Atos 18
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs NTLH
1 Falɛ ku báyḭi lɛ, Pol uru ká Atɛn a se ɓa Kɔrɛ̰te.
1 Depois disso, Paulo saiu de Atenas e foi para a cidade de Corinto.
2 Zaɗkaʼa tḭi ɗi na báyḭi lɛ, ka ziŋ Ziɓ mbḭw munu riŋ-ɛ ɓa Akilas. Puo ká i mboŋ ni ká ɗi na ɗo kuɗu zaɗ ká Po̰n. Ka vi saa tusiri Itali timbɛɗɛ rɔɓay ɓáy má̰y ɓe Prisil, ɓay ḭi lɛ, Mbay Sezar ká riŋ-ɛ ɓa Kolod na mbi nzi-ɛ ha̰ Ziɓri riw bele ha ri tḭi saa ɓil ŋgɛrɛpuo ká Rɔm. Pol na se a vǎa kɔ ri.
2 Encontrou ali um judeu chamado Áquila, que era da província do Ponto. Fazia pouco tempo que ele tinha chegado da Itália com Priscila, a sua esposa. Eles tinham saído de lá porque o imperador Cláudio havia mandado que todos os judeus fossem embora de Roma. Paulo foi visitá-los
3 Munu ká peɗ ɗáa ɓari maa kḭ mbḭw hɔy ɓa peɗ sá̰a huɔri í ɗaa ɓa hul puɗi na, ka ɗaa puo ziŋ ri, a í ɗaa peɗ ziŋ kḭ mbḭw hɔy.
3 e acabou ficando ali para trabalhar com eles, porque a profissão de Paulo e a deles era a mesma, isto é, fazer barracas.
4 Ɓáy ɓil nam mgbaka ta̰ramri mbḭw mbḭw riw bele na, Pol se *hul mbṵ́ kḭ Ziɓri, a fere nzoɓri ɓay ká se tul Zezu *Krisi, a nzaa faa ha̰ Ziɓri nda̰w, Gɛrɛkri kara nda̰w ya̰a ɓayke.
4 E todos os sábados ele falava na sinagoga e procurava convencer os judeus e os não judeus.
5 Lɛɛ, zaɗka Silas ɓáy Timote uru saa kuɗu zaɗ ká Maseduwa̰n í vi Kɔrɛ̰te na báyḭi lɛ, ka ɗaa sùo-ɛ nduo ɓil Ɓay Ŋgɛrɛwṵru kḭ hɔy riw bele, a ka-káa a ɓǎake nasi ɓay ha̰ Ziɓri mii, Zezu ɓa Krisi, nzoɓ ká Ŋgɛrɛwṵru waa ɓay píe ni ví ya̰a nzoɓri na.
5 Depois que Silas e Timóteo chegaram da província da Macedônia, Paulo começou a dar todo o seu tempo para anunciar a mensagem. Ele afirmava aos judeus que Jesus é o Messias .
6 Roo lɛ, Ziɓri na tuŋ ɓay ɓe na ŋgereŋ í raɗ ni. Munu ká i ɗaa ŋgɔŋ ziŋ ni na, ka uru a taa nduo-ɛ ká tul-ri a kpuo kusal ká gari ɓe, a ɓaa ha ri mii: «Zaɗka ì wṵru faa lɛ, ɓa ɓay ɓaarì ro zu. A ɓi lɛ, ɓayke ti tul-i ya. Tii sa̰wke vuri key na, mì séke ɓa luo nzoɓri ká i ɓa Ziɓ ya laa ro.»
6 Mas alguns deles ficaram contra Paulo e o xingaram. Então, em sinal de protesto, ele sacudiu o pó das suas roupas e disse: — Se vocês se perderem, os culpados serão vocês mesmos. A responsabilidade não será minha. De agora em diante vou anunciar a mensagem aos não judeus.
