Lucas 22
Iamalele NT (YML_TBL) vs NTLH
1 Me Diu yadi Sakali Uviꞌagalatagona ꞌana ꞌaiata i velilivana. Sakalinina ꞌwaineye me Diu beledi kebu ꞌana ꞌivebwaika i ꞌaniꞌani, ꞌadi ꞌeba tolinuataꞌi basenadiotoga Yaubada tubudiavo i ꞌitaꞌitaꞌiedi ꞌawalawa Itifita ꞌwainega.
1 Faltava pouco tempo para a Festa dos Pães sem Fermento , chamada Páscoa .
2 Diu yadi tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo wata veꞌetoboda ꞌadi tovevo i nuanua baniꞌodi i na munega Iesu i na lugivai i na wafa. Fai tomotoga fuedi nuanuadi Iesu begaidi i kololoyedi.
2 Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei procuravam um jeito para matar Jesus em segredo porque tinham medo do povo.
3 Tutuyanina ꞌwaineye Seitani i luku Iudasa Isakaliota yana nuanua ꞌwaineye, taunina tamu Iesu yana tovetutuyamavo ꞌadi ꞌailaꞌa 12 ꞌwainega.
3 Então Satanás entrou em Judas, chamado Iscariotes, que era um dos doze discípulos.
4 Iudasanina i nago tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo wata vanuga ꞌeba veluꞌui ꞌana toꞌisaveꞌavinavo ꞌwaidie taiadi i veifufu baniꞌodi i na munega Iesu i na ꞌetogiluveni.
4 Judas foi falar com os chefes dos sacerdotes e com os oficiais da guarda do Templo para combinar a maneira como ele ia lhes entregar Jesus.
5 Yana vona i nogai i sosoana bwaikina nuanuadi tutula i na veleni.
5 Eles ficaram muito contentes e prometeram dar dinheiro a ele.
6 Iudasa i nogayedi bega i nago ꞌedaꞌeda ꞌatumaidi i lauala bega ꞌana fata givagivayega Iesu i na ꞌaniveleneni ꞌwaidie nika tomotoga kebu i na ꞌasetai.
6 Judas aceitou e começou a procurar uma oportunidade para entregar Jesus a eles, sem que o povo ficasse sabendo.
7 Sakalinina ꞌana ꞌaiata i veluagai i lubwaineni ꞌaisaya sifi natudi i na nikedi i na velomuyedi Uviꞌagalatagona faifaina.
7 Chegou o dia da Festa dos Pães sem Fermento , dia em que os judeus matavam carneirinhos para comemorar a Páscoa .
8 ꞌAiatanina ꞌwaineye Iesu i vonedi Fita wata Ioni i vo, ꞌWa na nagoi ꞌadaꞌada ꞌwa na ꞌidewadewa Uviꞌagalatagona faifaina.”
8 Então Jesus deu a Pedro e a João a seguinte ordem:
9 Fita ma iana Ioni i vo, Avaꞌaibe bei nuanuamu ꞌa na ꞌidewadewa?”
9 Eles perguntaram: — Onde o senhor quer que a gente prepare o jantar?
10 Iesu i veifufu ꞌwaidie i vo, Side baniꞌodi. ꞌWa na nagoi Ielusalema, tamu tomogo ma yana ꞌeba koi ufa i veadagi ꞌwa na veluagai. Vanuganina ꞌwaineye i na nunagoga ꞌwa na yogoꞌwaili i na luku weꞌe tonivanuga ꞌwa na velutolieni, ꞌwa na vo, Yama Tove i vo, Avaꞌaibe bei tutudaba bei yaku tovetutuyamavo taiadi ꞌa na ꞌani Uviꞌagalatagona faifaina?”
10 Jesus respondeu:
11 — ausente —
11 e digam ao dono dela: “O Mestre mandou perguntar a você onde fica a sala em que ele e os seus discípulos vão comer o jantar da Páscoa.”
12 Bei tonivanuga i na vemi tamu tutudaba bwaikina tabwaneye ꞌakonadi i ꞌidewadewai faifaida. Bei ꞌadaꞌada ꞌwa na ꞌidewadewa.”
