Hebreus 11
Tutu ii - Kaꞌan ia Dios nuu ndiꞌi ñayiu (XTN) vs VC
1 Chi ja ka kandijao kuu ja ka kundaa inio ja vi niꞌo ja ka ndetuo nuu ia Dios vi ka kukanu ndaa inio ja oo ndija ja tu ka jinio jin nuo vitna.
1 A fé é o fundamento da esperança, é uma certeza a respeito do que não se vê.
2 Te ni ndakuantnoꞌo ña ia Dios jin ñayiu janaꞌa, chi ni ka kandija guaꞌi ya.
2 Foi ela que fez a glória dos nossos, antepassados.
3 Chi jin ja ka kandijao, ni ka jinkuiꞌnu inio ja ni saꞌa ia Dios ñuyiu jin tnoꞌo ni kaꞌan ya. Te yun guaa ja ka ndiaꞌo jin nuo vitna, chi ni jinkoo jin ja ma kuu vi kondiaꞌo.
3 Pela fé reconhecemos que o mundo foi formado pela palavra de Deus e que as coisas visíveis se originaram do invisível.
4 Chi jin ja ni kandija Abel ni sokoi in jaguaꞌa ka nuu ia Dios saa ja ni soko Caín. Te yun guaa ni kaꞌan ia Dios ja suchi ndaa kui, te ni jantaꞌu ya ja ni sokoi. Te visi ja ni jiꞌi Abel, su ja ni sokoi yun ndakani ndee vitna ja kandija guaꞌi.
4 Pela fé Abel ofereceu a Deus um sacrifício bem superior ao de Caim, e mereceu ser chamado justo, porque Deus aceitou as suas ofertas. Graças a ela é que, apesar de sua morte, ele ainda fala.
5 Chi jin ja ni kandija Enoc, te ni ndakuaka ña ia Dios ja koteku de. Te ma kuni de ja kuu de, te tu ni ka jini ka ña ñayiu, chi ni ndakuaka ña maa ia Dios jin de kuaꞌan de ndee andivi. Te kaꞌan nuu tutu ii ja ni junkuaan ini ña Dios jin de ama ka ja ndakuaka ña ya.
5 Pela fé Henoc foi arrebatado, sem ter conhecido a morte: e não foi achado, porquanto Deus o arrebatou; mas a Escritura diz que, antes de ser arrebatado, ele tinha agradado a Deus {Gn 5,24}.
6 Su nuu ja tu ka kandijao, te ma kuu ja junkuaan ini ña ia Dios jion, chi ja kuyatnio nuu ia Dios, te nini kuu ja vi kandijao ja oo ya, te skutaꞌu ña ya in ja vi kutaꞌu vi kundetu ñayiu ja ka ndanduku ya.
6 Ora, sem fé é impossível agradar a Deus, pois para se achegar a ele é necessário que se creia primeiro que ele existe e que recompensa os que o procuram.
7 Chi ni kandija Noé, nuu ni chindetu ña ia Dios ja koo tnundoꞌo ja kuini ka ja kuni de. Te ni jantnoꞌo de tnoꞌo ni kaꞌan ya, chi yuꞌu niꞌnu ña de jin ya, te ni saꞌa de in arca ja ni ka kaku niꞌnu de jin ñayiu veꞌe de. Te jin ja kandija de yun, te ni xnaa ña ia Dios jin ñayiu ñuyiu, chi tu ni ka kandijai, te ni jinkokuu de tee ndaa ja vaji jin maꞌñu sagua ja kandijao ia Dios.
7 Pela fé na palavra de Deus, Noé foi avisado a respeito de acontecimentos imprevisíveis; cheio de santo temor, construiu a arca para salvar a sua família. Pela fé ele condenou o mundo e se tornou o herdeiro da justificação mediante a fé.
8 Chi ni kandija Abraham, guaa ni jantnoꞌo de nuu ni kana ña ia Dios, te ni kee de ja kuaꞌan de in nuu kuñaꞌa ya ja saꞌa jajin de. Te kuaꞌan de, visi tu ni jini de ndenu kiꞌin de.
