Atos 22

Kotoni Imo Itouniyaimo (AMM) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Noino na ikoki, Polo mo, “Woli iyali apou iyaliwoi, yani imo na pukwaimonowo. Ulai yo no molo koiyauso aluwaiwoi?”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Totaini Hipolu imosai lukasoso kwaimokino mo, wosu woso nali no siki. Ti monoi na ikoki,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Yo mo Yuto nokota. Tasoso nokonu nokota, Silisiya asimai toi. Ulai alusai mo Kamaliyalo siyoliyo aniyopani imo ami niya paiyolomomono itouniyaimo manoki, Yolusolimo nokonu nimai no. Yo mani, Kotoni moloso aluwai monoi mulu siyoli piyo manoki, lolai moi komiyai na.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Nosai no molo tonofaloso aluwai nokoso puwokaiko manoki, yo mo. Siyai kolikaliki, yau yau. Yo mo nokowoi nokolalowoi pokuloli ilomano manoki, kalopulo nuso pokiyoko manoki.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Motu imo na timonukuwo. Totawoi lotu samukuko nokota siyoliwoi nokotalo iyaliwoi, toi mo sai. Na fasimonokino, Tomasoko tolomu nokoni paso nimonokino, siyokutono iyalini auso ilomano monoi. No monoi no yo mo nokoso na louwa kolisanoki, mulumolo luwai foli monoi, Yolusolimo nokonu isoni kiyoka tumo monoi louwa, kalopulo nuso.” Polo mo noko nokolaloso aino na ikoki.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Nosai no mo; Polo mo ti monoi na ikoki, “Yo mo molomai manalo manoki mo, Tomasoko nokonu aumoifaso manoki, ulo yakomai. Manoki manoki; lolai siyaso saloma komiyai na momaliyomimonoki, kumokisai. Wiyou, saponi mo siyoli.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Asiso usukunomonoki, ko na imo na kwaimoki, noino na imonoki, “Solo, Solo, hani monoi tuwomono manoni, woi?”
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Ulai imoki, yo mo, “Noko Siyoli, nono no noi?” “Asasu, Isiso, Nasolito nokota, nonayo no tuwokaimononi no.” Ko naso aino na kwaimoki, yo mo.
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Aluwaimono noko, toi mani, saloma komiyai na kwaikino. Ko nasu mo pa kwaimokinoso, no imonoki mo.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Nosai no mo; yo mo imoki, “Noko Siyoli, yo no hani tiyo, woi?” Siyoli Nokota mo na fowamonoki, “Na potolau, Tomasoko nokonuso na poloti. Nokoyo amai imoinimo, no yalakini no. Mi ano monoi mo yasoi muwokaikinoki, yo mo.” Aino na imonoki.
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Saponi mo siyoli wiyou na, no monoi no molo mo koiyaukomomonokaiki, pa foinalikokiso, molo mo kau kau. Ulai aluwaimono nokoyo nainosai komi kaumonokino, Tomasoko nokonuso.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Nosai no mo; tolomu nokota mo kimona tumoki. Tani siyolo mo Anonaiya. Kotoso molokimo nokota. Musini imo amiso aluwai manoki. Yuto noko tolomuso no siki no, toiyo iyamo unukino, noko itouniyaimo.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Nonani nokota mo kimona tumoki, yani auso, na imona tumoki, “Woli Solo, yani auwa, na pofoinaliko, molo mo waliyo.” No monoi no lolai siyaso na foinalikoki, to toloso na kiki.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Na imonoki, “Moini aniyopa iyalini Koto mo yasoi na muwokaikini, totani mulu saino monoi. Molo itouniyaimoso aluwai kiyo nokotaso yasoi na kikini, tani ko na imo na kwaimokini.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 No kikini no, no kwaimokini no, nonani imo monoi na posasoko wiyolukoinimo, noko nokolalo komaso nokoso.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Na pauwoniyou. Moloi fou monoi? Siyoli Nokotani siyoloso na pokaluwai. Nokoso pimano, “Iwoso na puluwamono.” No monoi no Kotoni molo timai mo molo koiyau monoi imo mo futo. Mulu mo wofu saso.” Anonaiya mo aino na imonoki.”
