Hebreus 12
Godɨndɨ Hoafɨ (AGG) vs NAA
1 Ŋga asu awi sɨhɨrɨ nüŋgumandahua? Sɨhefombo ana nindou afɨndɨ ranai wakɨrɨhimunühɨ nɨne-moatükunɨ anɨhondümbofe ramarɨhindɨ ranɨnambo sɨhefɨmbo anɨhondümbofe hohoanɨmo nafuimarɨhümunɨ. Ranɨmbo-hündambo-anɨmbo awi sɨhɨrɨ sɨhefɨhoarɨ nɨne-moatükunɨ sɨhefɨmbo nafɨ gürareamunɨ ranane, moaruwai hohoanɨmo ŋgɨnɨndɨ hamɨndɨ kɨkɨhɨ safaramɨndɨmunɨ ranane ra yɨhɨrɨndɨhu hohu, ŋgusüfo ŋgɨnɨndɨ foandɨhu hohu, sɨhefɨmbo hombo God ai nafɨ hɨnɨŋgɨmareamunɨ rasüŋgu ŋgefɨmboane.
1 Portanto, também nós, visto que temos a rodear-nos tão grande nuvem de testemunhas, livremo-nos de todo peso e do pecado que tão firmemente se apega a nós e corramos com perseverança a carreira que nos está proposta,
2 Awi sɨhɨrɨ Sisasɨmbo yaŋgɨr-anɨmbo hɨmboarɨ pandɨhurɨ ŋgefɨmboane. Ai sɨhefɨ anɨhondümbofe hohoanɨmo nɨmɨndɨhani asu ai sɨhefɨ anɨhondümbofe hohoanɨmo rasüŋgunambo nafɨndamündɨ hɨnɨŋgɨ-ndeamunümbui. Ai nɨne-moatükunɨ tɨŋɨrɨfo ahambo sowahɨ tükümefendo ranahambo awi ro nɨmɨ keimbɨ karɨhendeimbɨfihɨ yɨfɨmboanahɨ, ŋga i ambe ranɨ-moatükunɨ ra hɨnɨŋgɨndɨhea yahu, ŋga wanɨ. Ŋga hɨhɨfɨ-hɨhɨfɨ afɨndɨ ai süŋgunambo semɨndɨmboayu ranahambo hohoanɨmoyuhü ai amoanɨŋgümbɨ moatükunɨmbo moan-ane yahuhü ŋgɨnɨndɨ yare manüŋgu. Ranani asu ai haponda God muŋgu hɨfanda-randeimbɨ ahandɨ nɨmarɨfondɨ ahandɨ warɨ hondü waranɨ amaru.
2 olhando firmemente para o Autor e Consumador da fé, Jesus, o qual, em troca da alegria que lhe estava proposta, suportou a cruz, sem se importar com a vergonha, e agora está sentado à direita do trono de Deus.
3 Awi se Sisasɨmbo randɨhi hohoanɨmo-ndahündo, sapo nindou moaruwai hohoanɨmoyeimbɨ ranai yɨboaruko-rɨhorühɨ moaruwaimbo-moaruwaimbo-marɨhora moan-ane yahuhaya ŋgɨnɨndɨ manüŋgu. Ranɨmbo-hündambo-anɨmbo asu se-amboanɨ yahurai nɨmboei, ŋga se ranɨ-moatükunɨ sɨheimbo tükündɨfeyoanɨ ŋgusüfoambe garɨbɨndahindühɨ rühɨ randɨhi hɨnɨŋgɨ-ndɨhimboyei.
3 Portanto, pensem naquele que suportou tamanha oposição dos pecadores contra si mesmo, para que vocês não se cansem nem desanimem.
4 Se moaruwai hohoanɨmo ranahambo raguanambo-fembo sei hehi ranɨ-babɨdɨmbo hüti-hütiyeihaneisɨ, ŋga awi moai moaruwai hohoanɨmombo yifiarɨyeihɨ sɨhei horɨ ai pɨyo, Sisasɨndɨ horɨ ramefeyo nou.
4 Na luta contra o pecado, vocês ainda não resistiram até o sangue.
5 Awi sɨheimbo God ai ahandɨ nɨmorɨ nou ŋgusüfoambe kɨkɨmɨfoefeimbɨ hoafɨ wataporɨmbo-marandürɨ ra se mɨtanɨrɨ-hümündiai? Sapo Ai yare hoafɨyuhü yahuya,
5 E vocês se esqueceram da exortação que lhes é dirigida, como a filhos: “Filho meu, não despreze a correção que vem do Senhor, nem desanime quando você é repreendido por ele;
6 Sapo Adükarɨ ai nindou mamɨ ŋgusüfo parareandɨ ana,
6 porque o Senhor corrige a quem ama e castiga todo filho a quem aceita.”
