Lucas 2
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs NTLH
1 Ká ɓil sewke ku na, Mbay Sezar Ogus ká Rɔm mbi nzi-ɛ ha̰ nzoɓri riw bele ká ɓil puo ɓeri ɓoɗ ɓoɗ ɓay haŋa ri ɗaa riŋ-ri ɗo ɓil mbeɗe kḭiŋa nzoɓri.
1 Naquele tempo o imperador Augusto mandou uma ordem para todos os povos do Império. Todas as pessoas deviam se registrar a fim de ser feita uma contagem da população.
2 Ɗáa riŋ nzoɓri ɗo ɓil mbeɗeke ku na ɓa titireke rɔɓay ká Kirinis ɓáke nzoɓ réke tul nzoɓri ká tusiri Siri.
2 Quando foi feito esse primeiro recenseamento, Cirênio era governador da Síria.
3 Ɓe ze nzoɓri riw bele i séke puu puo ɓari ɓari ɓay ɗáa riŋ-ri ɗo ɓil mbeɗe kḭiŋa nzoɓri na.
3 Então todos foram se registrar, cada um na sua própria cidade.
4 Zezeɓ hɔy kara uru saa puo ká Nazarɛɗ ká kuɗu zaɗ ká Galele ɓay séke ɓa kuɗu zaɗ ká Zude. Ka se puo ká riŋ-ɛ ɓa Betelehɛm, ɓa puo ká i mboŋ Mbay *Daviɗ ká ɗi, ɓay ḭi lɛ, ka ɓa *vu bulu Daviɗ.
4 Por isso José foi de Nazaré, na Galileia, para a região da Judeia, a uma cidade chamada Belém, onde tinha nascido o rei Davi. José foi registrar-se lá porque era descendente de Davi.
5 Ka se ɓáy Mari ká ɓa má̰y mbana ɓe ká ɗo ɓil na ɓay vǎa ɗáa riŋ-ri nda̰w.
5 Levou consigo Maria, com quem tinha casamento contratado . Ela estava grávida,
6 Zaɗka i kaw Betelehɛm kɔɓ rɔɓay na, nam mboŋa ɓe na maa
6 e aconteceu que, enquanto se achavam em Belém, chegou o tempo de a criança nascer.
7 ha̰ ni mboŋ leɗ pol ɓe ɓa leɗ wa̰ra nzoɓ. Ka kaa ni ɓáy gari a ɗaa ni ɓo ɓil gbokro fe sṵm ndayri ká zaɗɛ na ku, ɓay ḭi lɛ, hul nam varuri na, zaɗ nam ti ɗi ya.
7 Então Maria deu à luz o seu primeiro filho. Enrolou o menino em panos e o deitou numa manjedoura , pois não havia lugar para eles na pensão.
8 Ɗi ya ɓáy Betelehɛm na, nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri naa wáa í kɔrɔ baɗu ɓari ɓa suŋ ká ɗi.
8 Naquela região havia pastores que estavam passando a noite nos campos, tomando conta dos rebanhos de ovelhas.
9 Lɛɛ, leɗ nzaapeɗ Ŋgɛrɛmbay ká nulue tḭi tul-ri mbuɗa ha̰ zaɗ hie ri gbɛrɛrɛ, a kiri ri gbuk ɗo sikɗa. Báyḭi lɛ, hḭɛ ɗaa ri ŋgḭi ɓamba tasiri ha ri tɔ kpak kpak.
9 Então um anjo do Senhor apareceu, e a luz gloriosa do Senhor brilhou por cima dos pastores. Eles ficaram com muito medo,
10 Lɛɛ, leɗ nzaapeɗ ká nulue na ɓaa ha ri mii: «Ì hḭɛ ya, ɓay ḭi lɛ, mì vi ɓáy bawda ɓay suoriya ká ɓa Ɓay Kere fie ha rì. Ɓayke ku na, a ɗoko ɓay tul nzoɓri riw bele.
10 mas o anjo disse: — Não tenham medo! Estou aqui a fim de trazer uma boa notícia para vocês, e ela será motivo de grande alegria também para todo o povo!
11 Ɓil suŋ ká vuri key na, i mboŋ Nzoɓ Ya̰aŋa Nzoɓri ká ɓil puo *Daviɗ ha rì. Ɓe na ka ɓa Ŋgɛrɛmbay a ɓa *Krisi, nzoɓ ká Ŋgɛrɛwṵru waa ɓay píe ni ví ya̰a nzoɓri na.
