Mateus 25
asj (ASJ) vs ARA
1 “Bɛ nuuŋ bɛ maa bumfɔŋ bu liboo bɛ bɛsɔɔŋ bɛ bukɛɛŋ lɛ bamu yoofi bɛ tɛ̀ dzɔ bɛlambo bɛ bee, le be gɛɛŋ be taaŋ nyuŋ wutso be chinɛ wu.
1 Então, o reino dos céus será semelhante a dez virgens que, tomando as suas lâmpadas, saíram a encontrar-se com o noivo.
2 Bɛtiinu tɛ̀ nuuŋ bibere, bɛtiinu nuuŋ bɛ bufii lɛ.
2 Cinco dentre elas eram néscias, e cinco, prudentes.
3 Fi se ka le bɛ tɛ̀ nuuŋ bibere baa tɛ̀ dzɔ bɛlambo bɛ bee ndzɔtsu mɛɛŋ mamu siŋ,
3 As néscias, ao tomarem as suas lâmpadas, não levaram azeite consigo;
4 bɛ bufii lɛ baa se dzɔ bɛlambo bɛ bee mɔɔ sho yi mɛɛŋ mamu lu lichiŋ.
4 no entanto, as prudentes, além das lâmpadas, levaram azeite nas vasilhas.
5 Le be gɛɛŋ be ni be tɛŋgi nyuŋ wutso wulu, le ni chiiti yi li mbɛɛ, chilefɛ dza chi kɔɔ be, be bɛchi nlefu.
5 E, tardando o noivo, foram todas tomadas de sono e adormeceram.
6 Le bo butuu kintikinti, be dza be woo si wi wuuyi le, ‘Yiyi-i yiyi-i yiyi-i, bichɛ yɛɛŋ nɛ ŋɛŋ, nyuŋ wutso wulu fɛsɔɔ looo! Bo yɛɛŋ nɛ bɛ nɛ fi wu looo’
6 Mas, à meia-noite, ouviu-se um grito: Eis o noivo! Saí ao seu encontro!
7 Bɛsɔɔŋ bɛ bukɛɛŋ lɛ baa bɛchu dza we be yɛɛki bɛlambo bɛ bee.
7 Então, se levantaram todas aquelas virgens e prepararam as suas lâmpadas.
8 Bɛsɔɔŋ bɛ bukɛɛŋ lɛ bɛ tɛ̀ nuuŋ bibere baa se tee li bɛ bufii lɛ baa le, ‘Nyɛ yɛɛŋ bee fɛ mɛɛŋ mɛnɛ. Bɛlambo bɛsɛŋ shiiti baa.’
8 E as néscias disseram às prudentes: Dai-nos do vosso azeite, porque as nossas lâmpadas estão-se apagando.
9 Bɛ bufii lɛ baa se tuu le, ‘Wohoo, me nuuŋ tɛ kɔchɛ li tɛɛbeŋ bɛchu kɛ. Gɛnɛ yɛɛŋ nuuŋ fɛ bɛ kabini, nɛ go mɛnɛ.’
9 Mas as prudentes responderam: Não, para que não nos falte a nós e a vós outras! Ide, antes, aos que o vendem e comprai-o.
10 Si be tɛ̀ gɛɛŋ le be go lɛ, nyuŋ wutso wulu shɛ fɛsi. Bɛ tɛ̀ nachɛ yi kituŋ be tɛŋgi baa, biee be gɛɛŋ be lɛ bɛ wu li yih yi tsɔnɔ chi bugoo lɛ, bɛ bɛŋɛ kigoo.
10 E, saindo elas para comprar, chegou o noivo, e as que estavam apercebidas entraram com ele para as bodas; e fechou-se a porta.
11 Lɛjiŋ lɛlu, bɛsɔɔŋ bɛ bukɛɛŋ lɛ bamu bɛ tɛ̀ gɛɛŋ le be go mɛɛŋ baa fɛsi, be leŋ mfweeŋ be tiiti le, ‘Te Kikoo, te kikoo, gwiyɛ kigoo tɛ lɛ.’
