiya lende ꞌba tölë ꞌba Lazara, tine lïjë omeri ꞌbënnï tëgë bo ëdï rɔ tiya lende ꞌba töꞌdö ma laka.
13 Todavia Jesus havia falado de sua morte, mas eles pensavam que falava do repouso do sono.
14 Kina bo kumö mï ꞌjɔ ꞌba lende nima zïnnï, bo iya te, “Lazara ölë ꞌdeni rɔ tölë.
14 Então, Jesus disse-lhes claramente: Lázaro está morto.
15 Ne mëdï ti mï këyï römöyï minza ti bo yayi. Ne lende nime ti kiꞌdi ye ꞌdeni ŋgï kiꞌdike dɔye rɔ ma laka gɔ lende ma. Ënyïke darike toŋgɔ bo.”
15 E estou contente por causa de vós, de que eu não estivesse ali, para que creiais; no entanto, vamos até ele.
16 Tɔma ame bilaka këdï kïdëkï möyï bo mɔtɔ gbï rɔ Roŋa ne, ɔdɔ bo koŋgɔ Yësu kiya lende ꞌdeni kɔzɔ a nima tara tine, bo ënyï ŋgï tɔrɔ, bo kiya zi lëpï bo naga nima, bo iya te, “Darike ꞌdɔ dölëke bi kɔtɔ ti ŋere ze.”
16 Então disse Tomé, que é chamado Dídimo, aos seus condiscípulos: Vamos nós também, para que possamos morrer com ele.
17 Kina ɔdɔ Yësu ni kari ꞌdeni kömö Betaniya tine, bilaka iya zi bo tëgë töku nima oꞌdɔ ꞌdeni dɔ sowɔ mï gö.
17 Quando Jesus chegou, encontrou Lázaro já há quatro dias no sepulcro.
18 Gawo mo nima ɔwɔ dë di ŋgila Yerosalema.
18 Ora, Betânia estava perto de Jerusalém, cerca de quinze estádios.
19 Kina bilaka ma konzi mɔtɔ ga ako ꞌdeni di yayi tuyë kɔmɔ Mariya ni ti Marata di pötö tölë ꞌba löndö nnï nima.
19 E muitos dos judeus tinham ido consolar a Marta e a Maria, acerca de seu irmão.
20 Marata uwö lende ꞌba tako ꞌba Yësu nima ꞌdeni. Kina lɔko kënyï ŋgï kari turë dɔ Yësu gɔ kɔri. Mariya na kileke ꞌbënï liŋɔ.
20 Ouvindo, então, Marta que Jesus vinha, foi ao seu encontro. Mas Maria ficou assentada em casa.
21 Marata iya gbɔ zi Yësu, iya te, “Yö, ŋere, ma kiya te këddï ra tize bine dëne löndö ma nime inza kölë kɔzɔ a nime te.
21 Então, disse Marta a Jesus: Senhor, se tu estivesses aqui, meu irmão não teria morrido.
22 Ne pele mikali ꞌdeni Bɔkoꞌba ti koꞌdɔ wa ame ga pili kititi di zi bo ne ŋgï.”
22 Mas eu sei, que agora mesmo, tudo quanto pedires a Deus, Deus te concederá.
23 Yësu iya te, “Löndö yï ëdï kënyï kïdïdï kɔdɔ yaga di mï tölë nime.”
23 Disse-lhe Jesus: Teu irmão há de ressuscitar.
24 Marata iya te, “Mikali ꞌdeni ŋgï tara rɔ ma laka bo ti kënyï ŋgï kɔdɔ yaga di mï tölë kɔtɔ ti töku ma laki mɔtɔ ga mï kada ame ꞌdeni rɔ ŋburuŋburu ꞌba dɔliŋɔ nime ne.”
24 Disse-lhe Marta: Eu sei que há de ressuscitar na ressurreição do último dia.
25 Yësu iya te, “Ma na rɔ bɔ tïdïdï bilaka yaga. Ma na rɔ bɔ tiꞌdi töku kënyï kɔdɔ yaga. Ya ame ga pili kiꞌdi dönnï ꞌdeni gɔ lende ma ne, ɔdɔ lïjë kölë pele, ti kënyï kïdïdï ꞌdeni.
25 Disse-lhe Jesus: Eu sou a ressurreição, e a vida; quem crê em mim, ainda que esteja morto, ele viverá;
26 Ya ame ga pili kiꞌdi dönnï ꞌdeni gɔ lende ma lïjë kënyï kïdïdï ꞌdeni ne, lïjë inza kölë kpe. Iꞌdi döyï ꞌdeni ŋgï gɔ lende nime?”
26 e todo aquele que vive e crê em mim nunca morrerá. Crês tu isto?
