Lucas 8
Mahanji Bible (ZGA_MUL) vs ARA
1 Yahumila unsikhi usupi u Yisu akhava nu lugendo mu miji ni mijiji fingi alikukumbilila nu khuvavula inongwa inonu icha ludeva lwa Nguluve na vala kumi na mbili vakhaluta paninie nu mwene,
1 Aconteceu, depois disto, que andava Jesus de cidade em cidade e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do reino de Deus, e os doze iam com ele,
2 navavange avadala uvuva khaponile ukhuhuma kumepo imbivi nu mutamu ulipapingi. Vakhale vi Mariamu uviali kwilangiwa magadalena uvi va khahumiche imepo saba.
2 e também algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual saíram sete demônios;
3 UYoana udala va kuza nu numbaha va Herode, Susana, na vadala avange vingi, uvuvakhahumicha ifyuma fyavene.
3 e Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes, Suzana e muitas outras, as quais lhe prestavam assistência com os seus bens.
4 Eikhipungha khya vanu vavile valundamine papanie ukhuhuma mwonimwoni mbunchenge, vu ava anchovangha navo mfihwananincho. Pa akhanchova eikheihwani akhata.
4 Afluindo uma grande multidão e vindo ter com ele gente de todas as cidades, disse Jesus por parábola:
5 “alekhyo umunu uvei avyalyangha eimbiyu, avile ivyala, imbiyu inchinghe ncha nghwinchangha mundukanji munjeila pu avanu vakanya na malunde ifidenghe fya khukyanya fikhalya imbiyu incho.
5 Eis que o semeador saiu a semear. E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho; foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 Inchinge imbiyu ncha nghwile pang'ang'a unghwa palunalawe ncha vile nchimelile vuuchi kula punchilikhunialalukha ulwakhuva sapale na magasi.
6 Outra caiu sobre a pedra; e, tendo crescido, secou por falta de umidade.
7 Imbiyu inchinge nchikhanghwamumitwinyo pungheileinkula pupanie punchikheivunghuteila.
7 Outra caiu no meio dos espinhos; e estes, ao crescerem com ela, a sufocaram.
8 Puleino imbeyu inchinge vu ilaha pakhuvyala palinkunghwa mung'ang'a unghunya mbolela nchikhamotekha punchikhahola isekhe nchunyingi. “Pu u Yisu avile anchovile ndavule pu akhanchova neilimenyu eilivaha fincho akhata, “Ula uvyaleini mbulukhuta inchakhupuleikha puapuleikhanghe.”
8 Outra, afinal, caiu em boa terra; cresceu e produziu a cento por um. Dizendo isto, clamou: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
9 Pu khange avakongi va mwene vakhambuncha ikheihwani eikhyo khyukhuta kheikhi,
9 E os seus discípulos o interrogaram, dizendo: Que parábola é esta?
10 U Yisu akhavavula akhata, “Umwe muleihuba pakhuva munchimanyile nchila incha khuludeva lwa Nguluve. Pu leino avange vimanyeisiwangwa mfihwananincho, khuta pu vangalole valekhe ukhufivona, vangapuleikha valekhe ukhweliwa.'
10 Respondeu-lhes Jesus: A vós outros é dado conhecer os mistérios do reino de Deus; aos demais, fala-se por parábolas, para que, vendo, não vejam; e, ouvindo, não entendam.
11 Pu leino ikheihwananincho ikhei vakhiita, khukhuta. Eimbeyu lyulimenyu lya Nguluve.
11 Este é o sentido da parábola: a semente é a palavra de Deus.
12 Imbeyu nchila inchanghwile mundukanji munjeila vyu vanu avavipuleikha eilimenyu, pu ponghela undunghu usetano ikhwincha munumbula nvhavo puihencha eilimenyu leila eilyuvaleipulikhe ukhuta puvalekhe ukhulyeideikha nu khupokhiwa.
12 A que caiu à beira do caminho são os que a ouviram; vem, a seguir, o diabo e arrebata-lhes do coração a palavra, para não suceder que, crendo, sejam salvos.
