Lucas 2
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs NVT
1 Ká ɓil sewke ku na, Mbay Sezar Ogus ká Rɔm mbi nzi-ɛ ha̰ nzoɓri riw bele ká ɓil puo ɓeri ɓoɗ ɓoɗ ɓay haŋa ri ɗaa riŋ-ri ɗo ɓil mbeɗe kḭiŋa nzoɓri.
1 Naqueles dias, o imperador Augusto decretou um recenseamento em todo o império romano.
2 Ɗáa riŋ nzoɓri ɗo ɓil mbeɗeke ku na ɓa titireke rɔɓay ká Kirinis ɓáke nzoɓ réke tul nzoɓri ká tusiri Siri.
2 (Esse foi o primeiro recenseamento realizado quando Quirino era governador da Síria.)
3 Ɓe ze nzoɓri riw bele i séke puu puo ɓari ɓari ɓay ɗáa riŋ-ri ɗo ɓil mbeɗe kḭiŋa nzoɓri na.
3 Todos voltaram à cidade de origem para se registrar.
4 Zezeɓ hɔy kara uru saa puo ká Nazarɛɗ ká kuɗu zaɗ ká Galele ɓay séke ɓa kuɗu zaɗ ká Zude. Ka se puo ká riŋ-ɛ ɓa Betelehɛm, ɓa puo ká i mboŋ Mbay *Daviɗ ká ɗi, ɓay ḭi lɛ, ka ɓa *vu bulu Daviɗ.
4 Por ser descendente do rei Davi, José viajou da cidade de Nazaré da Galileia para Belém, na Judeia, terra natal de Davi,
5 Ka se ɓáy Mari ká ɓa má̰y mbana ɓe ká ɗo ɓil na ɓay vǎa ɗáa riŋ-ri nda̰w.
5 levando consigo Maria, sua noiva, que estava grávida.
6 Zaɗka i kaw Betelehɛm kɔɓ rɔɓay na, nam mboŋa ɓe na maa
6 E, estando eles ali, chegou a hora de nascer o bebê.
7 ha̰ ni mboŋ leɗ pol ɓe ɓa leɗ wa̰ra nzoɓ. Ka kaa ni ɓáy gari a ɗaa ni ɓo ɓil gbokro fe sṵm ndayri ká zaɗɛ na ku, ɓay ḭi lɛ, hul nam varuri na, zaɗ nam ti ɗi ya.
7 Ela deu à luz seu primeiro filho, um menino. Envolveu-o em faixas de pano e deitou-o numa manjedoura, porque não havia lugar para eles na hospedaria.
8 Ɗi ya ɓáy Betelehɛm na, nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri naa wáa í kɔrɔ baɗu ɓari ɓa suŋ ká ɗi.
8 Naquela noite, havia alguns pastores nos campos próximos, vigiando rebanhos de ovelhas.
9 Lɛɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛmbay ká nulue tḭi tul-ri mbuɗa ha̰ zaɗ hie ri gbɛrɛrɛ, a kiri ri gbuk ɗo sikɗa. Báyḭi lɛ, hḭɛ ɗaa ri ŋgḭi ɓamba tasiri ha ri tɔ kpak kpak.
9 De repente, um anjo do Senhor apareceu entre eles, e o brilho da glória do Senhor os cercou. Ficaram aterrorizados,
10 Lɛɛ, leɗ nzaapeɗ ká nulue na ɓaa ha ri mii: «Ì hḭɛ ya, ɓay ḭi lɛ, mì vi ɓáy bawda ɓay suoriya ká ɓa Ɓay Kere fie ha rì. Ɓayke ku na, a ɗoko ɓay tul nzoɓri riw bele.
10 mas o anjo lhes disse: “Não tenham medo! Trago boas notícias, que darão grande alegria a todo o povo.
11 Ɓil suŋ ká vuri key na, i mboŋ Nzoɓ Ya̰aŋa Nzoɓri ká ɓil puo *Daviɗ ha rì. Ɓe na ka ɓa Ŋgɛrɛmbay a ɓa *Krisi, nzoɓ ká Ŋgɛrɛwṵru waa ɓay píe ni ví ya̰a nzoɓri na.
11 Hoje em Belém, a cidade de Davi, nasceu o Salvador, que é Cristo, o Senhor!
12 Fe ká ɓay haŋa rì kɔ́ke ɓa sùo ɓay na ze ɗo key: leɗ tupɛŋke ku na, i kaa ni ɓáy gari, í ɗaa ni ɓo ɓil gbokro fe sṵm ndayri. Ɓe ze ɓa zaɗ ká ì zíŋ ni ká ɗi.»