7 Tḭ́i saa hul mbṵ́ kḭ na ku báyḭi lɛ, ka se puo leɗban mbḭw ká riŋ-ɛ ɓa Titiyus Zustus. Ɓe na, ka ɓa nzoɓ ká ruo Ŋgɛrɛwṵru ká hul ɓe ɓáy hul mbṵ kḭ Ziɓri huu kḭ nik na.
7 Então ele saiu de lá e foi morar na casa de um homem chamado Tício Justo, um não judeu que adorava a Deus. A casa dele ficava ao lado da sinagoga.
8 Lɛɛ, Krispus ká ɓa mbay tul hul mbṵ́ kḭ ɓáy nzoɓ ini ɓeri riw bele na, i ɗaa law-ri ɓo tul Ŋgɛrɛmbay. Lɛɛ, nzoɓri ŋgḭi ɓamba ká Kɔrɛ̰te ká i laa ɓay ká Pol ɓaa na, i ɗaa law-ri ɓo tul Zezu nda̰w, ha ri ɗaa tul-ri nduo mbii.
8 Crispo, que era o chefe da sinagoga, também creu no Senhor Jesus, e todas as pessoas da sua casa também creram. Muitas pessoas da cidade de Corinto ouviram a mensagem, creram e foram batizadas.
9 Báyḭi lɛ, nam mbḭw munu fe tina nun ha̰ Pol ɓa suŋ, lɛ, Ŋgɛrɛmbay ɓaa ha̰ ni mii: «Mu ɗaa hḭɛ ya! Roo lɛ, mu ɓaa ha̰ nzoɓri ɓaŋguɔ ha̰ nzaa-a ka hú mù ká ɗi ya,
9 Certa noite Paulo teve uma visão, e nela o Senhor disse:
10 ɓay ḭi lɛ, mì saɗ ziŋ mù. Nzoɓ mbḭw mini kara ti ɗáa nduo zaa sùo-ɔ ɓay ɗáa fe sɛkɛ ziŋ mù ya, ɓay ḭi lɛ, ɓil ŋgɛrɛpuo key na, nzoɓri ká i ɓa taa ɓiri na, i ŋgḭi ɓamba ɗo ɗi ku.»
10 porque eu estou com você. Ninguém poderá lhe fazer nenhum mal, pois muitas pessoas desta cidade são minhas.
11 Ɓe ze ha̰ Pol kǎwke Kɔrɛ̰te na mbiimbam mbḭw ɓáy few yie, a fere nzoɓri Ɓay Ŋgɛrɛwṵru.
11 E Paulo ficou ali um ano e meio, ensinando a palavra de Deus àquela gente.
12 Ɓáy sew ká Galio̰n kaw ɓa nzoɓ réke kuɗu zaɗ ká Akayi na, Ziɓri uru í mbṵ nzaa-ri í ɗaa so tul Pol í mgba ni, í séke ni zaɗ fɔ́ŋ ɓay
12 Quando Gálio se tornou o governador da província da Acaia, os judeus se juntaram contra Paulo. Eles o agarraram, o levaram ao tribunal
13 í ɓaa ha̰ Galio̰n mii: «Leɗban key na ka nzaa faa ɓay haŋa nzoɓri ruo Ŋgɛrɛwṵru ha̰ ni se maa ɓáy *bol kusol *Moyze ya.»
13 e disseram ao Governador: — Este homem está querendo convencer o povo a adorar a Deus de um modo que é contra a nossa
14 Zaɗka Pol aa nzi-ɛ ɓay yḭiŋra ɓáy ɓay na báyḭi lɛ, Galio̰n ɓaa ha̰ Ziɓri mii: «Ɓaarì Ziɓri, ì laa ɓay ɓi key! Ɓa fe huɗ, mase ɓa fe ka̰aya rɔɔ, nzoɓke ɗaa lɛ, mì iki law-i mí laa ɓay ɓaarì na.
14 Quando Paulo ia falar, Gálio disse aos judeus: — Judeus, se isso fosse alguma falta grave ou um grande crime, seria justo que eu tivesse paciência para escutá-los.
