Lucas 18
Iamalele NT (YML_TBL) vs NTLH
1 Mulieta Iesu vona-awatabaiega i ve tovetutuyamavo ꞌwaidie bega tutuya fuedi i na veveluꞌui Yaubada ꞌwaineye kebu i na ꞌailove.
1 Jesus contou a seguinte parábola , mostrando aos discípulos que deviam orar sempre e nunca desanimar:
2 Iesu i vo, Tamu vonayavuga ꞌana toveimea kebu Yaubada i da veꞌililibuyeni weꞌe tomotoga faifaidi kebu i da nuanua.
2 — Em certa cidade havia um juiz que não
3 ꞌAtamananina ꞌwaineye toveimeanina i miamiaga wata bei tamu ꞌwabula i miamia. Tutuya fuedi i nunago toveimeanina ꞌwaineye i veveluꞌui i vo, Tamu tomogo i vesauluva sakoina ꞌwaimeye, nuanuama yamu veimea ꞌwainega ꞌu na ꞌivaisema.
3 Nessa cidade morava uma viúva que sempre o procurava para pedir justiça, dizendo: “Ajude-me e julgue o meu caso contra o meu adversário!”
4 Tutuya manamanawena toveimeanina i baibaila kebu nuanuana i na ꞌivaisedi, siwe mulieta i logi yana nuanua i sivilai i vo, Yaubada kebu a da veꞌililibuyeni weꞌe tomotoga faifaidi kebu a da nuanua, siwe vavine yadi mai-vaivaitugana faifaina a ꞌabiawa begaidi a na ꞌivaisedi. ꞌAiꞌedi kebu a na veimea bega ꞌaivaita i na veluagai, tutuya fuedi i na mimai-vebogi ꞌwaikuye i na ꞌivelogilogiku.”
4 — Durante muito tempo o juiz não quis julgar o caso da viúva, mas afinal pensou assim: “É verdade que eu não temo a Deus e também não respeito ninguém.
5 — ausente —
5 Porém, como esta viúva continua me aborrecendo, vou dar a sentença a favor dela. Se eu não fizer isso, ela não vai parar de vir me amolar até acabar comigo.”
6 Wata Iesu i vonedi i vo, ꞌWa na nuani toveimeanina yana vona.
6 E o Senhor continuou:
7 Toveimea sakoina siwe vavine i ꞌivaisedi, weꞌe ꞌomi mogitana ꞌaivaita ꞌwa na veluagai Yaubada ꞌwainega fai taunina ꞌatumaiotogina. ꞌOmi ꞌwa da nuani, Yaubada yana tomotoga lovana wata ꞌaiata i veveluꞌui ꞌaivaita faifaina, i na ꞌivaita-matayoꞌoyedi ꞌalo i na ꞌivogavogana?
7 Será, então, que Deus não vai fazer justiça a favor do seu próprio povo, que grita por socorro dia e noite? Será que ele vai demorar para ajudá-lo?
8 A na vonemi i na veimea yana nuanua tonovidi ꞌwaidiega ꞌaivaita i na veluaga-matayoꞌoi. Weꞌe tutuyanina yau a vetomotogaotoga a na vilaku a na mai tomotoga fuedi ma yadi vetumagana a na veluagadi ꞌalo kebu?”
8 Eu afirmo a vocês que ele julgará a favor do seu povo e fará isso bem depressa. Mas, quando o
9 Tomotoga ꞌifwaidi yadi nuanua i vo, ꞌIma ꞌatumaima, mali tomotoga baniꞌodi nani-ꞌavoꞌavovo,” begaidi Iesu i vona-awatabai faifaidi.
9 Jesus também contou esta parábola para os que achavam que eram muito bons e desprezavam os outros:
10 I vo, Tomotoga ꞌadi ꞌailuga i luku vanuga ꞌeba veluꞌui ꞌwaineye i na veluꞌui. Tamu totafalolo Falisi weꞌe tamu takesi tolaugogona.