7 Sɨheimbo dɨdɨboadofe-ndürɨmbohünda God ai pakarɨ-hefendürɨmbo mbüsüwanɨ ahandɨ nɨmorɨ nou, se moanɨ ŋgɨnɨndɨ nɨmboei. Ranahandambo hündɨ se tɨŋɨrɨfo asahümündi ana, ranɨ-moatükunɨ ra God ai ahandɨ nɨmorɨmbore-andürɨ haya rareandürühani. Hɨfɨ ndanɨhündambo boagɨrɨ ai nɨmorɨmbo dɨdɨboado-fimbohünda moai pakarɨherü randɨyo?
7 É para disciplina que vocês perseveram. Deus os trata como filhos. E qual é o filho a quem o pai não corrige?
8 Nɨneafɨ nɨmorɨ sɨhambo Ape ai ahandɨ nɨmorɨmbo noureanɨnɨ pakarɨhefenɨnɨ-koateayu ana, awi se boagɨreimbɨ nɨmorɨ hondüyafɨ-poanɨ, ŋga se boagɨrɨ-koate nafɨnɨndɨ nɨmor-anafɨ.
8 Mas, se estão sem essa correção, da qual todos se tornaram participantes, então vocês são bastardos e não filhos.
9 Sapo sɨhefɨ ape hɨfɨ ndanɨhündambo-memo ai sɨhɨrɨ mamɨkarɨ hohoanɨmoyefanɨ pakarɨhoumunanɨ ana, I aboed-anesɨ, ŋga ambɨrɨmunɨ sefühanefɨ. Ranɨ süŋgumbo-anɨmbo sünambeahɨndɨ Ape ranahandɨ hoarehɨ safɨndefühɨ ahandɨ hoafɨ süŋgundɨhu-mboane, ŋga rananɨmbo yaŋgɨrɨ nɨboademboyefɨ.
9 Além disso, tínhamos os nossos pais humanos, que nos corrigiam, e nós os respeitávamos. Será que, então, não nos sujeitaremos muito mais ao Pai espiritual, para vivermos?
10 Hɨfɨ ndanɨhündambo ape sɨhefɨ ranai ana moanɨ ahamundɨ hohoanɨmo süŋgumbo yinɨhoar-amboanemo pakararɨhoumunɨ. Ŋga God aiana sɨhefɨmbo farɨhefembo ai ro sürühehea-ndeimbayahɨ yahurai tükümbeahind-amboane yahuhayamboani rawareamunɨ.
10 Pois eles nos corrigiam por pouco tempo, segundo melhor lhes parecia; Deus, porém, nos disciplina para o nosso próprio bem, a fim de sermos participantes da sua santidade.
11 Ape ai pakararɨhemunɨ sɨhefɨmbo aboedambo-hündambo ranɨ-sɨmboanɨ ana sɨhɨrɨ ŋgusüfo nɨmbɨyefühɨ ŋgɨrɨ hɨhɨfɨ-hɨhɨfɨndefɨ. Ŋga asu süŋgunambo pakarɨmarɨ-houmunɨ ranahandambo dɨdɨboado-rɨhehu hohumbohündɨ ana, ranɨ takɨnɨhündɨ mbumundɨ aboedɨ hohoanɨmo tüküfe-arandɨ. Asu ranɨmbo-hündamboane moanɨ ŋgusüfo aboedɨ kife nɨmarɨ hohoanɨmo ra tüküfeyowohane.
11 Na verdade, toda disciplina, ao ser aplicada, não parece ser motivo de alegria, mas de tristeza. Porém, mais tarde, produz fruto pacífico aos que têm sido por ela exercitados, fruto de justiça.
12 Ranɨmbo-anɨmbo sɨhei warɨ ra afurɨndeiranɨ wanɨ, se moanɨ hamɨndɨ tütüŋgɨndühündühɨ sɨhei tɨŋarɨ ra hoafɨndeiranɨ mandüharɨ ŋgɨnɨndɨ dɨdɨboadondɨhi nɨmboei.
12 Por isso, levantem as mãos cansadas e fortaleçam os joelhos vacilantes.
13 Se nafɨsüŋgu yaŋgɨrɨ ŋgei, ŋga hɨmboranɨ pɨndahimboyei. Nafɨ aboedɨ ra süŋgundɨhindanɨ tɨŋarɨ hoafɨ-koate ŋgɨnɨndɨndɨmboe.