13 Pu leino nchiila inchanghwile palunalawe vyu vanu vala avipuleikha eilimenyu nu khulyupeileila nu luhekhelo pu leino valei vula milela eighya khweitotekha, puvikhweideikha paseikhei unghwa khunghelivwa puvinghwa.
13 A que caiu sobre a pedra são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria; estes não têm raiz, creem apenas por algum tempo e, na hora da provação, se desviam.
14 Nchombe imbeyu nchila incha nghwile mumatoni vyu vanu vala vavo vipukikha eilimenyu, pu leino inchankilunga nchikhuvapeinjeileihania imbombo incha vukavi ni fyuma nuvunonghwe uvwankeilunga pu savihola isekhe.
14 A que caiu entre espinhos são os que ouviram e, no decorrer dos dias, foram sufocados com os cuidados, riquezas e deleites da vida; os seus frutos não chegam a amadurecer.
15 Pu leino imbeyu nchincho ncha nghwile ming'anga unghunya mote pakhuva nghuleineimbolela vyu vanu, vala avadekhedekhe ni numbula inonu, vavapulikhe eilimenyu vikhulibaleileila nu khuleikonga puvihola ni sekhe incha khweliyumeleincha.
15 A que caiu na boa terra são os que, tendo ouvido de bom e reto coração, retêm a palavra; estes frutificam com perseverança.
16 Pu leino asikhuli umunu na yumo, uvi iwasya einyali nu khunghubeikheila nei ndelema hange siveikha pasi pakheisanja. Pu iveikha pa kyanya pavuhanghufu pakheisanja ukhuta avanu vavikhwingeila vavenchanghe vanu vakhula vukhuvalafu.
16 Ninguém, depois de acender uma candeia, a cobre com um vaso ou a põe debaixo de uma cama; pelo contrário, coloca-a sobre um velador, a fim de que os que entram vejam a luz.
17 Ulwakhuva kheisikhuli eikheiyakheiva khifihama, leve lyu limenyu leilyo saleikhamange ikheikhe nukhuva pavavalofu.
17 Nada há oculto, que não haja de manifestar-se, nem escondido, que não venha a ser conhecido e revelado.
18 Pu leino muvenchanghe vanu vakhupuleikha nukhunchingahe incha nchila unchuvu puleikha pakhuva avyalei na khyo, uywavifikhyongelelangha vikhupinchangha, pu ula uvyaleivuvula na kheilakheila eikheidebe eikhya leinakhyo puvipokhangha khyope.”
18 Vede, pois, como ouvis; porque ao que tiver, se lhe dará; e ao que não tiver, até aquilo que julga ter lhe será tirado.
19 Pu leino uvaninemwe va Yeisu na valukololwe puvakhanduteila pasavahenghelele pamwene savuli ya kheipungha khya vanu eikhyanchunghutile.
19 Vieram ter com ele sua mãe e seus irmãos e não podiam aproximar-se por causa da concorrência de povo.
20 Pu vakhambula vakhata, “Uvanine mwa vakho navalukololyo veimile panchi vilonda ukhwa nghanila nuve.
20 E lhe comunicaram: Tua mãe e teus irmãos estão lá fora e querem ver-te.
21 Pu leino, u Yeisu akhata”, Ujyuva vango navalukolo lwango vyu vala avikhuleipuleikha eilimenyu lya Nguluve nukhuleikonga.”
21 Ele, porém, lhes respondeu: Minha mãe e meus irmãos são aqueles que ouvem a palavra de Deus e a praticam.
22 Pu yeikhava eiliinchuva leimo u Yeisu navakongi vamwene vakhingeila muvwato, pu akhavavula akhata, “Pu tulove khe einyanja tulute khumwambo, puvakhatesyania uvwato.
22 Aconteceu que, num daqueles dias, entrou ele num barco em companhia dos seus discípulos e disse-lhes: Passemos para a outra margem do lago; e partiram.
23 Pu vavile valei munyanja vinghenda, u Yeisu akhanghonelela itulu pu umbelo umbaha nghukha tenghula ukhukulunghuta, pu uvwato vwavo vukhanja ukhudeingha amanghasi pa vakhavmumbupala uvwakhufwa.
