Gênesis 38
Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs ARIB
1 Mï kɔmɔ kɔɔ mo nima na Yuda kënyï di mï löŋgö löndö bo ga kari koloma ti bɔ mɔtɔ möyï mo rɔ Ira bɔ Adolama mɔtɔ.
1 Nesse tempo Judá desceu de entre seus irmãos e entrou na casa dum adulamita, que se chamava Hira,
2 Di liŋɔ ꞌba bɔ nima yayi na bo kari koꞌja nyiti mɔtɔ rɔ yïtö ꞌba Kanana. Möyï ꞌbu mo ïdëkï rɔ Suwa. Bo ogbe nyiti nima
2 e viu Judá ali a filha de um cananeu, que se chamava Suá; tomou-a por mulher, e esteve com ela.
3 tine na lɔko kɔmɔ ŋgï köyö kole bɔtɔni kina kiꞌdi möyï mo rɔ Ere.
3 Ela concebeu e teve um filho, e o pai chamou-lhe Er.
4 Lɔko ɔmɔ ꞌböwu gbï di gɔmo köyö rɔ kole bɔtɔni kina lɔko kiꞌdi möyï mo rɔ Onana.
4 Tornou ela a conceber e teve um filho, a quem ela chamou Onã.
5 Di gɔmo ꞌböwu lɔko ari köyö kole ma mï mota gbï rɔ kole bɔtɔni kina lɔko kiꞌdi möyï mo rɔ Sela. Mï kada nima Yuda ëdï koloma Keziba.
5 Teve ainda mais um filho, e chamou-lhe Selá. Estava Judá em Quezibe, quando ela o teve.
6 Kina ɔdɔ Ere kole ma dɔndende nima kïyöbu ꞌdeni tine Yuda ogbe ꞌja teyi möyï mo rɔ Tamara.
6 Depois Judá tomou para Er, o seu primogênito, uma mulher, por nome Tamar.
7 Tine Ere oꞌdɔ lende kënyë ŋgï rɔ mbëmbë. Kina ɔdɔ Bɔkoꞌba koŋgɔ lende kënyë ꞌba Ere ꞌdeni ŋgï kulöwö tara yɔ na kupö bo ŋgï yaga.
7 Ora, Er, o primogênito de Judá, era mau aos olhos do Senhor, pelo que o Senhor o matou.
8 Kina Yuda kilende zi kole abo ma mï rïyö mo nima kïdëkï möyï mo rɔ Onana ne. Bo iya te, “ꞌJɔkɔ yï nima ɔdɔ gɔmo kindaꞌba közïmo ꞌdɔ köyöke kole ꞌdɔ kiꞌdi dɔ löndö yï ame kölë ne kudu timo.”
8 Então disse Judá a Onã: Toma a mulher de teu irmão, e cumprindo-lhe o dever de cunhado, suscita descendência a teu irmão.
9 Tine Onana ikali kole naga nima bo këdï köyö ti ꞌja ꞌba löndö bo nima inza kïlëbï dɔ bo kada mɔtɔ. Gɔ köꞌdu mo na ɔdɔ lïjë këdï köꞌdö ti Tamara bo ebe tiꞌdi wa dɔ bɔtɔni abo kolɔdɔ za bërï mï yayi, römöyï kinza bo köyö kole ra ti ꞌja ꞌba löndö bo nima.
9 Onã, porém, sabia que tal descendência não havia de ser para ele; de modo que, toda vez que se unia à mulher de seu irmão, derramava o sêmen no chão para não dar descendência a seu irmão.
10 Kina Bɔkoꞌba kënyï ŋgï rɔ ꞌdïrï ti Onana gɔ lende koꞌdɔ abo nima kina kupö bo ŋgï gbï yaga.
10 E o que ele fazia era mau aos olhos do Senhor, pelo que o matou também a ele.
11 Yuda rɔ meri gɔ lende ꞌba kole rïyö abo naga nime. Gɔ köꞌdu mo na kiꞌdi bo kere ŋgï kinza Sela kari kölë ra gbï kɔzɔ a nima tara. Kina bo kiya te zi Tamara, “Ileki kari liŋɔ ꞌba ꞌbu yï koloma yayi rɔ makuruꞌbë ŋbö Sela kïyöbu.” Kina Tamara kileki ŋgï kari koloma liŋɔ ꞌba ꞌbu nï.
11 Então disse Judá a Tamar sua nora: Conserva-te viúva em casa de teu pai, até que Selá, meu filho, venha a ser homem; porquanto disse ele: Para que porventura não morra também este, como seus irmãos. Assim se foi Tamar e morou em casa de seu pai.