11 Hoje mesmo, na cidade de Davi , nasceu o Salvador de vocês — o Messias , o Senhor!
12 Fe ká ɓay haŋa rì kɔ́ke ɓa sùo ɓay na ze ɗo key: leɗ tupɛŋke ku na, i kaa ni ɓáy gari, í ɗaa ni ɓo ɓil gbokro fe sṵm ndayri. Ɓe ze ɓa zaɗ ká ì zíŋ ni ká ɗi.»
12 Esta será a prova: vocês encontrarão uma criancinha enrolada em panos e deitada numa manjedoura .
13 Zaɗɛ ku hɔy ruɔ leɗ nzaapeɗri ká nulue tḭi gikiki, í zuɔ tul leɗ nzaapeɗ taa mbḭwke na, i pisi Ŋgɛrɛwṵru í ɓaa mii:
13 No mesmo instante apareceu junto com o anjo uma multidão de outros anjos, como se fosse um exército celestial. Eles cantavam hinos de louvor a Deus, dizendo:
14 «Riŋ ɗika ɓa taa Ŋgɛrɛwṵru ká kaw nulue siya!
14 — Glória a Deus nas maiores alturas do céu! E paz na terra para as pessoas a quem ele quer bem!
15 Zaɗka leɗ nzaapeɗri ká nulue pɔŋ nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri kaw zaɗɛ, í yḭ̀i ɓáy tul ɓal-ri nzɛk ɓa nulue na báyḭi lɛ, nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri na, i ɓaa ɓay ká sakra kḭ mii: «Munu zu lɛ, náa séri kpṵru ɓa Betelehɛm, ɓo náa vǎa kɔ́ri fe ká kal ká ɗi, fe ká Ŋgɛrɛmbay ha̰ náa láari ɓayke na.»
15 Quando os anjos voltaram para o céu, os pastores disseram uns aos outros: — Vamos até Belém para ver o que aconteceu; vamos ver aquilo que o Senhor nos contou.
16 Báyḭi lɛ, i takra í zɔl fal kḭ ɓa váake, lɛ, i vǎa ziŋ Mari nda̰w, Zezeɓ nda̰w, a í ziŋ leɗ tupɛŋ ká naa ɓil gbokro fe sṵm ndayri na nda̰w pi.
16 Eles foram depressa, e encontraram Maria e José, e viram o menino deitado na manjedoura.
17 Zaɗka i kɔ leɗ tupɛŋ na báyḭi lɛ, i ɓaa ɓay feri ká leɗ nzaapeɗ ká nulue ɓaa se tul leɗ key na ha̰ nzoɓri laa.
17 Então contaram o que os anjos tinham dito a respeito dele.
18 Ɓari riw bele ká i laa ɓay ká nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri ɓaa na, tuku ri ha ri kaw yer ɓay tul ɓayri na ku.
18 Todos os que ouviram o que os pastores disseram ficaram muito admirados.
19 Ɓe Mari laa lɛ, kɔrɔ ɓay feri na ku ɗo ɓil law-ɛ kɔɓ, a ker ɓay ká ɗi ŋgḭi ɓamba.
19 Maria guardava todas essas coisas no seu coração e pensava muito nelas.
20 Zaɗka nzoɓ kɔ́rɔ baɗuri ɗo yḭ́i ɓa zaɗ káw ɓari na báyḭi lɛ, i ɗaa riŋ ɗika ɓo tul Ŋgɛrɛwṵru, í pisi ni ɓay tul feri riw bele ká i laa ɓayke a í kɔ ɓáy nun-ri na ɗo maa ɓáy zaɗɛ munu ká leɗ nzaapeɗ ká nulue ɓaa ɓayke pola ha ri laa na.
20 Então os pastores voltaram para os campos, cantando hinos de louvor a Deus pelo que tinham ouvido e visto. E tudo tinha acontecido como o anjo havia falado.
21 Zaɗka nam tɔnɔ siɗi maa báyḭi lɛ, i kuŋ ŋgori leɗ tupɛŋ na nda̰w rɔɔ, í tuu riŋ-ɛ ɓa Zezu. Ɓa riŋ ká leɗ nzaapeɗ ká nulue tuu pola ɗɔɗ nda̰w rɔɔ, mi-ɛ ɗo ɓil ɓe ɓáy.
21 Uma semana depois, quando chegou o dia de circuncidar o menino, puseram nele o nome de Jesus. Pois o anjo tinha dado esse nome ao menino antes de ele nascer.
