Marcos 12
Iamalele NT (YML_TBL) vs NTLH
1 Mulieta Iesu i vona-awatabai ꞌwaidie i vo, Tamu tomogo kalefa talagina i yatoi wata i kalieni. Vuagina ꞌana ꞌeba vatanitani i ꞌidewai kileuyega, wata kileu i didigi tabwaneye ꞌeba ꞌatuꞌai i yogoni. I ꞌaꞌavana, tofolovavo i vonedi i na ꞌisaveꞌavini, weꞌe i tauya i nago mali ꞌawalaweye.
1 Depois Jesus começou a falar por meio de parábolas . Ele disse:
2 Kalefa yana kumaga ꞌana tutuya i leꞌwa, tonibakula tamu yana tofolova i voneni i nago yana bakula ꞌana toꞌisaveꞌavinavo ꞌwaidie, vuaga ꞌifwaidi i na miedi faifaina.
2 Quando chegou o tempo da colheita, o dono enviou um empregado para receber a sua parte.
3 Toꞌisaveꞌavinanidi tofolova i ꞌiveꞌavini i nikei i vevilai nimaꞌavaꞌavana.
3 Mas os lavradores agarraram o empregado, bateram nele e o mandaram de volta sem nada.
4 Mulieta wata tamu tofolova i vetunei. Tofolovanina ꞌunuꞌununeye i ꞌaitalaga wata i ꞌivekokovaotogi.
4 O dono mandou mais um empregado, mas eles bateram na cabeça dele e o trataram de um modo vergonhoso.
5 Wata tamu i vetuneiga i luvewafaotogi. Wata fuedi i vetunedi, ꞌifwaidi i nikedimo weꞌe ꞌifwaidi i luvewafadi.
5 E ainda outro foi mandado para lá, mas os lavradores o mataram. E o mesmo aconteceu com muitos mais — uns foram surrados, e outros foram mortos.
6 ꞌAitamogana i miamia bega ꞌeba veꞌaꞌavaotoga i vetunei taunina natuna nuafouna i vo, Deꞌe natuku i na veꞌililibuyeni.”
6 E agora a única pessoa que o dono da plantação tinha para mandar lá era o seu querido filho. Finalmente ele o mandou, pensando assim: “O meu filho eles vão respeitar.”
7 Siwe toꞌisaveꞌavinanidi i ꞌiseni i mimai ꞌaiseꞌavadi i veifufu i vo, Noꞌo tonibakula natuna, bola nani matatabuna i na ꞌewadi i na veimeyedi. ꞌWa maia ta na luvewafai bega naninidi ta na ꞌewadi.”
7 Mas os lavradores disseram uns aos outros: “Este é o filho do dono; ele vai herdar a plantação. Vamos matá-lo, e a plantação será nossa.”
8 I ꞌiveꞌavini, i luvewafai i taweni kalimulie.”
8 — Então agarraram o filho, e o mataram, e jogaram o corpo para fora da plantação.
9 Mulieta Iesu me Diu toꞌedakumeta i velutoliedi i vo, Tonibakula, yana toꞌisaveꞌavinavo baniꞌodi i na munegidi? I na vilai toꞌisaveꞌavinanidi matatabudi i na leodi mulieta tomotoga ꞌifwaidi i na vonedi i na vetoꞌisaveꞌavina.”
9 Aí Jesus perguntou:
10 Mulieta Iesu tamu vona-vagata Yaubada yana Buki ꞌwainega i voneyeni ꞌwaidie toꞌedakumetanidi i na baileniga faifaina. I vo, ꞌOmi ꞌwa da vo deꞌe vonanina kebu ꞌwa da luꞌiawawaiga i vo, Toꞌaiyogona folova tamu i ꞌiseni siwe i baileni. Folovanina taunina ꞌunututu.
10 Vocês não leram o que as
11 Yada ꞌAuvea folovanina i vetovoi-vaitugani, ꞌAna ꞌisa ꞌwaideye ꞌeba nuaꞌewa.”
11 Isso foi feito pelo Senhor
12 Me Diu yadi toꞌedakumetavo i ꞌasetai Iesu i vona-awatabaiedi taunidi baniꞌodi toꞌaiyogonanidi wata toꞌisaveꞌavinavo sakoidi, igodi i da ꞌiveꞌavini, siwe kebu ꞌadi fata fai ꞌailaꞌa nuanuadi Iesu begaidi i kololo i baileni.
12 Os líderes judeus sabiam que a parábola era contra eles e quiseram prender Jesus, mas tinham medo do povo. Por isso deixaram Jesus em paz e foram embora.