12 Mï kɔmɔ kɔɔ mɔtɔ ꞌböwu yayi na ꞌja ꞌba Yuda tönë rɔ nyiti ꞌba Suwa ne kölë ŋgï. Kina ɔdɔ bo kote tudu ꞌja abo ꞌdeni tine lïjë ënyï ti bɔ murë bo Ira tari Timana toŋgɔ bilaka abo ga ame këdï tumu sunë kamölö abo ga yayi ne.
12 Com o correr do tempo, morreu a filha de Suá, mulher de Judá. Depois de consolado, Judá subiu a Timnate para ir ter com os tosquiadores das suas ovelhas, ele e Hira seu amigo, o adulamita.
13 Kina ɔdɔ Tamara kuwö lende mo kiya te lanzo nï Yuda ëdï koꞌdɔkɔ tari Timana tumu sunë kamölö abo ga tine,
13 E deram aviso a Tamar, dizendo: Eis que o teu sogro sobe a Timnate para tosquiar as suas ovelhas.
14 lɔko ikali Sela kole ꞌba lanzo nï ïyöbu ꞌdeni kɔmɔ mo kɔpɔ, kina me lanzo nï oꞌdɔkɔ dë todɔ kpënï zi kole nime ꞌdɔ kɔdɔ gönï. Tine na lɔko kolɔ bɔŋgɔ ꞌba monɔ ŋgï yaga di rönï, lɔko kisali rönï kolɔ bɔŋgɔ rönï kolo mɔtɔ dönï kola ŋge rɔ kömönï. Kina lɔko kënyï ŋgï kari koloma kpa kɔri ŋɔli ŋgila gawo ꞌba Enayima kpa gɔ kɔri kari Timana.
14 Então ela se despiu dos vestidos da sua viuvez e se cobriu com o véu, e assim envolvida, assentou-se à porta de Enaim que está no caminho de Timnate; porque via que Selá já era homem, e ela lhe não fora dada por mulher.
15 Kina ɔdɔ Yuda kömö ꞌdeni koꞌja lɔko këdï koloma kpa kɔri tine bo omeri ꞌba bo, bo iya te bɔ rɔnyɔ na, römöyï lɔko olo kömönï ꞌdeni liyɔ teyi ti bɔŋgɔ.
15 Ao vê-la, Judá julgou que era uma prostituta, porque ela havia coberto o rosto.
16 Bo ikali dë kpe rɔ ꞌja ꞌba kole abo. Kina bo kilende zïnï, iya te, “Ako zö, moꞌdɔkɔ yi.”
16 E dirigiu-se para ela no caminho, e disse: Vem, deixa-me estar contigo; porquanto não sabia que era sua nora. Perguntou-lhe ela: Que me darás, para estares comigo?
17 Bo iya te, “Ti moja kole banya kako zïyï.”
17 Respondeu ele: Eu te enviarei um cabrito do rebanho. Perguntou ela ainda: Dar-me-ás um penhor até que o envies?
18 Bo iya te, “Waꞌdi na koꞌdɔkɔ?”
18 Então ele respondeu: Que penhor é o que te darei? Disse ela: O teu selo com a corda, e o cajado que está em tua mão. Ele, pois, lhos deu, e esteve com ela, e ela concebeu dele.
19 Kina lɔko kënyï ŋgï di gɔ bi nima yayi kari ëꞌbënï. Lɔko ari kope bɔŋgɔ kolo ꞌbënï nima ŋgï yaga, lɔko kolɔ ꞌba monɔ tönë kileki rönï.
19 E ela se levantou e se foi; tirou de si o véu e vestiu os vestidos da sua viuvez.
20 Kina Yuda koja bɔ murë bo Ira kari ti banya ꞌdɔ tari tiꞌdi mo zi bɔ rɔnyɔ tönë lïjë koꞌja di gɔ kɔri ne ꞌdɔ bo kotɔtɔ wa ma tönë ga bo kiꞌdi tötï teyi ne kako timo. Tine Ira ari koꞌja lɔko kinza kpe yayi.
20 Depois Judá enviou o cabrito por mão do seu amigo o adulamita, para receber o penhor da mão da mulher; porém ele não a encontrou.
21 Bo ititi bilaka ꞌba gɔ bi nima yayi, bo iya te, “ꞌJa bɔ rɔnyɔ nime koloma kpa kɔri ŋɔli ŋgila gawo ꞌba Enayima bine ne, lɔko ari ꞌdeni yala?”