10 — Dois homens foram ao Templo para orar. Um era
11 Falisi i toviꞌeni i veluꞌui i vo, Yaubada a vekaiwa ꞌwaimuye fai yaku sauluva kebu baniꞌodi mali tomotoga, taunidi toveumokai, vivinagodi wata toveꞌavula-ꞌavoꞌavovo. Wata a vekaiwa fai yau kebu deꞌe takesi tolaugogona vivinagona baniꞌodiga.
11 O fariseu ficou de pé e orou sozinho, assim: “Ó Deus, eu te agradeço porque não sou avarento, nem desonesto, nem imoral como as outras pessoas. Agradeço-te também porque não sou como este cobrador de impostos.
12 Wiki ꞌaitamogana ꞌaitamogana nagedie ꞌaiata ꞌailuga ꞌailuga a veveꞌudigana ꞌani matatabuna bega yaku veluꞌui ꞌwaimuye i na vetoketoke, wata mani a veveluagadi yaku folova ꞌwainega a ꞌeꞌetokwaudi 10, ꞌetokwau tamu a ꞌaꞌaniveleneni ꞌwaimuye.”
12 Jejuo duas vezes por semana e te dou a décima parte de tudo o que ganho.”
13 Weꞌe tolaugogonanina tulineye i tovoi kebu nuanuana i na ꞌisalaka abame ma yana bunumayaga i ꞌodu i veluꞌui i vo, Yaubada, yau tosakona, ꞌu da ꞌisanuakalikalieku.”
13 — Mas o cobrador de impostos ficou de longe e nem levantava o rosto para o céu. Batia no peito e dizia: “Ó Deus, tem pena de mim, pois sou pecador!”
14 Wata Iesu i vo, A na vonemi, tolaugogonanina yana sakona Yaubada i nuatuvunina i nago yana vanuge, weꞌe Falisi kebu. Egavo taunidi i na awaꞌaiꞌaidiga ꞌawaie Yaubada i na kiaobuyedi weꞌe egavo taunidi tonuaobu, ꞌawaie Yaubada i na kialakaidi.”
14 E Jesus terminou, dizendo:
15 Tomotoga ꞌifwaidi natudiavo i miedi nuanuadi Iesu i na ꞌabitonovidi wata i na vonanuakalikaliedi, siwe tovetutuyamavo i ꞌisedi i talabodedi.
15 Depois disso, algumas pessoas levaram as suas crianças a Jesus para que ele as abençoasse, mas os discípulos viram isso e repreenderam aquelas pessoas.
16 Iesu yavayavavanidi i vonedi i na maia ꞌwaineye wata i vo, Kwakwama ꞌwa bailedi i na maia ꞌwaikuye, fai egavo taunidi tonuaobu yavayavava deꞌe baniꞌodi ꞌadi fata taunidi i na tauyedi bega Yaubada i na veveimeyedi.
16 Então Jesus chamou as crianças para perto de si e disse:
17 A vona mogitana ꞌwaimie, aitoi Yaubada i na vetumaganeni baniꞌodi yavayavava yadi vetumagana, Yaubada i na veimeyeni yana ꞌAilaꞌa nageneye, weꞌe ꞌaiꞌedi kebu, kebu ꞌana fata.”
17 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quem não receber o Reino de Deus como uma criança nunca entrará nele.
18 Tamu me Diu yadi toꞌedakumeta i velutoli Iesu ꞌwaineye i vo, Tove ꞌatumaimu, nuanuaku a na ꞌasetai avaꞌai a na ꞌidewai bega mia ꞌatumaina wata miamia-vagaina a na veluagai.”
18 Certo líder judeu perguntou a Jesus: — Bom Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
19 Iesu yana velutoli i tutuli i vo, Awale ꞌu awaveꞌatumaieku? Kebu tamu aitoi ꞌatumainaga, Yaubada ꞌaiseotogina ꞌatumaina.