8 Foi pela fé que Abraão, obedecendo ao apelo divino, partiu para uma terra que devia receber em herança. E partiu não sabendo para onde ia.
9 Chi ni kandija de, guaa ni ojika ndaꞌu ni de nuu ñuꞌu inka ñuu ja ni kee yuꞌu ia Dios ja kuñaꞌa ya nuu de. Te ni saꞌa de in veꞌe saꞌun ni oo de, te suni saa ni ka oo Isaac vi Jacob, ja suni inuu ni ni ka niꞌi de tnoꞌo ni kee yuꞌu ia Dios.
9 Foi pela fé que ele habitou na terra prometida, como em terra estrangeira, habitando aí em tendas com Isaac e Jacó, co-herdeiros da mesma promessa.
10 Chi ni ondetu kaꞌnu Abraham ja kuñaꞌa ia Dios in ñuu ja oo nikuii nikani, te maa Dios kuu ia jini naxa koo, te ni saꞌa ya.
10 Porque tinha a esperança fixa na cidade assentada sobre os fundamentos {eternos}, cujo arquiteto e construtor é Deus.
11 Chi ni kandija de, te visi ña ni kuu ja koo seꞌe Sara, su ni niꞌi de jandakui, ja koo seꞌe de jin ña, visi ja ni ka kuu nijaꞌnu saꞌun de. Chi ni kandija de ja ia ndaa kuu Dios, te skunkuu ya tnoꞌo ni kee yuꞌu ya.
11 Foi pela fé que a própria Sara cobrou o vigor de conceber, apesar de sua idade avançada, porque acreditou na fidelidade daquele que lhe havia prometido.
12 Te yun guaa Abraham, chi visi ja ni kuyatni ja kuu de, te ni jinkonevaꞌa de kuaꞌa ndikin tata de, na kuinio kimi ka oo andivi axi na kuinio ñuti ja ni koto tnaꞌa kuaꞌa ndevaꞌa yuꞌu ndute mar.
12 Assim, de um só homem quase morto nasceu uma posteridade tão numerosa como as estrelas do céu e inumerável como os grãos de areia da praia do mar.
13 Te ndiꞌi ñayiu yaꞌa ni ka jiꞌi, te tu ni ka niꞌi ja ni kee yuꞌu ia Dios nui, su ja siun ka kandijai, guaa suaꞌa ni ndee jika ni ka ndiaꞌi nuu vi niꞌi taꞌui nuu ni kee yuꞌu ia Dios. Te ni ka kusii ini, chi ni ka kandijai ja vi niꞌi. Su ni ka naꞌmai ja ñayiu inka ñuu ka kui, te ka jika ndaꞌui nuu ñuyiu yaꞌa.
13 Foi na fé que todos {nossos pais} morreram. Embora sem atingir o que lhes tinha sido prometido, viram-no e o saudaram de longe, confessando que eram só estrangeiros e peregrinos sobre a terra {Gn 23,4}.
14 Chi ñayiu kaꞌan siun kaxtnoꞌo kaji jin tnoꞌo kaꞌin yun ja jika ii ni, ndukui in ñuu guaꞌa ka ja koi.
14 Dizendo isto, declaravam que buscavam uma pátria.
15 Chi nuu ja ka ndakaꞌin ñuu mai nuu ni kekuei ja kuaꞌankuei, te ni oo tiempu ja kuu vi ndajiokuiin.
15 E se se referissem àquela donde saíram, ocasião teriam de tornar a ela...
16 Su ka ndioo ini in ñuu guaꞌa ka, te suu kuu andivi. Yun guaa ia Dios, chi tu kukanoo ya ja kokuu ya ia Dios ñayiu yun, chi ja ni saꞌa tuaꞌa ya in ñuu nuu vi koi.
16 Mas não. Eles aspiravam a uma pátria melhor, isto é, à celestial. Por isso, Deus não se dedigna de ser chamado o seu Deus; de fato, ele lhes preparou uma cidade.
