Lucas 8
Mahanji Bible (ZGA_MUL) vs NTLH
1 Yahumila unsikhi usupi u Yisu akhava nu lugendo mu miji ni mijiji fingi alikukumbilila nu khuvavula inongwa inonu icha ludeva lwa Nguluve na vala kumi na mbili vakhaluta paninie nu mwene,
1 Algum tempo depois Jesus saiu e viajou por cidades e povoados, anunciando a boa notícia do Reino de Deus . Os doze discípulos foram com ele,
2 navavange avadala uvuva khaponile ukhuhuma kumepo imbivi nu mutamu ulipapingi. Vakhale vi Mariamu uviali kwilangiwa magadalena uvi va khahumiche imepo saba.
2 e também algumas mulheres que haviam sido livradas de espíritos maus e curadas de doenças. Eram Maria, chamada Madalena, de quem tinham sido expulsos sete demônios;
3 UYoana udala va kuza nu numbaha va Herode, Susana, na vadala avange vingi, uvuvakhahumicha ifyuma fyavene.
3 Joana, mulher de Cuza, que era alto funcionário do governo de Herodes; Susana e muitas outras mulheres que, com os seus próprios recursos, ajudavam Jesus e os seus discípulos.
4 Eikhipungha khya vanu vavile valundamine papanie ukhuhuma mwonimwoni mbunchenge, vu ava anchovangha navo mfihwananincho. Pa akhanchova eikheihwani akhata.
4 Uma grande multidão, vinda de várias cidades, veio ver Jesus. Quando todos estavam reunidos, ele contou esta parábola :
5 “alekhyo umunu uvei avyalyangha eimbiyu, avile ivyala, imbiyu inchinghe ncha nghwinchangha mundukanji munjeila pu avanu vakanya na malunde ifidenghe fya khukyanya fikhalya imbiyu incho.
5 — Certo homem saiu para semear. E, quando estava espalhando as sementes, algumas caíram na beira do caminho, onde foram pisadas pelas pessoas e comidas pelos passarinhos.
6 Inchinge imbiyu ncha nghwile pang'ang'a unghwa palunalawe ncha vile nchimelile vuuchi kula punchilikhunialalukha ulwakhuva sapale na magasi.
6 Outras sementes caíram num lugar onde havia muitas pedras, e, quando começaram a brotar, as plantas secaram porque não havia umidade.
7 Imbiyu inchinge nchikhanghwamumitwinyo pungheileinkula pupanie punchikheivunghuteila.
7 Outra parte caiu no meio de espinhos, que cresceram junto com as plantas e as sufocaram.
8 Puleino imbeyu inchinge vu ilaha pakhuvyala palinkunghwa mung'ang'a unghunya mbolela nchikhamotekha punchikhahola isekhe nchunyingi. “Pu u Yisu avile anchovile ndavule pu akhanchova neilimenyu eilivaha fincho akhata, “Ula uvyaleini mbulukhuta inchakhupuleikha puapuleikhanghe.”
8 Mas algumas sementes caíram em terra boa. As plantas cresceram e produziram cem grãos para cada semente. E Jesus terminou, dizendo:
9 Pu khange avakongi va mwene vakhambuncha ikheihwani eikhyo khyukhuta kheikhi,
9 Os discípulos de Jesus perguntaram o que ele queria dizer com essa parábola .
10 U Yisu akhavavula akhata, “Umwe muleihuba pakhuva munchimanyile nchila incha khuludeva lwa Nguluve. Pu leino avange vimanyeisiwangwa mfihwananincho, khuta pu vangalole valekhe ukhufivona, vangapuleikha valekhe ukhweliwa.'
10 Jesus respondeu:
11 Pu leino ikheihwananincho ikhei vakhiita, khukhuta. Eimbeyu lyulimenyu lya Nguluve.
11 — O que essa parábola quer dizer é o seguinte: a semente é a mensagem de Deus.
12 Imbeyu nchila inchanghwile mundukanji munjeila vyu vanu avavipuleikha eilimenyu, pu ponghela undunghu usetano ikhwincha munumbula nvhavo puihencha eilimenyu leila eilyuvaleipulikhe ukhuta puvalekhe ukhulyeideikha nu khupokhiwa.
