Atos 22
Iamalele NT (YML_TBL) vs ARA
1 Faulo i vonedi i vo, Ekwavo wata tamakwavo matatabumi ꞌwa veꞌwada a na vonemi ꞌwaikuye ꞌwa nuasakoga faifaina.”
1 Irmãos e pais, ouvi, agora, a minha defesa perante vós.
2 Tutuyanina ꞌailaꞌa i nogai Faulo i veveifufu taunidi Diu bonadiega, i veꞌwada-ꞌafoꞌafo nika i veifufu i nago.
2 Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, guardaram ainda maior silêncio. E continuou:
3 I vo, Yau tomotoga Diu, ꞌaku tuvada Tasisu ꞌawalawa Silisia nageneye ꞌa mai deꞌe bei Ielusalema a taulai. ꞌAku tove-ꞌatumai Gamelieli, wata veꞌetoboda tubudavo ꞌwaidiega i ve ꞌwaikuye bega matatabuna a ꞌaseta-ꞌafoꞌafoidi. ꞌOmi tutuya matatabuna taunimi ꞌwa tautauyemi Yaubada ꞌwaineye ꞌwa veveꞌililibuyeni, yau wata baniꞌodi.
3 Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo a exatidão da lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vós o sois no dia de hoje.
4 Basenadi Iesu yana ꞌEdaꞌeda ꞌana tovematayakayaka, vevinedi wata iavetadi, a ꞌiꞌiveꞌavinidi a yatoyatodi vanuga ꞌeba yogona ꞌwaidie, veviga a veleveledi weꞌe ꞌifwaidi i wafawafa.
4 Persegui este Caminho até à morte, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres,
5 Tovelomu bwaikina wata Diu yada Kaniselovo taunidi ꞌaku toꞌaseta ꞌadi fata i na veifufu ꞌwaimie. Taunidi basenadi leta i kilumidi ꞌaku awaveꞌatumai wata ꞌaku ꞌaseta faifaina ediavo me Diu i miamianiga Damasiko faifaidi. I veleku a nawedi igodi bei Iesu yana tomotoga a da ꞌiveꞌavinidi wata a da yogonidi bulava kainumu ꞌwaidiega a da miedi Ielusalema vematavuloga faifaina.”
5 de que são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Destes, recebi cartas para os irmãos; e ia para Damasco, no propósito de trazer manietados para Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 Wata Faulo i vonedi i vo, ꞌAiatanina ꞌwaineye utukamwane a nunago Damasiko saiꞌafoga a da leꞌwa ꞌatamananina ꞌwaineye nika mageta bwaikina abamega i kianamali i mageseku.
6 Ora, aconteceu que, indo de caminho e já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 A beꞌu fwayefwayeye bona a nogai i vonavona ꞌwaikuye i vo, Saulo, Saulo, awale vita ꞌu veleveleku a veveviga?”
7 Então, caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 Bonana a tutuli a vo, ꞌAuvea, ꞌomu aitoi?” I vo, Yau Iesu ꞌatamana Nasalediega, kumaniku vita ꞌu veleveleku.”
8 Perguntei: quem és tu, Senhor? Ao que me respondeu: Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem tu persegues.
9 Tomotoganidi taiadi a nunagoiga, mageta i ꞌiseni siwe tomotoganina i vonavona ꞌwaikuye kebu bonana i da ꞌasetai.
9 Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceberem o sentido da voz de quem falava comigo.
10 Yau a velutoli a vo, ꞌAuvea, baniꞌodi a na munega?” ꞌAuvea i voneku i vo, ꞌU na tovoi. ꞌU na nago Damasiko, bei tamu tomogo nani matatabuna Yaubada yana nuanua faifaimu i na vonemu.”
10 Então, perguntei: que farei, Senhor? E o Senhor me disse: Levanta-te, entra em Damasco, pois ali te dirão acerca de tudo o que te é ordenado fazer.
11 Igodi a da ꞌisala nika mataku i sako fai mageta bwaikina, bega ꞌaku toꞌweabu nimakuye i ꞌabi i veikaniku ꞌa nagoi Damasiko.