11 Mais tarde, chegaram as virgens néscias, clamando: Senhor, senhor, abre-nos a porta!
12 Se tuu li bee le, ‘Chɛɛŋ chɛɛŋ ŋkii yɛ beŋ kɛ.’
12 Mas ele respondeu: Em verdade vos digo que não vos conheço.
13 Fi se fiɛɛ le, nɛ nachɛ yi, nɛ ni nɛ tɛŋgi, kifɛ nɛ kii yɛ jobɛ mɔɔ mfi wulu kɛ.
13 Vigiai, pois, porque não sabeis o dia nem a hora.
14 Mfi wulu gii ni nuuŋ si wumu wu tɛ̀ wɛki le gɛɛŋ ndɛndɛ, teeŋ bɔɔŋ bee bɛ nimɛ nyɛ kwa we li tsáŋ yi bee.
14 Pois será como um homem que, ausentando-se do país, chamou os seus servos e lhes confiou os seus bens.
15 Tɛ̀ nyɛ ŋwani wu nimɛ wumu bɛbabi bɛ kwaa bɛtiinu, nyɛ wumu bɛbabi bɛfɛ, nyɛ wumu babi wu kwa mumkpaŋ. Tɛ̀ nyɛɛ lɛ biki si buŋga bu wi nuuŋ. Si tɛ̀ nyɛ lɛ, la ndɛndɛ we. Kwa|alt="Talents" src="hk00166c.tif" size="col" copy="Horace Knowles" ref="25:15"
15 A um deu cinco talentos, a outro, dois e a outro, um, a cada um segundo a sua própria capacidade; e, então, partiu.
16 Ŋwaŋ wu nimɛ wu tɛ̀ fi bɛbabi bɛ kwaa bɛtiinu wɛ, tɛ̀ gɛɛŋ mfwaa mumkpaŋ fɛ waŋ lu, ji mbeŋ le bɛbabi bɛtiinu.
16 O que recebera cinco talentos saiu imediatamente a negociar com eles e ganhou outros cinco.
17 Wu tɛ̀ fi bɛbabi bɛfɛ wɛ, tɛ̀ fɛ waŋ lu, ji mbeŋ bɛbabi bɛfɛ le lɛwe.
17 Do mesmo modo, o que recebera dois ganhou outros dois.
18 Se nuuŋ le, ŋwaŋ wu nimɛ wu tɛ̀ fi babi wu kwa mumkpaŋ wɛ, tɛ̀ gɛɛŋ fiee chiŋ kitoo nyikɛ kwa wu te kikoo wɛɛ le lɛnti.
18 Mas o que recebera um, saindo, abriu uma cova e escondeu o dinheiro do seu senhor.
19 Si te kikoo wu bɔɔŋ bɛ nimɛ wulu tɛ̀ la ndɛndɛ wɛ lɛ, tɛ̀ gɛɛŋ tsiiŋ le ŋge. Le kaari bɛ, teeŋ bɔɔŋ bee bɛ nimɛ, le be bɛ, be bee nachɛ biee.
19 Depois de muito tempo, voltou o senhor daqueles servos e ajustou contas com eles.
20 Ŋwaŋ wu nimɛ wu tɛ̀ fi bɛbabi bɛ kwaa bɛtiinu wɛ bɛ kituŋ bɛ bɛbabi yoofi, tee le, ‘Te Kikoo, ɔ tuu ɔ nyɛ mi bɛbabi bɛ kwaa bɛtiinu, bichɛ ɔ ŋɛŋ ntuu nshɛ mi mfɛ waŋ lu, mi ŋkɛmɛ bɛbabi bamu bitiinu le lɛwe.’
20 Então, aproximando-se o que recebera cinco talentos, entregou outros cinco, dizendo: Senhor, confiaste-me cinco talentos; eis aqui outros cinco talentos que ganhei.
21 Te Kikoo we tee li wuu le, ‘Kiyɔɔni kinɔŋa. Ɛ wɛ ŋwaŋ wu nimɛ wu dzeeŋ mɔɔ wu chɛɛŋ! Ɔ tuu ɔ shɛ ɔ nuuŋ tsaaŋ lɛ mbichɛ lɛ fiee fi ntɛŋ bujɔŋ. Bɛdɛɛni, ŋgii ŋgɛɛ wɛ dɛɛni ɔ ni ɔ bichi tɛ lɛ fi nɔŋa-a. Bɛ ɔ woo bujɔŋ bɛ te kikoo wa.’