22 Zaɗka nam maa ɓay haŋa máa leɗ na ka tḭi kɛlɛ na báyḭi lɛ, Zezeɓ ɓáy Mari i mbi faa ɓay séke ŋgɛrɛpuo Zuruzalɛm ɓay ɗáa *fe poy se tul-e ɓay tul mboŋa ɓe munu ká *bol kusol *Moyze ɓaa. I mbi leɗ tupɛŋ na í séke ɓay kíɛ ni ha̰ Ŋgɛrɛmbay
22 Chegou o dia de Maria e José cumprirem a cerimônia da purificação , conforme manda a Lei de Moisés. Então eles levaram a criança para Jerusalém a fim de apresentá-la ao Senhor.
23 faa mbḭw munu ká i ɗaa ɓayke ɗo ɓil *mbeɗe bol kusol Ŋgɛrɛmbay mii: «Leɗ polri riw bele ká i ɓa leɗ wa̰rari na, i ɗáa ri zuɔ ɓoɗ ɓa taa Ŋgɛrɛmbay,»
23 Pois está escrito na Lei do Senhor: “Todo primeiro filho será separado e dedicado ao Senhor.”
24 ɓay púo fe ha̰ Ŋgɛrɛmbay munu ká i ɓaa ɓayke ɗo ɓil mbeɗe bol kusol Ŋgɛrɛmbay mii: «I mgbaka bɛɗɛ pieri ɓa siɗi, mase i fá̰a vu ka̰y bɛɗɛri ɓa siɗi nda̰w rɔɔ, ɓay haŋa Ŋgɛrɛwṵru ɓáy.»
24 Eles foram lá também para oferecer em sacrifício duas rolinhas ou dois pombinhos, como a Lei do Senhor manda.
25 Báyḭi lɛ, nzoɓ mbḭw munu kaw Zuruzalɛm, riŋ-ɛ ɓa Simeo̰n. Nzoɓke ku na ɓa nzoɓ fe ɗáa ɓáy zaɗɛ, a hḭɛ Ŋgɛrɛwṵru. Ka giyaŋ nzoɓ ká Ŋgɛrɛwṵru waa ɓay píe ni ví huo law leɗ Izarayɛlri. Ɓe na, Tem Law Pie saɗ ziŋ ni
25 Em Jerusalém morava um homem chamado Simeão. Ele era bom e piedoso e esperava a salvação do povo de Israel. O Espírito Santo estava com ele,
26 a ɓaa ha̰ ni pola hɔy mii: «Mù ti huka ya kpṵru ɓay kɔ́kɔ *Krisi, nzoɓ ká Ŋgɛrɛwṵru waa ɓay píe ni ví ya̰a nzoɓri na ɓáy nun-a nda̰w rɔ.»
26 e o próprio Espírito lhe tinha prometido que, antes de morrer, ele iria ver o Messias enviado pelo Senhor.
27 Lɛɛ, Tem Law Pie suru ni ha̰ ni se ɓil *hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru. Zaɗka Zezeɓ ɓáy Mari i mbi Zezu í séke ni ɓil hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru ɓay ɗáa fe ká bol kusol ɓaa na báyḭi lɛ,
27 Guiado pelo Espírito, Simeão foi ao Templo. Quando os pais levaram o menino Jesus ao Templo para fazer o que a Lei manda,
28 Simeo̰n na ya̰a ni a mbuɔ ni ɗo nduo-ɛ a písike Ŋgɛrɛwṵru mii:
28 Simeão pegou o menino no colo e louvou a Deus. Ele disse:
29 «Mbay, fe ká mù waa na mù ɗaa ro.
29 — Agora, Senhor, cumpriste a promessa que fizeste e já podes deixar este teu partir em paz.
30 ɓay ḭi lɛ, mì kɔ Nzoɓ Ya̰aŋa Nzoɓri
30 Pois eu já vi com os meus próprios olhos a tua salvação,
31 Nzoɓ Ya̰aŋa Nzoɓri key na,
31 que preparaste na presença de todos os povos:
32 Ɓe na, a ɓá zaɗ taŋa
32 uma luz para mostrar o teu caminho a todos os que não são judeus e para dar
33 Ɓay ká Simeo̰n ɓaa se tul leɗ na ha̰ zaɗ ɓay zee bǎa leɗ ɓáy máa leɗ na sɛl.
33 O pai e a mãe do menino ficaram admirados com o que Simeão disse a respeito dele.
34 Báyḭi lɛ, Simeo̰n sa̰m fe zuɔ tul-ri, rɔɔ a ɓaa ha̰ mi-ɛ Mari na mii: «Ŋgɛrɛwṵru naa leɗ ni key na ha̰ ni ɗo ɓa fe leɗi nzoɓri ká i tuŋ ɓay ɓe ŋgereŋ, a ɓa fe úru siya nzoɓri ŋgḭi ɓamba ká *Izarayɛl ká i ya̰a ɓay ɓe. Ɓe na a yḭ́i a ɓa fe kíɛ law hiiya Ŋgɛrɛwṵru, roo lɛ, nzoɓri túŋ ni ŋgereŋ.