19 Jesus respondeu:
20 Veꞌetoboda ꞌakonadi ꞌu ꞌasetadi basenadiotoga Yaubada Mosese i veleni, kebu tamu aitoi yana vavine ꞌu na luobuyedi, kebu ꞌu na luvewafaga, kebu ꞌu na vainagoga, kebu ꞌu na vekali tamu tomotoga yana sauluva faifaina, tamamu wata inamu ꞌu na veꞌililibuyedi.”
20 Você conhece os mandamentos: “Não cometa adultério, não mate, não roube, não dê falso testemunho contra ninguém, respeite o seu pai e a sua mãe.”
21 Tomogo i vo, Weꞌe veꞌetobodanidi basenadi siaikuyega i maiga ꞌasiau a vevematayakeyakedi.”
21 O homem respondeu: — Desde criança eu tenho obedecido a todos esses mandamentos.
22 Iesu i voneni i vo, Wata tamu nani ꞌwaimuye kebu ꞌu da ꞌidewaiga. ꞌU na nago yamu kukua wata avaꞌai avaꞌai ꞌwaimuye i ꞌenoꞌenoviga matatabuna ꞌu na vekimwaneyedi, tutulidi ꞌu na ꞌewadi, egavo i vewekowekomaga ꞌu na ꞌivaisedi nika ꞌomu ꞌakonadi ꞌu na veꞌaiꞌaiwabu abame. ꞌU na ꞌanivelenedi i na ꞌaꞌavana ꞌu na mai ꞌu na vetutuyameku.”
22 Quando Jesus ouviu isso, disse:
23 Tomogonina Iesu yana vona i nogai, nuana i vita bwaikina fai yana ꞌaiꞌaiwabu fuedi, nuana i loloi kebu nuanuana i na ꞌanivelenedi.
23 Quando o homem ouviu isso, ficou muito triste, pois era riquíssimo.
24 Iesu i ꞌiseni tomogo ma yana nuavita maigina i ꞌanivivili begaidi i vo, ꞌAiꞌaiwabu yadi luku Yaubada yana ꞌAilaꞌa ꞌwaineye vitaotogina ꞌwaidie.
24 Vendo a tristeza dele, Jesus disse:
25 Bawe yana luku aima mataneamo vitana, weꞌe ꞌaiꞌaiwabu yadi luku abame, ꞌwaidie vitaotogina.”
25 É mais difícil um rico entrar no Reino de Deus do que um camelo passar pelo fundo de uma agulha.
26 Tomotoganidi Iesu yana vona i nogai i voneni i vo, Vetuma kebu tamu aitoi ꞌana fata ꞌitaꞌitaꞌi i na veluagai sakona ꞌwainega.”
26 Os que ouviram isso perguntaram: — Então, quem é que pode se salvar?
27 Iesu yadi vona i tutuli i vo, Tomotoga tauniꞌavadi kebu ꞌadi fata ꞌitaꞌitaꞌi i na veluagaiga, Yaubada ꞌaisena ꞌana fata i na ꞌivaisedi.”
27 Jesus respondeu:
28 Fita Iesu i voneni i vo, Maide ꞌima nani matatabuna ꞌa bailedi ꞌa maia ꞌwaimuye ꞌa vevetutuyamemu.”
28 Aí Pedro disse: — Veja! Nós deixamos a nossa família e seguimos o senhor.
29 Iesu i vonedi i vo, A vona mogitana ꞌwaimie, egavo Yaubada yana veimea faifaina yadi vanuga i ꞌiawedi, yadi vevinevo, ediavo, tamadiavo, inadiavo ꞌalo natudiavo i ꞌiawediga, ꞌawaie naninidi ꞌadi tutula bwaikaotogina Yaubada i na veledi.
29 Jesus respondeu:
30 Naninidi ꞌaiꞌedi i na bailediga, tutuya deꞌe nani fueotogidi Yaubada i na veledi, wata ꞌawaie mia ꞌatumaina wata miamia-vagaina i na veluagai.
30 receberá ainda nesta vida muito mais e, no futuro, receberá a vida eterna.