21 Disse-lhe o senhor: Muito bem, servo bom e fiel; foste fiel no pouco, sobre o muito te colocarei; entra no gozo do teu senhor.
22 Ŋwaŋ wu nimɛ wu kwa we tɛ̀ nuuŋ bɛbabi bɛfɛ wɛ tɛ lɛ, tee le, ‘Te Kikoo, ɔ tɛ̀ nyɛ mi bɛbabi bɛ kwaa bɛfɛ. Bichɛ ɔ ŋɛŋ, ntuu nshɛ mi fɛ waŋ lu, mi ŋkɛmɛ bɛbabi bamu bɛ kwa bɛfɛ le lɛwe.’
22 E, aproximando-se também o que recebera dois talentos, disse: Senhor, dois talentos me confiaste; aqui tens outros dois que ganhei.
23 Te Kikoo we tee li wuu le, ‘Kiyɔɔni kinɔŋa. Ɛ wɛ ŋwaŋ wu nimɛ wu dzeeŋ mɔɔ wu chɛɛŋ! Ɔ tuu ɔ shɛ ɔ nuuŋ tsaaŋ lɛ mbichɛ lɛ fiee fintɛ-ɛŋ bujɔŋ. Bɛdɛɛni, ŋgii ŋgɛɛ wɛ dɛɛni ɔ ni ɔ bichi tɛ lɛ fi nɔŋa-a. Bɛ ɔ woo bujɔŋ bɛ te kikoo wa.’
23 Disse-lhe o senhor: Muito bem, servo bom e fiel; foste fiel no pouco, sobre o muito te colocarei; entra no gozo do teu senhor.
24 Le ŋwaŋ wu nimɛ wumu wu tɛ̀ nyɛ babi wu kwa mumkpaŋ wɛ bɛ lɛ, tee le, ‘Te Kikoo, ŋkii le ɔ nuuŋ wi wu tɛɛmi lɛ dzaa. Ɔ ti wechi fɛ ɔ mɛɛŋ ki tɔyɛ kɛ, ɔ se banchi giiŋ yɔɔ ti mɛɛŋ ki tuŋ kɛ.
24 Chegando, por fim, o que recebera um talento, disse: Senhor, sabendo que és homem severo, que ceifas onde não semeaste e ajuntas onde não espalhaste,
25 Bɛdɛɛni ntɛ̀ chɛndi ŋgɛɛŋ nyikɛ kwa wa fɛtoo. Bichɛ ɔ ŋɛŋ, wuuŋ kwa wa, kɔ.’
25 receoso, escondi na terra o teu talento; aqui tens o que é teu.
26 Te Kikoo we tuu li wuu le, ‘Ɛ wɛ ŋwaŋ wu nimɛ wu bifi, ɔ wɛ kiniŋgɛ! Ɔ ti kii le nti ŋ'wechi mɛɛŋ ki ntɔyɛ kɛ, mbaanchi giiŋ mɛɛŋ ki tuŋ kɛ.
26 Respondeu-lhe, porém, o senhor: Servo mau e negligente, sabias que ceifo onde não semeei e ajunto onde não espalhei?
27 Si ɔ tuuɔ kii lɛ, tuu nuuŋ ɔ kiri kwa wɛŋ li yih yi bɛ kichi kwa lu, le ke mfi wu mi ŋkaari mfi kwa wɛŋ bɛ mbeŋ le lɛwe.’
27 Cumpria, portanto, que entregasses o meu dinheiro aos banqueiros, e eu, ao voltar, receberia com juros o que é meu.
28 Si tɛ̀ tee lɛ, tee le be fi babi wu kwa wulu li wuu, be nyɛ li wi wu kɛmi bɛbabi bɛ kwa yoofi wɛ-ɛ.
28 Tirai-lhe, pois, o talento e dai-o ao que tem dez.
29 Le be kɛɛ le wi wu kɛmi, bɛ gii bɛ naa bɛ tondɛ wu kɛmɛ ŋge. Se nuuŋ le wi wu kɛmi yɛ kɛ, mɔɔ nuuŋ fi niiŋ fi kɛmi bɛ gii bɛ fi li wuu.