17 Chi ni kandija Abraham, guaa ni tnii de Isaac ja soko de nuu ia Dios nuu ni jito tnuni ña ya jin de. Te vi ni oo anu de ja soko de invaa seꞌe de, visi jin suchi yun ni kee yuꞌu Dios
17 Foi pela sua fé que Abraão, submetido à prova, ofereceu Isaac, seu único filho,
18 nuu ni kaꞌan ya: “Jin Isaac guaa vi kaya kuaꞌa ndikin tata ron”.
18 depois de ter recebido a promessa e ouvido as palavras: Uma posteridade com o teu nome te será dada em Isaac {Gn 21,12}.
19 Chi ni ndakuni Abraham ja ia kaꞌnu ndevaꞌa kuu Dios, te kuu ndaxteku ya seꞌe de, visi ndee neꞌu ndiyi. Te kuu kaꞌon ja na kuinio ja ni ndaniꞌi jaa Abraham seꞌe de neꞌu ndiyi.
19 Estava ciente de que Deus é poderoso até para ressuscitar alguém dentre os mortos. Assim, ele conseguiu que seu filho lhe fosse devolvido. E isso é um ensinamento para nós!
20 Te ni kandija Isaac guaa ni kaꞌan vii kaꞌan vaꞌa de jin seꞌe de Jacob vi Esaú naxa vi koo naxa vi kaka de kiuu kuaꞌon.
20 Foi inspirado pela fé que Isaac deu a Jacó e a Esaú uma bênção em vista de acontecimentos futuros.
21 Te suni ja ni kandija Jacob, guaa nuu ni kuyatni ja kuu de, te ni kaꞌan vii kaꞌan vaꞌa de jin nduu seyii José. Te vi suaꞌa yituu ndaꞌa de yutnu tuu de, te ni chiñuꞌu de ia Dios.
21 Foi pela fé que Jacó, estando para morrer, abençoou cada um dos filhos de José e venerou a extremidade do seu bastão.
22 Te ni kandija José, guaa nuu ni kuyatni ja kuu de, te ni kaꞌan de ja nuu kuee ka, te ndekuei ñayiu Israel ñuu nuu ka oo de yun, te ni tatnuni de ja vi ndakuiso yiki de noꞌokuei jin ñuu nuu ni kee yuꞌu ia Dios ja kuñaꞌa ya.
22 Foi pela fé que José, quando estava para morrer, fez menção da partida dos filhos de Israel e dispôs a respeito dos seus despojos.
23 Te ni ka kandija tata vi nana Moisés, guaa nuu ni kakui, te ni ka tayuꞌu ña tatai jin uni yoo, chi ni ka jini de ja luu ndevaꞌa jitoi, te tu ni ka yuꞌu de siki tnoꞌo ni tatnuni rey ja vi kaꞌni suchi yii kueli.
23 Foi pela fé que os pais de Moisés, vendo nele uma criança encantadora, o esconderam durante três meses e não temeram o edito real.
24 Te suni ni kandija Moisés, guaa nuu ni jaꞌnu de, te tu ni jandetu de ja vi kaꞌan ñayiu ja seyii ñaꞌa kuu sesiꞌi Faraón kuu de.
24 Foi pela fé que Moisés, uma vez crescido, renunciou a ser tido como filho da filha do faraó,
25 Chi suaꞌa ni kuu ini de ja vi ndevaꞌa ndetnuni vi saꞌa ña jin de, nagua ka ndoꞌo ñayiu ñuu ia Dios, masu ja kokusii kokuvatu ini de ndee saa tiempu nuu yika kuechi.
25 preferindo participar da sorte infeliz do povo de Deus, a fruir dos prazeres culpáveis e passageiros.
26 Chi ni ndakuni de ja guaꞌa ka kuu ja vi kaneꞌe vi kaꞌan yichi ña ñayiu jin de ja jaꞌa ia tetniuu Dios, masu ja konevaꞌa de ndiꞌi jakuika ja oo Egipto. Chi yinuu guaꞌa de ja niꞌi de in ja kutaꞌu kundetu de nuu ia Dios.