12 Vocês o reconhecerão por este sinal: encontrarão o bebê enrolado em faixas de pano, deitado numa manjedoura”.
13 Zaɗɛ ku hɔy ruɔ leɗ nzaapeɗri ká nulue tḭi gikiki, í zuɔ tul leɗ nzaapeɗ taa mbḭwke na, i pisi Ŋgɛrɛwṵru í ɓaa mii:
13 De repente, juntou-se ao anjo uma grande multidão do exército celestial, louvando a Deus e dizendo:
14 «Riŋ ɗika ɓa taa Ŋgɛrɛwṵru ká kaw nulue siya!
14 “Glória a Deus nos mais altos céus, e paz na terra àqueles de que Deus se agrada!”.
15 Zaɗka leɗ nzaapeɗri ká nulue pɔŋ nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri kaw zaɗɛ, í yḭ̀i ɓáy tul ɓal-ri nzɛk ɓa nulue na báyḭi lɛ, nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri na, i ɓaa ɓay ká sakra kḭ mii: «Munu zu lɛ, náa séri kpṵru ɓa Betelehɛm, ɓo náa vǎa kɔ́ri fe ká kal ká ɗi, fe ká Ŋgɛrɛmbay ha̰ náa láari ɓayke na.»
15 Quando os anjos voltaram para o céu, os pastores disseram uns aos outros: “Vamos a Belém para ver esse acontecimento que o Senhor nos anunciou”.
16 Báyḭi lɛ, i takra í zɔl fal kḭ ɓa váake, lɛ, i vǎa ziŋ Mari nda̰w, Zezeɓ nda̰w, a í ziŋ leɗ tupɛŋ ká naa ɓil gbokro fe sṵm ndayri na nda̰w pi.
16 Indo depressa ao povoado, encontraram Maria e José, e lá estava o bebê, deitado na manjedoura.
17 Zaɗka i kɔ leɗ tupɛŋ na báyḭi lɛ, i ɓaa ɓay feri ká leɗ nzaapeɗ ká nulue ɓaa se tul leɗ key na ha̰ nzoɓri laa.
17 Depois de o verem, os pastores contaram a todos o que o anjo tinha dito a respeito da criança,
18 Ɓari riw bele ká i laa ɓay ká nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri ɓaa na, tuku ri ha ri kaw yer ɓay tul ɓayri na ku.
18 e todos que ouviam a história dos pastores ficavam admirados.
19 Ɓe Mari laa lɛ, kɔrɔ ɓay feri na ku ɗo ɓil law-ɛ kɔɓ, a ker ɓay ká ɗi ŋgḭi ɓamba.
19 Maria, porém, guardava todas essas coisas no coração e refletia sobre elas.
20 Zaɗka nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri ɗo yḭ́i ɓa zaɗ káw ɓari na báyḭi lɛ, i ɗaa riŋ ɗika ɓo tul Ŋgɛrɛwṵru, í pisi ni ɓay tul feri riw bele ká i laa ɓayke a í kɔ ɓáy nun-ri na ɗo maa ɓáy zaɗɛ munu ká leɗ nzaapeɗ ká nulue ɓaa ɓayke pola ha ri laa na.
20 Os pastores voltaram, glorificando e louvando a Deus por tudo que tinham visto e ouvido. Tudo aconteceu como o anjo lhes havia anunciado.
21 Zaɗka nam tɔnɔ siɗi maa báyḭi lɛ, i kuŋ ŋgori leɗ tupɛŋ na nda̰w rɔɔ, í tuu riŋ-ɛ ɓa Zezu. Ɓa riŋ ká leɗ nzaapeɗ ká nulue tuu pola ɗɔɗ nda̰w rɔɔ, mi-ɛ ɗo ɓil ɓe ɓáy.
21 Oito dias depois, quando o bebê foi circuncidado, chamaram-no Jesus, o nome que o anjo lhe tinha dado antes mesmo de ele ser concebido.
