Mateus 22
Iamalele NT (YML_TBL) vs NAA
1 Wata Iesu i ve tomotoga ꞌwaidie vona-awatabaiega i vo, Tomotoga yadi luku Yaubada yana ꞌAilaꞌa ꞌwaineye side baniꞌodi. Tamu toveimea bwaikina natuna iavetana yana nagi ꞌana sakali i ꞌidewai.
1 De novo Jesus lhes falou por parábolas, dizendo:
2 — ausente —
2 — O Reino dos Céus é semelhante a um rei que preparou uma festa de casamento para seu filho.
3 I ꞌidewadewa i ꞌaꞌavana yana tofolovavo i vonedi i vo, ꞌWa na nagoi tomotoganidi a tayegidiga, ꞌwa na vonedi i na maia.” I nagoi i vonevonediga nika i baila.
3 Enviou os seus servos a chamar os convidados para a festa, mas estes não quiseram vir.
4 Mulieta toveimeanina yana tofolovavo ꞌifwaidi i vonedi i vo, Tomotoganidi a vonedi i bailaga, wata ꞌwa na vonedi ꞌwa na vo, Bulumakau veveꞌanidi wata ꞌifwaidi ꞌaisaya ꞌakonadi i lalamidi wata nani matatabuna i ꞌidewadi i lulukamata. ꞌWa na maia sakalinina ꞌwaineye.”
4 Enviou ainda outros servos, dizendo: “Digam aos convidados: Eis que já preparei o meu banquete; os meus bois e animais da engorda já foram abatidos, e tudo está pronto; venham para a festa.”
5 Siwe wata i baila i nagoi taunidi yadi nuanua ꞌwaidie. Tamu i nago yana bakule, tamu i nago yana sitoa ꞌwaineye, weꞌe ꞌifwaidi toveimea yana tofolovavo i ꞌiveꞌavinidi i nikedi i wafa.
5 Mas os convidados não se importaram e se foram, um para o seu campo, outro para o seu negócio.
6 — ausente —
6 Outros, agarrando os servos, os maltrataram e mataram.
7 Toveimeanina vala i nogai i nuasako bwaikina, bega yana tolugaviavo i vonedi i nagoi toꞌainikenidi i luvewafadi wata yadi ꞌatamana i kabuni.
7 — O rei ficou furioso e, enviando as suas tropas, exterminou aqueles assassinos e incendiou a cidade deles.
8 I ꞌaꞌavana toveimeanina yana tofolovavo i golevaꞌaugidi i vonedi i vo, ꞌAniꞌani ꞌakonadi a ꞌidewadewa i lulukamata, siwe tomotoganidi a vonediga i baila, taunidi yadi nuanua i veꞌetobodedi.
8 Então disse aos seus servos: “A festa está pronta, mas os convidados não eram dignos.
9 Tutuya deꞌe ꞌwa na nagoiga ꞌatamana bwaikina ꞌwaineye bei egavo ꞌwa na veluagadiga ꞌwa na vonedi i na maia yaku sakali ꞌwaineye i na ꞌani.”
9 Vão, pois, para as encruzilhadas dos caminhos e convidem para o banquete todos os que vocês encontrarem.”
10 Bega tofolovavo i nagoi ꞌatamane tomotoga fuedi i veluagadi, yadi sauluva ꞌatumaidi ꞌalo sakoidi matatabudi i vonedi i maia bega toveimeanina yana vanuga bwaikina i veadagi.
10 E, saindo aqueles servos pelas estradas, reuniram todos os que encontraram, maus e bons; e a sala do banquete ficou cheia de convidados.
11 Tomotoganidi i lukulukuga vanuge, nagi ꞌana kaleko i veleveledi bega i vavaigavu, mulieta toveimeanina i mai i na ꞌisedi. Tamu tomogo i ꞌiseni, nagi ꞌana kaleko kebu i da vigavuyeni bega i velutolieni i vo, Iaku, ꞌomu kebu nagi ꞌana kaleko ꞌu da vigavuyeni, awale ꞌu lukuma?” Tomogonina kebu tamu avaꞌai i da voneyeniga.
11 — Mas, quando o rei entrou para ver os que estavam à mesa, notou ali um homem que não trazia veste nupcial
12 — ausente —
12 e perguntou-lhe: “Amigo, como você entrou aqui sem veste nupcial?” E ele emudeceu.
13 Bega toveimeanina yana tofolovavo i vonedi i vo, Nimana wata ꞌagena ꞌwa yogonidi ꞌwa taweni i na obu dudubale, bei i na ꞌweꞌweꞌwela wata maigina i na yuyuyuya fai veviga bwaikina.”
13 Então o rei ordenou aos serventes: “Amarrem os pés e as mãos dele e atirem-no para fora, nas trevas; ali haverá choro e ranger de dentes.”
14 Iesu yana vona i veꞌaꞌavai i vo, Yaubada tomotoga fuedi i goledi, nagediega ꞌadi ꞌaivia baniꞌodi i venuaꞌivinedi weꞌe fuedi i baila.”
