Gênesis 12
Ndose Kɔdɔ Laka, Buku ꞌba Tisaki ni Tɔdɔ to Lömu Laꞌja ꞌBa Yësu Kurïsïtö Ŋere Ze (BEX) vs ARIB
1 Bɔkoꞌba ilende zi Abarama, iya te, “Ënyï di mï dɔyayi ꞌbe di mï löŋgö bilaka ꞌbï ga, di mï liŋɔ ꞌba ꞌbu yï kari mï dɔyayi ame mëdï mileme zïyï ne.
1 Ora, o Senhor disse a Abrão: Sai-te da tua terra, da tua parentela, e da casa de teu pai, para a terra que eu te mostrarei.
2 Ti miꞌdi kupö bilaka ma konzi kɔdɔ di mïyï. Ti moꞌdɔ yëyï ma laka zïyï miꞌdi möyï yï kïlëbï, ꞌdɔ këddï rɔ yëyï zi bilaka.
2 Eu farei de ti uma grande nação; abençoar-te-ei, e engrandecerei o teu nome; e tu, sê uma bênção.
3 Ti moꞌdɔ yëyï ma laka zi bilaka ame ga këdï koꞌdɔ yëyï zïyï. Tine ti mulömu bɔtɔ ma kulömu yi. Ti moꞌdɔ yëyï ma laka tïyï pili dɔ bilaka ꞌba dɔyayi.”
3 Abençoarei aos que te abençoarem, e amaldiçoarei àquele que te amaldiçoar; e em ti serão benditas todas as famílias da terra.
4 Kina Abarama kënyï ŋgï kari kɔzɔ ma Bɔkoꞌba kiya zi bo tara. Kina Lɔtɔ ënyï gbï kari kɔtɔ ti bo. Mï kada nima Abarama kënyï di Arana ne kɔmɔ kɔɔ abo ëdï ꞌdeni kuluku kɔtɔ kɔdɔ dɔmo ꞌbutë rïyö döömu (75).
4 Partiu, pois Abrão, como o Senhor lhe ordenara, e Ló foi com ele. Tinha Abrão setenta e cinco anos quando saiu de Harã.
5 Abarama ogba ꞌja abo Sarayi ni ti Lɔtɔ kole ꞌba löndö bo ti wa ame ga pili lïjë këdï timo kpaki ti atɔli ame ga lïjë koꞌja di Arana yayi ne tari timo mï dɔyayi ꞌba Kanana.
5 Abrão levou consigo a Sarai, sua mulher, e a Ló, filho de seu irmão, e todos os bens que haviam adquirido, e as almas que lhes acresceram em Harã; e saíram a fim de irem à terra de Canaã; e à terra de Canaã chegaram.
6 bo ari nduwë kebe mï dɔyayi nima ŋbö bo kömö ŋgila ŋgërï koro ꞌba Mɔre mï Sekeme. Mï kada mo nima eꞌbe Kanana ëdï gba koloma mï dɔyayi nima yayi.
6 Passou Abrão pela terra até o lugar de Siquém, até o carvalho de Moré. Nesse tempo estavam os cananeus na terra.
7 Kina Bɔkoꞌba kileme rönï zi Abarama, kiya te, “Yayi nime na mëdï miꞌdi zi kupö yï ga.” Kina Abarama koꞌba bi ꞌba akumu yayi zi Bɔkoꞌba ame kileme rönï ꞌdeni zi bo ne.
7 Apareceu, porém, o Senhor a Abrão, e disse: À tua semente darei esta terra. Abrão, pois, edificou ali um altar ao Senhor, que lhe aparecera.
8 Di pötö mo tine na bo kolɔlɔ nduwë kari kapa dɔ roꞌɔ kari dɔyayi kuruŋgu ma kileki kapa Betele ma kari yïbï. Kina bo kari koga taya abo yayi mï löŋgö Betele ni ti Ayi. Betele kebe kapa ma kari dɔ tɔrɔ tine Ayi kebe kapa mo ma kileki yïbï. Di yayi bo oꞌba bi ꞌba akumu gbï bo koloma tumötu Bɔkoꞌba di teyi.
8 Então passou dali para o monte ao oriente de Betel, e armou a sua tenda, ficando-lhe Betel ao ocidente, e Ai ao oriente; também ali edificou um altar ao Senhor, e invocou o nome do Senhor.