22 Zaɗka nam maa ɓay haŋa máa leɗ na ka tḭi kɛlɛ na báyḭi lɛ, Zezeɓ ɓáy Mari i mbi faa ɓay séke ŋgɛrɛpuo Zuruzalɛm ɓay ɗáa *fe poy se tul-e ɓay tul mboŋa ɓe munu ká *bol kusol *Moyze ɓaa. I mbi leɗ tupɛŋ na í séke ɓay kíɛ ni ha̰ Ŋgɛrɛmbay
22 Então chegou o tempo da oferta de purificação, como era a exigência da lei de Moisés. Seus pais o levaram a Jerusalém para apresentá-lo ao Senhor,
23 faa mbḭw munu ká i ɗaa ɓayke ɗo ɓil *mbeɗe bol kusol Ŋgɛrɛmbay mii: «Leɗ polri riw bele ká i ɓa leɗ wa̰rari na, i ɗáa ri zuɔ ɓoɗ ɓa taa Ŋgɛrɛmbay,»
23 pois a lei do Senhor dizia: “Se o primeiro filho for menino, será consagrado ao Senhor”.
24 ɓay púo fe ha̰ Ŋgɛrɛmbay munu ká i ɓaa ɓayke ɗo ɓil mbeɗe bol kusol Ŋgɛrɛmbay mii: «I mgbaka bɛɗɛ pieri ɓa siɗi, mase i fá̰a vu ka̰y bɛɗɛri ɓa siɗi nda̰w rɔɔ, ɓay haŋa Ŋgɛrɛwṵru ɓáy.»
24 Assim, ofereceram o sacrifício exigido pela lei do Senhor: “duas rolinhas ou dois pombinhos”.
25 Báyḭi lɛ, nzoɓ mbḭw munu kaw Zuruzalɛm, riŋ-ɛ ɓa Simeo̰n. Nzoɓke ku na ɓa nzoɓ fe ɗáa ɓáy zaɗɛ, a hḭɛ Ŋgɛrɛwṵru. Ka giyaŋ nzoɓ ká Ŋgɛrɛwṵru waa ɓay píe ni ví huo law leɗ Izarayɛlri. Ɓe na, Tem Law Pie saɗ ziŋ ni
25 Naquela época, vivia em Jerusalém um homem chamado Simeão. Ele era justo e devoto, e esperava ansiosamente pela restauração de Israel. O Espírito Santo estava sobre ele
26 a ɓaa ha̰ ni pola hɔy mii: «Mù ti huka ya kpṵru ɓay kɔ́kɔ *Krisi, nzoɓ ká Ŋgɛrɛwṵru waa ɓay píe ni ví ya̰a nzoɓri na ɓáy nun-a nda̰w rɔ.»
26 e lhe havia revelado que ele não morreria enquanto não visse o Cristo enviado pelo Senhor.
27 Lɛɛ, Tem Law Pie suru ni ha̰ ni se ɓil *hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru. Zaɗka Zezeɓ ɓáy Mari i mbi Zezu í séke ni ɓil hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru ɓay ɗáa fe ká bol kusol ɓaa na báyḭi lɛ,
27 Nesse dia, o Espírito o conduziu ao templo. Assim, quando Maria e José chegaram para apresentar o menino Jesus ao Senhor, como a lei exigia,
28 Simeo̰n na ya̰a ni a mbuɔ ni ɗo nduo-ɛ a písike Ŋgɛrɛwṵru mii:
28 Simeão tomou a criança nos braços e louvou a Deus, dizendo:
29 «Mbay, fe ká mù waa na mù ɗaa ro.
29 “Soberano Deus, agora podes levar em paz o teu servo, como prometeste.
30 ɓay ḭi lɛ, mì kɔ Nzoɓ Ya̰aŋa Nzoɓri
30 Vi a tua salvação,
31 Nzoɓ Ya̰aŋa Nzoɓri key na,
31 que preparaste para todos os povos.
32 Ɓe na, a ɓá zaɗ taŋa
32 Ele é uma luz de revelação às nações e é a glória do teu povo, Israel!”.
33 Ɓay ká Simeo̰n ɓaa se tul leɗ na ha̰ zaɗ ɓay zee bǎa leɗ ɓáy máa leɗ na sɛl.
33 Os pais de Jesus ficaram admirados com o que se dizia a respeito dele.
34 Báyḭi lɛ, Simeo̰n sa̰m fe zuɔ tul-ri, rɔɔ a ɓaa ha̰ mi-ɛ Mari na mii: «Ŋgɛrɛwṵru naa leɗ ni key na ha̰ ni ɗo ɓa fe leɗi nzoɓri ká i tuŋ ɓay ɓe ŋgereŋ, a ɓa fe úru siya nzoɓri ŋgḭi ɓamba ká *Izarayɛl ká i ya̰a ɓay ɓe. Ɓe na a yḭ́i a ɓa fe kíɛ law hiiya Ŋgɛrɛwṵru, roo lɛ, nzoɓri túŋ ni ŋgereŋ.
