Tiago 3
Godɨndɨ Hoafɨ (AGG) vs ACF
1 Wandafɨ mamɨ, awi se-ambeahɨndɨ afɨndɨ safɨ hoafɨ yamundɨfe-rambo nindoumbo-ndafu tükündafumboemo. Awi se randu fɨfɨrɨndundɨ nindou hoafɨ yamundɨhu-rɨhundeimbɨ sɨhefɨmbo-anɨmbo God ai türɨboade yɨbobo-ndeamunümbui.
1 Meus irmãos, muitos de vós não sejam mestres, sabendo que receberemos mais duro juízo.
2 Muŋguambo nindou sɨhɨrɨ ŋgɨrɨ mbumundɨ hohoanɨmo maho ranɨ-süŋgu yaŋgɨrɨ ŋgefɨ, ŋga wanɨ. Ŋga asu nindou mamɨ ai nɨne hoafɨ hoafayu ranambe moanɨ mbumundɨ hohoanɨmo aho ranɨ-süŋgu hoafayu ana, nindou ranai moanɨ ndorɨhoei haya asu ahandɨ muŋguambo fi ranahambo ndore hɨfanda huhani.
2 Porque todos tropeçamos em muitas coisas. Se alguém não tropeça em palavra, o tal é perfeito, e poderoso para também refrear todo o corpo.
3 Hos ai moanɨ sɨhɨrɨ hohoanɨmoayefɨ ranɨ-süŋgu yaŋgɨrɨ süŋgufembohünda sɨhɨrɨ ain bɨdɨfɨrɨ ahandɨ yafambehü safoarɨhu hɨnɨŋgɨ-rɨhundühanefɨ. Rananɨmbo asu hosɨndɨ yafambe akɨdou-anesɨ, ŋga rananɨmbo sɨhɨrɨ ahandɨ fi muŋgua ndahumɨndefɨ ŋgemboyefɨ.
3 Ora, nós pomos freio nas bocas dos cavalos, para que nos obedeçam; e conseguimos dirigir todo o seu corpo.
4 Asu sip ranahambo amboanɨ se türɨboadɨhindɨ. Ai adükarɨ moatükunɨ hamɨndɨyo hayambo werɨ afɨndɨnambo ragore-ragore randühanesɨ, ŋga moanɨ akɨdou moatükunɨ ahandɨ ndürɨ rada ranambo sip ranahambo koakoranda sapo sip semündü hu-randeimbɨ ai homboyu nafɨ howohane.
4 Vede também as naus que, sendo tão grandes, e levadas de impetuosos ventos, se viram com um bem pequeno leme para onde quer a vontade daquele que as governa.
5 Mare sapo sɨhefɨ teifɨ ran-amboanɨ yahurai-ane. Teifɨ ra akɨdou moatükun-anesɨ, ŋga asu ai muŋguambo afɨndɨ moatükunɨ ranahambo wataporɨmbo-randühɨ borɨyowohane.
5 Assim também a língua é um pequeno membro, e gloria-se de grandes coisas. Vede quão grande bosque um pequeno fogo incendeia.
6 Sapo sɨhefɨ teifɨ ranamboanɨ mare hai yahurai saf-ane. Aiana moaruwai wosɨhoaforɨ hohoanɨmo ranahandɨ ŋgusüfoambe tüküra pire hayamboane asu sɨhei muŋguambo fi ranahambo moaruwaimbo-reamboayo. Ranane asu ai sɨhefɨ fi ranahambo hai hüfü nou tɨŋɨrɨhendühɨ asu sɨhei fi ranai moaruwai hohoanɨmoyo arandɨ. Hai ranana sapo koadürümbo horoweimbɨ hai ranɨnɨ-poedane tüküfe arandɨ.
6 A língua também é um fogo; como mundo de iniqüidade, a língua está posta entre os nossos membros, e contamina todo o corpo, e inflama o curso da natureza, e é inflamada pelo inferno.
7 Nindou ai muŋguambo moatükunɨ hɨfɨnɨ ahahabodei ranɨyo, nɨmambeahɨndɨ nɨnɨhondɨ, ndu, amoasɨrɨ asu sɨrɨwarambeahɨndɨ burɨyeimbɨ ra yamundɨhindühɨ hɨfandühɨ marɨhündɨ. Hapondanɨ amboanɨ ranɨ-moatükunɨ ra randɨhimboyei.
7 Porque toda a natureza, tanto de bestas feras como de aves, tanto de répteis como de animais do mar, se amansa e foi domada pela natureza humana;
8 Ŋga nindou mamɨ ai-amboanɨ moai teifɨ ana hɨfandandühɨ kɨkɨhɨramündü randɨ, ŋga wanɨ. Ŋga teifɨ ranai moanɨ yare aimbo kiarɨmboane moaruwai hoafɨyo arandɨ. Ranɨ-moatükunɨ ranai ana hühütimbü moatükunɨ nindou moaruwaimbore-randeimb-ane.
8 Mas nenhum homem pode domar a língua. É um mal que não se pode refrear; está cheia de peçonha mortal.
9 Teifɨ ranamboanefɨ sɨhɨrɨ Ape adükarɨmbo aboed-ani sefɨ arɨhundɨsɨ, ŋga nindou God ai nahurai nafɨmarandɨ, ranaheimbo sɨhɨrɨ sɨhefɨ teifɨnambo moaruwai hoafɨyefɨ arɨhundɨ.