29 Porque a todo o que tem se lhe dará, e terá em abundância; mas ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
30 Si tɛ̀ tee lɛ, tee le, ‘Lɔmɛ yɛɛŋ kibere ki ŋwaŋ wu nimɛ-ɛ kini li kijibɛ lɛkuuŋ, fɛ gii ni dii jii ŋgesi.’
30 E o servo inútil, lançai-o para fora, nas trevas. Ali haverá choro e ranger de dentes.
31 Gii ni nuuŋ mfi wu Ŋwanɛwi kaarisi bɛɛ li bunɔŋa bwee li, ni bɛɛ bɛ bɛnchindaa bɛ Nyɔ-ɔ bɛchu, gii shee li kabara we wu bunɔŋa.
31 Quando vier o Filho do Homem na sua majestade e todos os anjos com ele, então, se assentará no trono da sua glória;
32 Bitoŋ bichu bi li kikoo ki nshɛ gii bi leŋ wu limfwe, se gatɛ be li bintutu bifɛ si wi wu ŋkiichɛ ti gatini nshɔ́ɔŋ buu li bí linti lɛ.
32 e todas as nações serão reunidas em sua presença, e ele separará uns dos outros, como o pastor separa dos cabritos as ovelhas;
33 Gii gɛɛ nshɔ́ɔŋ lɛ kibɛnɛ ki kigɔŋɛ-ɛ, se gɛɛ bí lɛ kibɛnɛ ki kimɛsɛ-ɛ.
33 e porá as ovelhas à sua direita, mas os cabritos, à esquerda;
34 Wu wu Mfɔŋ gii tee li bɛ nuuŋ lɛ kibɛnɛ kee ki kigɔŋɛ-ɛ le, ‘Bɛniiŋ bɛ Taa tiiŋ mwɛ li bee, bɛ yɛɛŋ nɛ kɛmɛ bintsii lɛ bumfɔŋ bu bɛ nachɛ li be-eŋ mbɛɛchɛ si bɛ tɛ̀ tɔŋ nshɛ,
34 então, dirá o Rei aos que estiverem à sua direita: Vinde, benditos de meu Pai! Entrai na posse do reino que vos está preparado desde a fundação do mundo.
35 kifɛ dzeeŋ tɛ̀ wuu mi, nɛ nyɛ mi biee bijɛ. Ndɔɔŋ tɛ̀ wondɛ mi, nɛ nyɛ mi fiee ŋ'woŋ. Ntɛ̀ nuuŋ kilɔ, nɛ fi mi.
35 Porque tive fome, e me destes de comer; tive sede, e me destes de beber; era forasteiro, e me hospedastes;
36 Ntɛ̀ nuuŋ bwiŋ kilɛrɛ, nɛ lii mi ndu. Ntɛ̀ ŋgendi nɛ bɛ nɛ yɛsi mi. Ntɛ̀ nuuŋ li yih yi ncha-a, nɛ bɛ nɛ yɛsi mi.’
36 estava nu, e me vestistes; enfermo, e me visitastes; preso, e fostes ver-me.
37 Gii ke wu tee lɛ, bɛniiŋ bɛ tsaaŋ baa se tuu be bii li wuu laa, ‘Taa, ɛ mfi wu la wu tɛ tɛ̀ ŋɛŋ wɛ dzeeŋ wuu wɛ, tɛ̀ nyɛ wɛ biee bijɛ, bɛ mfi wu la wu ndɔɔŋ tɛ̀ wondɛ wɛ tɛ nyɛ wɛ fiee ɔ woŋ?
37 Então, perguntarão os justos: Senhor, quando foi que te vimos com fome e te demos de comer? Ou com sede e te demos de beber?
38 Ɛ mfi wu la wu tɛ tɛ̀ ŋɛŋ wɛ ɔ nuuŋ kilɔ, tɛ fi wɛ, bɛ mfi wu la wɔɔ tɛ̀ nuuŋ bwiŋ kilɛrɛ, tɛ lii wɛ ndu?
