Atos 27
Angal Heneng mbuk Ngaoran Angal Bib Hobau Sao ngo wi o (AKH) vs NTLH
1 Ngo tomb mabor mbinim nao ib taokaollon su Orom pen kemin ko kao pabur kismin, mbinim su Orom on aol wesmbao aondao oran ami sem maomb bo haraoklao aol mend obun imbi Njuliyas sisaol, aol ngo bor njem Paol di kalabus aol mendbor di mbini ngo baeben oborob ora maeb habur su Orom kemi pu kismi.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Ngo tomb ib taokaoll mend su Aramitiyam haklbir su Esiya bor ib mare mare nan su and lobokl lobokl wisao baeben bor poklbur pibisaol, nao taokaoll ngon baoraoklbir pismao*. Ngub pismao tomb aol Arisakas obu obun su Maseroniya bor wisao o obun su and lobokl lobokl aondao Tesalonaka sisaol, aol ngo obu di nao haru taokaoll ngon baoraoklbir pismao.
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Ngub pobur kismaon ekera nan su Siron pindib paesmao tomb ami maomb bo haraoklao aol Njuliyasom Paol hond homobur, su ngol njen tenaol sangom nje bisur bin ub njem mbini ebe hondo akol buklesi ora kisao. Ngub kisaol naom ngub tenaol sango hondo akol bismao tomb Paol obun tenaol sango baeben hambunom ne di osisao obum nao wisao sao hakl di bisur bu kalismi.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Ngo tomb nao su ngol haklbir pismao tomb nao pokl pismao nda nan posabsu en obobur, ib taokaoll nda oborob nao pe lao hokl hakl en aeben was bisaol, naom pokl buwabur su Saparason kakl mende nan posabsu nao ibisao nan pismao.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Ngub pobur kismaon ib kunja ngon kakl mende ib marel su Silisiya hesa Pambiliya kab wisaol, naom su ngo kab haondaokl haondaokl pibi habur su Lisiya bor wisao baebenon su and lobokl lobokl aondao Mira bor po pindib paesmao.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Ngub pismao tomb ami maomb bo haraoklao aol ndam ib taokaoll tokl mende su Aleksanda haklbir su Orom poklbur pubukl hasaol hondobur, obum nao taokaoll ngon honda berem kisaol ngub baoraoklbir pismao ora.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Ngo tomb ngub pismao o taokaoll ngom penar bu nao pe, kekeb kongon buri ora bubur taokaoll ngo minismil, naom bao hor kab teb pobur kismaon mabor su Niras teb sol sao po pindib paesmao ora. Ngub bismao o posabsu aondao bu ora naon el dund so nan en ibisaol pokl buwabur kismaon, naom wakl posabsu nao ibisao nan su Kiriron kakl mende nan kab kab on poklbur su Salmoni teb son pibi hasmao.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Ngub bubur kismaon ib taokaoll ngom oborob nao pe pokl buwaesaol, mbini taokaoll minismi baebenom kongon buri ora bismil, naom sub ib mare mare sao was taokaoll ngon pismao. Ngub pobur mabor ib taokaoll bao u mbaroklme su menden imbi Baongaoru Ebe Ora kismil, ngo bor po pindib paesmao o su ngo su and lobokl lobokl aondao Lasiya teb so ora bor sisesa.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Ngo tomb naom ngub ora pokl buwabur kismaon, naom ngo bor was bao hor kab teb andub ora bao hasmao tomb Nju semom mbinin kone u bokeyoklbur boroklme bao hor o di pibi hasao ora. Ngo tomb posabsu aondao bu ora ubuklao ingi tomb sisaol, Paolom nao ib taokaoll ngo bor birismao nda baeben bor kakl,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 Naom ngubi tomb pam sin ib taokaoll ngo di naon osisao ngo mareyom baeben di ora bum haklaol, nao ngo baeben di ora bum haklbur ora poklmao kisao.