34 Então Simeão os abençoou e disse a Maria, a mãe do bebê: “Este menino está destinado a provocar a queda de muitos em Israel, mas também a ascensão de tantos outros. Foi enviado como sinal de Deus, mas muitos resistirão a ele.
35 Ɓe munu nda̰w rɔɔ, a vbíɗake kér ɓay nzoɓri ŋgḭi ɓamba ká ɗo zaɗ muni na ɓa zaɗ táŋke. A ɓo ká mù ɓa mi-ɛ na, kɔ́kɔ sɛkɛ fe ɓo a ɗoko munu ɓa mii ká i mbi í vbieke wa̰ra law-a.»
35 Como resultado, serão revelados os pensamentos mais profundos de muitos corações, e você sentirá como se uma espada lhe atravessasse a alma”.
36 Lɛɛ, nzoɓ ya̰aŋa ɓay saa nzaa Ŋgɛrɛwṵru mbḭw munu ɓa má̰y nzoɓ ɗo ɗi, riŋ-ɛ ɓa Anna. Ka ɓa vu Fanuyɛl, a ɓa sa̰w ka̰ni Azɛr. Ka ɓa má̰y ká mbiimbam ɓe ŋgḭi ɓamba ro. Ɓáy má̰y tikɗi ɓe hɔy na, ka ya̰a wa̰ra, a ɗaa mbiimbam tɔnɔ say ziŋ ni.
36 A profetisa Ana, filha de Fanuel, da tribo de Aser, também estava no templo. Era muito idosa e havia perdido o marido depois de sete anos de casados
37 Falɛ ku rɔɔ wa̰ra na hu, a pɔŋ ni kaw ɓa má̰y síe. Ka kaw ɓa má̰y síe kḭ kpṵru a ŋgɔ́ŋke, a ɗaa mbiimbam síŋ tɔnɔ siɗi pa̰rɛ niŋ. Ka se-seɗ ɗi ya ɓáy hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru ɓaŋguɔ, a mbi ɓal-ɛ tɔ zaɗ kḭ ya. Ka ɗaa peɗ ha̰ Ŋgɛrɛwṵru suŋ ɓáy ɓisie, a saŋ sùo-ɛ a ɗáake nzaa ɓay kereri.
37 e vivido como viúva até os 84 anos. Nunca deixava o templo, adorando a Deus dia e noite, em jejum e oração.
38 Lɛɛ, ɓe na kara, ka ví ziŋ ri ká sa̰w síeke na ku nda̰w, a tii sa̰w písi Ŋgɛrɛwṵru. Ka ɓaa ɓay ká se tul leɗ piyɛŋ na ha̰ nzoɓri riw bele ká i giyaŋ mii, Ŋgɛrɛwṵru a ya̰aŋa nzoɓri ká Zuruzalɛm na.
38 Chegou ali naquele momento e começou a louvar a Deus. Falava a respeito da criança a todos que esperavam a redenção de Jerusalém.
39 Zaɗka Mari ɓáy Zezeɓ ɗaa fekeri na ɓáy zaɗɛ riw bele faa mbḭw munu ká bol kusol Ŋgɛrɛmbay ɓaa na báyḭi lɛ, i yḭ̀i í se kuɗu zaɗ ká Galele, puo ɓari ká Nazarɛɗ.
39 Após cumprirem todas as exigências da lei do Senhor, os pais de Jesus voltaram para casa em Nazaré, na Galileia.
40 Leɗ na ŋgɔŋ ɓa pola pola a nzɛ kpay kpay ɓáy kér ɓay. Nun nzɛm mbaa law-ɛ, lɛ, Ŋgɛrɛwṵru ɗaa law kere ziŋ ni.
40 Ali o menino foi crescendo, saudável e forte. Era cheio de sabedoria, e o favor de Deus estava sobre ele.
41 Nzoɓ mbóŋ Zezuri na, i se Zuruzalɛm ɓáy mbiimbam mbḭw mbḭw riw bele ɓay ɗáa suoriya tḭ́i saa ɓil koy.
41 Todos os anos, os pais de Jesus iam a Jerusalém para a festa da Páscoa.
42 Zaɗka Zezu na ɗaa mbiimbam duɔ falɛ siɗi na báyḭi lɛ, i sùu ni se Zuruzalɛm zaɗ suoriya munu ká ɓa fe sa̰w puo ɓari ká i ɗaa ɓaŋguɔ na.