23 Enquanto navegavam, ele adormeceu. E sobreveio uma tempestade de vento no lago, correndo eles o perigo de soçobrar.
24 Pu avakongi vamwene vakhaluta upwanghonile u Yisu vakhasisimula, vakhata, “Nkuludeva Nkuludeva! Tuleipakhufwa!” Pu akhasisimukha akhanghutaneila umbelo unghunyakulunghuto, pu amanghasi anghambelo nu kulunghuto nghakhalitama vuvule.
24 Chegando-se a ele, despertaram-no dizendo: Mestre, Mestre, estamos perecendo! Despertando-se Jesus, repreendeu o vento e a fúria da água. Tudo cessou, e veio a bonança.
25 Pu akhavavula akhata, “Ulwelideikho lweinyo luleindakhu?” Vakhadwada nukhudengha vavo kheila munu aleinkudeingha nukhuta, “Uyu vei munu, mukhi pakhuva umbelo nghwa manghasi anghanyakulunghuto nghikhupuleikha nukhumweideikha?”
25 Então, lhes disse: Onde está a vossa fé? Eles, possuídos de temor e admiração, diziam uns aos outros: Quem é este que até aos ventos e às ondas repreende, e lhe obedecem?
26 Puvakha`nchifikhe khuvunchenge uvwa kheilunga eikhya Nghelaseni uvanchenge uvulei khulavafu ulwakhusana mu Nghalilaya.
26 Então, rumaram para a terra dos gerasenos, fronteira da Galileia.
27 Avile ahumile muvwato pukhava mukheilunga eikhya mwambo khunyanja pu akhanghanila nu munu umo uvambunghenge vula, pu umana uyu ale namakha nghamepo imbivi. Pa finghono fingi akhava sifwala eimyenda, hange saleikhuta munyumba, aleikhutama khuvunghuli vwa vanu avafwile.
27 Logo ao desembarcar, veio da cidade ao seu encontro um homem possesso de demônios que, havia muito, não se vestia, nem habitava em casa alguma, porém vivia nos sepulcros.
28 Avile ambwene u Yisu pu akhakutafincho puakhanghwa pasi mbulungholo khwa Yeisu, akhakuta nukhyovela fincho aleikhuta, neivombile khinu kheikhi khulyuve, Yeisu vei mwana va Nguluve uvakhukyanya? Nikhukhudova, ulekhe ukhumbunga une”
28 E, quando viu a Jesus, prostrou-se diante dele, exclamando e dizendo em alta voz: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Rogo-te que não me atormentes.
29 Pu u Yeisu akhayeilangeila eimepo eimbivi akhata, humangha, ulwakhuva isikhunchoni umepo umbivi aleikhung'usania khyoni khyoni ukhwanukhwa. Pu avanine valeikhundolela nu khunkunga eiminyololo pwaleikhudumulania imepo imbivi nchilikhundongoncha impakha mundunkunghu mumakha ngha mepo ula.
29 Porque Jesus ordenara ao espírito imundo que saísse do homem, pois muitas vezes se apoderara dele. E, embora procurassem conservá-lo preso com cadeias e grilhões, tudo despedaçava e era impelido pelo demônio para o deserto.
30 U Yeisu akhambuncha akhata, “Eiliyavwa lyakho veve veni?” Pu akhamula akhata, “Nene kheipungha” Ulwakhuva imepo imbivi nchunyingi nchingile mumwene.
30 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião, porque tinham entrado nele muitos demônios.
31 Pu imepo imbivi nchisikhupisima khwa Yeisu ukhuta siwo ulekhe ukhututangha munghunghenge.
31 Rogavam-lhe que não os mandasse sair para o abismo.
32 Pu leino khyale epwo eikheipungha khya nghube eikhivaha kheikhalya eilinyasi pakhyamba. Puvakhaduva nu khusima ukhuta avatavulile vinghile munghube incho pu u Yeisu akhavatavula munghube incho.
32 Ora, andava ali, pastando no monte, uma grande manada de porcos; rogaram-lhe que lhes permitisse entrar naqueles porcos. E Jesus o permitiu.