14 Porque muitos são chamados, mas poucos são escolhidos.
15 Totafalolo Falisi Iesu yana vona i nogai bega i nagoi ꞌaiseꞌavadi i veifufu, nuanuadi i na velutolieni bonana i na nogai ꞌaiꞌedi i na vekali ꞌadi fata i na ꞌiveꞌavini.
15 Então os fariseus se retiraram e consultaram entre si como surpreenderiam Jesus em alguma palavra.
16 Bega yadi tomotoga wata ꞌifwaidi Elodi yana tomotoga i vetunedi i maia Iesu ꞌwaineye i velutoli i vo, Tove, yamu sauluva tonovidi, kebu ꞌu da vevekaliga. ꞌA ꞌasetamu tomotoga toketokedi kebu ꞌu da kololoyediga ꞌu lulumatanidi, weꞌe tomotoga sakoidi kebu ꞌu da vivieyediga, siwe ꞌu veve mogitana Yaubada yana nuanua tomotoga ꞌwaimeye.
16 E enviaram-lhe discípulos, juntamente com os herodianos, para lhe dizer: — Mestre, sabemos que o senhor é verdadeiro e que ensina o caminho de Deus de acordo com a verdade, sem se importar com a opinião dos outros, porque não olha para a aparência das pessoas.
17 ꞌU da nuani, i lubwaineda ꞌida me Diu ta na takesi Loma yadi toveimea bwaikina Sisa ꞌwaineye ꞌalo kebu? Nuanuama ꞌa na ꞌasetai.”
17 Assim sendo, diga-nos o que o senhor acha: é lícito pagar imposto a César ou não?
18 Iesu yadi nuanua sakoina i ꞌasetai begaidi i vonedi i vo, ꞌOmi tovekali, awale igodi ꞌwa sisiloloku.
18 Mas Jesus, percebendo a maldade deles, respondeu:
19 Maninina ꞌwainega ta yatoyato takesi, ꞌwa na mieni ta na ꞌiseni.” Maninina i mieni i ꞌiseni i velutoliedi i vo, Deꞌe mani ꞌwaineye, aitoi ꞌanununa wata ꞌana wagava?”
19 Mostrem-me a moeda do imposto. Trouxeram-lhe um denário.
20 — ausente —
20 E Jesus lhes perguntou:
21 I vo, Sisa.” Bega Iesu i vonedi i vo, Vetuma ꞌaiꞌedi avaꞌai Sisa faifaina, ꞌwa na ꞌaniveleneni ꞌwaineye, weꞌe avaꞌai Yaubada faifaina, wata ꞌwa na ꞌaniveleneni ꞌwaineye.”
21 Eles responderam: — De César. Então Jesus lhes disse:
22 Iesu yana vona i nogai, nuadi i voganidi ꞌasaꞌaiana i ꞌiawenimo.
22 Ouvindo isto, se admiraram e, deixando-o, foram embora.
23 ꞌAiatanina ꞌwaineye, ꞌifwaidi Diu totafalolo ꞌadi wagava Sadusi i maia Iesu ꞌwaineye. Taunidi tovona igodina tomotoga kebu i na yawasa-vaitugana.
23 Naquele dia, alguns saduceus, que dizem não haver ressurreição, aproximaram-se de Jesus e lhe perguntaram:
24 Tomotoganidi Iesu i velutolieni i vo, Tove, basenadiotoga Mosese yada veimea i kilumi i vo, ꞌAiꞌedi tamu tomogo i na wafaga siwe kebu natunavoga, ꞌwabulina taina i na nagidi bega kwakwama i na vetubugidi tatana ꞌana wagava wata ꞌana wauma faifaidi.”
24 — Mestre, Moisés disse: “Se alguém morrer, não tendo filhos, o irmão desse homem deve casar com a viúva e gerar descendentes para o falecido.”
25 Weꞌe ꞌima basenadi yama ꞌatamana ꞌwaineye tamu tomogo ma tainavo ꞌadi ꞌailaꞌa 7, tulaiotogina i nagi kebu tamu natunaga i wafa. ꞌWabula yadi bwa i nagia.
25 Ora, havia entre nós sete irmãos. O primeiro, tendo casado, morreu e, não tendo descendência, deixou sua mulher para seu irmão.
26 Wata i wafa, ꞌadi vetonu yadi bwa i nagidi, i nagoga taidiavo matatabudi ꞌwabulanidi taiadi i nagi.
26 O mesmo aconteceu com o segundo, com o terceiro, até o sétimo.
27 Mulieta ꞌeba veꞌaꞌava ꞌwaineye vavine yawaidi i ꞌaꞌava.
27 Por fim, depois de todos, morreu também a mulher.
28 ꞌOmi ꞌwa vonaga ꞌawaie towafa matatabudi i na yawasa-vaitugana, ꞌaiatanina ꞌwaineye aitoi mogitana yana vavine fai matatabudi taiadi i nagi?”