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Nosai no mo; Polo mo ti monoi na ikoki, “Nosai no mo; yo mo Tomasoko nokonuso utukaimoki, Yolusolimo nokonuso ifou na tumoki. Kotowoi imo lukasa tiki, lotu nu siyoli poiso. Imo amai lukaso manoki mo, solitonomomonoki.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Solitonosai mo Siyoli Nokotaso kiki. Na imonoki, “Somaiso pomoi, Yolusolimo nokonuso na putukaimo. Nani imo pa kwai itouniyaimoinoso, ya monoi no posasoko wiyotiyakini no.”
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Ulai ya imoki, “Noko Siyoli, toi mo tosaino unumonono, yo mo Yuto nokoni lotu nu lolofa poiso polotalomosiki, nonoso mulumolo luwai noko nokolalo pokuloli ilomanomosiki, kalopulo nuso pokiyoka timosiki. Na puwasoulimosiki.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Sitiwi mani, nono monoi aino imo posasoko nokota, toso nokoyo tukolokino mo, yo mo kwaiko toloki, mulumolokoki, “Tukolo mo waliyo.” Tukolo nokoni tuno samukuko toloki. Ulai noko nokolalo no sosoliwoi? Toi mo sai, no monoi no yani imo na kwaimonoinomo.”
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Ulai Siyoli Nokota mo na imono taikiyoki, “Na putukaiko, noko nokonu nokoni auso na pomoi, aluwaso nali no.” Polo mo aino na ikoki, ukouniyaikokai noko nokolaloso.
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Polo mo imo lukasiko manoki mo, noko nokolaloyo kwaimo siki. Kwaimo si manoki, ainoso hani na ikoki, “Koto mo imono taikiyoki, “Noko nokonu nokoni auso na pomoi.” Nonani imo kwaimokino mo, wiyou, siyoliso na iyamaloki, “Noko koiyau wai, na potukolowo. Koini auso tolo mo wiyou tiyamonoki.”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Siyoliso iyamaloki. Uo mulu sisiyoli atolokomo unukino, asi kukumo tunoso kolilinikalokino. Uo mo sisiyoli, ta topi.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 No monoi no totawoi polimanotayo polimano nokoso iko taikiyoki, “Moini mi ano nuso pokawiyo tiwo, moloyo na pa wasowo, na pa utolumalowo, “Hani foli monoi tiyamo, uo imo no?”
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 No monoi no Polo mo kawiyo tikino, na konosuwakino, moloyo, waso monoi louwa. Ulai na imoki, polimano samukuko nokota siyoli siyaso, “Yo mo Lomo nokota nali. Moloi wasomono monoi? Lomo nokotaso afonimaiso waso mo au. Hani foli monoi tuwomononuwo?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Nonani imo kwaimoki mo, totawoi polimanotaso imanoki, na imoki, “Moloi tiyoni, woi? Noko mo Lomo nokota nali.”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 No monoi no Poloni auso ima tumoki, totawoi polimanotayo, na imoki, “A, nono no Lomo nokota na? Motu poimo.” Nosai no Poloyo, “Nasu, yo mo Lomo nokota nali no.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Ulai polimanotayo, “Yo mani, ulai muwoni molopoi molopoi nikoki, komano noko iyaliso, suo mo Lomo nokota tolo monoi muwomonokaikino.” Ulai Poloyo, “Apousu mo Lomo nokota nali, no monoi no asa mani, Lomo nokota na.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Nonani imo kwaimokino mo, polimano nokoyo somaiso utukaimokino, polimano noko no louwa wasokino no, toiyo. Totawoi polimanota mani, kokolomoki. Lomo nokota mo konosuwakaiki, waiya moloyo, no monoi no.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Nosai no mo; amuwoisai totawoi polimanota mo mulumolokoki, “Yuto nokoyo no hani foli monoi tuwono?” No monoi no noko sisiyoliso aliyonikoki, lotu samukuko noko sisiyoliwoi Yuto nokotalo iyaliwoi. Ukouniyaikoki mo, Polo kausiyo fuki, imoki, “Noko sisiyolini molo timai na potolo.”
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.