38 E quando te vimos forasteiro e te hospedamos? Ou nu e te vestimos?
39 Ɛ mfi wu la wu tɛ tɛ ŋɛŋ wɛ ɔ gendi ɔ nuuŋ tɛ li yih yi ncha-a, tɛ se bɛ tɛ yɛsi wɛ?’
39 E quando te vimos enfermo ou preso e te fomos visitar?
40 Mfɔŋ se tuu li bee le, ‘Ntee beŋ chɛɛŋ le, si nɛ tɛ̀ feti biee bini, li wi wu ŋkwɛŋ li bɛŋwaanɛŋ bani-i, nɛ tɛ̀ feti nuuŋ li mi-i.’
40 O Rei, respondendo, lhes dirá: Em verdade vos afirmo que, sempre que o fizestes a um destes meus pequeninos irmãos, a mim o fizestes.
41 Bɛdɛɛni, gii tuu tee li bɛ nuuŋ lɛ kibɛnɛ kee ki kimɛsɛ baa le, ‘Beŋ bɛ kinlɔɔ lɛ bani, dza yɛɛŋ mi limfwe, nɛ gɛɛŋ nɛ lɛ li ŋgɛ wu kimakɛ-ɛ wu bɛ tɛ̀ nachɛ li kiŋkundi bɛ bɛnchindaa bee li,
41 Então, o Rei dirá também aos que estiverem à sua esquerda: Apartai-vos de mim, malditos, para o fogo eterno, preparado para o diabo e seus anjos.
42 kifɛ dzeeŋ tɛ̀ wuu mi, nɛ ti mɛɛŋ ki nyɛ kɛ mi fiee fijɛ kɛ. Ndɔɔŋ tɛ̀ wondɛ mi, nɛ faaŋ nyɛ mi fiee fi ŋ'wonɛ.
42 Porque tive fome, e não me destes de comer; tive sede, e não me destes de beber;
43 Ntɛ̀ nuuŋ kilɔ, nɛ tɛ̀ mɛɛŋ ki fii mi kɛ. Ntɛ̀ nuuŋ bwiŋ kilɛrɛ, nɛ tɛ̀ mɛɛŋ ki lii kɛ mi ndu li bwiŋ kɛ. Ntɛ̀ ŋgendi, ntuu nuuŋ li yih yi ncha-a, nɛ ti mɛɛŋ ki bɛ kɛ le nɛ yɛsi mi kɛ.’
43 sendo forasteiro, não me hospedastes; estando nu, não me vestistes; achando-me enfermo e preso, não fostes ver-me.
44 Be se tuu be bii li wuu laa, ‘Taa, ɛ mfi wu la wu tɛ tɛ̀ ŋɛŋ wɛ dzeeŋ wuu wɛ, kɛ ndɔɔŋ wondini wɛ, ɔ nuuŋ kilɔ, kɛ bwiŋ kilɛrɛ, ɔ gendi, bɛ li yih yi ncha-a, tɛ se mɛɛŋ ki fi kɛ wɛ kɛ?’
44 E eles lhe perguntarão: Senhor, quando foi que te vimos com fome, com sede, forasteiro, nu, enfermo ou preso e não te assistimos?
45 Se tuu li bee le, ‘Ntee beŋ chɛɛŋ le, si nɛ ti mɛɛŋ ki fɛ kɛ biee bini li wi wu ŋkwɛ-ɛŋ li bɛŋwaanɛŋ bani ni kɛ, kɛ ɛ li mi li nɛ ti mɛɛŋ ki fɛɛ kɛ.’
45 Então, lhes responderá: Em verdade vos digo que, sempre que o deixastes de fazer a um destes mais pequeninos, a mim o deixastes de fazer.
46 Beeyɛ bɛniiŋ gii be gɛɛŋ be lɛ li ŋgɛ wu kimakɛ-ɛ. Se bɛ nuuŋ tsaaŋ baa gɛɛŋ be lɛ fibee nuuŋ li ntsɛ wu shaaŋ wu nuuŋ tɛ ma kɛ.”
46 E irão estes para o castigo eterno, porém os justos, para a vida eterna.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.