27 Marata iya te, “Ŋere, miꞌdi dɔma ꞌdeni ŋgï rɔ ma laka gɔmo nï na rɔ Kurïsïtö ame Bɔkoꞌba këdï koja kako dɔliŋɔ nime ne. Kina miꞌdi dɔma ꞌdeni gbï gɔmo nï na rɔ kole ꞌba Bɔkoꞌba.”
27 Disse-lhe ela: Sim, Senhor; eu creio que tu és o Cristo, o Filho de Deus, que havia de vir ao mundo.
28 Kina lɔko kënyï ŋgï kari kïdëkï Mariya. Lɔko kugu gɔmo liwo zïnï, iya te, “Bɔ kɔmɔ kiyandi ze ömö ꞌdeni yaga ꞌdë yayi. Bo ëdï kïdëkï yi.”
28 E, tendo ela dito isso, seguiu o seu caminho, e chamou secretamente a Maria, sua irmã, dizendo: O Mestre está aqui e te chama.
29 Kina ɔdɔ Mariya kuwö lende nima ꞌdeni kɔzɔ a nima tara tine, lɔko ënyï kobari rönï ŋgï welo di bërï kari turë dɔ Yësu.
29 Assim que ela ouviu isso, levantou-se depressa, e foi até ele.
30 Tine Yësu ömö dë gba liŋɔ. Bo ëdï gba gɔ kɔri gɔ bi ma tönë Marata kurë dɔ bo teyi ne.
30 Ora, Jesus ainda não tinha chegado à aldeia, mas estava no lugar onde Marta o encontrara.
31 Kina ɔdɔ bilaka ma tönë ga këdï rɔ tuyë kɔmɔ Mariya yayi ne koŋgɔ lɔko ꞌdeni ŋgï kobari rönï welo kɔdɔ yaga kɔzɔ a nima tara tine, lïjë ënyï ꞌdeni kozi gönï. Römöyï lïjë omeri ꞌbënnï, lïjë iya te mɔtɔga lɔko ëdï kari bi monɔ kpa tïꞌbörö nime kusu löndö nï Lazara teyi ne.
31 Os judeus, pois, que estavam com ela na casa e a consolavam, vendo que Maria se levantara e saíra apressadamente, seguiram-na, dizendo: Ela vai ao sepulcro para chorar ali.
32 Kina ɔdɔ Mariya kömö ꞌdeni koꞌja kɔmɔ Yësu tine, lɔko olɔdɔ ŋgï bërï tïlëlu bo, lɔko iya te, “Yö, ŋere, ma kiya te këddï ra tize bine dëne löndö ma nime inza kölë kɔzɔ a nime te.”
32 Tendo, pois, Maria chegado onde Jesus estava e vendo-o, ela lançou-se aos seus pés, dizendo-lhe: Senhor, se tu estivesses aqui, meu irmão não teria morrido.
33 Kina ɔdɔ Yësu bo koŋgɔ Mariya ni ti bilaka pili ame ga ŋgila nï yayi ne këdï ꞌdeni pili kudu kɔzɔ a nima tara tine, lende mo ɔꞌɔ ꞌdeni ŋgï rɔ bo ŋbö kɔdɔ dökïꞌdï bo,
33 Quando Jesus, pois, a viu chorar, e choravam também os judeus que vinham com ela, comoveu-se em espírito e conturbou-se,
34 bo iya te, “Usuke töku nime yala?”
34 e disse: Onde o pusestes? Eles disseram-lhe: Senhor, vem e vê.
35 Kina tɔlɔ kiꞌdi tolɔdɔ ŋgï di kɔmɔ Yësu.
35 Jesus chorou.
36 Bilaka naga nima yayi ënyï tiya mo rɔ gɔ rönnï, lïjë iya te, “Oŋgɔke tɔ ma, lende ꞌba Lazara ɔꞌɔ ꞌdeni rɔ bo sowa.”
36 Disseram, então, os judeus: Vede como ele o amava!
37 Ya mɔtɔ ga iya te, “Bo ikali tiyɔpɔ kɔmɔ bɔ kɔmɔ kölu. Ne gɔ waꞌdi na bo kokɔnyi Lazara dë kinza kölë?”
37 E alguns deles disseram: Não podia este homem, que abriu os olhos ao cego, fazer também com que este homem não morresse?
38 Kina ɔdɔ Yësu bo kari kömö ꞌdeni gɔ bi ame kusu Lazara teyi ne, tine lende mo ɔꞌɔ ꞌdeni gbï kɔdɔ dökïꞌdï bo. Töku nima usu ꞌdeni mï tïꞌbörö kina ulölï kpamo ꞌdeni teyi ti kulugbï döku ma löbu.
