Mateus 27

Iamalele NT (YML_TBL) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 I ꞌatai ꞌawaꞌawaiogose tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo, wata me Diu toꞌedakumetavo ꞌauꞌauveadi Iesu yana wafa ꞌana ꞌeda tonovina faifaina i venuaꞌivina.
1 De manhã cedo, os principais sacerdotes e líderes do povo se reuniram outra vez para planejar uma maneira de levar Jesus à morte.
2 I veifufu i ꞌaꞌavana bulava kainumu ꞌwainega i yogoni i naweni i ꞌaniveleneni Failato ꞌwaineye, taunina gabemani, toveimea bwaikina Loma ꞌwainega.
2 Então o amarraram, o levaram e o entregaram a Pilatos, o governador romano.
3 Tutuyanina Iudasa, taunina toꞌetogiluva i ꞌasetai toꞌedakumetanidi yadi veimea Iesu i na wafa, i nuavilai, maninina siliba 30 i naweni nuanuana i na vevilai tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo wata me Diu toꞌedakumetavo ꞌauꞌauveadi ꞌwaidie.
3 Quando Judas, que o havia traído, viu que Jesus tinha sido condenado à morte, encheu-se de remorso e devolveu as trinta moedas de prata aos principais sacerdotes e líderes do povo,
4 I vonedi i vo, Yau a sakona, tomogonina a ꞌetogiluveniga yana sauluva tonovidi, siwe ꞌwa veimea i na wafa.” I voneni i vo, ꞌOmu taunimu, awale ꞌu vonevonema?”
4 dizendo: “Pequei, pois traí um homem inocente”. “Que nos importa?”, retrucaram eles. “Isso é problema seu.”
5 Bega Iudasa maninina i taweni i nago vanuga ꞌeba veluꞌui ꞌana ꞌefeꞌefeye, mulieta i obu i nago taunina i ꞌetoꞌimeni.
5 Então Judas jogou as moedas de prata no templo, saiu e se enforcou.
6 Tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo maninina i ꞌewai i vona i vo, Deꞌe maninina tamu tomogo yana wafa tutulina, ꞌaiꞌedi ta na yatoi vanuga ꞌeba veluꞌui ꞌana mani taiadi yada veimea ta na geuya.”
6 Os principais sacerdotes juntaram as moedas e disseram: “Não seria certo colocar este dinheiro no tesouro do templo, pois é dinheiro manchado de sangue”.
7 I veifufu i ꞌaꞌavana taunidi yadi nuanua i faliꞌatumaieni bega maninina ꞌwainega tamu tanoga i kimwanei. Tanoganina nagami nau ꞌana toꞌabi yadi fwayafwaya dekudekuna ꞌwainega i ꞌabiꞌabidi nau, siwe tutuya deꞌe i kimwanei i na vetaumata mali tomotoga faifaidi.
7 Então resolveram comprar o campo do oleiro e transformá-lo num cemitério para estrangeiros.
8 Fai maninina ꞌwainega i kimwaneiga bega i velamu i maiga ꞌasiau i golegoleni Tanoga Dayadayagina.
8 Por isso, até hoje ele se chama Campo de Sangue.
9 Tanoganina i kimwaneiga, Yaubada yana toluꞌivona ꞌana wagava Ielemaia yana vona-vagata ꞌana mogitana i souyeni. Basenadiotoga i vona i vo, Me Isileli taunidi yadi nuanua i faliꞌatumaieni, tomogo tutulina i yatoiga mani siliba 30, ꞌwainega nau ꞌana toꞌabi yadi tanoga i kimwanei. ꞌAna kimwane faifaina yau nagami ꞌAuvea Yaubada i voneku.”
9 Cumpriu-se, assim, a profecia de Jeremias que diz: “Tomaram as trinta peças de prata, preço pelo qual ele foi avaliado pelo povo de Israel,
10 — ausente —
10 e compraram o campo do oleiro, conforme o Senhor ordenou”.
11 Weꞌe Iesu i tovotovoi Failato mataneye, taunina gabemani Loma ꞌwainega, i velutolieni i vo, ꞌOmu me Diu yadi kini?” Iesu i vo, ꞌAsaꞌaiana ꞌu vona baniꞌodi.”