31 Iesu yana tovetutuyamavo i vonedi taiadi tulidie i nagoi i vonedi i vo, A na vonemi, ta nunagoi Ielusalema bei nani matatabuna basenadiotoga Yaubada yana toluꞌivona i kilumiga yau a vetomotogaotoga faifaiku, ꞌadi mogitana i na souyedi ꞌwaikuye.
31 Jesus levou os doze discípulos para um lado e disse:
32 I na ꞌaniveleneku mali tomotoga taunidi kebu Diu ꞌwaidie i na sidibidibieku, i na yagaiku, wata i na kiwaliku.
32 Ele será entregue aos não judeus, e estes vão zombar dele, insultá-lo, cuspir nele
33 I na toke i na fitaliku mulieta i na luvewafaku, siwe ꞌaiata ꞌana vetonu ꞌwaineye a na tovoi wafayega.”
33 e bater nele; e depois o matarão. Mas no terceiro dia ele ressuscitará.
34 Siwe tovetutuyamavo kebu i da ꞌasetaiga yana vona ꞌana nuanua. Yana nuanuanina Yaubada i giveni bega avaꞌai Iesu i vonevoneyeniga kebu ꞌadi fata i na ꞌasetai.
34 Os discípulos não entenderam nada do que Jesus disse. O que essas palavras queriam dizer estava escondido deles, e eles não sabiam do que Jesus estava falando.
35 Iesu ma enavo saiꞌafoga i na leꞌwai Ieliko nika tamu tomatasako i veluagai ꞌedeye i miabui i veveluꞌui mani.
35 Jesus já estava chegando perto da cidade de Jericó. Acontece que um cego estava sentado na beira do caminho, pedindo esmola.
36 Tutuyanina tomogonina i nogai ꞌailaꞌa bonadi i mimaia, i velutoli i vo, Weꞌe avaꞌai?”
36 Quando ouviu a multidão passando, ele perguntou o que era aquilo.
37 ꞌIfwaidi tomotoga yana velutoli i tutuli i vo, Iesu tomogo Nasaledi i mai i nunago.”
37 — É Jesus de Nazaré que está passando! — responderam.
38 Begaidi tomatasako i vegole i vo, Iesu, ꞌomu Kini Devida tubuna ꞌu da ꞌisanuakalikalieku.”
38 Aí o cego começou a gritar: — Jesus,
39 Tomotoganidi i tovotovoiga Iesu lilivaneye i yagaia i vo, ꞌU veꞌwada.” Nika i toke i vegolegole i vo, Iesu, ꞌomu Kini Devida tubuna, ꞌu da ꞌisanuakalikalieku.”
39 As pessoas que iam na frente o repreenderam e mandaram que ele calasse a boca. Mas ele gritava ainda mais: — Filho de Davi, tenha pena de mim!
40 Bonana i nogai Iesu i tovoi i vo, Tovegolegolenina ꞌwa mieni ꞌwaikuye.”
40 Jesus parou e mandou que trouxessem o cego. Quando ele chegou perto, Jesus perguntou:
41 Tutuyanina i mai ꞌwaineye i velutolieni i vo, Avaꞌai nuanuamu ꞌwaimuye a na ꞌidewai?” I vo, ꞌAuvea, nuanuaku a da ꞌisala.”
41 — O que é que você quer que eu faça? — Senhor, eu quero ver de novo! — respondeu ele.
42 Iesu i vo, ꞌAtumaina, ꞌu ꞌisala. Fai ꞌu vetumaganeku, ꞌakonadi ꞌu veꞌatumai.”
42 Então Jesus disse:
43 Iesu yana voneye nika ꞌana fata i na ꞌisadewa bega i tovoi, Iesu mulineye i nunago Yaubada ꞌwaineye i vevekaiwa. Wata tomotoga fuedi i ꞌiseni Yaubada i subiai.
43 No mesmo instante o homem começou a ver e, dando glória a Deus, foi seguindo Jesus. E todos os que viram isso começaram a louvar a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.