38 Jesus, pois, novamente comovido em si mesmo, foi ao sepulcro. Era uma caverna e tinha uma pedra posta sobre ela.
39 Yësu iya te, “Ululuke döku nima yaga.”
39 Disse Jesus: Tirai a pedra. Marta, irmã daquele que estava morto, disse-lhe: Senhor, a essa altura ele cheira mal, porque ele está morto há quatro dias.
40 Bo iya te, “Omeri gɔ lende ma tönë miya zïyï ne, ɔdɔ kiꞌdi döyï ꞌdeni ŋgï rɔ ma laka gɔmo, ti koꞌja tigɔ ꞌba Bɔkoꞌba ŋgï.”
40 Disse-lhe Jesus: Eu não te disse que, se tu creres, verás a glória de Deus?
41 Bilaka naga nima ululu döku tönë yaga. Kina Yësu kombi kɔmɔ bo ŋgï mïtɔrɔ, bo iya te, “ꞌBu ma, moꞌdɔ yëëꞌdï zïyï rɔ mbëmbë gɔ ame këddï kuwö dɔma ne.
41 Então, eles tiraram a pedra do lugar onde jazia o morto. E Jesus, levantando seus olhos, disse: Pai, eu te agradeço, por me haveres ouvido.
42 Mikali ꞌdeni ŋgï rɔ ma laka ëddï nduwë kuwö dɔma. Ne mëdï miya tara ꞌdɔ kiꞌdi bilaka naga nime bine ne kiꞌdi dönnï ŋgï gɔmo nï na koja ma kako dɔliŋɔ nime bine.”
42 Eu sei que sempre me ouves, mas por causa da multidão que está ao redor eu disse isso, para que possam crer que tu me enviaste.
43 Kina bo kïdëkï ŋgï rɔ ma kembe, bo iya te, “Bɔ ne, Lazara, ɔdɔ yaga.”
43 E, tendo dito isso, clamou em alta voz: Lázaro, vem para fora.
44 Kina Lazara tönë ꞌdeni rɔ töku ne, kënyï ŋgï kɔdɔ yaga di mï tïꞌbörö. Bo ɔdɔ ꞌdeni pili ti bɔŋgɔ ꞌba tusu töku ame kusu bo timo ne rɔ bo ti bɔŋgɔ ma mbowa mɔtɔ ame kudödu kɔmɔ bo timo ne. Yësu iya zi ya naga nima, iya te, “Opeke bo yaga ꞌdɔ bo kari abo.”
44 E saiu o que estivera morto, amarrado nos pés e nas mãos com faixas; e a sua face envolta em um lenço. Disse-lhes Jesus: Desatai-o, e deixai-o ir.
45 Bilaka ma tönë ga kako toŋgɔ Mariya ni ne, oꞌja lende löbu nima Yësu koꞌdɔ, bo kiꞌdi Lazara kënyï kindiŋi kɔdɔ yaga di mï tölë ne ꞌdeni. Kina ya ma konzi mɔtɔ ga kiꞌdi dönnï ŋgï gɔ lende ꞌba Yësu mï kada nima.
45 Então, muitos dentre os judeus que tinham vindo a Maria, e que haviam visto as coisas que Jesus fizera, creram nele.
46 Ya mɔtɔ ga ënyï ꞌbënnï kari kiya lende mo zi Parosi ni.
46 Mas alguns deles foram pelo seu caminho até os fariseus, e lhes contaram as coisas que Jesus havia feito.
47 Kina Parosi ni kënyï kodɔꞌbɔ rönnï ŋgï ti löbu ꞌba bɔ akumu ni. Kina lïjë kotɔtɔ kpënnï ŋgï bi kɔtɔ ti bɔ burë nï, lïjë iya te, “Waꞌdi ga na gɔ doꞌdɔke ŋgï zi bɔ nime rɔ Yësu ne? Bo öꞌbö ꞌba bo za toꞌdɔ gɔ kotɔ ma kɔzɔ wa naga nime te.
47 Então, reuniram-se os principais sacerdotes e os fariseus em conselho, dizendo: O que faremos? Pois este homem faz muitos milagres.
48 Ɔdɔ dolake bo nduwë köꞌbö toꞌdɔ lende abo naga nime kɔzɔ a nime te, bilaka pili ëdï kiꞌdi dönnï ŋgï me gɔ lende abo kina lïjë këdï kösö ŋgï pili gɔ bo, kina turu ꞌba Romo këdï kalo ya ŋgï dɔze, kirasi dɔliŋɔ ze nime, kitikɔ rö löbu ꞌba Bɔkoꞌba ze nime ŋgï yaga.”
