Gênesis 43
Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs ARA
1 Tine sëyï nima kilaꞌba mï dɔyayi ꞌba Kanana ne ꞌdeni ŋgï rɔ ma kënyë.
1 A fome persistia gravíssima na terra.
2 Kina ɔdɔ eꞌbe Yakoba ga konyo nyönyu ma tönë kugö kako timo di Ezipeto ne ꞌdeni kote tine, bo iya zi kole abo ga, bo iya te, “Arike Ezipeto tugö nyönyu zize.”
2 Tendo eles acabado de consumir o cereal que trouxeram do Egito, disse-lhes seu pai: Voltai, comprai-nos um pouco de mantimento.
3 Kole abo Yuda iya te, “Turu löbu ꞌba Ezipeto mo nima tönë dari yayi ne bo ilende zize rɔ ma kisili. Bo iya te ɔdɔ doꞌde bɔ löndö ze ma titi nime dë, a mɔtɔ bo oꞌdɔkɔ dë kpe gɔ bo koꞌja kïnë ze kɔmɔ bo.
3 Mas Judá lhe respondeu: Fortemente nos protestou o homem, dizendo: Não me vereis o rosto, se o vosso irmão não vier convosco.
4 Kina me ɔdɔ kiya te kodɔ kpa bɔ löndö ze ma titi nima ꞌdeni gɔ kari tize, dëdï dari ŋgï dugö nyönyu dako timo zïyï.
4 Se resolveres enviar conosco o nosso irmão, desceremos e te compraremos mantimento;
5 Ne ɔdɔ kutï dë gɔ lende ze nime ti dari yayi rɔ ma totondo ga? Bɔ nima iya te a mɔtɔ bo oꞌdɔkɔ dë gɔ bo koꞌja kïnë ze kɔmɔ bo, ɔdɔ kiya te doꞌde bɔ löndö ze ma titi nime dë.”
5 se, porém, não o enviares, não desceremos; pois o homem nos disse: Não me vereis o rosto, se o vosso irmão não vier convosco.
6 Yakoba iya te, “Ne ꞌdi, waꞌdi na kiyake zi bo kiyake te ëddïke ti löndö ye mɔtɔ gɔmo? Gɔ waꞌdi na koꞌdɔke lende tara, këddï kiꞌdike ma ŋgï milisa kulöwö te gɔmo?”
6 Disse-lhes Israel: Por que me fizestes esse mal, dando a saber àquele homem que tínheis outro irmão?
7 Lïjë iya te, “Bɔ mo nima oloma ŋgï tititi ze rɔ aliri gɔ lende ꞌba bilaka ze ga pili. Bo ititi ze tëgë ɔdɔ ꞌbu ze ëdï. Kina bo kititi ze gbï tëgë ɔdɔ dëdï ti löndö ze mɔtɔ. Gɔ köꞌdu mo na me kiꞌdi ꞌdɔ diya lende ꞌba Benyimona zi bo gɔmo ne, gɔ akititi ame bo këdï kititi ze timo. Ne dikali tondo ma bo koꞌdɔkɔ gɔ doꞌde bɔ löndö ze kako zi bo?”
7 Responderam eles: O homem nos perguntou particularmente por nós e pela nossa parentela, dizendo: Vive ainda vosso pai? Tendes outro irmão? Respondemos-lhe segundo as suas palavras. Acaso, poderíamos adivinhar que haveria de dizer: Trazei vosso irmão?
8 Yuda iya te, “Baba, iꞌdi bɔ titi nima közö gɔ bo kari tize. Kina gɔ dënyï dari ꞌdɔ dako dɔmɔ bilaka ze ga di zi sëyï löbu nime. Ne ɔdɔ kinza tara ꞌbö ëdï kote dɔze kpaki ti kole titi ze ga.
8 Com isto disse Judá a Israel, seu pai: Envia o jovem comigo, e nos levantaremos e iremos; para que vivamos e não morramos, nem nós, nem tu, nem os nossos filhinhos.
9 Mëdï moŋgɔ gɔ kole ꞌbï Benyimona laka, mëdï miꞌdi dïdï ma gbï këdï kɔzɔ ꞌba bo tara. Ɔdɔ kiya te, mileki dë moꞌde bo kako zïyï bine iꞌdi lende mo kɔrɔ dɔma ŋbö mölë.