11 Agora Jesus estava diante de Pilatos, o governador romano, que lhe perguntou: “Você é o rei dos judeus?”. Jesus respondeu: “É como você diz”.
12 Siwe tutuyanina tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo wata me Diu toꞌedakumetavo ꞌauꞌauveadi i vevevita-maimaigiga Iesu kebu i da vonavona i veveꞌwadamo.
12 No entanto, quando os principais sacerdotes e os líderes do povo fizeram acusações contra ele, Jesus permaneceu calado.
13 Begaidi Failato i voneni i vo, I vevevitamuga nani tulina tulina ꞌwaidiega ꞌu noganogai ꞌalo kebu?”
13 Então Pilatos perguntou: “Você não ouve essas acusações que fazem contra você?”.
14 Siwe Iesu i baila kebu nuanuana vonanidi i na tutulidi begaidi Failato nuana i vogani.
14 Mas, para surpresa do governador, Jesus nada disse.
15 Malamala ꞌaitamogana ꞌaitamogana me Diu i sakasakali Uviꞌagalatagona faifaina. Sakalinina ꞌwaineye me Diu fuedi tamu iadi yogoyogonina i vevenuaꞌivineni bega gabemani i ꞌeꞌetoyavuya vanuga ꞌeba yogona ꞌwainega.
15 A cada ano, durante a festa da Páscoa, era costume do governador libertar um prisioneiro, qualquer um que a multidão escolhesse.
16 Tutuyanina ꞌwaineye tamu tomogo ꞌana wagava Balaba i miamia vanuga ꞌeba yogona nageneye, taunina toꞌainike tomotoga fuedi i ꞌasetai.
16 Nesse ano, havia um prisioneiro, famoso por sua maldade, chamado Barrabás.
17 Me Diu toꞌedakumetavo yadi nuanua Failato i ꞌasetai, fai Iesu i veꞌunumagigieni begaidi i ꞌaniveleneni. Bega tutuyanina tomotoga fuedi i vaꞌauta Failato i velutoliedi i vo, Aitoi tomotogaga nuanuami a na ꞌetoyavuya, Balaba, ꞌalo Iesu, kumanina i golegoleni Keliso?”
17 Quando a multidão se reuniu diante de Pilatos naquela manhã, ele perguntou: “Quem vocês querem que eu solte: Barrabás ou Jesus, chamado Cristo?”.
18 — ausente —
18 Pois ele sabia muito bem que os líderes religiosos judeus tinham prendido Jesus por inveja.
19 Failato i miabuiga vonayavuga ꞌana ꞌeba miabui ꞌwaineye, bola i vevelutolitoli nika tamu tomogo vala i mieni Failato yana vavine ꞌwaidiega i vo, Tomogo weꞌe kebu i da sakonaga. Kebu tamu avaꞌai ꞌu na ꞌidewai ꞌwaineye fai lovane ꞌa ꞌenoneganega ꞌa ꞌiseni ꞌa kololo wata nuafouma i veviga.”
19 Nesse momento, enquanto Pilatos estava sentado no tribunal, sua esposa lhe mandou o seguinte recado: “Deixe esse homem inocente em paz. Na noite passada, tive um sonho a respeito dele e fiquei muito perturbada”.
20 Failato yana vavine ꞌadi ꞌenoneganega bola i veveifufuyeni, tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo wata me Diu toꞌedakumetavo ꞌauꞌauveadi ꞌailaꞌa nuadi i ꞌaniꞌanidi bega Failato i na voneni Balaba i na ꞌetoyavuya weꞌe Iesu i na luvewafai.
20 Enquanto isso, os principais sacerdotes e os líderes do povo convenceram a multidão a pedir que Barrabás fosse solto e Jesus executado.
21 Mulieta Failato i velutoli-vaitugana ꞌwaidie i vo, Aitoi tomotogaga nuanuami a na ꞌetoyavuya?” ꞌAilaꞌa i vo, Nuanuama Balaba.”
21 Então o governador perguntou outra vez: “Qual dos dois vocês querem que eu lhes solte?”. A multidão gritou em resposta: “Barrabás!”.
22 Wata Failato i velutoliedi i vo, Weꞌe Iesu, kumanina i golegoleni Keliso, baniꞌodi a na munegi?” I vo, ꞌU tutufwaseni ꞌai lagalagana ꞌwaineye.”