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Ngub kisao o ami semon maomb bo haraoklao aol ndam, ib taokaoll ngon aorao o hesa taokaoll ngo maonaoklao aol o kabom kisbi ub ora heneng leb ko, mbibin angal ora pangobur Paolom kisao ub heneng le ko nen nao sabisao ora.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Ngo tomb aol ngo baebenon andub mendborom mbinin kone bor naom ngo bor posabsu ingi ngo pibi haen ko bao hondo buruklmao tomb, ib mal waongun pae ngo taokaoll nda wisao o bor oborob nao uklao ko nen sabismi ora. Ngub nen sabobur kismin naom wakl taokaollon honda baoraoklbir su and lobokl lobokl aondao Pinikis pobur lomaon, su Kirir on su and lobokl lobokl aondao Pinikis ngo ib marel wisao o bor, ib mal ebe ora waongunu taokl umu ana bi, posabsum di ib taokaoll el el nao bib se ora mend yao bor posabsu ingi ngo pibi haen bao hondo beremin ub mbi ora kismi.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Ngo tomb popo baoklmend ana nan hakl ibisao o aondao bu ora inj ibisaol hondobur, aol nda baebenom naom o kamnda ub mbi ora kobur kismin, mbinim ib taokaoll nda popo obo ib aondao ngo lu taongul taongul kisao om nao taokl pen ko, ib taokaoll ngon bundur nan kend bi sao mend unu sul wara haen hend ha tu ndiyaesmi nda, wakl munu sokl mu taokaoll ndaon u mbaklbir su Kirir ngon teb so nan ib mare mare was pismao.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Ngub pismao tomb mabor posabsu aondao ora yu nan hakl ubuklao posabsu kismil, aondao bu ora su Kirir ngo nan hakl inin ibisao.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Ngo tomb posabsu ngub aondao bu buri ora ibisaol, ib taokaoll nda nao pokl bismao ngo posabsu ibisao nan baol munu pokl buwabur, posabsu obo ib wae aondao ngom disao om ngo taokl pisao ub pen paokl was pismao ora.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Ngo tomb ngub pobur kismaon su kang menden imbi Kora kismil, su ngo ib kunja tukun bor wisao on teb so bor taokl pisaol, su ngon kakl mende nan pibi hasmao ora. Ngub bismao tomb su ngo wisao om popo aondao ngo ibisao ub kang mend manga lao hokl pe sao bisao tomb, naon taokaoll aondao ngom taokaoll kang mend munu soklo taokl eben ko yam hend ha mbaesmi o
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 mbinim wakl buriyab ora yal munu sokl mubur kismin, taokaoll aondao ngon ndaon mu tunda wismi ora. Ngub bubur kismin ib taokaoll aondao ngo kaollu bowes nao bin ko, taokaoll ngon hambunol yam hes tanga mba peb bismi. Ngo tomb nao su Apirika teb sol ora ngo pilum ko hondobur kismin, naon ib taokaoll ngo ib mare bor han ib mu uklao ol lu kiril peyobur kaollu bowes buklao ko nen sabobur pakl himismi ora. Ngub pakl homobur kismin taokaoll ngo posabsum ngub ib mu hanol nao lu kiril pelen ko, mbnim taokaoll ndan lab lab barnao, posabsum ib taokaoll penar bu taokl pen lome sao mend indi mbaesmi o wakl hesokl sowabur, mbinim nao posabsum tangar maon naon taokl pen waesmil, ngo pisao bor pen paokl was pismao.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Ngo tomb posabsu aondao ora ibisao ndam aondao bu ora obam obam bu, ib di aondao bu ora lu taonglu taokl en aeben bu, nao ora baol munukl ke ke bisao. Ngub bisaol mbinim ekera nan taokaoll ngo kend nao bin ko naom osisao aondao ngo marismao nda baeben ib bor maru tuwaesmi ora.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Ngub bubur kismin ngon ekera nan taokaoll ngon hasao sao baeben di hambun sao ora, mbinin mbib tolo tuwa peb bismi.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Ngo tomb hora di somna di bao hor andub ora posabsu ngub aondao bu ora ib ha wi wi bu, ib aondao bu ora lu dengno taokl en aeben bubur nao baol munukl ke ke was bisaol, naom nar di saosolbaem di nao hindismaol, naom nao ebe poklmao saol ko nen nao sabe nao ib ngo bor ora bum haklmao saol ko nen sabismao ora.