9 Eu serei responsável por ele, da minha mão o requererás; se eu to não trouxer e não to puser à presença, serei culpado para contigo para sempre.
10 Oŋgɔ te, ma kiya te dako dë ŋgï dumu dɔze bine kɔzɔ a nime te, dëne me dileki ꞌdeni mï rïyö na me.”
10 Se não nos tivéssemos demorado já estaríamos, com certeza, de volta segunda vez.
11 Yakoba iya te, “Ele, ileŋoke rɔye kɔzɔ ame mëdï miya ziye ne. Ogbake wa ma laka ꞌba dɔyayi nime gɔ kiꞌdike mï akombi ꞌbe ga gɔ kotoke kari zi turu löbu nima rɔ kpa közï kiꞌdi. Ogbake tagi ti dɔkomali wɔwɔ ma kato kele mɔtɔ ga ti döŋgërï ma kana mɔtɔ ga kɔzɔ pisitaki ni ti alomonda.
11 Respondeu-lhes Israel, seu pai: Se é tal, fazei, pois, isto: tomai do mais precioso desta terra nos sacos para o mantimento e levai de presente a esse homem: um pouco de bálsamo e um pouco de mel, arômatas e mirra, nozes de pistácia e amêndoas;
12 Arike ti yamo rɔ mbëmbë kebe dɔ ma dɔgba tönë ꞌdɔ kilekike ma tönë ga kiꞌdi kpa sorowali ꞌbe ga ne. Mɔtɔga dɔ bɔ mɔtɔ na kudölu kiꞌdi yayi kinza kikali gɔmo.
12 levai também dinheiro em dobro; e o dinheiro restituído na boca dos sacos de cereal, tornai a levá-lo convosco; pode bem ser que fosse engano.
13 Kina arike ti löndö ye Benyimona laka zi turu löbu nima.
13 Levai também vosso irmão, levantai-vos e voltai àquele homem.
14 Mï Bɔkoꞌba tigɔ dɔ kiteli këyï rɔye bɔ nima koŋgɔ ye ŋgï rɔ bɔ lisa. Kina gɔ bo kiꞌdi Benyimona kileki kako tiye ti Simona ame kileke yayi ne. Ne oŋgɔ ꞌbama, ɔdɔ kiya te Bɔkoꞌba bo kogba kole pele di rɔma ama ndɔbɔ abo na.”
14 Deus Todo-Poderoso vos dê misericórdia perante o homem, para que vos restitua o vosso outro irmão e deixe vir Benjamim. Quanto a mim, se eu perder os filhos, sem filhos ficarei.
15 Kina kole ꞌba Yakoba ga kogba wa tönë ga ŋgï kari timo rɔ kpa közï kiꞌdi zi turu ma löbu ꞌba Ezipeto nima. Lïjë ogba yamo gbï mbiri kebe dɔ ma dɔgba tönë. Kina lïjë kënyï ti Benyimona tari Ezipeto. Ɔdɔ lïjë kömö ꞌdeni yayi tine lïjë ari ŋgï toŋgɔ bɔ löbu mo tönë ame rɔ Yesepa ne.
15 Tomaram, pois, os homens os presentes, o dinheiro em dobro e a Benjamim; levantaram-se, desceram ao Egito e se apresentaram perante José.
16 Kina ɔdɔ Yesepa koꞌja Benyimona ꞌdeni këdï tïnnï tine, bo iya zi bɔ laja ame këdï koŋgɔ gɔ wa ꞌba mï liŋɔ abo ne, tëgë, “Oto ya naga nime kari liŋɔ ma. Omba kole yërï ɔtɔ ga koꞌdɔ akonyo gɔ dari donyo tɔne tïnnï mï zana kada.”
16 Vendo José a Benjamim com eles, disse ao despenseiro de sua casa: Leva estes homens para casa, mata reses e prepara tudo; pois estes homens comerão comigo ao meio-dia.
