Marcos 5
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs BKJ
1 Báyḭi lɛ, Zezu ɓáy leɗ nduoɓal-ɛri i tḭi nzaa kporombii ká fi kɛlu ká tusiri nzoɓ Gerazari.
1 E eles chegaram ao outro lado do mar, à terra dos gadarenos.
2 Zezu ɗì saa ɓil tuo, lɛ, ká zaɗɛ ku hɔy, nzoɓ mbḭw munu tḭi saa zaɗ ká tupalri ɗo ɗi a suɔ nun-ɛ. Leɗbanke ku na, temndaya ɗo tul-e
2 E, saindo ele do barco, imediatamente veio ao encontro, dos sepulcros, um homem com espírito imundo,
3 ha̰ ni ɗaa puo ká tupalri. Nzoɓ mbḭw maa ɓay mgbaka ni ɓay síŋ ni ya. Sal lari kara maa ɓay síŋke ni ya.
3 o qual tinha sua morada nos sepulcros; e nenhum homem podia prendê-lo, não, nem com correntes;
4 Tusuɛke lɛ, faa ɓal ŋgḭ-ŋgḭi ze i siŋ nduo-ɛ ɓáy ɓal-ɛ ɓáy sal lari, lɛ, ka mḭira sal larikeri na mgbaɗ mgbaɗ riw bele. Nzoɓ mbḭw mini ká maa ɓay mgbaka ni na tiya.
4 porque, tendo sido ele muitas vezes preso com grilhões e correntes, e as correntes foram por ele arrancadas, e os grilhões quebrados em partes, e nenhum homem podia amansá-lo.
5 Ɓaŋguɔ kpaɗara, suŋ ɓáy ɓisie na, ka ha̰ari sakra tupalri ɓáy kuori a guu fe ɓeleŋ ɓeleŋ, a yḭw sùo-ɛ ɓáy tisawri ha̰ ni tḭ̀i nṵɔ.
5 E sempre, noite e dia, ele estava nos montes, e nos sepulcros, gritando, e cortando-se com pedras.
6 Zaɗka leɗban na kɔ Zezu ká se lew vuku na báyḭi lɛ, ka ɗuu a se luo-ɛ a vǎa huku pol-e
6 Mas quando ele viu Jesus ao longe, correu e adorou-o,
7 a guu fe ɓeleŋ a ɓaa mii: «Zezu, Vu Ŋgɛrɛwṵru ká nulue siya, fe ḭi ze ɗo sakra náa lɛ woo? Mì koɗ mù ɓáy riŋ Ŋgɛrɛwṵru, mu fɛ́rɛ tul-i ya!»
7 e, clamando com grande voz, disse: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Conjuro-te por Deus que não me atormentes.
8 Leɗban na ɓaa munu, ɓay ḭi lɛ, Zezu mbi nzi-ɛ ɓay haŋa temndaya na ka tḭi ká tul-e.
8 Pois ele lhe dizia: Sai deste homem, espírito imundo.
9 Báyḭi lɛ, Zezu vbi leɗban na a ɓaa mii: «Riŋ-a ɓa ḭi lɛ?» Lɛɛ, ka yḭiŋra ɓáy ɓay ha̰ ni mii: «Riŋ-i ɓa Ŋgḭ-ŋgḭi, ɓay ḭi lɛ, ɓuru temndayari na ɓuru ŋgḭi ɓamba.»
9 E ele perguntou-lhe: Qual é o teu nome? E lhe respondeu, dizendo: Meu nome é Legião, porque somos muitos.
10 Rɔɓay, leɗban na koɗ ni a naa pol-e mgbáa, ɓay haŋa ni ka nii temndayari na ha ri zɔl ɗi ɗi ká zaɗɛ na ku ya.
10 E pedia-lhe muito que não os enviasse para fora daquela terra.
11 Ká zaɗɛ ku na kuɗu mbel puɔri ŋgḭi ɓamba i ɗo sṵŋa fe ɗi ya ɓáy ha̰n kuo.
11 Ora, estavam ali perto nos montes, uma grande manada de porcos se alimentando.
12 Báyḭi lɛ, temndayari ká i ɗo tul leɗban na, i koɗ Zezu í ɓaa mii: «Nii ɓuru se tul mbelri na ku ɓay haŋa ɓuru rìi tul-ri!»
12 E todos os demônios lhe pediram, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que possamos entrar neles.
13 Lɛɛ, ka pɔŋ faa ha ri, ze temndayari na tḭi ká tul leɗban na í ɗuu í vǎa rìi tul mbelri na. Kuɗu mbelri ká tul-ri maa isɔɗ sɔɗ duɔ zaɗ siɗi na, i zuɔ ɗul vbuɓuɓu ɓáy takra í tḭi nzaa ŋgeŋ í zoɗ kirim kirim zuɔ maambii ha̰ mbii ya̰a ri riw bele.