11 Tendo ficado cego por causa do fulgor daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 Damasiko ꞌwaineye tamu tomogo i miamia ꞌana wagava Ananaiasi. Taunina Yaubada ꞌana toveꞌililibu, yada veꞌetoboda i vevematayakeyakedi, wata me Diu matatabudi i miamianiga Damasiko i veveꞌililibuyeni.
12 Um homem, chamado Ananias, piedoso conforme a lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 Tomogonina i mai lilivakuye i tovoi i vo, Taiku Saulo, ꞌU ꞌisa-vaitugana.” Yana vona i veꞌaꞌava, nika a ꞌisala a ꞌiseni.
13 veio procurar-me e, pondo-se junto a mim, disse: Saulo, irmão, recebe novamente a vista. Nessa mesma hora, recobrei a vista e olhei para ele.
14 Wata i voneku i vo, Tubudavo yadi Yaubada i venuaꞌivinemu bega yana nuanua ꞌu na ꞌasetai wata yana Tofolova ꞌAtumaiotogina Iesu ꞌu na ꞌiseni, tauniotogina i na veifufu ꞌwaimuye.
14 Então, ele disse: O Deus de nossos pais, de antemão, te escolheu para conheceres a sua vontade, veres o Justo e ouvires uma voz da sua própria boca,
15 Bega ꞌu na vetoluꞌivona faifaina avaꞌai ꞌu ꞌiseniga wata ꞌu nogaiga faifaidi tomotoga matatabudi ꞌwaidie.
15 porque terás de ser sua testemunha diante de todos os homens, das coisas que tens visto e ouvido.
16 Bega kebu ꞌu na lulukamata, ꞌu tovoi ꞌu bafitaiso wata ꞌu na veluꞌui ꞌana wagavayega bega yamu sakona i na lekoa-yavuledi.”
16 E agora, por que te demoras? Levanta-te, recebe o batismo e lava os teus pecados, invocando o nome dele.
17 Wata Faulo tomotoga i vonedi i vo, Bafitaiso i ꞌaꞌavana a vilaku a nago Ielusalema, a luku vanuga ꞌeba veluꞌui ꞌwaineye. A veveluꞌui nika ꞌAuvea i souyeni ꞌwaikuye a ꞌiseni ꞌwa da vo a da ꞌenoneganega. I voneku i vo, Tomotoganidi deꞌe bei i miamianiga yamu vona faifaiku kebu i na nogaiga, faifainanina ꞌu na tovoi-matayoꞌo Ielusalema ꞌu na ꞌiaweni.”
17 Tendo eu voltado para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 — ausente —
18 e vi aquele que falava comigo: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.
19 Bonana a tutuli a vo, Kebu ꞌAuvea, nuanuaku a na miamia. Tomotoganidi deꞌe i ꞌasetaku mogitana fai basenadi a nago a luku yadi ꞌeba miavaꞌauta ꞌwaidie, ꞌamu tovetumaganavo a ꞌiveꞌavinidi a nikenikedi.
19 Eu disse: Senhor, eles bem sabem que eu encerrava em prisão e, nas sinagogas, açoitava os que criam em ti.
20 Weꞌe yamu tofolova Sitiveni yana wafa yau matakuye, ꞌana toꞌainike ꞌadi kaleko a ꞌisaveꞌavinidi weꞌe yana wafa faifaina a sosoana. Fai basenadi tomotoga deꞌe bei yaku sauluvanina i ꞌiseni bega kebu i na vedumweꞌaiꞌaiekuga. Tutuyanina a na veifufu faifaimu, yaku vona i na nogai.”
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as vestes dos que o matavam.
21 Siwe wata ꞌAuvea i voneku i vo, A na vetunemu ꞌu na nago ꞌaniꞌie mali tomotoga ꞌwaidie taunidi kebu Diu, bonamu i na nogai.”