33 Pu leino imepo imbivi nchikhala uma khumunu ula panchikhingeila mu nghube nchile, pu eikhipungha kheila pukheikhei landaveikha palunghenge kheikheitangha munyanja nchikhadwiveila.
33 Tendo os demônios saído do homem, entraram nos porcos, e a manada precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do lago, e se afogou.
34 Avanu vala avadumangha einghube vavile vakheivwene eikheihumile ndavule puvakhava vanu vakhuluta nimbeilo nu khuvuleisya inongwa inchi mwoni mwoni khuvanu va mbunchenghe vwoni.
34 Os porqueiros, vendo o que acontecera, fugiram e foram anunciá-lo na cidade e pelos campos.
35 Avanu vuvapuleikhe inongwa ndenchi puvakhaluta khukheilolela vavo eikheihumila, puvakhincha khwa Yeisu vakhambona imbivi leino nchihumile pu umunu ula akhava ulunonghile. Akhava atamile pamalunde ngha Yeisu, puvakhadwada.
35 Então, saiu o povo para ver o que se passara, e foram ter com Jesus. De fato, acharam o homem de quem saíram os demônios, vestido, em perfeito juízo, assentado aos pés de Jesus; e ficaram dominados de terror.
36 Pavala vavo valolile puvakhavavula inchihumila khumunu ula uveiakhanghatanchivwangha nu vulongonchi vwa mepo imbivi u aponile.
36 E algumas pessoas que tinham presenciado os fatos contaram-lhes também como fora salvo o endemoninhado.
37 Avanu voni avakheihungha eikhya mu Nghelasini na mufilonga ifya ndukanchi pu khavona ukhuta u Yeisu ahenghanghe khuvene pakhuva vale nuvudwanchi uvuvaha. Pu akhingheila muvwato aleikhuvaya.
37 Todo o povo da circunvizinhança dos gerasenos rogou-lhe que se retirasse deles, pois estavam possuídos de grande medo. E Jesus, tomando de novo o barco, voltou.
38 Umunu ula uvei imepo chahumile puakhasima khwa Yeisu akhata vahenghanghe njeila. Pu leino u Yeisu akhambula akhata alutanghe khukaya ya mwene akhata,
38 O homem de quem tinham saído os demônios rogou-lhe que o deixasse estar com ele; Jesus, porém, o despediu, dizendo:
39 “Vuya khukaya yakho pu ukheisanghele nchila nchoni inchu u Yeisu akhuvombile.
39 Volta para casa e conta aos teus tudo o que Deus fez por ti. Então, foi ele anunciando por toda a cidade todas as coisas que Jesus lhe tinha feito.
40 Pu U Yeisu avile, avuyile avanu eikheipungha vakhamwambeileila pakhuva voni valeikhunghuleila.
40 Ao regressar Jesus, a multidão o recebeu com alegria, porque todos o estavam esperando.
41 Pu akhavonakha nu munu umo uvu alilangivwanghwa vei. Yailo ale manyisi mbaha paninie navamanyisi munyumba ya khweisayeila. Yailo uyu avile afikhe pamalunde ngha Yeisu pwaeikhwaeibeilusya nukhusima ukhuta idova alute pakaya ya mwene,
41 Eis que veio um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga, e, prostrando-se aos pés de Jesus, lhe suplicou que chegasse até a sua casa.
42 pakhuva alei nu mwaleive umo vuvule uludeingha unymiakha kheinchingo na ngheiveilei aleilamu fincho nduvyaleipakhufwa. Pu u Yeisu avile iluta eikheipungha khya vanu kheileikhu mbunghuteileila.
42 Pois tinha uma filha única de uns doze anos, que estava à morte. Enquanto ele ia, as multidões o apertavam.
43 Hange na Yudala umo uveiavenchangha khwimali ifinghono fyoni eimiakha kheinchingho neingheiveilei pu nakheikhyuma khyamwene amalile khuvanghanga alepwo pakhipungha kheila, pu asikhuli na yumo unghanga aveiayavile eilimali lyamwene, Pu udala ula akhafuyenye lukha pakhelipunga
43 Certa mulher que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia, e a quem ninguém tinha podido curar [e que gastara com os médicos todos os seus haveres],
44 akhanchiva pasana nghwa Yeisu akhabasya mukheihundwa khya Yeisu khumalunde. Pu akhasekhe ndakhaleikhu eilimali lya mwene leikhadungha akhava aponile.