13 Mulieta me Diu yadi toꞌedakumetavo Diu totafalolo Falisi wata ꞌifwaidi Kini Elodi ꞌana ꞌailaꞌavo i vetunedi i nagoi Iesu ꞌwaineye nuanuadi i na velutolieni bonana na nogai, ꞌaiꞌedi i na vekali ꞌadi fata i na ꞌiveꞌavini.
13 Depois mandaram que alguns fariseus e alguns membros do partido de Herodes fossem falar com Jesus a fim de conseguirem alguma prova contra ele.
14 I maia Iesu i voneni i vo, Tove, yamu sauluva tonovidi, kebu ꞌu da vevekaliga. ꞌA ꞌasetamu tomotoga toketokedi kebu ꞌu da kololoyediga ꞌu lulumatanidi weꞌe tomotoga sakoidi kebu ꞌu da vivieyediga, siwe ꞌu veve mogitana Yaubada yana nuanua tomotoga ꞌwaimeye.
14 Eles chegaram e disseram: — Mestre, sabemos que o senhor é honesto e não se importa com a opinião dos outros. O senhor não julga pela aparência, mas ensina a verdade sobre a maneira de viver que Deus exige. Diga: é ou não é contra a nossa
15 ꞌU da nuani, i lubwaineda ꞌida me Diu ta na takesi Loma yadi toveimea bwaikina Sisa ꞌwaineye ꞌalo kebu? Nuanuama ꞌa na ꞌasetai.” Iesu yadi bavuseba ꞌakonadi i ꞌasetai begaidi i vonedi i vo, ꞌOmi tovekali, igodi ꞌwa sisiloloku. Maninina ꞌwainega ta yatoyato takesi, ꞌwa na mieni ta na ꞌiseni.”
15 Mas Jesus percebeu a malícia deles e respondeu:
16 Maninina i mieni i ꞌiseni i velutoliedi i vo, Deꞌe mani ꞌwaineye, aitoi ꞌanununa wata ꞌana wagava?” I vo, Sisa.”
16 Eles trouxeram, e ele perguntou: Eles responderam: — São do Imperador.
17 Bega Iesu i vonedi i vo, Vetuma ꞌaiꞌedi avaꞌai Sisa faifaina, ꞌwa na ꞌaniveleneni ꞌwaineye, weꞌe avaꞌai Yaubada faifaina, ꞌwa na ꞌaniveleneni ꞌwaineye.” Iesu yana vona i nogai, nuadi i voganidi.
17 Então Jesus disse: E eles ficaram admirados com Jesus.
18 ꞌIfwaidi Diu totafalolo ꞌadi wagava Sadusi i maia Iesu ꞌwaineye, taunidi tovona igodina towafa kebu i na yawasa-vaitugana.
18 Alguns saduceus , os quais afirmam que ninguém ressuscita, chegaram perto de Jesus e disseram:
19 Tomotoganidi Iesu i velutolieni i vo, Tove, basenadiotoga Mosese yada veimea i kilumi i vo, ꞌAiꞌedi tamu tomogo i na wafaga siwe kebu natunavoga, ꞌwabulina taina i na nagidi bega kwakwama i na vetubugidi tatana ꞌana wagava wata ꞌana wauma faifaidi.”
19 — Mestre, Moisés escreveu para nós a seguinte lei : “Se um homem morrer e deixar a esposa sem filhos, o irmão dele deve casar com a viúva, para terem filhos, que serão considerados filhos do irmão que morreu.”
20 Weꞌe tamu tomogo ma tainavo ꞌadi ꞌailaꞌa 7, tulaiotogina i nagi kebu tamu natunaga i wafa.
20 Acontece que havia sete irmãos. O mais velho casou e morreu sem deixar filhos.
21 ꞌWabula yadi bwa i nagia, kebu tamu natuna wata i wafa. ꞌAdi vetonu yadi bwa i nagidi, i nagoga taidiavo matatabudi ꞌwabulanidi taiadi i nagi. Mulieta ꞌeba veꞌaꞌava ꞌwaineye vavine yawaidi i ꞌaꞌava.
21 O segundo casou com a viúva e morreu sem deixar filhos. Aconteceu a mesma coisa com o terceiro.
22 — ausente —
22 Afinal, os sete irmãos casaram com a mesma mulher e morreram sem deixar filhos. Depois de todos eles, a mulher também morreu.
23 ꞌOmi ꞌwa vonaga ꞌawaie towafa matatabudi i na yawasa-vaitugana, ꞌaiatanina ꞌwaineye aitoi mogitana yana vavine fai matatabudi taiadi i nagi?”