12 Então ele mostrará a vocês uma grande sala mobiliada, no andar de cima. Preparem ali o jantar.
13 Fita wata Ioni Iesu i nogayeni i tauya i nagoi naninidi Iesu i voneyediga matatabuna i veluagadi nika bei sakali i ꞌidewadewa.
13 Os dois discípulos foram até a cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito. Então prepararam o jantar da Páscoa.
14 ꞌAni ꞌana tutuya i leꞌwa Iesu ma yana tomataꞌaulelevo i nagoi i miabui i na ꞌani.
14 Quando chegou a hora, Jesus sentou-se à mesa com os apóstolos
15 Iesu i vonedi i vo, Nuanuaku bwaikina nagami ma fuedeye ta na ꞌani Uviꞌagalatagona deꞌe faifaina mulieta veviga bwaikina a na veluagai.
15 e lhes disse:
16 Siwe a na vonemi kebu tamu tutuya wata Uviꞌagalatagona a na ꞌani, bola Yaubada yana ꞌEba Veimea ꞌwaineye Uviꞌagalatagona ꞌana mogitana i na souyeni, bei sakalinina bwaikina ꞌwaineye a na ꞌani.”
16 Pois eu digo a vocês que nunca comerei este jantar até que eu coma o verdadeiro jantar que haverá no
17 Mulieta Iesu oine ma vedina i ꞌewai, Yaubada ꞌwaineye i vekaiwa wata i vo, Oine deꞌe ꞌwa na ꞌewai, ꞌaitamogana ꞌaitamogana ꞌwa na yemu.
17 Então Jesus pegou o cálice de vinho, deu graças a Deus e disse:
18 A vona mogitana ꞌwaimie, oine kebu wata a na yemuga i na nagoga Yaubada yana veimea i na souyeni tomotoga ꞌwaimie, bei a na yemu.”
18 Pois eu afirmo a vocês que nunca mais beberei deste vinho até que chegue o Reino de Deus.
19 Wata Iesu ꞌaniꞌani i ꞌewai, i vekaiwa Yaubada ꞌwaineye, mulieta i ꞌivivia i ꞌaꞌavana yana tovetutuyamavo i veledi. I vonedi i vo, ꞌAniꞌani deꞌe ꞌasaꞌaiana tomogoku [a tauyeni faifaimi. Tutuya fuedi side baniꞌodi ꞌwa na ꞌaniꞌaniedi, ꞌaku nuaveꞌavina faifaina.
19 Depois pegou o pão e deu graças a Deus. Em seguida partiu o pão e o deu aos apóstolos, dizendo:
20 ꞌAni i ꞌaꞌava, wata baniꞌodi oine ma vedina i ꞌewai i veledi i vonedi i vo, Oine deꞌe ma vedina ꞌasaꞌaiana dayagiku i na ilolo faifaimi bega yaku wafanina ꞌwainega Yaubada yana Veakutagona ꞌIvauna basenadi faifaina i vonaꞌawaufaufa i na velamu ꞌwaimie.]
20 Depois do jantar, do mesmo modo deu a eles o cálice de vinho, dizendo:
21 Siwe a na vonemi, kumanina i na ꞌetogiluveku a na wafa taunina ma fueda ta ꞌaniꞌani.
21 Mas vejam: o traidor está aqui sentado comigo à mesa!
22 Yau a vetomotogaotoga a na wafaga fai Yaubada nuanuana, siwe ꞌaku toꞌetogiluva nuakalikalina bola veviga bwaikaotogina i na veluagai Yaubada ꞌwainega.”
22 Pois o
23 Tovetutuyamavo Iesu yana vona i nogai ꞌaiseꞌavadi i velutolitoli i vo, Aitoi kumanaga i na ꞌetogiluva?”
23 Então os apóstolos começaram a perguntar uns aos outros quem seria o traidor.
24 Sakalinina ꞌwaineye tovetutuyamavo i veꞌikwayekwayega, ꞌwaidiega aitoi mogitana bwaikaotogina.
24 Os apóstolos tiveram uma forte discussão sobre qual deles deveria ser considerado o mais importante.
25 Iesu i vonedi i vo, ꞌAkonadi ꞌwa ꞌasetai ꞌawalawa ꞌaitamogana ꞌaitamogana yadi kini yadi veimea toketokedi veꞌisakololoyega tomotoga i veveimeyedi, wata nuanuadi tomotoga i na subiadi i na vo, ꞌOmi yama toꞌedakumeta ꞌatumaimi.”