9 Kina bo koloma tolɔlɔ ŋgï nduwë di yayi kari kapa dɔyayi ꞌba Kanana ma kileki dɔ roꞌɔ.
9 Depois continuou Abrão o seu caminho, seguindo ainda para o sul.
10 Tine sëyï ma kënyë ari kilaꞌba ŋgï mï dɔyayi nima yayi. Gɔ köꞌdu mo na Abarama kari ŋbö Ezipeto ꞌdɔ toloma titi mbowa yayi.
10 Ora, havia fome naquela terra; Abrão, pois, desceu ao Egito, para peregrinar ali, porquanto era grande a fome na terra.
11 Kina ɔdɔ bo kari kömö ꞌdeni dɔ maga ꞌdɔ tari ŋgï Ezipeto tine, bo iya zi ꞌja abo Sarayi, bo iya te, “Nï na me kele kulöwö te,
11 Quando ele estava prestes a entrar no Egito, disse a Sarai, sua mulher: Ora, bem sei que és mulher formosa à vista;
12 ɔdɔ Ezipeto koꞌja yi lïjë ëdï kiya te nï ꞌja ma na, kina lïjë ti kupö ma ŋgï yaga kola yi koloma.
12 e acontecerá que, quando os egípcios te virem, dirão: Esta é mulher dele. E me matarão a mim, mas a ti te guardarão em vida.
13 Iya zïnnï, iya te, nï lëmï ma na kina lïjë ti kola ma moloma ꞌdɔ koꞌdɔ ma laka gɔ köꞌdu ꞌbï.”
13 Dize, peço-te, que és minha irmã, para que me vá bem por tua causa, e que viva a minha alma em atenção a ti.
14 Kina ɔdɔ bo kumu dɔ maga nima ꞌdeni kɔdɔ Ezipeto tine, bilaka ꞌba Ezipeto oŋgɔ ꞌja nima ele ŋgï rɔ ma kënyë.
14 E aconteceu que, entrando Abrão no Egito, viram os egípcios que a mulher era mui formosa.
15 Kina ɔdɔ turu ma löbu mɔtɔ ga ꞌba bɔ dɔliŋɔ ma löbu ꞌba Ezipeto nima koꞌja lɔko ꞌdeni tara tine, lïjë ari ŋgï kubï gɔ tele mo zi bo. Kina koto lɔko ŋgï kari liŋɔ abo.
15 Até os príncipes de Faraó a viram e gabaram-na diante dele; e foi levada a mulher para a casa de Faraó.
16 Gɔ köꞌdu mo na bɔ nima koloma ŋgï rɔ toꞌdɔ Abarama rɔ ma laka kiꞌdi dɔtumu ꞌba kamölö ni ti banya teyi ti sa ni ti akaca gbï ti atɔli ni ti gamele.
16 E ele tratou bem a Abrão por causa dela; e este veio a ter ovelhas, bois e jumentos, servos e servas, jumentas e camelos.
17 Tine gɔ köꞌdu nima bo kogba Sarayi ꞌja ꞌba Abarama ne, na Bɔkoꞌba kodɔ rɔkɔꞌɔ ma kinza kiya naga ŋgï dɔ bo kpaki ti bilaka ꞌba mï liŋɔ abo ga.
17 Feriu, porém, o Senhor a Faraó e a sua casa com grandes pragas, por causa de Sarai, mulher de Abrão.
18 Kina bo koja laja gɔ Abarama, kiya teyi, iya te, “Waꞌdi na me koꞌdɔ zö te ne? Gɔ waꞌdi na kiya dë zö te, lɔko ꞌja ꞌbï na?
18 Então chamou Faraó a Abrão, e disse: Que é isto que me fizeste? por que não me disseste que ela era tua mulher?
19 Gɔ waꞌdi na kiya te lɔko lëmï yï na kiꞌdi mogba lɔko rɔ ꞌja zö? ꞌJa ꞌbï na me, ogba lɔko kënyï kari yaga di bine.”
19 Por que disseste: E minha irmã? de maneira que a tomei para ser minha mulher. Agora, pois, eis aqui tua mulher; toma-a e vai-te.
20 Bɔ dɔliŋɔ nima iꞌdi lende mo zi bilaka abo ga kogba Abarama koja yaga di mï dɔyayi nima kari ti ꞌja abo Sarayi kpaki ti wa ame ga ꞌdeni rɔ ꞌba bo ne.
20 E Faraó deu ordens aos seus guardas a respeito dele, os quais o despediram a ele, e a sua mulher, e a tudo o que tinha.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.