23 Portanto, no dia da ressurreição, quando todos os mortos tornarem a viver, de qual dos sete a mulher vai ser esposa? Pois todos eles casaram com ela!
24 Iesu yadi velutoli i tutuli i vo, ꞌOmi ꞌwa vekali mogitana fai Yaubada yana Buki wata yana toketokena ꞌwa bavuyedi.
24 Jesus respondeu:
25 Tutuyanina towafa i na yawasa-vaitugana nagi kebu, yadi sauluva baniꞌodi anelose abame.
25 Pois, quando os mortos ressuscitarem, serão como os anjos do céu, e ninguém casará.
26 ꞌOmi yami vona ꞌana nogaya ꞌwa vo, Towafa kebu i na tovoi-vaitugana,” siwe a na vonemi. ꞌAiꞌedi Mosese ꞌana kilukiluma ꞌwa da luꞌiawawa-dewai ꞌwa da ꞌiseni Yaubada i vonavona ꞌwaimie yawasa-vaitugana faifaina. Yaubada i veifufu Mosese ꞌwaineye ꞌai-ꞌalaꞌalata ꞌwainega. I vo, Yau Ebelamo, Aisake, wata Iakobo yadi Yaubada.”
26 Vocês nunca leram no
27 Deꞌe baniꞌodi Yaubada i voneyediga fai tomotoganidi basenadiotoga i wafa siwe ꞌasiau ma yawaidi taiadi i miamiani. Begaidi egavo ꞌakonadi i wafaga ꞌasiau ma yawaidi i miamiani, kebu tamu aitoi wafawafanaga Yaubada mataneye. ꞌOmi ꞌwa vekaliotoga.”
27 E Deus não é Deus dos mortos e sim dos vivos. Vocês estão completamente errados!
28 Tamu veꞌetoboda ꞌadi tove taiadi, i nogai veifufunina. I ꞌiseni Iesu Sadusi yadi velutoli i tutula-ꞌatumaia, bega i velutolieni i vo, Veimeanidi Mosese ꞌwainega i maiga, avaꞌai veimeaga mogitana bwaikina?”
28 Um mestre da Lei que estava ali ouviu a discussão. Viu que Jesus tinha dado uma boa resposta e por isso perguntou: — Qual é o mais importante de todos os mandamentos da
29 Iesu i vo, Side veimeanina bwaikina, i vo, Me Isileli ꞌwa veꞌwada a na vonemi, ꞌAuvea yada Yaubada, ꞌAuvea ꞌaitamogaotogina.
29 Jesus respondeu:
30 ꞌAuvea yami Yaubada ꞌwa na nuakalikalieni mogitana nuamiega, ꞌanuꞌanunumiega, yami nuanua ꞌwaidiega wata tutuya fuedi yami toketokena ꞌwa na tauyedi ꞌwaineye.”
30 Ame o Senhor, seu Deus, com todo o coração, com toda a alma, com toda a mente e com todas as forças.”
31 Veimea bwaikina ꞌana veluga side baniꞌodi, i vo, Emiavo ꞌwa na nuakalikaliedi taunimi ꞌami nuakalikali baniꞌodi.” Deꞌe veimeanidi ꞌailuga bwaikidi, kebu wata tamu baniꞌodiga.”
31 E o segundo mais importante é este: “Ame os outros como você ama a você mesmo.” Não existe outro mandamento mais importante do que esses dois.
32 Veꞌetoboda ꞌadi tove Iesu i voneni i vo, Tove, ꞌu vonaga ꞌatumaiꞌavana. Mogitana ꞌaiseotogina Yaubada, kebu tamu wataꞌe.
32 Então o mestre da Lei disse a Jesus: — Muito bem, Mestre! O senhor disse a verdade. Ele é o único Deus, e não existe outro além dele.
33 ꞌU vona mogitana Yaubada ta na nuakalikalieni nuadega, ꞌanuꞌanunuda ꞌwaidiega, yada nuanua ꞌwaidiega wata yada toketokena ta na tautauyedi ꞌwaineye. Edavo ta na nuakalikaliedi taunida ꞌada nuakalikali baniꞌodi. Velomu wata ꞌanivelena-maimaiga mogitana nani bwaikidi Yaubada ꞌwaineye, siwe veimeanidi ꞌailuga bwaikaotogidi.”
33 Devemos amar a Deus com todo o nosso coração, com toda a nossa mente e com todas as nossas forças e também devemos amar os outros como amamos a nós mesmos. Pois é melhor obedecer a estes dois mandamentos do que trazer animais para serem queimados no altar e oferecer outros sacrifícios a Deus.