9 Com ela bendizemos a Deus e Pai, e com ela amaldiçoamos os homens, feitos à semelhança de Deus.
10 Sapo yafambe mamɨ ranɨ naf-ane Godɨmbo aboedɨfe hoafɨ tüküfe asu nindou ŋgorümbo moaruwaimbofe hoafɨ tüküfe arandɨ. Wandafɨ mamɨ, ranɨ-moatükunɨ ranana awi se randɨfemboe, ŋga yowanɨ!
10 De uma mesma boca procede bênção e maldição. Meus irmãos, não convém que isto se faça assim.
11 Apoarɨndɨhorɨ hoe mamɨ tükefeyo ranahandambo-hündɨ ŋgɨrɨ aboedɨ aparümbɨ pɨndo asu hühütimbü pɨndo ndanɨ, ŋga wanɨ.
11 Porventura deita alguma fonte de um mesmo manancial água doce e água amargosa?
12 Wandafɨ mamɨ, hoandasüfo nɨmɨndɨ ranɨ-fihɨ ŋgɨrɨ haŋgɨrɨ hɨsɨndo asu hoŋgoroho nɨmɨndɨ ranɨfihɨ ŋgɨrɨ hoandasüfo ranai kündaro, ŋga wanɨ. Mare yahurai-ane sɨrɨ apɨyoweimbɨ hoe apoarɨ tükefeyo ranahandambo ŋgɨrɨ aboedɨ apɨyoweimbɨ tükündɨfeyo, ŋga wanɨ.
12 Meus irmãos, pode também a figueira produzir azeitonas, ou a videira figos? Assim tampouco pode uma fonte dar água salgada e doce.
13 Sɨhei mbusümo se-ambeahɨndɨ nindou düdi dɨdɨboadore fɨfɨrɨfe hohoanɨmoeimbayu-a? Asu nindou yahurai afufurɨboadeandühɨ aboedɨ hohoanɨmo süŋgumbɨreand-amboane, ŋga ranɨ-nambo ahandɨ dɨdɨboado-rɨhefimbɨ fɨfɨrɨfe ra nafuindümbui.
13 Quem dentre vós é sábio e entendido? Mostre pelo seu bom trato as suas obras em mansidão de sabedoria.
14 Ŋga asu se sɨhei ŋgusüfoambe nindou ŋgorümbo moaruwaimbofe hohoanɨmo, ŋgɨnɨndɨ-ŋgɨnɨndɨ hohoanɨmo, asu yɨboarukofembo hohoanɨmo ra nɨmandɨndüranɨ ana, asu se ŋgɨrɨ sɨhei fɨfɨrɨfe ranahambo borɨndei. Asu anɨhondü hoafɨ ranahambo ndahümündi pindɨhi hehi tɨkai hoafɨndeimboyei.
14 Mas, se tendes amarga inveja, e sentimento faccioso em vosso coração, não vos glorieis, nem mintais contra a verdade.
15 Yahurai fɨfɨrɨfe hohoanɨmo ranana Godɨndɨ-mayo sünambeahɨndɨ kosɨmboyo-poanɨ, ŋga hɨfɨ ndanɨhündambo yaŋgɨr-ane. Nindou-yafe moaruwai hohoanɨmo ranahambo Satan ai hɨfandarandɨ.
15 Essa não é a sabedoria que vem do alto, mas é terrena, animal e diabólica.
16 Ŋga nahanühɨyo nindou ŋgorümbo moaruwaimbofe hohoanɨmo asu yɨboarukofembo hohoanɨmo eŋgoro ana, ranɨhü ana ndofe nɨmarokoate hohoanɨmo asu mamɨkarɨ hohoanɨmo süŋgufe ranamboanɨ mare yaŋgorɨmboane.
16 Porque onde há inveja e espírito faccioso aí há perturbação e toda a obra perversa.
17 Ŋga sapo dɨdɨboado-rɨhefimbɨ hohoanɨmo sünambeahɨndɨ akoso ranane nda: Weaŋgurühɨ sürühoeimbɨ hohoanɨmo, muŋguambo wudɨ hohoanɨmo, hɨmboarɨ hoafendühɨ hohoanɨmo, nindou ŋgorümbo hɨmborɨmbo hohoanɨmo, afɨndɨ hɨpoambo hohoanɨmo, aboedɨ ratüpurɨmbo hohoanɨmo, sɨmogodühɨ hohoanɨmo asu anɨhondü hondü hohoanɨmo. Hohoanɨmo ranane Godɨndɨ-mayo makoso-ayo.
17 Mas a sabedoria que do alto vem é, primeiramente pura, depois pacífica, moderada, tratável, cheia de misericórdia e de bons frutos, sem parcialidade, e sem hipocrisia.
18 Afurɨfembü hohoanɨmo ra sesɨ moatükunɨ hoarɨ nahurai-ane. Sɨhɨrɨ afurɨfembü hohoanɨmo hɨfɨndɨhundanɨ mbumundɨ hohoanɨmo tükündɨfemboe.
18 Ora, o fruto da justiça semeia-se na paz, para os que exercitam a paz.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Tiago 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.