12 As sementes que caíram na beira do caminho são as pessoas que ouvem a mensagem. Porém o Diabo chega e tira a mensagem do coração delas para que não creiam e não sejam salvas.
13 Pu leino nchiila inchanghwile palunalawe vyu vanu vala avipuleikha eilimenyu nu khulyupeileila nu luhekhelo pu leino valei vula milela eighya khweitotekha, puvikhweideikha paseikhei unghwa khunghelivwa puvinghwa.
13 As sementes que caíram onde havia muitas pedras são as pessoas que ouvem a mensagem e a recebem com muita alegria. Elas não têm raízes e por isso creem somente por algum tempo; e, quando chega a tentação, abandonam tudo.
14 Nchombe imbeyu nchila incha nghwile mumatoni vyu vanu vala vavo vipukikha eilimenyu, pu leino inchankilunga nchikhuvapeinjeileihania imbombo incha vukavi ni fyuma nuvunonghwe uvwankeilunga pu savihola isekhe.
14 As sementes que caíram no meio dos espinhos são as pessoas que ouvem a mensagem. Porém as preocupações, as riquezas e os prazeres desta vida aumentam e sufocam essas pessoas. Por isso os frutos que elas produzem nunca amadurecem.
15 Pu leino imbeyu nchincho ncha nghwile ming'anga unghunya mote pakhuva nghuleineimbolela vyu vanu, vala avadekhedekhe ni numbula inonu, vavapulikhe eilimenyu vikhulibaleileila nu khuleikonga puvihola ni sekhe incha khweliyumeleincha.
15 E as sementes que caíram em terra boa são aquelas pessoas que ouvem e guardam a mensagem no seu coração bom e obediente; e, porque são fiéis, produzem frutos.
16 Pu leino asikhuli umunu na yumo, uvi iwasya einyali nu khunghubeikheila nei ndelema hange siveikha pasi pakheisanja. Pu iveikha pa kyanya pavuhanghufu pakheisanja ukhuta avanu vavikhwingeila vavenchanghe vanu vakhula vukhuvalafu.
16 Jesus continuou:
17 Ulwakhuva kheisikhuli eikheiyakheiva khifihama, leve lyu limenyu leilyo saleikhamange ikheikhe nukhuva pavavalofu.
17 Pois tudo o que está escondido será descoberto, e tudo o que está em segredo será conhecido e revelado.
18 Pu leino muvenchanghe vanu vakhupuleikha nukhunchingahe incha nchila unchuvu puleikha pakhuva avyalei na khyo, uywavifikhyongelelangha vikhupinchangha, pu ula uvyaleivuvula na kheilakheila eikheidebe eikhya leinakhyo puvipokhangha khyope.”
18 — Portanto, tomem cuidado e vejam como vocês ouvem. Porque quem tem receberá mais; mas quem não tem, até o que pensa que tem será tirado dele.
19 Pu leino uvaninemwe va Yeisu na valukololwe puvakhanduteila pasavahenghelele pamwene savuli ya kheipungha khya vanu eikhyanchunghutile.
19 A mãe e os irmãos de Jesus vieram até o lugar onde ele estava, mas, por causa da multidão, não conseguiam chegar perto dele.
20 Pu vakhambula vakhata, “Uvanine mwa vakho navalukololyo veimile panchi vilonda ukhwa nghanila nuve.
20 Então alguém disse a Jesus: — A sua mãe e os seus irmãos estão lá fora e querem falar com o senhor.
21 Pu leino, u Yeisu akhata”, Ujyuva vango navalukolo lwango vyu vala avikhuleipuleikha eilimenyu lya Nguluve nukhuleikonga.”
21 Mas Jesus disse a todos:
22 Pu yeikhava eiliinchuva leimo u Yeisu navakongi vamwene vakhingeila muvwato, pu akhavavula akhata, “Pu tulove khe einyanja tulute khumwambo, puvakhatesyania uvwato.
22 Certo dia Jesus subiu num barco com os seus discípulos e disse: Então eles partiram.
23 Pu vavile valei munyanja vinghenda, u Yeisu akhanghonelela itulu pu umbelo umbaha nghukha tenghula ukhukulunghuta, pu uvwato vwavo vukhanja ukhudeingha amanghasi pa vakhavmumbupala uvwakhufwa.