13 E imediatamente Jesus lhes deu permissão. E os espíritos imundos saíram, e entraram nos porcos; e a manada desceu violentamente pelo declive para o mar, (eram cerca de dois mil); e eles se afogaram no mar.
14 Nzoɓ kɔ́rɔ mbel puɔri na, zaɗka i kɔ munu báyḭi lɛ, i haw ɗul í vǎa ɗaa ɓayke nda zaɗ ká ŋgɛrɛpuo ɓáy vu puori ká ɗo ɓisuy. Lɛɛ, nzoɓri se riw bele í kɔ fekeri ká kal na.
14 E os que apascentavam os porcos fugiram, e o anunciaram na cidade e nos campos; e eles saíram para ver o que havia acontecido.
15 Zaɗka i tḭi luo Zezu na báyḭi lɛ, i kɔ leɗban ká temndayari ŋgḭ-ŋgḭi ɗo tul-e pola na kaw ɗi, gari ɗo sùo-ɛ, a ɗo ɓáy kere. Lɛɛ, hḭɛ ɗaa ri.Zezu vaa leɗban ni ká temndaya ɗo tul-e.|src="lb00303c.tif" size="span" loc="Mrk 5.6-20" copy="Louise Bass" ref="5.15"
15 E eles foram até Jesus, e viram aquele que fora possuído pelo demônio, e tivera a legião, assentado, vestido e em perfeito juízo; e eles ficaram com medo.
16 Báyḭi lɛ, nzoɓri ká i kɔ temndayari ká tḭi ká tul leɗban a í rìi tul mbel puɔri na, i kḭi ɓayke ha̰ nzoɓri laa.
16 E os que tinham visto isso, contaram-lhes o que acontecera ao possuído pelo demônio, e também acerca dos porcos.
17 Zaɗka i laa ɓayke munu na báyḭi lɛ, i tii sa̰w kóɗ Zezu ɓay haŋa ni ka zɔ́l ká tusiri ɓari.
17 E eles começaram a suplicar-lhe para que saísse das suas regiões.
18 Falɛ lɛ, Zezu hil a kaw ɓil tuo na, lɛ, nzoɓ ká temndayari ɗo tul-e pola káʼa vaa ni na vbi ni ɓay haŋa ni ka pɔ́ŋ faa ha̰ ɓeri ɗo ziŋ ni.
18 E, entrando ele no barco, suplicava-lhe o que fora possuído pelo demônio que pudesse estar com ele.
19 Roo lɛ, Zezu ha̰ ni faa ya a ɓaa ha̰ ni mii: «Yḭ̀i mú se puɔ ká luo nzoɓ ini ɓori, a mú kḭi fal feri riw bele ká Ŋgɛrɛmbay ɗaa ziŋ mù ɓáy faa law kere ɓe na ha ri laa.»
19 Todavia, Jesus não o permitiu, mas disse-lhe: Vai para casa, para teus amigos, e anuncia-lhes quão grandes coisas o Senhor te fez, e como teve compaixão de ti.
20 Báyḭi lɛ, leɗban na uru a zɔl kḭ na laa, a tii sa̰w ka-káa ɓay feri riw bele ká Zezu ɗaa ziŋ ni na ha̰ nzoɓri ká tusiri Dekapol. Nzoɓri riw bele ká i laa ɓayke na i kaw yer.
20 E ele partiu, e começou a divulgar em Decápolis quão grandes coisas Jesus lhe fizera; e todos os homens se maravilharam.
21 Zezu yḭ̀i ɓáy tuo na rɔɓay a se nzaa kporombii ká fi kɛlu. Lɛɛ, ruɔ nzoɓri ŋgḭi ɓamba mbṵ kḭ í kiri ni gbuk ká nzaa kporombii na ku.
21 E, passando Jesus outra vez com o barco para o outro lado, ajuntaram-se a ele muitas pessoas; e ele estava junto do mar.
22 Báyḭi lɛ, mbay tul *hul mbṵ́ kḭ Ziɓri mbḭw munu ká riŋ-ɛ ɓa Zayrus tḭi zaɗɛ na ku. Zaɗkaʼa kɔ Zezu na báyḭi lɛ, ka kii a naa pol-e
22 E eis que chegou um dos governantes da sinagoga, por nome Jairo, e, vendo-o, prostrou-se aos seus pés,
23 a koɗ ni mii: «Mbay! Vu-i ká ɓa leɗ má̰y nzoɓ naa siri ɓa huɗ. Kóɗ ŋguɔ hɔy, mu ví ɗaa nduo-ɔ ɓo tul-e ɓo ha̰ sùo-ɛ ka vaa a káw ɓáy kumnun ha̰ mì.»