22 Pilatos perguntou: “E o que farei com Jesus, chamado Cristo?”. “Crucifique-o!”, gritou a multidão.
23 Nika Failato i velutoli-vaituganedi i vo, Yana sakona avaꞌai?” Siwe tomotoga i toke i vegolegole i vo, ꞌU tutufwaseni ꞌai lagalagana ꞌwaineye.”
23 “Por quê?”, quis saber Pilatos. “Que crime ele cometeu?” Mas a multidão gritou ainda mais alto: “Crucifique-o!”.
24 Tutuyanina Failato i ꞌasetai tomotoga kebu nuanuadi yana nuanua, ꞌaiseꞌavadi i veveꞌalamagiꞌai saiꞌafoga vetalaga i da souyeni, bega ufa i mieni matadie nimana i lekoadi. I vonedi i vo, Deꞌe yami ꞌeba ꞌisa, tomogo deꞌe yana wafa ꞌana vita yau kebu a na tovoieni, ꞌomi ꞌami vita.”
24 Pilatos viu que de nada adiantava insistir e que um tumulto se iniciava. Assim, mandou buscar uma bacia com água, lavou as mãos diante da multidão e disse: “Estou inocente do sangue deste homem. A responsabilidade é de vocês”.
25 ꞌAilaꞌa matatabudi yana vona i tutuli i vo, ꞌAsaꞌaiana yana wafa ꞌana vita ꞌima natumavo taiadi ꞌa na tovoieni.”
25 Todo o povo gritou em resposta: “Que nós e nossos descendentes sejamos responsabilizados pela morte dele!”.
26 Fai tomotoga nuanuadi Balaba, Failato i ꞌetoyavuya weꞌe maꞌitufa i veimea Iesu i toke i fitali i ꞌaꞌavana i ꞌaniveleneni me Loma tolugaviavo ꞌwaidie i na tutufwaseni ꞌai lagalagana ꞌwaineye.
26 Então Pilatos lhes soltou Barrabás. E, depois de mandar açoitar Jesus, entregou-o para ser crucificado.
27 Mulieta Failato yana tolugaviavo Iesu i naweni gabemani yadi vanuga bwaikina ꞌwaineye. Bei tolugaviavo ꞌailaꞌanidi matatabudi i maia i tovififineni i na sidibidibieni.
27 Alguns dos soldados do governador levaram Jesus ao quartel e chamaram todo o regimento.
28 ꞌAna kaleko i yavudi mali kaleko yamoyamoina ꞌwainega i vekalekoi.
28 Tiraram as roupas de Jesus e puseram nele um manto vermelho.
29 I vekalekoi i ꞌaꞌavana fisili ma yana ꞌibadi i ꞌetofifini ꞌunuꞌununeye i biuleni wata wautogana i ꞌewai i vekiaꞌumia ꞌana ꞌatagiega. Vaigavunidi kini ꞌadi vaigavu baniꞌodi, igodi i ꞌoduꞌodu mataneye i sidibidibieni, i vo, Kaiwa, ꞌomu me Diu yadi kini.”
29 Teceram uma coroa de espinhos e a colocaram em sua cabeça. Em sua mão direita, puseram um caniço, como se fosse um cetro. Ajoelhavam-se diante dele e zombavam: “Salve, rei dos judeus!”.
30 I kiwakiwali wata wautogananina ꞌwainega ꞌunuꞌununeye i ꞌaꞌainike.
30 Cuspiam nele, tomavam-lhe o caniço da mão e com ele batiam em sua cabeça.
31 Naninidi i ꞌidewadi i ꞌaꞌavana, kalekonina yamoyamoina i yavuya taunina ꞌana kaleko ꞌwainega i vekalekoi, mulieta i vagavaia i naweni i na tutufwaseni ꞌai lagalagana ꞌwaineye.
31 Quando se cansaram de zombar dele, tiraram o manto e o vestiram novamente com suas roupas. Então o levaram para ser crucificado.