21 Mas ele me disse: Vai, porque eu te enviarei para longe, aos gentios.
22 Faulo wanalayega i veveifufu tomotoga ꞌwaidie yana vona i noganogai, siwe tutuyanina i vonedi ꞌAuvea i vetunei mali tomotoga taunidi kebu Diu ꞌwaidie bega ꞌitaꞌitaꞌi i na veluagai, ma yadi nuasako i vegolegole i vo, ꞌWa luvewafai, kebu i da lubwaineni ma yawaina taiadi ta na miamia.”
22 Ouviram-no até essa palavra e, então, gritaram, dizendo: Tira tal homem da terra, porque não convém que ele viva!
23 Matatabudi i gagali, ꞌadi kalekoyega i luꞌwaiꞌwai wata fwayafwaya i sevalidi i tawedi i laka.
23 Ora, estando eles gritando, arrojando de si as suas capas, atirando poeira para os ares,
24 Tomotoga i gagagali nika me Loma yadi toeva biola yana tolugaviavo i vonedi Faulo i na ꞌewai i na naweni vanuga faꞌalina ꞌwaineye bei i na fitali wata i na velutolitolieni avaꞌai faifaina me Diu i daba.
24 ordenou o comandante que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo assim clamavam contra ele.
25 ꞌAkonadi i ꞌiyogoyogoni i ꞌaꞌavana, igodi i da fitali nika Faulo i vona tamu yadi toꞌedakumeta ꞌwaineye i vo, ꞌAlo ꞌomu i lubwainemu Loma yana tomotoga ꞌu na nikei ꞌaiꞌedi bola kebu i na vonayavuga.”
25 Quando o estavam amarrando com correias, disse Paulo ao centurião presente: Ser-vos-á, porventura, lícito açoitar um cidadão romano, sem estar condenado?
26 Tutuyanina toꞌedakumetanina Faulo bonana i nogai, i nago yana toeva biola ꞌwaineye i luꞌivona i vo, Noꞌo tomogonina tamu Loma ꞌana tomotoga. Kebu i da lubwaineda ꞌaiꞌedi ta na nikei.”
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: Que estás para fazer? Porque este homem é cidadão romano.
27 Bega toeva biola i nago Faulo i velutolieni i vo, Vona mogitana ꞌomu tamu Loma ꞌana tomotoga?” Faulo i vo, Eꞌe, mogitana.”
27 Vindo o comandante, perguntou a Paulo: Dize-me: és tu romano? Ele disse: Sou.
28 Toeva biola i vo, Yau wata Loma ꞌana tomotoga, siwe nagami mani bwaikina a veledi Loma gabemani mulieta i tauyeku yau ꞌana tomotoga mogitana.” Siwe Faulo i voneni i vo, Tamaku tomogo Loma, faifainanina yau a tubuga tamu Loma ꞌana tomotoga.”
28 Respondeu-lhe o comandante: A mim me custou grande soma de dinheiro este título de cidadão. Disse Paulo: Pois eu o tenho por direito de nascimento.
29 Tomotoganidi igodi i da velutolitolieniga bonana i nogai yawaidi i lovoga i dega, wata toeva biola i kololo fai i ꞌasetai tamu Loma ꞌana tomotoga i yogoni bulava kainumu ꞌwaidiega.
29 Imediatamente, se afastaram os que estavam para o inquirir com açoites. O próprio comandante sentiu-se receoso quando soube que Paulo era romano, porque o mandara amarrar.
30 Toeva biola nuanuana i na ꞌaseta-ꞌatumaia avaꞌai faifaina me Diu i nuasako Faulo ꞌwaineye, faifainanina i ꞌatai ꞌawaꞌawaie Faulo nimana ꞌana yogoyogona i ꞌetoyavudi wata i veimea tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo Kaniselo taiadi i na miavaꞌauta. Tutuyanina i vaꞌautaꞌaꞌava, toeva biola Faulo i mieni i tovoi matadie.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que vinha ele sendo acusado pelos judeus, soltou-o, e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio, e, mandando trazer Paulo, apresentou-o perante eles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.