44 veio por trás dele e lhe tocou na orla da veste, e logo se lhe estancou a hemorragia.
45 U Yeisu pu akhata, “Veeni uveianyabasinche?” Vooni vakhabela, pu u Peteli akhata, Nkuludeva, avanu avavakhuvunghuleilile nukhukhu kulungha.”
45 Mas Jesus disse: Quem me tocou? Como todos negassem, Pedro [com seus companheiros] disse: Mestre, as multidões te apertam e te oprimem [e dizes: Quem me tocou?].
46 Pu Yeisu leino akhata, “Umunu umo anyabasinche pakhuva neivwene ukhuta amakha nghavile mapepe nghasimuli ndyune.”
46 Contudo, Jesus insistiu: Alguém me tocou, porque senti que de mim saiu poder.
47 Pu udala ula avile avwene ilemwa ukhweimyesya eikhyu avombile, akhahengelela pa Yeisu khunu itetema pu akhanghwa pasi akhava munu uvei ikheilata inchipelile ukhumwabasya nukhupona eilimali paalapala.
47 Vendo a mulher que não podia ocultar-se, aproximou-se trêmula e, prostrando-se diante dele, declarou, à vista de todo o povo, a causa por que lhe havia tocado e como imediatamente fora curada.
48 Pu leino u Yeisu akhata, “Eingh'ienja, ulwaideikho lwa kho lukhuponiche. Pu wei luteilanghe nulunonchehencho.”
48 Então, lhe disse: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz.
49 Pu avile iinchova ndavule, umunu umo akhincha ukhuma khu kya ya ula umbaha vanyumba ya kweisayeila, akhata, “Umwaleivo amalile ukhufwa. ulekhe ukhunghatancha umanyisi.”
49 Falava ele ainda, quando veio uma pessoa da casa do chefe da sinagoga, dizendo: Tua filha já está morta, não incomodes mais o Mestre.
50 Pu leino u Yeisu avile, apulikhe ndavuleakhamula akhata, “Ulekhe. Ukhudwada vweideikhevuvule navope ipokhivwa.”
50 Mas Jesus, ouvindo isto, lhe disse: Não temas, crê somente, e ela será salva.
51 Pu leino avile afikhe pakaya nukhweingeila munyumba, pusantavuleile munu ukhwingeila paninie nu mwene, pu u Peteli, nu Yohani nu Yakobo, vise va ngh'eincha, nu vaninemwa veene.
51 Tendo chegado à casa, a ninguém permitiu que entrasse com ele, senão Pedro, João, Tiago e bem assim o pai e a mãe da menina.
52 Pu avanu voni valeikhuleila nukhyovela savuli ya mwana ula uvyafwile, pu u Yeisu akhata, “Mulekhe ukhyovela, safwile, anghonelile vuvule.”
52 E todos choravam e a pranteavam. Mas ele disse: Não choreis; ela não está morta, mas dorme.
53 Pu leino avanu vakhang'ekha nukhubedana, pakhuva valumanyile ukhuta afwile.
53 E riam-se dele, porque sabiam que ela estava morta.
54 Pu umwene, u Yeisu akhamwibata ikhivokho u ngh'eincha ula, pu akheilanga neilimenyu eilivaha akhata, “Vei mwana, uve sisimukha”
54 Entretanto, ele, tomando-a pela mão, disse-lhe, em voz alta: Menina, levanta-te!
55 pu u mwuyu nghwa mwene nghukhakilivukha, pu akhasisimukha useikhei nghulanghula, pu akhalangheila akhata vampe kheininie alye.
55 Voltou-lhe o espírito, ela imediatamente se levantou, e ele mandou que lhe dessem de comer.
56 Avahonchi vamwene vakhaswingha, pu leino akhavavula ululangeilo ukhuta valambu langha munu inongwa inchi.
56 Seus pais ficaram maravilhados, mas ele lhes advertiu que a ninguém contassem o que havia acontecido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.