15 Roo lɛ, munu ká ɓa ma̰y ɓay ká se tul ɓayri, mase riŋri, mase bol kusol ɓaarì kḭ hɔy na, ɓa peɗ ɓaarì ro zu! Kḭri ɓayri ká mini key na, mì ti kúŋ sal ɓayke ya.»
15 Mas, como é só uma questão de palavras, de nomes e da própria lei de vocês, resolvam vocês mesmos. Eu não vou ser juiz nesses assuntos.
16 Falɛ ku lɛ, Galio̰n na nii ri saa zaɗ fɔ́ŋ ɓay na.
16 Em seguida os expulsou do tribunal.
17 Ro, ɓari riw bele na i ɗaa so tul Sostɛn ká ɓa mbay tul hul mbṵ́ kḭ Ziɓri na í mgba ni, í tii sa̰w ndáka ni ká nzaa faa zaɗ fɔ́ŋ ɓay na. Roo lɛ, fe nuri riw bele ku na, Galio̰n ɗaa fe mbḭw ká ɗi ya.
17 Então eles agarraram Sóstenes, o chefe da sinagoga, e o surraram diante do tribunal. Porém Gálio não se importou com isso.
18 Pol na kaw Kɔrɛ̰te bole ɗi maa fe. Falɛ ku lɛ, ka waɗa yṵ-ɛri, rɔɔ ɓe ɓáy Prisil ɓáy Akilasri i hil í kaw ɓil bawda tuo ɓay séke tusiri Siri. Pola rɔɔ ɓay káw ɓil tuo na, ka sṵu tul-e ká Sankere, ɓay ḭi lɛ, ka hii ɔ́rɔ ɓie ɓay káʼa mbi nzi-ɛ ká ɗi ha̰ Ŋgɛrɛwṵru na.
18 Paulo ficou muitos dias com os cristãos em Corinto. Depois se despediu deles e embarcou num navio para a província da Síria, junto com Priscila e o seu marido Áquila. Antes de embarcar em Cencreia, ele rapou a cabeça como sinal de que havia cumprido uma promessa que tinha feito a Deus.
19 Zaɗka i tḭi Efɛz na, Pol pɔŋ bǎw seɗ ɓeri ká ɗi, a kal a se *hul mbṵ́ kḭ Ziɓri, a ma̰y ɓay ziŋ ri ká ɗi.
19 Eles chegaram à cidade de Éfeso, e Priscila e Áquila ficaram ali. Paulo entrou na sinagoga e falou com os judeus.
20 I koɗ ni ɓay haŋa ni ka sóro nam ɓe ndḭi, a káw zíŋ ɓari nam maa fe rɔɔ a zɔ́l ɓáy. Roo lɛ, ka hii ziŋ ri ya.
20 Então lhe pediram que ficasse com eles mais tempo, porém ele não quis.
21 Zaɗkaʼa pɔŋ ri ɓay zɔ́l na báyḭi lɛ, ka waɗa ri mii: «Zaɗka Ŋgɛrɛwṵru hii lɛ, mì yḭ́i ɓay ví káw zíŋ rì ɓáy.» Lɛɛ, ka kaw ɓil bawda tuo saa Efɛz a se ɓa Sezare.
21 E, quando foi embora, disse: — Eu voltarei, se Deus quiser. Então Paulo embarcou e partiu de Éfeso.
22 Zaɗka i tḭi Sezare na báyḭi lɛ, ka ɗì saa ɓil bawda tuo na, rɔɔ a kal a se Zuruzalɛm ɓay híi soko ha̰ nzoɓ mbika lawri ká i mbṵ tul kḭ ká ɗi. Falɛ ku rɔɔ a zɔl a se Antiyos ká tusiri Siri.