23 e rogava-lhe muito, dizendo: Minha filhinha jaz à beira da morte: Rogo-te, venhas e lhe imponhas as mãos, para que ela seja curada, e ela viverá.
24 Zaɗka Zezu laa ɓay ɓe na munu báyḭi lɛ, ka uru a se ziŋ ni. Ruɔ nzoɓri ŋgḭi ɓamba se fal-ɛ í mbuo ni luo luo.
24 E Jesus foi com ele, e muitas pessoas o seguiam, e o apertavam.
25 Lɛɛ, ká zaɗɛ ku na, má̰y mbḭw ɗo ɗi ku ká sím tḭi ni ɗaa mbiimbam duɔ falɛ siɗi ro.
25 E certa mulher, vítima de um fluxo de sangue havia doze anos,
26 Ɓáy faa ha̰ari ɓe ká luo nzoɓ haŋa sa̰wpuu váa nzoɓri ɓoɗ ɓoɗ ŋgḭi ɓamba na, ka kɔ́ke sɛkɛ fe ká nduo-ri ɓamba, a ɓiɛ lari ɓe riw bele. Roo lɛ, sa̰wpuukeri ku na sɔ ni mbḭw ya, ha̰ sím na tḭi ni ɓa pola pola.
26 e tinha sofrido muitas coisas de muitos médicos, e tinha gasto tudo o que ela tinha, e não havia melhorado, mas antes cada vez pior.
27 Zaɗka leɗ má̰y na laa soro ɓay ká se tul Zezu na báyḭi lɛ, ka rìi sakra ruɔ nzoɓri, a ṵu kpṵru a tḭi ká fal-ɛ a zaa gari ɓe,
27 Quando ela tinha ouvido falar de Jesus, veio por detrás comprimida , e tocou na sua veste.
28 ɓay ḭi lɛ, ka ɓaa ká ɓil law-ɛ mii: «Zaɗka mì zaa gari ɓeri kḭ hɔy lɛ, sùo-i na a váa.»
28 Porque ela dizia: Se eu somente tocar nas suas vestes eu serei sã.
29 Ká zaɗɛ ku hɔy, sím ká tḭi ni na nzi-ɛ kuŋ nzɛɗ ha̰ ni kɔ mii, sùo ɓeri vaa ɓáy kere.
29 E imediatamente a fonte do seu sangue secou, e ela sentiu no seu corpo já estar curada daquela aflição.
30 Lɛɛ, ɓa vaa hɔy Zezu kɔ mii, hṵrusuo tḭi saa sùo ɓeri, a fɛrɛ nun-ɛ ká sakra ruɔ nzoɓri a vbi ri mii: «A ve ze zaa gari ɓi lɛ?»
30 E Jesus, no mesmo instante sabendo que saíra virtude de si mesmo, voltou-se para a multidão, e disse: Quem tocou nas minhas vestes?
31 Báyḭi lɛ, leɗ nduoɓal-ɛri yḭiŋra ɓáy ɓay ha̰ ni mii: «Ruɔ nzoɓri ká i mbuo mù luo luo key na, mù kɔ ya rɔɔ, mú ɓaa mii, a ve ze zaa sùo-ɔ lɛ, na lɛ woo?»
31 E disseram-lhe os seus discípulos: Tu vês que a multidão te aperta, e dizes: Quem me tocou?
32 Roo lɛ, Zezu kɔ-kɔ́m rie ni ɓay kɔ́kɔ nzoɓ ká ɗaa fe na ku.
32 E ele olhava em redor para ver aquela que tinha feito isso.
33 Lɛɛ, leɗ má̰y na hḭɛ ɗaa ni ha̰ ni tɔ ɗɛk ɗɛk, ɓay ḭi lɛ, fe ká ɗaa ha̰ sùo-ɛ vaa na ka kɔ kɔ. Ka ví huku siri ká pol Zezu, a ɓaa sùo ɓay ká ɓil law-ɛ riw bele ha̰ ni.
33 Mas a mulher, atemorizada e trêmula, sabendo o que foi feito a ela, aproximou-se, e caiu no chão diante dele, e disse-lhe toda a verdade.