34 Simeão os abençoou e disse a Maria, a mãe de Jesus: — Este menino foi escolhido por Deus tanto para a destruição como para a salvação de muita gente em Israel. Ele vai ser um sinal de Deus; muitas pessoas falarão contra ele,
35 Ɓe munu nda̰w rɔɔ, a vbíɗake kér ɓay nzoɓri ŋgḭi ɓamba ká ɗo zaɗ muni na ɓa zaɗ táŋke. A ɓo ká mù ɓa mi-ɛ na, kɔ́kɔ sɛkɛ fe ɓo a ɗoko munu ɓa mii ká i mbi í vbieke wa̰ra law-a.»
35 e assim os pensamentos secretos delas serão conhecidos. E a tristeza, como uma espada afiada, cortará o seu coração, Maria.
36 Lɛɛ, nzoɓ ya̰aŋa ɓay saa nzaa Ŋgɛrɛwṵru mbḭw munu ɓa má̰y nzoɓ ɗo ɗi, riŋ-ɛ ɓa Anna. Ka ɓa vu Fanuyɛl, a ɓa sa̰w ka̰ni Azɛr. Ka ɓa má̰y ká mbiimbam ɓe ŋgḭi ɓamba ro. Ɓáy má̰y tikɗi ɓe hɔy na, ka ya̰a wa̰ra, a ɗaa mbiimbam tɔnɔ say ziŋ ni.
36 Havia ali também uma profetisa chamada Ana, que era viúva e muito idosa. Ela era filha de Fanuel, da tribo de Aser. Sete anos depois que ela havia casado, o seu marido morreu.
37 Falɛ ku rɔɔ wa̰ra na hu, a pɔŋ ni kaw ɓa má̰y síe. Ka kaw ɓa má̰y síe kḭ kpṵru a ŋgɔ́ŋke, a ɗaa mbiimbam síŋ tɔnɔ siɗi pa̰rɛ niŋ. Ka se-seɗ ɗi ya ɓáy hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru ɓaŋguɔ, a mbi ɓal-ɛ tɔ zaɗ kḭ ya. Ka ɗaa peɗ ha̰ Ŋgɛrɛwṵru suŋ ɓáy ɓisie, a saŋ sùo-ɛ a ɗáake nzaa ɓay kereri.
37 Agora ela estava com oitenta e quatro anos de idade. Nunca saía do pátio do Templo e adorava a Deus dia e noite, jejuando e fazendo orações.
38 Lɛɛ, ɓe na kara, ka ví ziŋ ri ká sa̰w síeke na ku nda̰w, a tii sa̰w písi Ŋgɛrɛwṵru. Ka ɓaa ɓay ká se tul leɗ piyɛŋ na ha̰ nzoɓri riw bele ká i giyaŋ mii, Ŋgɛrɛwṵru a ya̰aŋa nzoɓri ká Zuruzalɛm na.
38 Naquele momento ela chegou e começou a louvar a Deus e a falar a respeito do menino para todos os que esperavam a libertação de Jerusalém.
39 Zaɗka Mari ɓáy Zezeɓ ɗaa fekeri na ɓáy zaɗɛ riw bele faa mbḭw munu ká bol kusol Ŋgɛrɛmbay ɓaa na báyḭi lɛ, i yḭ̀i í se kuɗu zaɗ ká Galele, puo ɓari ká Nazarɛɗ.
39 Quando terminaram de fazer tudo o que a Lei do Senhor manda, José e Maria voltaram para a Galileia, para a casa deles na cidade de Nazaré.
40 Leɗ na ŋgɔŋ ɓa pola pola a nzɛ kpay kpay ɓáy kér ɓay. Nun nzɛm mbaa law-ɛ, lɛ, Ŋgɛrɛwṵru ɗaa law kere ziŋ ni.
40 O menino crescia e ficava forte; tinha muita sabedoria e era abençoado por Deus.
41 Nzoɓ mbóŋ Zezuri na, i se Zuruzalɛm ɓáy mbiimbam mbḭw mbḭw riw bele ɓay ɗáa suoriya tḭ́i saa ɓil koy.
41 Todos os anos os pais de Jesus iam a Jerusalém para a Festa da Páscoa .
42 Zaɗka Zezu na ɗaa mbiimbam duɔ falɛ siɗi na báyḭi lɛ, i sùu ni se Zuruzalɛm zaɗ suoriya munu ká ɓa fe sa̰w puo ɓari ká i ɗaa ɓaŋguɔ na.