17 Kina bɔ laja nima koꞌdɔ ŋgï kɔzɔ ma Yesepa kiya, koto ya naga nima ŋgï kari liŋɔ ꞌba Yesepa.
17 Fez ele como José lhe ordenara e levou os homens para a casa de José.
18 Kina ɔdɔ lïjë koŋgɔ bɔ laja nima këdï koto lïjë ꞌdeni kari liŋɔ ꞌba bɔ löbu tönë lïjë ŋgï rɔ tikere. Lïjë ebe tiya mo rɔ gɔ rönnï, iya te, “Ëdï koꞌde ze ꞌdeni bine gɔ lende ꞌba yamo tönë ga kileki kpa sorowali ze ga ne. Bɔ löbu nima oꞌdɔkɔ ꞌdeni ꞌdɔ kindaꞌba ze koꞌdɔ ze rɔ bɔ ndɔbɔ ꞌba mï liŋɔ abo kpaki ti akaca ze ga.”
18 Os homens tiveram medo, porque foram levados à casa de José; e diziam: É por causa do dinheiro que da outra vez voltou nos sacos de cereal, para nos acusar e arremeter contra nós, escravizar-nos e tomar nossos jumentos.
19 Kina ɔdɔ lïjë kömö ꞌdeni kpa reki ꞌba liŋɔ nima lïjë iya zi bɔ laja nima, iya te,
19 E se chegaram ao mordomo da casa de José, e lhe falaram à porta,
20 “Ŋere, tönë dako dɔgba bine tugö nyönyu ne koꞌja dëdï dileki ꞌdeni dari liŋɔ,
20 e disseram: Ai! Senhor meu, já uma vez descemos a comprar mantimento;
21 dari dömö gɔ bi ame doꞌdɔkɔ töꞌdö teyi na dope kpa sorowali ze ga doꞌja yamo ma tönë ga dugö nyönyu timo ne ꞌböwu di kpa sorowali ze ga. Yamo ma dugö nyönyu timo ne pili rɔ gɔmo, kina me dileki ꞌdeni timo.
21 quando chegamos à estalagem, abrindo os sacos de cereal, eis que o dinheiro de cada um estava na boca do saco de cereal, nosso dinheiro intacto; tornamos a trazê-lo conosco.
22 Kina dako ꞌdeni gbï ti yamo mɔtɔ ame gɔ dugö nyönyu mɔtɔ gbï timo. Dikali dë ɔdɔ yë mo na kileki yamo ze naga nima kpa sorowali ze ga mï kada nima.”
22 Trouxemos também outro dinheiro conosco, para comprar mantimento; não sabemos quem tenha posto o nosso dinheiro nos sacos de cereal.
23 Bɔ laja nima iya te, “Olomake ti mï këyï, kinza kereke dë. Bɔkoꞌba ma këdï koŋgɔ gɔye ti ꞌbu ye na ma kileki yamo ꞌbe ga pili kpa sorowali ne. Yamo ma tönë ga kugöke nyönyu timo ne mogba ꞌdeni mɔlo mï kada mo nima.”
23 Ele disse: Paz seja convosco, não temais; o vosso Deus, e o Deus de vosso pai, vos deu tesouro nos sacos de cereal; o vosso dinheiro me chegou a mim. E lhes trouxe fora a Simeão.
24 Bɔ laja tönë ogba löndö ꞌba Yesepa naga nima koja rö ꞌba Yesepa, bo koꞌde mini zïnnï turögö ndïnnï timo gɔ dölëtï ꞌbënnï, bo kiꞌdi akonyo gbï zi akaca ꞌbënnï ga.
24 Depois, levou o mordomo aqueles homens à casa de José e lhes deu água, e eles lavaram os pés; também deu ração aos seus jumentos.
25 Lïjë oloma yayi ŋbö kömö mï zana kada tileŋo rönnï ti kpa közï ꞌbënnï ga römöyï lïjë uwö ꞌdeni tëgë bɔ löbu nima ëdï kako tonyo akonyo bi kɔtɔ tïnnï.
25 Então, prepararam o presente, para quando José viesse ao meio-dia; pois ouviram que ali haviam de comer.
26 Kina ɔdɔ Yesepa kileki ꞌdeni kako liŋɔ tine, lïjë ënyï ŋgï ti kpa közï kiꞌdi ꞌbënnï ga kɔdɔ timo gɔ bo rö ma bo këdï yïmo kari kiꞌdi zi bo. Kina lïjë kolɔdɔ ŋgï bërï kɔmɔ bo.