25 Então Jesus disse:
26 Siwe a na vonemi. ꞌOmi kebu baniꞌodi ꞌwa na munega. ꞌAiꞌedi aitoi nuanuana i na vetomogobwaika, nagami i na vetofolova baniꞌodi tamu kwamana. Weꞌe ꞌaiꞌedi aitoi nuanuana i na vetoꞌedakumeta ꞌwaimie, nagami i na vetofolova-maimaiga ꞌwaimie.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, o mais importante deve ser como o menos importante; e o que manda deve ser como o que é mandado.
27 Mali tomotoga ꞌwaidie yadi toꞌedakumetavo i mimiabuimo i lulukamata yadi tofolovavo ꞌwaidie ꞌaniꞌani i na veleveledi i na ꞌaniꞌani. Weꞌe yau kebu baniꞌodi a da vevesauluvediga ꞌwaimie. Yau a vevetofolova ꞌwaimie.
27 Quem é o mais importante? É o que está sentado à mesa para comer ou é o que está servindo? Claro que é o que está sentado à mesa. Mas entre vocês eu sou como aquele que serve.
28 ꞌOmi yau taiadi vita ta veveluagadi siwe kebu ꞌwa da baileku.
28 — Vocês têm estado sempre comigo nos meus sofrimentos.
29 Tamaku i venuaꞌivineku bega tomotoga a na veveimeyedi, wata baniꞌodi veimea a na velemi bega bola yaku ꞌEba Veimea ꞌwaineye taiadi ta na ꞌaniꞌani. Wata bei ꞌwa na miabui ꞌeba miabui ꞌaiꞌaiwabudi ꞌwaidie bega waumanidi 12 tubuda bwaikina Isileli ꞌwainega i souyediga matamie i na vonayavuga ꞌwa na veimeyedi.”
29 Por isso, assim como o meu Pai me deu o direito de governar, eu também dou o mesmo direito a vocês.
30 — ausente —
30 Vocês vão comer e beber à minha mesa no meu
31 Wata Iesu i vo, Saimoni, Saimoni a na vonemu. Seitani nuanuana i na silubumi ꞌwa na beꞌu, baniꞌodi tomotoga witi i sisiveavui. Seitani yana nuanuananina Yaubada i tauyeni i na ꞌidewai.
31 Jesus continuou:
32 Weꞌe ꞌomu Saimoni faifaimu a veluꞌui bega yamu vetumagana kebu i na mwea. ꞌAwaie ꞌu na baileku siwe tutuyanina ꞌu na vilamu ꞌwaikuye emwavo yadi vetumagana ꞌu na kiavetoketokedi.”
32 Mas eu tenho orado por você, Simão, para que não lhe falte fé. E, quando você voltar para mim, anime os seus irmãos.
33 Fita i vo, ꞌAuvea, ꞌaiꞌedi i na ꞌiveꞌavinimu i na nawemu vanuga ꞌeba yogona ꞌwaineye wata bei i na luvewafamuga, yau wata taiadi.”
33 Então Pedro disse a Jesus: — Estou pronto para ser preso e morrer com o senhor!
34 Iesu i vo, Fita, a na vonemu. ꞌAko lovane bola kamukamu kebu i na kwagega nagami tutuya ꞌaitonu ꞌu na bavusebeku.”
34 Então Jesus afirmou:
35 Wata Iesu i vonedi i vo, Basenadi a vetunemi ꞌwa nagoi ꞌwa lauꞌage nani ꞌifwaidi a talabodedi, baniꞌodi mani, venuana, wata ꞌageyafayafa. Naninidi tomotoga i nuakalikaliemi i velemi ꞌalo kebu?” I vo, kebu tamu nani faifaina a da veꞌaleꞌusa.”