32 I souyedi i nunagoi tamu tomogo Sailini ꞌana wagava Saimoni i veluagai i lukakadeni Iesu ꞌana ꞌai lagalagana i eva.
32 No caminho, encontraram um homem chamado Simão, de Cirene, e os soldados o obrigaram a carregar a cruz.
33 I ꞌewa i nagoi i leꞌwa tamu ꞌawalawa ꞌwaineye ꞌana wagava Goligota, ꞌana saivila ꞌUnuꞌunu Luluꞌava.
33 Então saíram para um lugar chamado Gólgota (que quer dizer “Lugar da Caveira”).
34 Bei oine i ꞌidewai tamu konini golana taiadi i veleni i na yemu bega ꞌana kiniꞌona kebu i na veviga, siwe i baila veviganina faifaina i tauyeni.
34 Os soldados lhe deram para beber vinho misturado com fel, mas, quando Jesus o provou, recusou-se a beber.
35 Mulieta i tutufwaseni ꞌai lagalagana ꞌwaineye, i ꞌaꞌavana tolugaviavo nuanuadi Iesu ꞌana kaleko i na veusedi begaidi tamu ꞌwava i ꞌwaveni baniꞌodi kate. ꞌAiꞌedi aitoi i na kumetaga avaꞌai kalekoga nuanuana i na ꞌewai.
35 Depois de pregá-lo na cruz, os soldados tiraram sortes para dividir suas roupas.
36 I ꞌaꞌavana mulieta i miabui i ꞌisaꞌisamo.
36 Então, sentaram-se em redor e montaram guarda.
37 ꞌAna ꞌai lagalagana tabwaneye vonanina ꞌwainega i vevitaiga i kilumi i tutufwaseni i vo, TOMOGO DEꞌE IESU, ME DIU YADI KINI.
37 Acima de sua cabeça estava presa uma tabuleta com a acusação feita contra ele: “Este é Jesus, o Rei dos judeus”.
38 Wata tovainago ꞌadi ꞌailuga i tutufwasedi, tamu Iesu ꞌana ꞌatagiega, tamu ꞌana wamayega.
38 Dois criminosos foram crucificados com ele, um à sua direita e outro à sua esquerda.
39 Tomotoga ꞌai lagalagana lilivaneamo i nunagoi, i veugalewalewa wata Iesu i yagayagaia i vo, ꞌOmu igodi vanuga ꞌeba veluꞌui ꞌu da sigeuya wata ꞌaiata ꞌaitonu nagedie ꞌu da vetovoia. ꞌAiꞌedi ꞌomu Yaubada natuna, nika taunimu ꞌu ꞌitaꞌitaꞌiemu, ꞌu obuma ꞌai lagalagana ꞌwainega.”
39 O povo que passava por ali gritava insultos e sacudia a cabeça, em zombaria:
40 — ausente —
40 “Você disse que destruiria o templo e o reconstruiria em três dias. Pois bem, se é o Filho de Deus, salve a si mesmo e desça da cruz!”.
41 Wata baniꞌodi tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo, veꞌetoboda ꞌadi tovevo, wata me Diu toꞌedakumetavo ꞌauꞌauveadi i sidibidibieni i vo, Tomotoga ꞌifwaidi i ꞌitaꞌitaꞌiedi, weꞌe taunina kebu ꞌana fata. Igodi me Isileli yada Kini. ꞌAiꞌedi ꞌasiauotoga i da obuma ꞌai lagalagana ꞌwainega ta da veꞌawamogitana.
41 Os principais sacerdotes, os mestres da lei e os líderes do povo também zombavam de Jesus.
42 — ausente —
42 “Salvou os outros, mas não pode salvar a si mesmo!”, diziam. “Quer dizer que ele é o rei de Israel? Que desça da cruz agora mesmo e creremos nele!
43 I vetumagana Yaubada ꞌwaineye wata i vo, Yau Natuna,” nika ta na ꞌiseni ꞌaiꞌedi mogitana Yaubada nuanuana i na ꞌitaꞌitaꞌieni.”
43 Ele confiou em Deus, então que Deus o salve agora, se quiser. Pois ele disse: ‘Eu sou o Filho de Deus’.”
44 Wata baniꞌodi tovainagonidi i tutufwasediga ma fuedie i manini.
44 Até os criminosos que tinham sido crucificados com ele o insultavam da mesma forma.
45 ꞌAiata ꞌana utukamwana ꞌwaineye fwayafwaya matatabuna i dudubali, dudubalanina i ꞌenoꞌeno ꞌawasasa ꞌaitonu.