13 Façam caminhos retos para os seus pés, para que o manco não se desvie, mas seja curado.
14 Se muŋguambo nindou ranɨ-babɨdɨmbo moanɨ ŋgusüfo afurɨfe kifeimbɨ hohoanɨmo asu sürühefimbɨ hohoanɨmo ranɨ-süŋgu yaŋgɨrɨ süŋgundɨhündühɨ tɨŋɨrɨfondeihɨ nɨmboei. Ranɨ hohoanɨmo süŋgufe ho ranɨ-koate ana, nindou mamɨ amboanɨ ŋgɨrɨ Adükarɨmbo hoeindirɨ.
14 Procurem viver em paz com todos e busquem a santificação, sem a qual ninguém verá o Senhor.
15 Se awi hɨbadɨhümbo. Seambeahɨ nindou mamɨ ai Godɨndɨ-mayo moanɨ hɨpoambofe hohoanɨmo aboedɨ ranahambo bodɨboadeambui. Asu seambeahɨ nindou mamɨ ai hühütimbü nɨmɨ anɨŋgo nou tükefiyu ana, sɨheimbo tɨŋɨrɨfo dagadüra asu se moaruwai hohoanɨmo süŋgundɨhimboyei.
15 Cuidem para que ninguém fique afastado da graça de Deus, e que nenhuma raiz de amargura, brotando, cause perturbação, e, por meio dela, muitos sejam contaminados.
16 Nindou mamɨ ai seambeahɨndɨ nɨmorehɨmbo hohoanɨmo nindowenihɨmbo hohoanɨmo yaŋgɨrɨ ŋgusüfo pandɨhi ŋgeimboyei. Nindou mamɨ ai seambeahɨndɨ Godɨmbo daboadɨ hɨhɨrɨndirümbui, sapo horombo Iso ai ahandɨ akɨdand-mayo sesɨ akɨdou yaŋgɨrɨ sesɨmbo yahumbo Godɨndɨ-mayo amoŋgo nɨmorɨ ai semɨndɨmbo-mayo ra akɨdɨ-dɨbo sɨsemefɨneandɨ nou randɨfimbui.
16 E cuidem para que não haja nenhum impuro ou profano, como foi Esaú, o qual, por um prato de comida, vendeu o seu direito de primogenitura.
17 Se ra fɨfɨrɨhi, akɨdɨ ai masemünduambo süŋgunambo Iso ai aranɨmboaho hümoarɨyuhü asu nɨnɨ-süŋgundɨhea yehuenüŋgu hohoanɨmoyuhü kokora wakɨmareandɨsɨ, ŋga asu ai moai ranɨ-moatükunɨ ra semündu.
17 Vocês sabem também que, posteriormente, querendo herdar a bênção, foi rejeitado, pois não achou lugar de arrependimento, embora, com lágrimas, o tivesse buscado.
18 — ausente —
18 Ora, vocês não chegaram ao fogo palpável e aceso, à escuridão, às trevas, à tempestade,
19 — ausente —
19 ao toque da trombeta e ao som de palavras tais, que aqueles que ouviram isso pediram que não lhes fosse dito mais nada,
20 Hoafɨ ranai yare yahurai tüküfeyowohü yahoya, “Nindouyo nɨnɨhondɨyo Sainai Wafu ra warɨ parareandɨ ana, nɨmoeinambo pitiyo hɨfokoefemboane,” meho ra hɨmborɨyei hehi ŋgɨrɨ ro rasüŋgundɨhundɨ sei hehimbo.
20 pois já não suportavam o que lhes era ordenado: “Até um animal, se tocar o monte, será apedrejado.”
21 Ranɨ-moatükunɨ ai hoeimarɨhindɨ ra moanɨ yɨhɨmbo sɨsɨreandeimbɨ-mayo wamboyu Moses ai yare hoafɨyuhü yahuya, “Ro awi hɨhamɨndarɨ-yahühɨ yɨhɨmbo sɨsɨreheandɨ,” mehu.
21 Na verdade, o espetáculo era tão horrível, que Moisés disse: “Estou apavorado e trêmulo!”
22 Seana moai Sainai Wafu yahuraihü tüküyahindɨ, ŋga seana God koadürümbo nüŋguweimbɨ ŋgoafɨ adükarɨ Saion Wafu ranɨwamɨ tüküyahimboanei. Ranɨ ŋgoafɨ adükarɨ ranana Serusarem-ane, ŋga sünambe naŋgoanɨ Godɨndɨ sünambeahɨndɨ nendɨ afɨndɨ nɨmarɨmondɨ ŋgoafɨhü tüküyahimboanei.