23 Enquanto estavam atravessando o lago, Jesus dormiu. Um vento muito forte começou a soprar sobre o lago, e o barco foi ficando cheio de água, de modo que todos estavam em perigo.
24 Pu avakongi vamwene vakhaluta upwanghonile u Yisu vakhasisimula, vakhata, “Nkuludeva Nkuludeva! Tuleipakhufwa!” Pu akhasisimukha akhanghutaneila umbelo unghunyakulunghuto, pu amanghasi anghambelo nu kulunghuto nghakhalitama vuvule.
24 Aí os discípulos chegaram perto de Jesus e o acordaram, dizendo: — Mestre, Mestre! Nós vamos morrer! Jesus se levantou e deu uma ordem ao vento e à tempestade. Eles pararam, e tudo ficou calmo.
25 Pu akhavavula akhata, “Ulwelideikho lweinyo luleindakhu?” Vakhadwada nukhudengha vavo kheila munu aleinkudeingha nukhuta, “Uyu vei munu, mukhi pakhuva umbelo nghwa manghasi anghanyakulunghuto nghikhupuleikha nukhumweideikha?”
25 Então ele disse aos discípulos: Mas eles estavam admirados e com medo e diziam uns aos outros: — Que homem é este? Ele manda até no vento e nas ondas, e eles obedecem!
26 Puvakha`nchifikhe khuvunchenge uvwa kheilunga eikhya Nghelaseni uvanchenge uvulei khulavafu ulwakhusana mu Nghalilaya.
26 Jesus e os discípulos chegaram à região de Gerasa, no lado leste do lago da Galileia.
27 Avile ahumile muvwato pukhava mukheilunga eikhya mwambo khunyanja pu akhanghanila nu munu umo uvambunghenge vula, pu umana uyu ale namakha nghamepo imbivi. Pa finghono fingi akhava sifwala eimyenda, hange saleikhuta munyumba, aleikhutama khuvunghuli vwa vanu avafwile.
27 Assim que Jesus saiu do barco, um homem daquela cidade foi encontrar-se com ele. Esse homem estava dominado por demônios. Fazia muito tempo que ele andava sem roupas e não morava numa casa, mas vivia nos túmulos do cemitério.
28 Avile ambwene u Yisu pu akhakutafincho puakhanghwa pasi mbulungholo khwa Yeisu, akhakuta nukhyovela fincho aleikhuta, neivombile khinu kheikhi khulyuve, Yeisu vei mwana va Nguluve uvakhukyanya? Nikhukhudova, ulekhe ukhumbunga une”
28 Quando viu Jesus, o homem deu um grito, caiu no chão diante dele e disse bem alto: — Jesus, Filho do Deus Altíssimo! O que o senhor quer de mim? Por favor, não me castigue!
29 Pu u Yeisu akhayeilangeila eimepo eimbivi akhata, humangha, ulwakhuva isikhunchoni umepo umbivi aleikhung'usania khyoni khyoni ukhwanukhwa. Pu avanine valeikhundolela nu khunkunga eiminyololo pwaleikhudumulania imepo imbivi nchilikhundongoncha impakha mundunkunghu mumakha ngha mepo ula.
29 Ele disse isso porque Jesus havia mandado o espírito mau sair dele. Esse espírito o havia agarrado muitas vezes. As pessoas chegaram até a amarrar os pés e as mãos do homem com correntes de ferro, mas ele as quebrava, e o demônio o levava para o deserto.
30 U Yeisu akhambuncha akhata, “Eiliyavwa lyakho veve veni?” Pu akhamula akhata, “Nene kheipungha” Ulwakhuva imepo imbivi nchunyingi nchingile mumwene.
30 Jesus perguntou a ele: — O meu nome é Multidão! — respondeu ele. (Ele disse isso porque muitos demônios tinham entrado nele.)
31 Pu imepo imbivi nchisikhupisima khwa Yeisu ukhuta siwo ulekhe ukhututangha munghunghenge.
31 Aí os demônios começaram a pedir com insistência a Jesus que não os mandasse para o abismo .
32 Pu leino khyale epwo eikheipungha khya nghube eikhivaha kheikhalya eilinyasi pakhyamba. Puvakhaduva nu khusima ukhuta avatavulile vinghile munghube incho pu u Yeisu akhavatavula munghube incho.