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Ngo tomb bao hor andub ora aol hambun ne nao ne paolismi tomb, mabor Paolom aol ngo birismi baeben darukl ol teka peyobur mbini bor kakl, Aol o hakl o, nim ini bor kao njundis ub inim ninao angal pangobur su Kirir bor ib taokaoll ngo hakl bao u mbabur baoklmend bao haem lo bismin, taokaoll ngo di kaollu bowes bu, naon osisao maru tuwarumnda hakl ub di nao bukl bumao ora.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Ngub bukl bumao o pangoklaob. Ngubi tomb non ib taokaoll ngo bombor kaollu bowes bu ib ndaon bor bum haklao o, nao ngo baebenon is mend ib nao noklaong, inin kone bor sub tibaen as ko ora boroklwaebe.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Ni Ngaoron kowan lao aol ora habur nim obu bor kaoya kao kal ha was haruklul, embi somna Ngaor obun angal mini wesaom ni paoluwaol obobur kakl,
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 Paol o nje Orom semon aol wesmbao aondao oran elol po teka haklesing, njem pakl nao homaebe ora. Pangal. Ngaorom nje hond homo bisur buklao om, aol ngo ib taokaoll ngo bor ini haru bereyem baeben di hambun ora bu muklao ko kao njaonao ora.
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Aol o hakl o ngub kao njaonaong, inim pakl nao heme inin kone bor hul ha saor pe ora boroklwaebe. Nim Ngaorol hul ha hayol, obum ni bor ngo kao njaonao ub heneng buklao ko ni hende ora.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Aoh, ngub buklao o popom ib taokaoll ngo taokl pobur, ib kunja ngon tukun bor su kang mend wiyao o bor lu kiril pelen lao ora ko Paolom ngub kisao.
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Ngo tomb posabsu aondao bu ora obo ib aondao lu taongul taongul kisao ndam, ib kunja menden imbi Eriya kismil ib kunja ngon tukun bor bao hor maoklaopun kab oran nao taokl paokl was pisaol, ko mend oran somna undum tuku tomb aol taokaoll ngo minismi baebenom nao su heneng teb so mendel pindib paklmao saol ko mao bemberaesmi ora.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Ngub mao bemberabur ib mal kang bu be? aondao bu wiril ko hondoklbur, mbinim kend bi sao mend yam hend ha pabur ib ndaon tunda menger mi hindismi. Ngub menger hindismil ib mal ngon menger is ukl kab kimb bi menger sisaol hindismi o, naom kang mend aeben sao pobur wakl ko mende menger hindismi tomb ib mal ngol kang bu sao wisaol, is ukl bombor aokl bi menger ora sisaol hindismi.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Ngub hondobur kismin nao ber beklae ib taokaoll ngo hanol lu kiril peyo nao luklao ko nen sabo pakl homobur kismin, mbinim taokaoll ngo penar bu nao pen ko taokaoll ngon kung ni nan kend bi sao makl mend yam hend ha tundiya peb bismi. Ngub bubur kismin mbinim bao ora hel penar bu ora bibi o bi ko hem kaokl kaokl was pismi.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Ngo tomb aol ib taokaoll ngo minismi nda baebenom taokaoll ngon wil nan di mbinim ngub kend bi sao mendbor hend ha tundiyae non bubur, mbinim sub nao maobalakl paokl poklbur kismin, taokaoll aondao ngon ndaon bor ib taokaoll kang men wismi nda dera nan mu derabur ib hu kemol eben hend ha mbaesmi.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Ngub bismil Paolom ngo bismi ub hend wabur, ami sem maomb bo haraoklao aol aondao nda di ami aol baeben hambun di mbini ngo baeben kao kalobur kakl, Taokaoll monoklme aol ngo baeben ib taokaoll ngo bor nao haru was nao baram sin, ini ngo baeben hambun ora ib no ora bum haklemil, is mend nao bongeyaokl poklemi ora kisao.