22 Quando desembarcou em Cesareia, foi logo para Jerusalém. Ali ele fez uma curta visita à igreja e depois seguiu para Antioquia da Síria. A terceira viagem missionária de Paulo
23 Zaɗkaʼa kaw Antiyos bole ɗi maa fe ndḭi na báyḭi lɛ, ka yḭ̀i a se kuɗu zaɗ ká Galasi, ɓáy Firizi a ha̰ hṵrusuo ha̰ nzoɓ mbika lawri riw bele ká ɗi.
23 Depois de ficar algum tempo em Antioquia, ele foi embora. Atravessou a província da Galácia e o distrito da Frígia, indo de um lugar para outro e animando todos os cristãos.
24 Ziɓ mbḭw munu riŋ-ɛ ɓa Apolos, sa̰w puo ɓe ɓa Alezandere vi Efɛz. Ka ɓa nzoɓ rḭ́i ɓay, a kɔ ɓay ká ɗo ɓil mbeɗe Ŋgɛrɛwṵru taŋ ɓamba tasiri.
24 Um judeu chamado Apolo, nascido na cidade de Alexandria, havia chegado a Éfeso. Ele falava muito bem e tinha um conhecimento profundo das Escrituras Sagradas .
25 Ka ɓa nzoɓ ká i fere ni Faa Ŋgɛrɛmbay Zezu, rɔɔ ɓe na ka suo a ka-káa ɓay a fere nzoɓri ɓay ká se tul Zezu ɓáy zaɗɛ. Ɓay ɓe kara zaŋ sùo nda̰w, roo lɛ, ɗáa tul nduo mbii ká Za̰a ɗaa hɔy ze ka kɔ.
25 Era também instruído no Caminho do Senhor , falava com grande entusiasmo, e o seu ensinamento a respeito de Jesus era correto; porém conhecia somente o batismo de João.
26 Ka tii sa̰w ɓáa ɓay ɓáy nun wa̰ra nzoɓ ká ɓil *hul mbṵ́ kḭ Ziɓri. Zaɗka Prisil ɓáy Akilas laa ɓay ɓe na báyḭi lɛ, i mgba ni ɗo fi mbḭw í tina sa̰w ɓay ká se tul Faa Ŋgɛrɛwṵru káʼa kɔ taŋ ya ɓáy na kaɗ kaɗ ha̰ ni laa.
26 Ele começou a falar com coragem na sinagoga . Priscila e o seu marido Áquila o ouviram falar; então o levaram para a casa deles e lhe explicaram melhor o Caminho de Deus.
27 Munu káʼa waa ɓay séke kuɗu zaɗ ká Akayi na, yṵ-ɛri ká i ɓa nzoɓ mbika lawri na ha̰ ni hṵrusuo í ɗaa mbeɗe ha̰ ni séke ha̰ nzoɓ mbika lawri ká ɗi, ha ri mgbáke ni ɓa sùo-ri ɓáy kere. Zaɗkaʼa tḭi ɗi na báyḭi lɛ, nzoɓri ká i vi ɓa nzoɓ mbika lawri ɓáy faa law kere Ŋgɛrɛwṵru na, ka sɔ ri ŋgḭi ɓamba,
27 Quando Apolo resolveu ir para a província da Acaia, os cristãos de Éfeso o animaram e escreveram cartas para os irmãos de lá, pedindo que o recebessem bem. Chegando lá, ele ajudou muito aqueles que, pela graça de Deus, haviam crido.
28 ɓay ḭi lɛ, ka ma̰y ɓay ziŋ Ziɓri ká zaɗ ruɔ, a mba tul-ri, a kiɛ ri fe ɓáy faa ɓay ká ɗo ɓil mbeɗe Ŋgɛrɛwṵru na ha ri kɔ mii, Zezu ɓa *Krisi, nzoɓ ká Ŋgɛrɛwṵru waa ɓay píe ni ví ya̰a nzoɓri na.
28 Pois Apolo, com argumentos fortes, derrotava os judeus nas discussões públicas, provando pelas Escrituras Sagradas que Jesus é o Messias .
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.