Mateus 20
Iamalele NT (YML_TBL) vs NTLH
1 Wata vona-awatabaiega Iesu i vonedi i vo, Yaubada yana ꞌAilaꞌa ꞌadi tutula ꞌana ꞌewa side baniꞌodi. Tamu tomogo ma yana bakula ꞌawaꞌawaiogose i tovoi i nago i lauala yana tofolova i na ꞌewadi.
1 Jesus disse:
2 Tomotoga ꞌifwaidi i veluagadi i vonedi i nogaya wata ꞌadi tutula i luꞌivona-vagaseni ꞌwaidie i vo, ꞌAiata ꞌaitamogana ꞌami tutula lubulubu ꞌaitamogana,” mulieta i vetunedi i nagoi i na folova.
2 Ele combinou com eles o salário de costume, isto é, uma moeda de prata por dia, e mandou que fossem trabalhar na sua plantação.
3 Inala i vagalakama wata i nago ꞌatamanafouye tomotoga ꞌifwaidi i veluagadi i mia-maimaiga bega i vonedi i vo, ꞌOmi wata ꞌwa na nagoi ꞌwa na folova yaku bakule, i na ꞌaꞌava a na tutulimi tutula mogitana baniꞌodi.
3 Às nove horas, saiu outra vez, foi até a praça do mercado e viu ali alguns homens que não estavam fazendo nada.
4 — ausente —
4 Então disse: “Vão vocês também trabalhar na minha plantação de uvas, e eu pagarei o que for justo.”
5 I nagoi i folofolova, mulieta ꞌaiata ꞌana utukamwane wata lavilavie ꞌifwaidi i veluagadi i ꞌewadi.
5 — E eles foram. Ao meio-dia e às três horas da tarde o dono da plantação fez a mesma coisa com outros trabalhadores.
6 Lavilaviogose wata i nago ꞌatamanafouye, ꞌifwaidi i veluagadi i tovi-maimaiga bega i velutoliedi i vo, Awale ꞌwa mia-maimaiga, kebu tamu avaꞌai ꞌasiau ꞌwa da ꞌiꞌidewaiga?”
6 Eram quase cinco horas da tarde quando ele voltou à praça. Viu outros homens que ainda estavam ali e perguntou: “Por que vocês estão o dia todo aqui sem fazer nada?”
7 Tomotoganidi i vo, Tamu aitoi i da ꞌewamana, ꞌwaineye ꞌa da folova, fai kebu, bega ꞌa miamiani.” Tonibakula i vonedi i vo, A nuani ꞌomi wata ꞌwa na nagoi ꞌwa na folova yaku bakule.”
7 — “É porque ninguém nos contratou!” — responderam eles.
8 ꞌAkonadi saiꞌafoga i na dudubali, tonibakula tofolova ꞌadi toꞌisaveꞌavina i voneni i vo, Tofolova ꞌu na goledi ꞌu na tutulidi, nagami egavo i vemuli ꞌu na tutulidi, i na nagoga egavo nagami a ꞌewadiga i na vemuli.”
8 — No fim do dia, ele disse ao administrador: “Chame os trabalhadores e faça o pagamento, começando com os que foram contratados por último e terminando pelos primeiros.”
9 Tofolovanidi lavilaviogose i ꞌewadiga ꞌadi tutula i veledi, lubulubu ꞌaitamogana.
9 — Os homens que começaram a trabalhar às cinco horas da tarde receberam uma moeda de prata cada um.
10 Weꞌe kumanidiavo ꞌawaꞌawaiogose i ꞌewadiga i ꞌiseni yadi nuanua i vo, Tovemuli i folova tutuya ꞌaleꞌusana siwe lubulubu ꞌaitamogana i ꞌewai, weꞌe ꞌima ꞌaiata matatabuna ꞌa folovaga ꞌako bwaikina ꞌa na ꞌewai.” Siwe wata i tutulidi lubulubu ꞌaitamogana ꞌaitamogana.
10 Então os primeiros que tinham sido contratados pensaram que iam receber mais; porém eles também receberam uma moeda de prata cada um.
11 ꞌAdi tutula i ꞌewaꞌaꞌavana, i vebonavoluvolu tonibakula ꞌwaineye i vo, Vevemulidi i folova ꞌawasasa ꞌaitamogana, weꞌe ꞌima ꞌaiata matatabuna a folova inala bwaikina ꞌwaineye, awale taiadi ꞌama tutula i vesala?”