21 Pelo que perguntou aos homens daquele lugar: Onde está a prostituta que estava em Enaim junto ao caminho? E disseram: Aqui não esteve prostituta alguma.
22 Kina Ira kileki ŋgï kari zi Yuda. Bo iya te, “Mari moꞌja lɔko dë. Bilaka ame ga yayi ne iya zö tëgë, ꞌja bɔ rɔnyɔ ɔtɔ inza du te mï gɔ bi ꞌbënnï nima.”
22 Voltou, pois, a Judá e disse: Não a achei; e também os homens daquele lugar disseram: Aqui não esteve prostituta alguma.
23 Yuda iya te, “Iꞌdi lɔko kogba wa naga nima ka yayi. Doma gönï dë towa kinza koꞌde rɔ kaya rɔze. Moja banya zïnï kina me kari koꞌja lɔko dë, embe dë gbï.”
23 Então disse Judá: Deixa-a ficar com o penhor, para que não caiamos em desprezo; eis que enviei este cabrito, mas tu não a achaste.
24 Mï mota ꞌba nyepe ma di pötö lende tönë na bɔ mɔtɔ kako zi Yuda, kiya te, “Tamara ꞌja ꞌba kole ꞌbï oꞌdɔ rönï ꞌdeni ŋgï rɔ bɔ rɔnyɔ kina me lɔko kɔmɔ ꞌdeni di mï kɔri ꞌba yërï koꞌdɔ ꞌbënï nima.”
24 Passados quase três meses, disseram a Judá: Tamar, tua nora, se prostituiu e eis que está grávida da sua prostituição. Então disse Judá: Tirai-a para fora, e seja ela queimada.
25 Kina ɔdɔ lïjë kogba nï ꞌdeni këdï kari ꞌdɔ tupö mo tine, lɔko oja laja kari gɔ Yuda. Lɔko iya te, “Oŋgɔ wa naga nime te, wa ꞌba tugu möyï ti kabi mo ga pili ti përï adɔkotɔni nime. Ikali bɔ dɔmo? Bɔ dɔ wa naga nime na me kiꞌdi kole yïmö.”
25 Quando ela estava sendo tirada para fora, mandou dizer a seu sogro: Do homem a quem pertencem estas coisas eu concebi. Disse mais: Reconhece, peço-te, de quem são estes, o selo com o cordão, e o cajado.
26 Yuda ikali wa naga nima na bo kodɔ kpa bo ŋgï gɔ lende mo. Bo iya te, “Lende ꞌbënï ele ꞌdeni kiteli ꞌbama. Dëne ꞌdɔ miꞌdi lɔko ra zi kole ma Sela, ne kina me miꞌdi lɔko dë yɔ.” Tine Yuda ileki dë kpe köꞌdö ti Tamara.
26 Reconheceu-os, pois, Judá, e disse: Ela é mais justa do que eu, porquanto não a dei a meu filho Selá. E nunca mais a conheceu.
27 Kina ɔdɔ kömö ꞌdeni mï kada ꞌba löyö ꞌbënï tine ikali ŋgï kole roŋa na mïnï.
27 Sucedeu que, ao tempo de ela dar à luz, havia gêmeos em seu ventre;
28 Tine koꞌja lɔko këdï koꞌdɔ töyö ꞌdeni yɔ na kole ma kɔtɔ koja közïnï ŋgï yaga. Kina bɔ bulï mo kudödu kabi kasi közïmo. Lɔko iya te, “Kole nime na köyö dɔgba.”
28 e dando ela à luz, um pôs fora a mão, e a parteira tomou um fio encarnado e o atou em sua mão, dizendo: Este saiu primeiro.
29 Tine kole mo tönë ënyï kotɔ ëꞌbënï kɔnyɔ nï ꞌböwu kileki mïyö, kole mɔtɔ na za ꞌböwu köyö dɔgba. Bɔ bulï nima iya te, “Awo, oꞌdɔ ꞌbëyï ka ŋgï ti tigɔ na ma kiꞌdi kïtïrï kpa kɔri zïyï.”
29 Mas recolheu ele a mão, e eis que seu irmão saiu; pelo que ela disse: Como tens tu rompido! Portanto foi chamado Pérez.
30 Tine mbowa di pötö mo na köyö kole ma tönë kudödu kabi kasi közïmo ne ŋgï. Kina lïjë kiꞌdi möyï mo rɔ Zera.
30 Depois saiu o seu irmão, em cuja mão estava o fio encamado; e foi chamado Zerá.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 38, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.