42 Quando Jesus tinha doze anos, eles foram à Festa, conforme o seu costume.
43 Zaɗka nam suoriya na ɔ báyḭi lɛ, i yḭ̀i faa puɔ, lɛ, vu ɓari Zezu na kaw Zuruzalɛm kɔɓ. Lɛɛ, nzoɓ mbóŋ niri na i kɔ ya.
43 Depois que a Festa acabou, eles começaram a viagem de volta para casa. Mas Jesus tinha ficado em Jerusalém, e os seus pais não sabiam disso.
44 Ɓari na i ker í ɓaa mii, ka se ziŋ nzoɓri ká i ɓa bǎw seɗ varu ɓari. Lɛɛ, i se-seɗ nam mbḭw, a falɛ lɛ, i tii sa̰w nzáara ni ká sakra nzoɓ ini ɓariri nda̰w, nzoɓ buɔ ɓari nda̰w pi.
44 Eles pensavam que ele estivesse no grupo de pessoas que vinha voltando e por isso viajaram o dia todo. Então começaram a procurá-lo entre os parentes e amigos.
45 Zaɗka i nzaara ni kpṵy, í ziŋ ni ya na báyḭi lɛ, i yḭ̀i í se Zuruzalɛm na rɔɓay ɓay nzáara ni ká ɗi.
45 Como não o encontraram, voltaram a Jerusalém para procurá-lo.
46 Ndeke ɗi nam sayke na báyḭi lɛ, i ziŋ ni ká ɓil *hul ka̰ni Ŋgɛrɛwṵru. Ka kaw sakra nzoɓ fére nzoɓri fe, a te suk-e kie a láake ɓay ɓari. Lɛɛ, ka yḭ̀i a vbi ri ɓay ká tul ɓay ɓari na.
46 Três dias depois encontraram o menino num dos pátios do Templo, sentado no meio dos mestres da Lei, ouvindo-os e fazendo perguntas a eles.
47 Ɓari riw bele ká i laa ɓay ɓe na, tuku ri ha ri kaw yer ɓay tul ɓay nun nzɛm ɓe ká tḭi saa nzi-ɛ nda̰w, ɓáy ɓay káʼa yḭiŋra ɓáy kere ɗo ɗi ha ri nda̰w pi.
47 Todos os que o ouviam estavam muito admirados com a sua inteligência e com as respostas que dava.
48 Zaɗka mi-ɛ ɓáy bi-ɛ i mbi nun-ri í kɔ ni na báyḭi lɛ, zaɗ ɓay zee ri sɛl. Lɛɛ, mi-ɛ ɓaa ha̰ ni mii: «Vu-i, ɓay ḭi nda̰w rɔɔ, mù ɗaa fe mini key ziŋ ɓuru lɛ? Mu kɔ, ɓúru bǎa-ka ɓuru nzaara mù ɓáy rɛw yeŋ yeŋ.»
48 Quando os pais viram o menino, também ficaram admirados. E a sua mãe lhe disse: — Meu filho, por que foi que você fez isso conosco? O seu pai e eu estávamos muito aflitos procurando você.
49 Lɛɛ, Zezu yḭiŋra ɓáy ɓay ha ri mii: «Ɓay ḭi rɔɔ, ì nzaara mì lɛ? Peɗ ká Bǎa pɔŋ zuɔ nduo-i na ndaɗ ɓay haŋa mì mgba sa̰wke. Wa̰a, ì kɔ ya hɔy lɛ woo!»
49 Jesus respondeu:
50 Lɛɛ, ɓay ɓe káʼa ɓaa ha ri na, vuo law-ri ya.
50 Mas eles não entenderam o que ele disse.
51 Báyḭi lɛ, ka yḭ̀i ziŋ ri a se Nazarɛɗ a ɗaa vu mbom ɓo tul-ri. Lɛɛ, mi-ɛ na kɔrɔ fekeri na ku riw bele ɗo ɓil law-ɛ.
51 Então Jesus voltou com os seus pais para Nazaré e continuava a ser obediente a eles. E a sua mãe guardava tudo isso no coração.
52 Zezu na ŋgɔŋ ɓa pola pola, num nzɛm ɓe kara se ɓa pola pola nda̰w, a vi ɓa nzoɓ law kere ká nun Ŋgɛrɛwṵru nda̰w, nun nzoɓri nda̰w pi.
52 Conforme crescia, Jesus ia crescendo também em sabedoria, e tanto Deus como as pessoas gostavam cada vez mais dele.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.