35 Depois Jesus perguntou aos discípulos: — Não faltou nada! — responderam eles.
36 Wata Iesu i vo, ꞌAsiau tulina, fai avaꞌai basenadiotoga i kilumi Yaubada yana Buki ꞌwaineye faifaiku i lubwaineni ꞌana mogitana i na souyeni. Vonanina i vo, Taunina tosakona ma fuedie i awavetubamidi.” Fai vonanina ꞌana mogitana i sousouyeni, bega egavo ma yadi mani i na ꞌewadi, egavo ma yadi venuana i na ꞌewadi, wata egavo kebu yadi kefataga ꞌadi talauma i na vekimwaneyedi bega mani i na ꞌewadi kefata i na kimwane.”
36 Então Jesus disse:
37 — ausente —
37 Pois as
38 Tovetutuyamavo yana vona ꞌana nuanua kebu i da ꞌasetaiga begaidi i voneni i vo, ꞌAuvea, kefata ꞌailuga side.” Iesu i vo, weꞌe ꞌwa baileni, ꞌasaꞌaiadi.”
38 Aí os seus discípulos disseram: — Senhor, aqui estão duas espadas.
39 Iesu i veifufuꞌaꞌava, mulieta ma yana tovetutuyamavo i tovoi i nagoi ꞌOya Olive yana sauluva tutuya fuedi baniꞌodi.
39 Jesus saiu e foi, como de costume, ao monte das Oliveiras; e os seus discípulos foram com ele.
40 Tutuyanina i leꞌwai Iesu i vonedi i vo, ꞌwa na veveluꞌui bega vetalaimimila ꞌwaineye kebu ꞌwa na beꞌu.”
40 Quando chegou ao lugar escolhido, Jesus disse:
41 I ꞌiawedi saiꞌafo i vaganago baniꞌodi ꞌatagi ꞌana vemanawe ꞌwaineye ꞌagena i vetufanoꞌuyedi i veluꞌui.
41 Então se afastou a uma distância de mais ou menos trinta metros. Ajoelhou-se e começou a orar,
42 I vo, Tamaku, ꞌAiꞌedi yamu nuanua i na lubwaineniga vita deꞌe wata wafa ꞌu da ꞌewadi ꞌwaikuyega. Siwe ꞌasaꞌaiana deꞌe kebu yau yaku nuanuaga, ꞌomu yamu nuanua bega a na vematayakeyakenimo.”
42 dizendo:
43 Tutuyanina i veveluꞌui nuafouna i veviga bwaikaotogina begaidi i ibala, ꞌana ibala yana ilolo fwayefwayeye baniꞌodi dayaga. Faifainanina tamu anelose abamega i souyeni i kiavetoketokei.
43 [Então um anjo do céu apareceu e o animava.
44 — ausente —
44 Cheio de uma grande aflição, Jesus orava com mais força ainda. O seu suor era como gotas de sangue caindo no chão.]
45 Yana veluꞌui i ꞌaꞌava Iesu i tovoi i vilai i nago yana tovetutuyamavo ꞌwaidie i ꞌisedi ꞌakonadi i ꞌeno-mataiva fai i nuavita bwaikina.
45 Depois de orar, ele se levantou, voltou para o lugar onde os discípulos estavam e os encontrou dormindo, pois a tristeza deles era muito grande.
46 I luvagonidi i vonedi i vo, Awale ꞌwa ꞌenoꞌenovi? ꞌWa tovoi ꞌwa na veveluꞌui bega vetalaimimila ꞌwaineye kebu ꞌwa na beꞌuga.”
46 E disse:
47 Bola Iesu i veveifufu yana tovetutuyamavo ꞌwaidie, nika ꞌailaꞌa i leꞌwai Iudasa taiadi, taunina tamu Iesu yana tovetutuyama. ꞌAilaꞌanidi i ꞌedakumesedi i maia i leꞌwai i nago nuanuana Iesu i na ꞌavalamaigi.