34 Iesu i nogai tomogonina i vona mogitana, faifainanina i voneni i vo, ꞌOmu ꞌakonadi taunimu ꞌu tautauyemu Yaubada ꞌwaineye bega saiꞌafoga i na veimeyemu.” Iesu i vonaꞌaꞌava mulieta kebu tamu aitoi i da vetoketoke bega i na velutolieni.
34 Jesus viu que o mestre da Lei tinha respondido com sabedoria e disse: Depois disso ninguém tinha coragem de fazer mais perguntas a Jesus.
35 Iesu vanuga ꞌeba veluꞌui ꞌwaineye i veve i velutoliedi i vo, Veꞌetoboda ꞌadi tovevo i vonaga Keliso, taunina Yaubada ꞌana Venuaꞌivina, Kini Devida tubuna. Awale baniꞌodi i voneyedi?
35 Quando Jesus estava ensinando no pátio do Templo, perguntou:
36 Basenadi ꞌAnuꞌanunu ꞌAtumaina yana venuayato ꞌwainega Devida i kilumi Yaubada ꞌana Venuaꞌivina faifaina i vo, Yaubada i vona ꞌaku Toveimea ꞌwaineye, i vo, Veimea a velemuga bega ꞌu na miabui ꞌaku ꞌatagiega. I na nagoga ꞌamu gaviavo a na leodi bega ꞌu na veveimeyedi.”
36 Pois Davi, inspirado pelo Espírito Santo, escreveu:
37 Keliso mogitana Devida ꞌana wauma ꞌwainega i souyeni, siwe i vebwaika-ꞌiaweni Devida, faifainanina Devida i veꞌawa-Toveimea Keliso ꞌwaineye.” ꞌAilaꞌa bwaikina Iesu yana vonanina i nogai sosoana.
37 O próprio Davi chama o Messias de Senhor. Portanto, como é que o Messias pode ser descendente de Davi? Uma grande multidão escutava com prazer o que Jesus ensinava.
38 Iesu i veve ꞌwaidie i vona i vo, ꞌWa na ꞌisaꞌisa veꞌetoboda ꞌadi tovevo, nuanuadi yaba kaleko manamanawedi i veveꞌwesenedi bega ꞌailaꞌa bwaikina ma yadi veꞌililibu i na vevekaiwa ꞌwaidie.
38 Ele dizia ao povo:
39 Nuanuadi toꞌedakumeta bwaikidi taiadi i na mimiabui ꞌeba miavaꞌauta ꞌwaidie wata sakali ꞌwaidie nuanuadi i na mimiabui ma ꞌadi wagava taiadi.
39 preferem os lugares de honra nas
40 Weꞌe ꞌwabuꞌwabulavo i vevekaliedi yadi vanuga i eloelodi wata yadi veluꞌui i lulumanamanawedi bega tomotoga i na subiadi, i na vo ꞌako, Yaubada yana tofolovavo ꞌatumaidi.” Siwe bola ꞌadi vematavuloga bwaikaotogina i na veluagai Yaubada ꞌwainega.”
40 Exploram as viúvas e roubam os seus bens; e, para disfarçarem, fazem orações compridas. Portanto, o castigo que eles vão sofrer será pior ainda!
41 Iesu i miabui vanuga ꞌeba veluꞌui nageneye ꞌeba yato lilivaneye, ꞌailaꞌa i ꞌiseꞌisedi mani i yatoyato ꞌeba yato ꞌwaineye. ꞌAiꞌaiwabu fuedi mani bwaikina i yato, weꞌe tamu ꞌwabula i vewekowekomaga mani ꞌailuga ꞌwauꞌwaugidi i yatodi.
41 Jesus estava no pátio do Templo, sentado perto da caixa das ofertas, olhando com atenção as pessoas que punham dinheiro ali. Muitos ricos davam muito dinheiro.
42 — ausente —
42 Então chegou uma viúva pobre e pôs na caixa duas moedinhas de pouco valor.
43 Yana tovetutuyamavo i goledi i maia ꞌwaineye i vonedi i vo, A vona mogitana tomotoga i yatoga ꞌeba yato ꞌwaineye, ꞌwabulanidi bwaikaotogina i yato.
43 Aí Jesus chamou os discípulos e disse:
44 ꞌIfwaidi i yatoga siwe wata yadi mani bwaikina i ꞌenoꞌenovi, weꞌe ꞌwabulanidi yadi mani i lusaweni. Kebu wata tamu mani ꞌwaidie i da ꞌenoꞌeno ꞌadiꞌadi faifaina.”
44 Porque os outros deram do que estava sobrando. Porém ela, que é tão pobre, deu tudo o que tinha para viver.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.