11 Pegaram o dinheiro e começaram a resmungar contra o patrão,
12 — ausente —
12 dizendo: “Estes homens que foram contratados por último trabalharam somente uma hora, mas nós aguentamos o dia todo debaixo deste sol quente. No entanto, o pagamento deles foi igual ao nosso!”
13 Tonibakula tamu iadi i voneni i vo, Iaku, ꞌu veꞌwada a na vonemu. Kebu a da vekaliemiga, ꞌasiau ta veifufuga ꞌu nuanuani a vo, Lubulubu ꞌaitamogana a na velemi,” ꞌwa nogaya.
13 — Aí o dono disse a um deles: “Escute, amigo! Eu não fui injusto com você. Você não concordou em trabalhar o dia todo por uma moeda de prata?
14 ꞌAkonadi a velemiga ꞌasaꞌaiana ꞌwa ꞌewadi ꞌwa nagoi yami vanuge. Nuanuaku vevemulidi ꞌadi tutula wata ꞌomi ꞌami tutula taiadi i na vesala.
14 Pegue o seu pagamento e vá embora. Pois eu quero dar a este homem, que foi contratado por último, o mesmo que dei a você.
15 Yau tauniku yaku mani, yaku ꞌeba veimea. Kebu yaku nuakalikali mali tomotoga ꞌwaidie faifaina ꞌwa na veꞌunumagigi.”
15 Por acaso não tenho o direito de fazer o que quero com o meu próprio dinheiro? Ou você está com inveja somente porque fui bom para ele?”
16 Wata Iesu yana vona i luvaitugani i vo, Egavo ꞌasiau i vemuliga, ꞌawaie i na kumeta, weꞌe egavo ꞌasiau i kumetaga maꞌitufa i na vemuli.”
16 E Jesus terminou, dizendo:
17 Tutuyanina Iesu i nunago Ielusalema yana tovetutuyamavo 12 i vonedi taiadi tulidie i nagoi i vonedi i vo, A na vonemi, ta nunagoiga Ielusalema bei yau a vetomotogaotoga i na ꞌetogiluveku tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo wata veꞌetoboda ꞌadi tovevo ꞌwaidie i na veimea a na wafa.
17 Quando Jesus estava subindo para Jerusalém, chamou os discípulos para um lado e falou com eles em particular, enquanto caminhavam. Ele disse:
18 — ausente —
18 — Escutem! Nós estamos indo para Jerusalém, onde o
19 Mulieta i na ꞌaniveleneku mali tomotoga taunidi kebu Diu ꞌwaidie, i na sidibidibieku, i na toke i na fitaliku wata i na tutufwaseku ꞌai lagalagana ꞌwaineye. ꞌAiata ꞌana vetonu ꞌwaineye, Yaubada i na sivetovoiku.”
19 e o entregarão aos não judeus. Estes vão zombar dele, bater nele e crucificá-lo; mas no terceiro dia ele será ressuscitado.
20 Mulieta Sebedi yana vavine ma natudiavo i maia Iesu ꞌwaineye, inadi ma yadi veꞌililibu i ꞌodu Iesu mataneye i veluꞌui Iesu ꞌwaineye natudiavo Iemesa wata Ioni faifaidi.
20 Então a mãe dos filhos de Zebedeu chegou com os seus filhos perto de Jesus, curvou-se e pediu a ele um favor.
21 Iesu i velutoliedi i vo, Avaꞌai nuanuami?” Vavinenidi i vo, Tutuyanina ꞌu na ve-Kini nuanuama deꞌe natukwavonidi ꞌu na tauyedi tamu ꞌamu ꞌatagiega i na miabui, tamu ꞌamu wamayega i na miabui.”
21 — O que é que você quer? — perguntou Jesus. Ela respondeu: — Prometa que, quando o senhor se tornar Rei, estes meus dois filhos sentarão à sua direita e à sua esquerda.