48 Se o deixarmos assim sozinho, todos os homens crerão nele; e virão os romanos e tirar-nos-ão o nosso lugar e a nação.
49 Bɔ mɔtɔ rɔ Kayapa, ame bo na mbiri rɔ bɔ dɔ bɔ akumu mï kɔmɔ kɔɔ mo nima ne, bo ënyï tɔrɔ tilende zïnnï. Bo iya te, “Kpe nime, ikalike ɔtɔ dë du te.
49 E um deles, chamado Caifás, que era sumo sacerdote naquele ano, lhes disse: Vós não entendeis nada,
50 Omerike tɔ ma, ma laka na ziye ŋgï ꞌdɔ tiꞌdi bɔ kɔtɔ nima na ꞌdɔ kölë di dɔ ame ꞌdɔ bilaka löbu nime kölë kpaki kote dönnï yaga ne.”
50 nem considerais que nos convém que um homem morra pelo povo e que não pereça toda a nação.
51 Lende nime Kayapa kiya ne, lende ꞌba ti dɔ bo na dë. Kayapa bo na rɔ bɔ dɔ bɔ akumu mï kɔmɔ kɔɔ nima. Kina ma lende nime, bo umë ꞌdeni di zi Bɔkoꞌba ame kiya te Yësu na ŋge gɔ kölë ame ꞌdɔ kutë gɔ bilaka ꞌba Yudayi pili di mï tölë ne.
51 Ora, isso não disse ele por si mesmo; mas, sendo o sumo sacerdote naquele ano, profetizou que Jesus havia de morrer pela nação;
52 Tine dë ŋge tutë gɔ Yudayi ni kɔtɔ, ne gbï tutë gɔ bɔ löwö ame ga rɔ kole ꞌba Bɔkoꞌba ne todɔꞌbɔ mo pili rɔ akɔtɔ.
52 e não somente por aquela nação, mas também para congregar num só corpo os filhos de Deus que estavam dispersos.
53 Mï kada nima yayi na löbu ꞌba Yudayi naga nima kususu kpënnï ŋgï nati rɔ Yësu ꞌdɔ tupö mo.
53 Desde aquele dia, pois, eles tomavam conselho para o matarem.
54 Kina ɔdɔ Yësu bo koŋgɔ ꞌdeni tara tine, bo iliŋgere dë kpe kileme rɔ bo bi kɔpɔ mï gawo ꞌba Yerosalema. Bo ënyï kari mï dɔliŋɔ ma mbowa mɔtɔ kïdëkï möyï mo rɔ Eporima ŋgɔsi ti yï mökö. Kina lïjë kari koloma ŋgï yayi ti bɔ kösö gɔ bo ga.
54 Jesus, portanto, já não andava publicamente entre os judeus, mas retirou-se dali para a terra junto do deserto, para uma cidade chamada Efraim, e ali continuava com os seus discípulos.
55 Kina ɔdɔ töꞌdö ꞌba karama ꞌba Pasaka kola ꞌdeni ŋgɔsi tine, bilaka ꞌba mï dɔliŋɔ ma titi naga otɔtɔ rönnï ꞌdeni kari Yerosalema. Lïjë ari mɔlo gba di kɔmɔ kada ꞌba karama tari toꞌdɔ dölëtï ꞌbënnï ame ꞌdɔ kiꞌdi lïjë këdï rɔ ma kɔpɔ kɔmɔ Bɔkoꞌba ne.
55 E estava próxima a Páscoa dos judeus; e dessa região subiram muitos a Jerusalém, antes da Páscoa, para se purificarem.
56 Kina ya mɔtɔ ga kiꞌdi ŋgï toma gɔ Yësu di yayi. Lïjë otɔtɔ dönnï mï reki ꞌba rö löbu ꞌba Bɔkoꞌba. Lïjë koloma rɔ tiya mo, iya te, “Omerike ꞌdeni tondo? Bo ti kako mï karama nime?”
56 Então eles buscavam por Jesus, e falavam entre si, estando no templo: Que vos parece? Não virá ele à festa?
57 Lïjë iya lende nima tara römöyï ya ame ga rɔ löbu ꞌba bɔ akumu ni ne ti Parosi ni iꞌdi lende mo ꞌdeni zi bilaka naga nima pili di yayi tëgë, ɔdɔ bilaka mɔtɔ kikali gɔ bi ame Yësu këdï teyi ne, gɔ bɔ mo kako kiya zïnnï ꞌdɔ lïjë kari kindaꞌba Yësu.
57 Ora, os principais sacerdotes e os fariseus tinham dado ordem para que, se algum homem soubesse onde ele estava, ele deveria mostrar, para que o prendessem.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.