47 Jesus ainda estava falando, quando chegou uma multidão. Judas, um dos doze discípulos, que era quem guiava aquela gente, chegou perto de Jesus para beijá-lo.
48 Weꞌe Iesu i vo, Iudasa awale? Yau a vetomotogaotoga ꞌu ꞌeꞌetogiluveku ꞌavalamaiga ꞌwainega.”
48 Mas Jesus disse:
49 Tutuyanina tovetutuyamavo i ꞌisedi ꞌailaꞌa nuanuadi Iesu i na ꞌiveꞌavini begaidi i vo, ꞌAuvea, baniꞌodi, yama kefata ꞌwaidiega ꞌa na nikedi?”
49 Quando os discípulos que estavam com Jesus viram o que ia acontecer, disseram: — Senhor, devemos atacar essa gente com as nossas espadas?
50 Tamu iadi yana kefata i yoꞌei tovelomu bwaikina yana tofolova igodi i da nikei, tanigaꞌavana ꞌana ꞌatagiega i tutuomuya.
50 Um deles feriu com a espada o empregado do Grande Sacerdote , cortando a sua orelha direita.
51 Siwe Iesu i talabodedi i vo, weꞌe ꞌwa baileni, kebu baniꞌodi ꞌwa na munega.” Mulieta tomogonina tanigana i ꞌabitonovi i veꞌatumai.
51 Mas Jesus ordenou: Aí tocou na orelha do homem e o curou.
52 Tomotoganidi i maia Iesu ꞌana ꞌiveꞌavina faifaina side ꞌailaꞌanidi. Tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo, vanuga ꞌeba veluꞌui ꞌana toꞌisaveꞌavinavo, wata me Diu yadi toꞌedakumetavo ꞌauꞌauveadi. Iesu i vonedi i vo, Yau ꞌwa da vo toꞌainike bega ꞌwa maia ma yami kefata wata fulumai ꞌaku ꞌiveꞌavina faifaina.
52 Em seguida disse aos chefes dos sacerdotes, aos oficiais da guarda do Templo e aos líderes judeus que tinham vindo para prendê-lo:
53 ꞌAiata ꞌaitamogana ꞌaitamogana ma fuedeye ta miamiani vanuga ꞌeba veluꞌui nageneye siwe kebu ꞌwa da ꞌiveꞌaviniku.” ꞌAsiau Seitani i veveimea, dudubala i vetoketoke, ꞌomi yami tutuya.”
53 Eu estava com vocês todos os dias no pátio do Templo, e vocês não tentaram me prender. Mas esta é a hora de vocês e também a hora do poder da escuridão.
54 ꞌAilaꞌanidi Iesu i ꞌiveꞌavini i naweni i lukuveni tovelomu bwaikina yana vanuge, weꞌe Fita i yogoꞌwaila siwe ꞌaniꞌieogose kebu lilivadie.
54 Eles prenderam Jesus e o levaram até a casa do Grande Sacerdote . E Pedro os seguia de longe.
55 Vanuganina ꞌwaineye tanotanoge ꞌai i levai Fita i mai bei tomotoga ꞌifwaidi taiadi i vevevala.
55 Quando acenderam uma fogueira no meio do pátio, Pedro foi e sentou-se com os que estavam em volta do fogo.
56 Tamu tofolova vevinena Fita i ꞌiseni i vevevala nika ꞌai i mageseni i ꞌisadewai i vona i vo, Side tomogonina tamu Iesu iana.”
56 Uma das empregadas o viu sentado ali perto da fogueira, olhou bem para ele e disse: — Este homem também estava com Jesus!
57 Siwe Fita i veꞌewa i vo, ꞌAna ꞌisa, aigodi weꞌe kebu a da ꞌasetaiga.”
57 Mas Pedro negou, dizendo: — Mulher, eu nem conheço esse homem!
58 Mulieta tamu tomogo i ꞌiseni i vo, ꞌOmu wata tamu Iesu iana.” Siwe Fita i vo, ꞌU vekali, yau kebu, tuliku.”
58 Pouco tempo depois, um homem o viu ali e disse: — Você também é um deles! Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sou um deles.