26 Chegando José a casa, trouxeram-lhe para dentro o presente que tinham em mãos; e prostraram-se perante ele até à terra.
27 Bo iya te, “Ëddïke tondo? Kina ꞌbu ye ma tönë ꞌdeni rɔ bulöbu köndë kiyake lende mo zö bine ne, bo ëdï tondo? Bo ëdï gba ti kɔmɔ bo?”
27 Ele lhes perguntou pelo seu bem-estar e disse: Vosso pai, o ancião de quem me falastes, vai bem? Ainda vive?
28 Lïjë iya te, “Yëë ŋere, ꞌbu ze ëdï laka gba ti kɔmɔ bo.” Kina lïjë kolɔdɔ ꞌböwu bërï kɔmɔ bo.
28 Responderam: Vai bem o teu servo, nosso pai vive ainda; e abaixaram a cabeça e prostraram-se.
29 Yesepa ileki koŋgɔ dönnï, kina ɔdɔ bo koꞌja bɔ löndö bo Benyimona ame rɔ kole ꞌba ma bo ko ne tine, bo iya te, “Bɔ nime na rɔ bɔ löndö ye ma titi mo tönë kiyake lende mo zö bine ne?”
29 Levantando José os olhos, viu a Benjamim, seu irmão, filho de sua mãe, e disse: É este o vosso irmão mais novo, de quem me falastes? E acrescentou: Deus te conceda graça, meu filho.
30 Kina bo kënyï ŋgï welo kɔdɔ kari yaga. Dökïꞌdï bo ata ꞌdeni rɔ ma kënyë gɔ lende nima bo koꞌja kïnë bɔ löndö bo ne. Bo iꞌdi toma gɔ bi ame gɔ bo kari kudu di teyi, kina bo kɔdɔ ŋgï rö ꞌba töꞌdö abo kari tudu yayi.
30 José se apressou e procurou onde chorar, porque se movera no seu íntimo, para com seu irmão; entrou na câmara e chorou ali.
31 Bo urögö kɔmɔ bo kogbɔ dökïꞌdï bo, kina bo kɔdɔ kako yaga. Bo iya zi bɔ laja abo, iya te, “Oꞌde akonyo kako zize.”
31 Depois, lavou o rosto e saiu; conteve-se e disse: Servi a refeição.
32 Bo oloma dɔ gɔ bi loma ma ꞌba bo kiꞌdi löndö bo ga koloma dɔ tarabiza mɔtɔ kuyï kömönnï kari dɔ bo. Tine Ezipeto ame ga këdï konyo akonyo gbï tïnnï yayi ne oloma ꞌbënnï gbï ꞌberi. Dölëtï ꞌbënnï ꞌba Ezipeto na tara. Lïjë oloma dë tonyo kpënnï bi kɔtɔ ti Ebere, ëdï rɔ lende ma koro zïnnï.
32 Serviram-lhe a ele à parte, e a eles também à parte, e à parte aos egípcios que comiam com ele; porque aos egípcios não lhes era lícito comer pão com os hebreus, porquanto é isso abominação para os egípcios.
33 Kina Yesepa kiyija löndö bo ga ŋgï koloma bërï. Dɔgba bo iꞌdi kole ma löbu mo kina bo kiꞌdi bɔ ma köyö gɔmo ŋbö kari kömö zi kole ma rɔ tundu mo. Kina ɔdɔ lïjë koŋgɔ Yesepa këdï kiyija lïjë ꞌdeni ŋgï koko tine lende mo igayi lïjë ŋgï.
33 E assentaram-se diante dele, o primogênito segundo a sua primogenitura e o mais novo segundo a sua menoridade; disto os homens se maravilhavam entre si.
34 Bɔ laja naga nima ombi akonyo di dɔ tarabiza ma ꞌba Yesepa koꞌde kako zi löndö bo ga. Tine akonyo ma kiꞌdi zi Benyimona ebe ꞌba ya ama ga ŋbö mï muyï. Kina lïjë koloma ŋgï yayi tonyo akonyo, tuwë layi ŋgï rɔ lɔŋɔ.
34 Então, lhes apresentou as porções que estavam diante dele; a porção de Benjamim era cinco vezes mais do que a de qualquer deles. E eles beberam e se regalaram com ele.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 43, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.