45 Ao meio-dia, desceu sobre toda a terra uma escuridão que durou três horas.
46 Lavilavie baniꞌodi 3 kiloki Iesu i toke i vegole me Diu bonadiega i vo, Iloi, Iloi, lema sabakitani,” ꞌana saivila, Yaku Yaubada, yaku Yaubada, awale ꞌu bailaotogeku?”
46 Por volta das três da tarde, Jesus clamou em alta voz: “ Eli, Eli, lamá sabactâni ?”, que quer dizer: “Meu Deus, meu Deus, por que me abandonaste?”.
47 ꞌIfwaidi tomotoga i tovotovoiga bonana i nogai i vo, Ilaitia, kumanina basenadiotoga i nago abame, i golegoleni nuanuana i na mai i na ꞌivaiseni.”
47 Alguns dos que estavam ali pensaram que ele chamava o profeta Elias.
48 Tamu tomogo i lilide i nago kikifa i luꞌutuvi oine yuyuna ꞌwaineye, tamu ꞌai ꞌwaineye i velugaganeni i ꞌiyoyoeni Iesu ꞌwaineye nuanuana i na yemu.
48 Um deles correu, ensopou uma esponja com vinagre e a ergueu num caniço para que ele bebesse.
49 Nika ꞌifwaidi i vo, ꞌU veꞌwada, nagami ta na ꞌiseni voke Ilaitia i mimai i na ꞌitaꞌitaꞌieni.”
49 Os outros, porém, disseram: “Esperem! Vamos ver se Elias vem salvá-lo”.
50 Wata Iesu i toke i vegole, ꞌanuꞌanununa i tauyeni nika yawaina i ꞌawatagoni.
50 Então Jesus clamou em alta voz novamente e entregou seu espírito.
51 Vanuga ꞌeba veluꞌui nageneye tamu kaleko bwaikina Yaubada yana tutudaba tabutabuotogina i sisibodeni. Tutuyanina Iesu yawaina i ꞌaꞌavaga kalekonina i ꞌanilabuꞌalugedi, tabwanega i obu dibuneye, nika baniꞌodi i sibaleni ꞌeba luku Yaubada ꞌwaineye. Yoyoyo i yue, kileu i ꞌanifuadi, wata taumata ꞌifwaidi i siꞌididi, Yaubada yana tomotoga ꞌatumaidi basenadi i wafaga, fuedi i yawasa.
51 Naquele momento, a cortina do santuário do templo se rasgou em duas partes, de cima até embaixo. A terra estremeceu, rochas se partiram
52 — ausente —
52 e sepulturas se abriram. Muitos do povo santo que haviam morrido ressuscitaram.
53 ꞌAdi taumata i ꞌiawedi, mulieta tutuyanina Iesu wafayega i tovoi tomotoganidi i nagoi Ielusalema, bei tomotoga fuedi i ꞌisedi.
53 Saíram do cemitério depois da ressurreição de Jesus, entraram na cidade santa de Jerusalém e apareceram a muita gente.
54 Weꞌe tolugaviavo ma yadi toꞌedakumeta ꞌai lagalagana lilivaneye i tovoi i ꞌiseꞌiseni, nika yoyoyo i yue, dudubala wata nani ꞌifwaidi i ꞌisedi i kololo bwaikina i veꞌawamogitana i vo, Vona mogitana, taunina Yaubada Natuna.”
54 O oficial romano e os outros soldados que vigiavam Jesus ficaram aterrorizados com o terremoto e com tudo que havia acontecido, e disseram: “Este homem era verdadeiramente o Filho de Deus!”.
55 Wata vevine fuedi ꞌaniꞌieyega i tovoi i ꞌisanago ꞌai lagalagana ꞌwaineye, kumanidiavo Iesu taiadi Galiliega i maia ꞌana toꞌaivaita.
55 Muitas mulheres que tinham vindo da Galileia com Jesus para servi-lo olhavam de longe.
56 Vevinenidi ꞌwaidiega ꞌadi ꞌaitonu side ꞌadi wagava, Meli ꞌatamana Magidala ꞌwainega, Meli Iemesa ma taina Iosefa inadi, wata Sebedi yana vavine, kumanidi Iemesa ma taina Ioni inadi.
