Atos 22
Mahanji Bible (ZGA_MUL) vs NVT
1 “Valukholo lwago, numwe vadada vango pulekhincha ukhwetetela khwango nivomba lino khulyume.”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Ululandamano vavile vapulikhe u-Pavuli inchova navo ikhiebrania, vakhanunala. Akhanchova,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 Une nilinjahudi, nikholiwe mumbunchege uwa Tarso mukijiji ikhya Kilikia, naembile isyule mumbunchege umu, mumalunde aga Gamalieli. Namayesiwe ukhukhogana ni njila inonu incha ndagilo incha vadada veto. Une nilinamakha ga Nguluve, ndumwe uwu mulewo elelo.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Navatesinche khunjila iyi mpakha ukhufwa; nikhavakhuga avagosi na vadala nukhuvavekha mubalasa.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Untwa umbakha na vadyakhoni voni viwesya ukhunchova ukhata napatile ikhalata ukhuhuma khuvene khwajili yavalukholweto avalikhu Damesiki, une ukhuluta ukho. Yale nivagege avanu khu Yelusalemu khu njila yila yila vakhugiwe nukhutowiwa.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 Yikhahumila, unsiki navilenigenda nifikha khu Dameski, usinchi ugwa pamusi ulumuli uluvakha lukhahumila khu khyanya lukhategula ukhumulekha.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Nikhagwa pasi nukhupulikha ilimenyu ilikhumbula, 'Savuli, Savuli khikhi vukhug'alancha?'
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Nikhanda, 'uve veve veni, Dada?' Akhambula, 'Une nene Yesu va Mnazaleti, uviuve vukhug'alancha.'
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Vala avelapanie nune vakhaluvona ulumuli, savakhapulikha ilimenyu lya ula uviachova nune.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Nikhata, 'Nigakhe ndakhikhi, Dada?' Udada akhambula, 'Ima ukhigele khu Damesiki; ukhwa vunchivuliwa khila khinu ikhya khuvomba.'
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Sanawesye ukhulola ukhuhomana nulumlula, pwunikhuluta khu Dameski vakhayibata amavokho vala avale paninie nune.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 Ukhu gagana nu munu uviatambuliwa gwa Anania, ale munu aveimbite indagilo na adwadiwagwa khu Vayahudi voni avatamaga ukho.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Akhincha khulyune, akhima khuvulogolo khulyune, akhata, 'Lukhululwagwa Savuli, ulologe.'Usekhe gula gula nilikhulola.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Akhata, 'Unguluve uva dada veto akhuhalile uve unelimaye inyikho ncha mwene ukhumbona ula ugolofu, nukhupulikha ilimenyu ilikhuma mudomo gwa mwene.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Ulwakhuva wivasaidi va mwene khuvanu voni khunchila inchochiwene nukupulikhawe.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Basi sasa kwa nini unasubiri? Ukhasukhe inogwa nchakho, wilagage ilitawa lya mwene.'
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 Avile akhiliwikhe khu Yerusalemu, navile nikhyisaya mutembile, ikhahumila nigogilwe injonsi.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Nikhambona akhambula, 'Ulwu huma mu Yerusalemu nambivi, ulwakhuva savakhidikhe ukhulumbiliela khwakho ukhuhusu une.'
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Nikhata, 'Dada, vavo avene valumanyile navakhugile mubalasa nukhuvatova vala avaisaya mtembile.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Nu nkhisa ugwa Stefano usaidi vaka une, naemile pawipi nukhwidikha nilikhulidilila imienda g'avala avambuda.'
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Pwu akhambula, 'Lutaga, ulwakhuva une nikhukhusuha ulute khuvutali khuva nyapanji.'”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Avanu vakhatavula anchove ilimenyu ili. Pwu vakhategula ukhupwata nukhuta, “mung'enche umunu uyu mkhilunga: ulwakhuva sio lweli atamage.”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Vavile vipwata nukhutaga imienda giavo nukhutaga ulufumbe khukhyanya,
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 usikhali umbakha akhalamula u-Pavuli vag'elikhe munyumba. Akhalagela avunchiwoge khunu itoviwa ifibokho, umwene alumanye ukhuta khekhi vikhupwatela vule vule.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Vavile vakhugile nemilegekhe, u-Pavuli akambola ula uakida uveaemile pawipi numwene, “Pwu! lweli khulyumwe ukhutova umunu bila ya kug'ega?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 U akida avileapolikhe amamenyu aga, akhaluta khusikhali umbakha nukhumbula, “Winogwa ukhugakha dakhekhi? Ulwakhuva umunu uyu ni mrumi.”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Usikhali umbakha akhincha akhambula, “Umbule uve ulimunu vakhu Roma?” U-Pavuli akhanda, “Ena.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Usikhali umbakha akhanda, “Nakhominche indalama inyigi pwagapata uvulaia.” Pwu u-Pavuli akhambula, “Une nilindumi ukhuholiwa.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Avale tayali ukhuluta khukhumbunuha vakhaliga vakhandekha vakhegula gala. Nu sikhali akhadwada avile alumayile uPavuli Mrumi, ulwakhuva akhugiwe.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Ikhegono ikhyakogile, usikhali umbaha akhanogwa ukhulumanya uwayelweli inogwa incha Vuyuta ukhusu u-Pavuli. Pwu akhasodula indegekhe akhalagila avatwa na vakhegi voni vagane. Akhagega u-Pavuli pasi, akhambikha pagati pavene.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.