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Ngub kisaol pangobur ami nda baebenom ib taokaoll monoklme aol ngo baeben ngub paokl poklemi ko, ib taokaoll kang ngo taokaoll aondao on dera nan hend ha mbaesmi nda ya lokl pabur, ib ndaon taokl pen kismi.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Ngo tomb bao buklbur hoklob kebisaol Paolom mbini hambun bor ne naoklaob ora kobur kakl, Inim bao hor maoklaopun kab oran nao ib ngo bor ngo bum hayom o ko nen sabismim, inin umu yubu oral so win was burubur ne kang ora di nao ne was obo hasumndis ong,
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 ini buri pal mereklemin ub ne naoklaob ora kisao. Obum ngub kobur kakl, Ini ngo baebenon wesmbao iri kang ukl bombor ora di nao pundi hakl poklaong, inin kone bor sub tibaen as ko ora boroklwaebe ko Paolom ngub kisao.
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Obum ngub kao peyobur kisaon palawe pao mend mu munubur tenaol hambunon el sol teka habur, Ngaor bor tengiyu kao peyobur palawe nda konde bara nisao ora.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Ngub bisaol hondobur mbini hambun di wakl hul ha saor beyo, mbinin kone tibaen burubur ne nismi.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Ngo tomb nao tenaol taokaoll ngon birismao baeben andub ora is 276 oran birismao ora.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Nao ngub baeben oran birismao o mbini hambun ne ebe no tombao habur, ne noklme sao wir il ngon bao wisao baeben hambun ib taokaoll ngo kend nao bin ko ib tukun bor maru tu kobaesmi ora.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Ngo tomb nar pol bisaol taokaoll minismi aol nda baebenom su mend wisaol hindismi tomb su ngo ko mend nao hindismi mend sisao o, ib mare ib mal waongun pae ebe mend sisao nan ib mu do debi hae mend wisaol hindismi. Ngub hondobur kismin naom ebe ngub bib sa sin, ib mu ngo bor taokaoll nda po tala pelen kao hondoklmao ko nen sabismi.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Ngub nen sabobur kismin mbinim kend bi sao hakl mend ib taokaoll ngo penar bu nao pen ko hend ha tundiyaesmi nda baeben, ya pe para peb bu ib ndaon pen waesmi. Ngub bubur kismin ib taokaoll munu baol baol mao karoklme sao ngo, taokaoll ngon mao ha tanga mba hasao ya nda di hesbe paesmi. Ngub bubur kismin popom taokaoll ngo su heneng ib mul taokl pen ko, mbinim lab lab barnao popom ib taokaoll taokl pen lome sao mend taokaoll ngon wil nan mao hasmil, ib mare ngo bor penar bu pisao.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Ngub pisao o nao wen su henengol nao pu hae tomb ib mum taokaoll ngon bundur nan lu kiril peyo, taokaoll ngon wil nan ib mu ngo bor kuwis mbabur el el nao bisaol, ib buriyab ora lu taongul taongul kisao ndam taokaoll kungni nan khorob ora dallmbe bowes bisao ora.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Ngo tomb mbini ami aol pismi nda baebenom mbini hakl hakl kao kao bubur kakl, Mbini kalabus ngo baeben ib suwim bibir paokl poklemi. Ngub nao bin ub hambun pe paen lu tuwaemin ko nen sabo kao kao bismi.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Ngub bismi o ami sem maomb bo haraoklao aol ndam Paol hem ko bisur buklwao ko nen sabobur kisaon, mbinim Paol di haru luklemi ko mbinim ngo kismi ub inj ora kobur kakl, Ini mendbor ib suwim bimi baeben mbes ib hu kemol was bonge men sa peb bubur, suwim bu mi po su heneng ol hakl puklub ora.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Ngub bubur ini mendbor di mama taokaoll ngon dallmbe berae di, is kili ndobokl berae di, ngo sao hakl ol ki pu maonaoklbir sub ibom taokl pen was puklub ora ko ami sem maomb bo haraoklao aol ndam ngub kisao. Ngo tomb nao is mend ib no di menjao nao bi, nao hambun su henengol ebe po pindib paesmao ora.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.