59 ꞌAwasasa ꞌaitamogana i ꞌaꞌava, mulieta tamu tomogo i ꞌalavulewai i vo, Vona mogitana, tamu Iesu iana. ꞌAdi ꞌailuga i maia ꞌawalawa Galili ꞌwainega.”
59 Mais ou menos uma hora depois, outro insistiu: — Você estava mesmo com ele porque também é galileu.
60 Nika Fita i tutuli i vo, Aigodi weꞌe, yamu vonanina ꞌana nuanua kebu tamu saiꞌafo a da ꞌasetaiga.” Bola Fita i veveꞌewa nika kamukamu i kwage.
60 Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sei do que é que você está falando! Naquele instante, enquanto ele falava, o galo cantou.
61 Iesu i sivilai i ꞌisanago Fita ꞌwaineye nika Fita i nuani ꞌAuvea yana vona i voneni i vo, ꞌAko lovane bola kamukamu kebu i na kwagega nagami tutuya ꞌaitonu ꞌu na bavusebeku.”
61 Então o Senhor virou-se e olhou firme para Pedro, e ele lembrou das palavras que o Senhor lhe tinha dito: “Hoje, antes que o galo cante, você dirá três vezes que não me conhece.”
62 Fita vonanina i nuani i souyeni i nago ꞌatamane i taibwaubwau.
62 Então Pedro saiu dali e chorou amargamente.
63 Tomotoganidi Iesu i ꞌiꞌisaveꞌaviniga i sisidibidibieni wata i fiafiagi.
63 Os homens que estavam guardando Jesus zombavam dele e batiam nele.
64 Matana kalekoyega i umadina i nikei i voneni i vo, ꞌOmu igodi toluꞌivona mogitana, yama fio, ꞌu da nuaniga aitoi i nikemu?”
64 Taparam os olhos dele e perguntavam: — Quem foi que bateu em você? Adivinhe!
65 Wata nani fuedi ꞌwaidiega i awavesakoyeni wata i yagaia.
65 E diziam muitas outras coisas para insultá-lo.
66 I ꞌatai ꞌawaꞌawaiogose me Diu yadi kaniselovo i vaꞌauta bega Iesu i mieni matadie. Kaniselonidi nagedie ꞌifwaidi Diu yadi toꞌedakumetavo ꞌauꞌauveadi, tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo wata veꞌetoboda ꞌadi tovevo.
66 Quando amanheceu, alguns líderes dos judeus, alguns chefes dos sacerdotes e alguns mestres da Lei se reuniram. Depois mandaram levar Jesus diante do Conselho Superior .
67 Tomotoganidi Iesu i velutolieni i vo, Nuanuama ꞌa na ꞌasetai, mogitana ꞌomu Keliso Yaubada ꞌana Venuaꞌivina ꞌalo kebu?” Iesu yadi velutoli i tutuli i vo, ꞌAiꞌedi a na vonemi, siwe bonaku kebu ꞌwa na vetumaganeni.
67 Então lhe disseram: — Diga para nós se você é o Ele respondeu:
68 Wata ꞌaiꞌedi tamu avaꞌai a na velutoliemi, kebu ꞌwa na tutuliga.
68 E, se eu fizer uma pergunta, vocês não vão responder.
69 ꞌAsiau deꞌe ꞌwainega i na nagoga yau a vetomotogaotoga ma yaku veimea a na miabui Yaubada Bwaikaotogina ꞌana ꞌatagiega.”
69 Mas de agora em diante o
70 Matatabudi i vo, Vetuma, ꞌomu Yaubada Natuna?” Iesu i vo, ꞌWa vonaga, ꞌasaꞌaiana baniꞌodi.”
70 Aí todos perguntaram: — Então você é o Filho de Deus? Jesus respondeu:
71 Tomotoganidi Iesu bonana i nogai i vo, ꞌAkonadi taunida yana vona-awadamana Yaubada ꞌwaineye ta nogai. Kebu wata aitoi i na luluꞌivona ꞌwaideye yana sauluva sakoina faifaina.”
71 E eles disseram: — Não precisamos mais de testemunhas. Nós mesmos ouvimos o que ele disse.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.