34 Báyḭi lɛ, Zezu yḭiŋra ɓáy ɓay ha̰ ni mii: «Vu-i má̰yke, law-a ká mù ɗaa ɓo tul-i na, ha̰ sùo-ɔ na vaa mù. Mu se ɓáy kere ɗɛkɛkɛ; suosɛrɛm ɓo na ti ɗáa mù mbǎa.»
34 E ele lhe disse: Filha, a tua fé te sarou; vai-te em paz, e sê curada desta tua aflição.
35 Zaɗka Zezu ɗo ɓáa ɓay kɔɓ rɔɓay na báyḭi lɛ, nzoɓ nzaapeɗ ha̰nɛri vi saa puo mbay Zayrus í ɓaa ha̰ Zayrus na mii: «Vu-ɔ na hu-hu. Wa̰a, ɓay ḭi nda̰w rɔɔ mù yɔklɔ mbay Zezu na ɓáy lɛ?»
35 Enquanto ele ainda falava, vieram alguns da casa do governante da sinagoga, a quem disseram: A tua filha está morta; porque ainda incomodas o Mestre?
36 Zezu laa ɓay ɓari ka i ɓaa na, roo lɛ, ka ɗaa law-ɛ ɓo ɗi ya; ka ɓaa ha̰ mbay tul hul mbṵ́ kḭ Ziɓri na mii: «Ha̰ hḭɛ ka ɗáa mù ya; mu ɗaa law-a ka ɓo tul-i!»
36 Mas Jesus, tão logo ouviu essas palavras, disse ao governante da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Zezu pɔŋ faa ha̰ nzoɓ mbḭw su ni ya. Roo lɛ, ɓa Piyɛr ɓáy Zak ɓáy yṵ-ɛ Za̰a huo-ri hɔy ze i su ni.
37 E ele não permitiu que nenhum homem o seguisse, senão Pedro, Tiago, e João, irmão de Tiago.
38 Zaɗka i tḭi puo mbay tul hul mbṵ́ kḭ Ziɓri na báyḭi lɛ, Zezu kɔ nzoɓri ká i kaw zaɗ huɗ ká í ɗo ɓɔ́ɗ sùo-ri í rɛke rɛw í nda saa nzaa ɓeleŋ ɓeleŋ.
38 E, tendo chegado à casa do governante da sinagoga, viu o alvoroço, e os que choravam e pranteavam muito.
39 Lɛɛ, ka rìi a se hula a ɓaa ha ri mii: «Ɓay ḭi nda̰w rɔɔ ì ɗara sùo-rì, í rɛ-rɛw mini key lɛ? Leɗ má̰y tikɗi na hu ya, roo lɛ, ka na-nam.»
39 E ele entrando, disse-lhes: Por que fazeis alvoroço e chorais? A menina não está morta, mas dorme.
40 Báyḭi lɛ, ɓari na i siɛ ni siɛ hɔy. Lɛɛ, Zezu ha ri tḭi kɛlɛ riw bele, a ha̰ bǎa leɗ ɓáy máa leɗ, rɔɔ ɓáy leɗ nduoɓal-ɛri ká say na rìi ziŋ ni í se zaɗ ká leɗ má̰y tikɗi na naa ɗi.
40 E riam-se dele. Ele, porém, tendo feito sair a todos, tomou consigo o pai e a mãe da menina, e os que com ele estavam, e entrou onde a menina estava deitada.
41 Báyḭi lɛ, Zezu mgba nduo-ɛ a ɓaa ha̰ ni mii: «Talita Kum.» Ɓay nzaa ɓay naari lɛ, ɓaa mii: «Má̰y tikɗi, mì ɓaa ha̰ mu, úru siya.»
41 E ele tomando a menina pela mão, disse-lhe: Talita cumi; que, traduzido, é: Menina, a ti te digo, levanta-te.
42 Ká zaɗɛ ku hɔy lɛ, leɗ má̰y tikɗi ká ɗo ɓáy mbiimbam duɔ falɛ siɗi na uru siya a tii sa̰w se-seɗ. Zaɗka i kɔ feke na, zaɗ ɓay zee ri sɛl ha ri kaw yer.
42 E imediatamente a menina se levantou, e andava, pois ela tinha doze anos. E eles assombraram-se com grande espanto.
43 Lɛɛ, Zezu ɓaa ɓay ŋgɔ-ŋgɔŋ mii: «Ì ha̰ ɓay key na ka tḭi ká nzaa-rì ha̰ nzoɓ mbḭw ka laa ya.» Falɛ ku rɔɔ a ɓaa ha ri mii: «Ì ha̰ ni fe sṵm ha̰ ni sṵ!»
43 E ele ordenou-lhes expressamente que nenhum homem soubesse; e mandou que lhe dessem alguma coisa para ela comer.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.