56 Entre elas estavam Maria Madalena, Maria, mãe de Tiago e José, e a mãe dos filhos de Zebedeu.
57 ꞌAkonadi i laviotogi tamu tomogo ꞌatamana Alimadia ꞌwainega i mai ꞌana wagava Iosefa, taunina tamu Iesu yana tovetutuyama wata ꞌaiꞌaiwabuna.
57 Ao entardecer, José, um homem rico de Arimateia que tinha se tornado seguidor de Jesus,
58 I nago Failato ꞌwaineye i veluꞌui Iesu tomogona faifaina. Bega Failato yana tolugaviavo i vonedi Iesu tomogona i na taꞌia Iosefa i na veleni.
58 foi a Pilatos e pediu o corpo de Jesus. Pilatos ordenou que lhe entregassem o corpo.
59 Iosefa Iesu tomogona i naweni kaleko ꞌivauna wata ꞌavuꞌavuna ꞌwainega i fania, mulieta taunina ꞌana taumata bogiotoga i ala-vagaseniga matumatu ꞌwaineye, bei i veꞌufai. I veꞌufaina kileu bababana i ketoi i mieni taumata ꞌawana i vetovibodai mulieta i tauya.
59 José tomou o corpo e o envolveu num lençol limpo, feito de linho,
60 — ausente —
60 e o colocou num túmulo novo, de sua propriedade, escavado na rocha. Então rolou uma grande pedra na entrada do túmulo e foi embora.
61 Meli ꞌatamana Magidala ꞌwainega ma wagavina Meli i miabui taumata matanega i ꞌiseꞌiseni.
61 Maria Madalena e a outra Maria estavam ali, sentadas em frente ao túmulo.
62 Iesu i tutufwaseniga me Diu yadi ꞌAiata ꞌIdewadewa ꞌwaineye, bega i ꞌatai tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo wata totafalolo Falisi i nagoi Failato ꞌwaineye i voneni i vo, ꞌAuvea, tamu vona a nuanuani Iesu kumanina tovekali basenadi ma yawaineye i vona i vo, A na wafa siwe ꞌaiata ꞌana vetonu ꞌwaineye wata a na tovoi.”
62 No dia seguinte, no sábado, os principais sacerdotes e os fariseus foram a Pilatos
63 — ausente —
63 e disseram: “Senhor, lembramos que, quando ainda vivia, aquele mentiroso disse: ‘Depois de três dias ressuscitarei’.
64 Fai baniꞌodi i voneyedi nuanuama ꞌu na veimea taumata i na veꞌisabodeni i na nagoga ꞌaiata ꞌaitonu i na ꞌaꞌavana mulieta i na ꞌiaweni. I na veꞌisabodeniga nika yana tovetutuyamavo kebu ꞌadi fata i na nago tomogona i na vinagoi i na yatovaiꞌedeni, weꞌe tomotoga i na vekaliedi i na vo, ꞌAkonadi i tovoi wafayega.” Nika vekalinina i na vebwaika-ꞌafoꞌafo nagami yana vekali saiꞌafo siaina.”
64 Por isso, pedimos que lacre o túmulo até o terceiro dia. Isso impedirá que seus discípulos roubem o corpo e depois digam a todos que ele ressuscitou. Se isso acontecer, estaremos em pior situação que antes”.
65 Bega Failato i vonedi i vo, Tolugaviavo a tauyedi, ꞌwa nawedi taumata i na ꞌisaveꞌavini, ꞌakonadi i ꞌasetai siwe ꞌwa na veꞌisaboda-ꞌatumaieni.”
65 Pilatos respondeu: “Levem soldados e guardem o túmulo como acharem melhor”.
66 Failato i vonedi i ꞌaꞌavana, i tauya i nagoi, taumatanina ꞌana saiboda ꞌwaineye yadi tugusa i yatoi bega kebu tamu aitoi ꞌana fata i na luku, wata tolugavianidi i vonedi i na veꞌisabodeni nika i tauya.
66 Então eles lacraram o túmulo e puseram guardas para protegê-lo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.