42 Quando Jesus completou doze anos, foram à festa, como de costume.
43 Zaɗka nam suoriya na ɔ báyḭi lɛ, i yḭ̀i faa puɔ, lɛ, vu ɓari Zezu na kaw Zuruzalɛm kɔɓ. Lɛɛ, nzoɓ mbóŋ niri na i kɔ ya.
43 Terminada a celebração, partiram de volta para Nazaré, mas Jesus ficou para trás, em Jerusalém, sem que seus pais notassem sua falta.
44 Ɓari na i ker í ɓaa mii, ka se ziŋ nzoɓri ká i ɓa bǎw seɗ varu ɓari. Lɛɛ, i se-seɗ nam mbḭw, a falɛ lɛ, i tii sa̰w nzáara ni ká sakra nzoɓ ini ɓariri nda̰w, nzoɓ buɔ ɓari nda̰w pi.
44 Pensaram que ele estivesse entre os demais viajantes, mas depois de caminharem um dia inteiro começaram a procurá-lo entre os parentes e amigos.
45 Zaɗka i nzaara ni kpṵy, í ziŋ ni ya na báyḭi lɛ, i yḭ̀i í se Zuruzalɛm na rɔɓay ɓay nzáara ni ká ɗi.
45 Como não o encontravam, voltaram a Jerusalém para procurá-lo.
46 Ndeke ɗi nam sayke na báyḭi lɛ, i ziŋ ni ká ɓil *hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru. Ka kaw sakra nzoɓ fére nzoɓri fe, a te suk-e kie a láake ɓay ɓari. Lɛɛ, ka yḭ̀i a vbi ri ɓay ká tul ɓay ɓari na.
46 Por fim, depois de três dias, acharam Jesus no templo, sentado entre os mestres da lei, ouvindo-os e fazendo perguntas.
47 Ɓari riw bele ká i laa ɓay ɓe na, tuku ri ha ri kaw yer ɓay tul ɓay nun nzɛm ɓe ká tḭi saa nzi-ɛ nda̰w, ɓáy ɓay káʼa yḭiŋra ɓáy kere ɗo ɗi ha ri nda̰w pi.
47 Todos que o ouviam se admiravam de seu entendimento e de suas respostas.
48 Zaɗka mi-ɛ ɓáy bi-ɛ i mbi nun-ri í kɔ ni na báyḭi lɛ, zaɗ ɓay zee ri sɛl. Lɛɛ, mi-ɛ ɓaa ha̰ ni mii: «Vu-i, ɓay ḭi nda̰w rɔɔ, mù ɗaa fe mini key ziŋ ɓuru lɛ? Mu kɔ, ɓúru bǎa-ka ɓuru nzaara mù ɓáy rɛw yeŋ yeŋ.»
48 Quando o viram, seus pais ficaram perplexos. Sua mãe lhe disse: “Filho, por que você fez isso conosco? Seu pai e eu estávamos aflitos, procurando você por toda parte”.
49 Lɛɛ, Zezu yḭiŋra ɓáy ɓay ha ri mii: «Ɓay ḭi rɔɔ, ì nzaara mì lɛ? Peɗ ká Bǎa pɔŋ zuɔ nduo-i na ndaɗ ɓay haŋa mì mgba sa̰wke. Wa̰a, ì kɔ ya hɔy lɛ woo!»
49 “Mas por que me procuravam?”, perguntou ele. “Não sabiam que eu devia estar na casa de meu Pai?”
50 Lɛɛ, ɓay ɓe káʼa ɓaa ha ri na, vuo law-ri ya.
50 Não entenderam, porém, o que ele quis dizer.
51 Báyḭi lɛ, ka yḭ̀i ziŋ ri a se Nazarɛɗ a ɗaa vu mbom ɓo tul-ri. Lɛɛ, mi-ɛ na kɔrɔ fekeri na ku riw bele ɗo ɓil law-ɛ.
51 Então voltou com os pais para Nazaré, e lhes era obediente. Sua mãe guardava todas essas coisas no coração.
52 Zezu na ŋgɔŋ ɓa pola pola, num nzɛm ɓe kara se ɓa pola pola nda̰w, a vi ɓa nzoɓ law kere ká nun Ŋgɛrɛwṵru nda̰w, nun nzoɓri nda̰w pi.
52 Jesus crescia em sabedoria, em estatura e no favor de Deus e das pessoas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.