32 Muitos porcos estavam comendo num morro ali perto. Os demônios pediram com insistência a Jesus que os deixasse entrar nos porcos, e ele deixou.
33 Pu leino imepo imbivi nchikhala uma khumunu ula panchikhingeila mu nghube nchile, pu eikhipungha kheila pukheikhei landaveikha palunghenge kheikheitangha munyanja nchikhadwiveila.
33 Então eles saíram do homem e entraram nos porcos, que se atiraram morro abaixo, para dentro do lago, e se afogaram.
34 Avanu vala avadumangha einghube vavile vakheivwene eikheihumile ndavule puvakhava vanu vakhuluta nimbeilo nu khuvuleisya inongwa inchi mwoni mwoni khuvanu va mbunchenghe vwoni.
34 Quando os homens que estavam tomando conta dos porcos viram o que havia acontecido, fugiram e espalharam a notícia na cidade e nos seus arredores.
35 Avanu vuvapuleikhe inongwa ndenchi puvakhaluta khukheilolela vavo eikheihumila, puvakhincha khwa Yeisu vakhambona imbivi leino nchihumile pu umunu ula akhava ulunonghile. Akhava atamile pamalunde ngha Yeisu, puvakhadwada.
35 Muita gente foi ver o que havia acontecido. Quando chegaram perto de Jesus, viram o homem de quem haviam saído os demônios. E ficaram assustados porque ele estava sentado aos pés de Jesus, vestido e no seu perfeito juízo.
36 Pavala vavo valolile puvakhavavula inchihumila khumunu ula uveiakhanghatanchivwangha nu vulongonchi vwa mepo imbivi u aponile.
36 Os que haviam visto tudo contaram ao povo como o homem tinha sido curado.
37 Avanu voni avakheihungha eikhya mu Nghelasini na mufilonga ifya ndukanchi pu khavona ukhuta u Yeisu ahenghanghe khuvene pakhuva vale nuvudwanchi uvuvaha. Pu akhingheila muvwato aleikhuvaya.
37 Aí toda a gente da região de Gerasa ficou com muito medo e pediu que Jesus saísse da terra deles. Então Jesus subiu no barco e foi embora.
38 Umunu ula uvei imepo chahumile puakhasima khwa Yeisu akhata vahenghanghe njeila. Pu leino u Yeisu akhambula akhata alutanghe khukaya ya mwene akhata,
38 E o homem de quem os demônios tinham saído implorou a Jesus: — Me deixe ir com o senhor! Mas Jesus o mandou embora, dizendo:
39 “Vuya khukaya yakho pu ukheisanghele nchila nchoni inchu u Yeisu akhuvombile.
39 — Volte para casa e conte o que Deus fez por você. Então o homem foi pela cidade, contando o que Jesus tinha feito por ele.
40 Pu U Yeisu avile, avuyile avanu eikheipungha vakhamwambeileila pakhuva voni valeikhunghuleila.
40 Quando Jesus voltou para o lado oeste do lago, a multidão o recebeu com alegria, pois todos tinham ficado ali à espera dele.
41 Pu akhavonakha nu munu umo uvu alilangivwanghwa vei. Yailo ale manyisi mbaha paninie navamanyisi munyumba ya khweisayeila. Yailo uyu avile afikhe pamalunde ngha Yeisu pwaeikhwaeibeilusya nukhusima ukhuta idova alute pakaya ya mwene,
41 Então chegou um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga daquele lugar. Ele se jogou aos pés de Jesus e pediu com insistência que fosse até a sua casa
42 pakhuva alei nu mwaleive umo vuvule uludeingha unymiakha kheinchingo na ngheiveilei aleilamu fincho nduvyaleipakhufwa. Pu u Yeisu avile iluta eikheipungha khya vanu kheileikhu mbunghuteileila.
42 porque a sua filha única, de doze anos, estava morrendo. Enquanto Jesus ia caminhando, a multidão o apertava de todos os lados.