28 Portanto, na ressurreição, de qual dos sete ela será esposa? Porque todos casaram com ela.
29 Iesu yadi velutoli i tutuli i vo, ꞌOmi ꞌwa vekali mogitana fai Yaubada yana Buki wata yana toketokena ꞌwa bavuyedi.
29 Jesus respondeu:
30 Tutuyanina towafa i na yawasa-vaitugana, yadi sauluva baniꞌodi anelose, nagi kebu.
30 Porque, na ressurreição, nem casam, nem se dão em casamento, mas são como os anjos no céu.
31 ꞌOmi yami vona ꞌana nogaya ꞌwa vo, Towafa kebu i na tovoi-vaitugana,” siwe a na vonemi. ꞌAiꞌedi Mosese ꞌana kilukiluma ꞌwa da luꞌiawawa-dewai ꞌwa da ꞌiseni Yaubada i vonavona ꞌwaimie yawasa-vaitugana faifaina i vo, Yau Ebelamo, Aisake, wata Iakobo yadi Yaubada.” Deꞌe baniꞌodi Yaubada i voneyediga fai tomotoganidi basenadiotoga i wafa siwe ꞌasiau ma yawaidi taiadi i miamiani. Begaidi ta na ꞌasetai egavo ꞌakonadi i wafa ꞌasiau ma yawaidi i miamiani, kebu tamu aitoi wafawafanaga Yaubada mataneye.”
31 Quanto à ressurreição dos mortos, vocês nunca leram o que Deus disse a vocês:
32 — ausente —
32 “Eu sou o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó”? Ele não é Deus de mortos, e sim de vivos.
33 Tutuyanina ꞌailaꞌa Iesu yana ve i nogai nuadi i voganidi.
33 Ouvindo isto, as multidões se maravilhavam da sua doutrina.
34 Totafalolo Sadusi yadi velutoli Iesu i tutula-ꞌatumaia bega kebu nuanuadi wata i na veifufu. Tutuyanina totafalolo Falisi i nogai, i vaꞌauta iadi tamu i venuaꞌivineni, taunina veꞌetoboda ꞌadi tove, i vetunei Iesu ꞌwaineye. Nuanuadi i na velutolieni bonana i na nogai ꞌaiꞌedi i na vekali ꞌadi fata i na ꞌiveꞌavini.
34 Entretanto, os fariseus, sabendo que Jesus havia silenciado os saduceus, reuniram-se em conselho.
35 — ausente —
35 E um deles, intérprete da Lei, querendo pôr Jesus à prova, perguntou-lhe:
36 I velutolieni i vo, Tove, veimeanidi Mosese ꞌwainega i maiga, avaꞌai veimeaga bwaikaotogina?”
36 — Mestre, qual é o grande mandamento na Lei?
37 Yana velutoli Iesu i tutuli i vo, ꞌAuvea yami Yaubada ꞌwa na nuakalikalieni mogitana nuamiega, ꞌanuꞌanunumiega, wata yami nuanua ꞌwaidiega.”
37 Jesus respondeu:
38 ꞌAsaꞌaiana veimeanina bwaikaotogina wata kumekumetana.
38 Este é o grande e primeiro mandamento.
39 Weꞌe ꞌana veluga wata bwaikaotogina, emiavo ꞌwa na nuakalikaliedi taunimi ꞌami nuakalikali baniꞌodi.
39 E o segundo, semelhante a este, é: “Ame o seu próximo como você ama a si mesmo.”
40 Veimea matatabuna i maiga Mosese ꞌwainega, wata Yaubada yana toluꞌivonavo yadi vona matatabuna, lamudi side veimeanidi ꞌailuga.”
40 Destes dois mandamentos dependem toda a Lei e os Profetas.
41 Mulieta totafalolo Falisi i maia Iesu ꞌwaineye i velutoliedi i vo, ꞌOmi ꞌwa da nuaniga, Keliso kumanina Yaubada ꞌana Venuaꞌivina tubuna aitoi?” Yana velutoli i tutuli i vo, Kini Devida.”
41 Estando reunidos os fariseus, Jesus lhes perguntou:
42 — ausente —
42 — O que vocês pensam do Cristo? De quem é filho? Eles responderam: — De Davi.
43 Iesu i vo, Tubunamona siwe awale ꞌAnuꞌanunu ꞌAtumaina Devida i tolivetonoveni bega i veꞌawa-Toveimea ꞌwaineye? Basenadiotoga i vo,
43 E Jesus perguntou:
44 Yaubada i vona ꞌaku Toveimea ꞌwaineye, i vo, Veimea a velemuga bega ꞌu na miabui ꞌaku ꞌatagiega, I na nagoga ꞌamu gaviavo a na leodi bega ꞌu na veveimeyedi.”
44 “Disse o Senhor ao meu Senhor:
45 Keliso mogitana Devida ꞌana wauma ꞌwainega i souyeni, siwe i vebwaika-ꞌiaweni Devida, faifainanina Devida i veꞌawa-Toveimea Keliso ꞌwaineye.”
45 — Portanto, se Davi o chama de Senhor, como ele pode ser filho de Davi?
46 Kebu tamu aitoi ꞌana fata Iesu yana vona i na tutuli, i veꞌwadamo, wata ꞌawaie kebu i na vevelutolieniga fai i kololoyeni.
46 E ninguém podia lhe responder uma palavra; e a partir daquele dia ninguém mais ousou fazer perguntas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.