22 Iesu i vonedi i vo, ꞌOmi kebu ꞌwa da venuaꞌivinaga ꞌwa veveluꞌui ꞌwaikuye.” I ꞌaꞌavana, natudiavo ꞌwaidie i vona-awatabai yana veviga wata yana wafa faifaidi i vo, Saiꞌafoga veviga ꞌana vedi a na yemuyeni, weꞌe ꞌomi ꞌami ꞌailuga ꞌami fata vedinina ꞌwa na yemuyeni?” Yana vona i tutuli i vo, Eꞌe, ꞌama fata.”
22 Jesus disse aos dois filhos dela: — Podemos! — responderam eles.
23 Iesu i vo, ꞌWa vonaga mogitana, ꞌaku vediega ꞌwa na yemu, siwe miabui ꞌaku ꞌatagiega wata ꞌaku wamayega yau kebu a da veveimeyediga, ꞌeba miabuinidi egavo Tamaku i venuaꞌivinediga faifaidi.”
23 Então Jesus disse:
24 Tutuyanina ediavo tovetutuyamavo ꞌadi 10 Iemesa ma taina inadi yadi veluꞌui i ꞌasetai, ꞌwaidie i kamogala.
24 Quando os outros dez discípulos ouviram isso, ficaram zangados com os dois irmãos.
25 Begaidi Iesu matatabudi i vaꞌaugidi i vonedi i vo, ꞌAkonadi ꞌwa ꞌasetai toveimea bwaikaotogidi wata toꞌedakumetavo yadi veimea toketokedi ꞌwaidiega tomotoga i veveimeyedi.
25 Então Jesus chamou todos para perto de si e disse:
26 Weꞌe ꞌomi kebu baniꞌodi ꞌwa na munega. ꞌAiꞌedi aitoi ꞌwaimiega nuanuana i na vetomogo-bwaika, nagami i na vetofolova enavo ꞌwaidie baniꞌodi tamu kwamana.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, quem quiser ser importante, que sirva os outros,
27 Weꞌe ꞌaiꞌedi aitoi nuanuana i na vetoꞌedakumeta ꞌwaimie nagami i na vetofolova-maimaiga ꞌwaimie.
27 e quem quiser ser o primeiro, que seja o escravo de vocês.
28 Yau a vetomotogaotoga ꞌwa na vetutuyameku. Yau a maiga, kebu a da vo, Tomotoga ꞌwa na foloveku,” weꞌe mogitana a mai a na vetofolova tomotoga faifaimi, wata yawaiku a na tauyeni tomotoga fuemi a na tuveobumi sakona ꞌwaidiega.”
28 Porque até o
29 Iesu ma enavo ꞌatamana Ieliko ꞌwainega i tautauya, ꞌailaꞌa bwaikina mulineye i nagoi.
29 Quando Jesus e os discípulos estavam saindo de Jericó, uma grande multidão seguia Jesus.
30 Weꞌe tomatasako ꞌadi ꞌailuga ꞌedeye i miamiani nika i nogai i leꞌwa i nunago, bega i vegolegole i vo, ꞌAuvea, ꞌomu Yaubada ꞌana Venuaꞌivina Kini Devida tubuna, ꞌu da ꞌisanuakalikaliema.”
30 Dois cegos, sentados na beira do caminho, ouviram alguém dizer que ele estava passando e começaram a gritar: — Senhor,
31 ꞌAilaꞌa i nogai i yagaidi i vo, ꞌWa veꞌwada,” nika tomatasakonidi i toke i vegolegole i vo, ꞌAuvea, ꞌomu Yaubada ꞌana Venuaꞌivina Kini Devida tubuna, ꞌu da ꞌisanuakalikaliema.”
31 A multidão os repreendeu e mandou que calassem a boca, mas eles gritaram ainda mais: — Senhor, Filho de Davi, tenha pena de nós!
32 Iesu i tovoi i goledi i maia i velutoliedi i vo, Avaꞌai nuanuami a na ꞌidewai?”
32 Então Jesus parou, chamou os cegos e perguntou:
33 I vo, ꞌAuvea, nuanuama matama ꞌu na siayegidi.”
33 — Senhor, queremos poder enxergar! — responderam eles.
34 Iesu i ꞌisanuakalikaliedi matadi i ꞌabitonovidi, nika i ꞌaniayegidi Iesu mulineye i nagoi.
34 Jesus teve pena dos cegos e tocou nos olhos deles. No mesmo instante eles puderam ver e então seguiram Jesus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.