43 Hange na Yudala umo uveiavenchangha khwimali ifinghono fyoni eimiakha kheinchingho neingheiveilei pu nakheikhyuma khyamwene amalile khuvanghanga alepwo pakhipungha kheila, pu asikhuli na yumo unghanga aveiayavile eilimali lyamwene, Pu udala ula akhafuyenye lukha pakhelipunga
43 Nisto, chegou uma mulher que fazia doze anos que estava com uma hemorragia. Ela havia gastado com os médicos tudo o que tinha, mas ninguém havia conseguido curá-la.
44 akhanchiva pasana nghwa Yeisu akhabasya mukheihundwa khya Yeisu khumalunde. Pu akhasekhe ndakhaleikhu eilimali lya mwene leikhadungha akhava aponile.
44 Ela foi por trás de Jesus e tocou na barra da capa dele, e logo o sangue parou de escorrer.
45 U Yeisu pu akhata, “Veeni uveianyabasinche?” Vooni vakhabela, pu u Peteli akhata, Nkuludeva, avanu avavakhuvunghuleilile nukhukhu kulungha.”
45 Aí Jesus perguntou: Todos negaram. Então Pedro disse: — Mestre, todo o povo está rodeando o senhor e o está apertando.
46 Pu Yeisu leino akhata, “Umunu umo anyabasinche pakhuva neivwene ukhuta amakha nghavile mapepe nghasimuli ndyune.”
46 Mas Jesus disse:
47 Pu udala ula avile avwene ilemwa ukhweimyesya eikhyu avombile, akhahengelela pa Yeisu khunu itetema pu akhanghwa pasi akhava munu uvei ikheilata inchipelile ukhumwabasya nukhupona eilimali paalapala.
47 Então a mulher, vendo que não podia mais ficar escondida, veio, tremendo, e se atirou aos pés de Jesus. E, diante de todos, contou a Jesus por que tinha tocado nele e como havia sido curada na mesma hora.
48 Pu leino u Yeisu akhata, “Eingh'ienja, ulwaideikho lwa kho lukhuponiche. Pu wei luteilanghe nulunonchehencho.”
48 Aí Jesus disse:
49 Pu avile iinchova ndavule, umunu umo akhincha ukhuma khu kya ya ula umbaha vanyumba ya kweisayeila, akhata, “Umwaleivo amalile ukhufwa. ulekhe ukhunghatancha umanyisi.”
49 Jesus ainda estava falando, quando chegou da casa de Jairo um empregado, que disse: — Seu Jairo, a menina já morreu. Não aborreça mais o Mestre.
50 Pu leino u Yeisu avile, apulikhe ndavuleakhamula akhata, “Ulekhe. Ukhudwada vweideikhevuvule navope ipokhivwa.”
50 Jesus ouviu isso e disse a Jairo:
51 Pu leino avile afikhe pakaya nukhweingeila munyumba, pusantavuleile munu ukhwingeila paninie nu mwene, pu u Peteli, nu Yohani nu Yakobo, vise va ngh'eincha, nu vaninemwa veene.
51 Quando Jesus chegou à casa de Jairo, deixou que Pedro, João e Tiago entrassem com ele, além do pai e da mãe da menina, e mais ninguém.
52 Pu avanu voni valeikhuleila nukhyovela savuli ya mwana ula uvyafwile, pu u Yeisu akhata, “Mulekhe ukhyovela, safwile, anghonelile vuvule.”
52 Todos os que estavam ali choravam e se lamentavam por causa da menina. Então Jesus disse:
53 Pu leino avanu vakhang'ekha nukhubedana, pakhuva valumanyile ukhuta afwile.
53 Aí começaram a caçoar dele porque sabiam que ela estava morta.
54 Pu umwene, u Yeisu akhamwibata ikhivokho u ngh'eincha ula, pu akheilanga neilimenyu eilivaha akhata, “Vei mwana, uve sisimukha”
54 Mas Jesus foi, pegou-a pela mão e disse bem alto:
55 pu u mwuyu nghwa mwene nghukhakilivukha, pu akhasisimukha useikhei nghulanghula, pu akhalangheila akhata vampe kheininie alye.
55 Ela tornou a viver e se levantou imediatamente. Aí Jesus mandou que dessem comida a ela.
56 Avahonchi vamwene vakhaswingha, pu leino akhavavula ululangeilo ukhuta valambu langha munu inongwa inchi.
56 Os seus pais ficaram muito admirados, mas Jesus mandou que não contassem a ninguém o que havia acontecido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.