22 Pelo contrário, vocês chegaram ao monte Sião e à cidade do Deus vivo, a Jerusalém celestial, e a milhares de anjos. Vocês chegaram à assembleia festiva,
23 Seana Godɨndɨ muŋguambo amoŋgo nɨmorɨ-yei hɨhɨfɨ-hɨhɨfümbɨ fandɨfeambe tüküyahimboanei. Nindou ranahei ana ndürɨ ra sünambe parɨhi sɨhehinda mbeŋgorɨ. Seana sapo God nindou muŋguambo yɨbobore-randeimbɨ ranahambo, asu nindou aboedɨ mbumundɨyeimbɨ God ai aheimbo nafɨramündɨ hɨnɨŋgɨ-mareandürɨ ahei yifiafɨ ranahambo sowahɨ tüküyahimboanei.
23 a igreja dos primogênitos arrolados nos céus. Vocês chegaram a Deus, o Juiz de todos, e aos espíritos dos justos aperfeiçoados,
24 Sisas aiyu God-babɨdɨmbo sɨmborɨ hoafɨ femɨndɨ sɨhefe ranahambo yipupuikɨkɨ manüŋgu ahambo-so amboanɨ tüküyahimboanei. Ahandɨ horɨ aboedambo-fembohünda tütɨŋarɨmayo ranana Aberɨndɨ horɨ ŋgasünde hayambo sapo Sisasɨndɨ horɨ ana sɨmborɨ hoafɨ femɨndɨ sɨhefembo-hündamboyo, ŋga Aberɨndɨ horɨ ana sɨmborɨ mbɨro hoafɨmbo-hündamboyo. Seana muŋgu ranahambo-so tüküyahimboanei.
24 e a Jesus, o Mediador da nova aliança, e ao sangue da aspersão, que fala melhor do que o sangue de Abel.
25 Ranɨmbo-hündambo-anɨmbo awi se hɨbadɨhümbo. God ai hoafɨnduanɨ se ahandɨ hoafɨ hɨmborɨmbo yɨboaruko-yɨboaruko-ndeimboyei. Horombo nindou Godɨndɨ-mayo hoafɨ hɨfɨ ndanɨhü hɨmborɨmbo yɨboaruko-yɨboarukoyei marɨhündɨ ranɨmboyei ai moai aboedambo fefoehindɨ. Sapo yahurai-ane sünambeahɨndɨ hoafɨ hoafayo ranahambo sɨhɨrɨ daboadanambo-arɨhundɨ ana, nüŋgundɨhu asu aboedambo mafeboehu-a? Ŋgɨrɨ randɨhundɨ.
25 Tenham cuidado e não se recusem a ouvir aquele que fala. Pois, se os que se recusaram a ouvir quem divinamente os advertia na terra não escaparam, muito menos escaparemos nós, se nos desviarmos daquele que dos céus nos adverte.
26 Ranɨ-sɨmboanɨ ahandɨ hoafɨnambo hɨfɨ nda hɨfɨhemayo. Ŋga asu hapondanɨmbo ai yare horombo hoafɨreandühɨ yahuya,
26 Naquele tempo, a voz dele abalou a terra, mas agora ele promete, dizendo: “Mais uma vez eu farei tremer não só a terra, mas também o céu.”
27 Hoafɨ ‘Awi asükainda mamɨmbo’ ranana yahurai-ane: Nɨne-moatükunɨ God ai horombo nafɨmarandɨ ra hefɨhenambo raguanambo-areandɨ ana, ŋgɨrɨ nɨŋgo, ŋga awandɨhoemboe. Ŋga asu nɨne-moatükunɨ hɨfɨhenambo refe hoeifekoate-aiyo ana, ranai nɨŋgomboe.
27 Ora, as palavras “mais uma vez” significam a remoção dessas coisas abaladas, ou seja, das coisas criadas, para que permaneçam as coisas que não podem ser abaladas.
28 God ai ŋgɨnɨndɨ hɨfandarandɨ ra sɨhɨrɨ asahumɨndefɨ ana, ŋgɨrɨ nɨnɨ-moatükunɨ ai hɨfɨhenambo rande hoeindeandɨ. Ranahambo-anɨmbo Godɨmbo hɨhɨfɨndɨ-hurɨmboane. Awi sɨhɨrɨ moanɨ Godɨmbo ahɨnɨndefühɨ ahandɨ ratüpurɨ ra kɨkɨhɨndɨ-humɨndefan-anɨmbo ai ranɨmbo hɨhɨfɨmbiyu-wamboane.
28 Por isso, recebendo nós um Reino inabalável, retenhamos a graça, pela qual sirvamos a Deus de modo agradável, com reverência e temor.
29 Sapo sɨhefɨ God aiana ŋgɨnɨndɨ hamɨndɨ hai muŋgu moatükunɨ sesɨ arandɨ nahurai-wambo.
29 Porque o nosso Deus é fogo consumidor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.