26 Com os olhos fixos na recompensa, considerava os ultrajes por amor de Cristo como um bem mais precioso que todos os tesouros dos egípcios.
27 Te ja kandija Moisés, guaa ni xndendoo de Egipto, te ni kee de kuaꞌan de. Te ni tu ni yuꞌu de ja kiti ini rey nuu de, chi ni oo yutnu de jin ja saꞌa de, na kuinio ja vi ndiaꞌa de Dios, ia tu ka jinio jin nduchi nuo.
27 Foi pela fé que deixou o Egito, não temendo a cólera do rei, com tanta segurança como estivesse vendo o invisível.
28 Te ja kandija Moisés, guaa ni ka saꞌa de viko pascua jin ñayiu Israel, nuu ni ka jaꞌni de lelu. Te ni tatnuni de ja vi koso ñayiu niñi ti nuu yutnu yeꞌi, nagua ja nuu yaꞌa ia jinokuechi nuu Dios ja kaꞌni seꞌe xtnañuꞌu ñayiu Egipto, te ma kaꞌni seꞌe xtnañuꞌu ñayiu Israel.
28 Foi pela fé que mandou celebrar a Páscoa e aspergir {os portais} com sangue, para que o anjo exterminador dos primogênitos poupasse os dos filhos de Israel.
29 Te ja ka kandija ñayiu Israel, guaa ni ka yaꞌi maꞌñu ndute mar kuaꞌa, na kuinio nuu ñuꞌu yichi. Te nuu ni ka kuini ñayiu Egipto ja suni vi yaꞌi, te ni ndachisaꞌu ña ndute jin, te ni ka ndaniꞌni xnii ja ni ka jiꞌi.
29 Foi pela fé que os fez atravessar o mar Vermelho, como por terreno seco, ao passo que os egípcios que se atreveram a persegui-los foram afogados.
30 Chi ja ka kandija ñayiu Israel, guaa nuu ni ka jiondui muro ja ndesi ñuu Jericó nuu uja kiuu, te ni junkuei muro yun.
30 Foi pela fé que desabaram as muralhas de Jericó, depois de rodeadas por sete dias.
31 Te ja kandija Rahab, ñaꞌa xiko maa, kuu ja tu ni jiꞌi in ni ña jin ñayiu ñuu ña Jericó, ja ka kui ñayiu inuu soꞌo ndevaꞌa nuu ia Dios. Chi ni jantaꞌu guaꞌa ña ñayiu Israel ja ni ka jinkoto yuꞌu de naxa oo ñuu yun.
31 Foi pela fé que Raab, a meretriz, não pereceu com aqueles que resistiram, por ter dado asilo aos espias.
32 Te oo kuaꞌa ka ja kaꞌan san nuu siun, su jaꞌni kuaꞌa ka ña tiempu ja ndakani san nagua ni ka ndoꞌo Gedeón vi Barac vi Sansón vi Jefté vi David vi suni saa ni nagua ni ka ndoꞌo Samuel vi sava ka tee ni ka ndakani tnoꞌo ia Dios ndee janaꞌa.
32 Que mais direi? Faltar-me-á o tempo, se falar de Gedeão, Barac, Sansão, Jefté, Davi, Samuel e dos profetas.
33 Chi jin ja ka kandija de ni ka kundee de nuu ni ka jaxin tnaꞌa de jin taka ñuu naꞌnu, te ni ka tatnuni ndaa de nuu ñuu de, te ni ka niꞌi de nagua ni kee yuꞌu ia Dios, vi ni ka jasi de yuꞌu ndikaꞌa.
33 Graças à sua fé conquistaram reinos, praticaram a justiça, viram se realizar as promessas. Taparam bocas de leões,
34 Te sava de ni ka kaku niꞌnu nuu tnundoꞌo ja tu ni ka kai de nuu ñuꞌu xeen ndevaꞌa. Te sava de ni ka kaku niꞌnu ja tu ni ka jaꞌni ña jin yuchi kani. Te sava tee tu inu ndakui, ni ka ndanindee de, ja ni ka nduu ndakui de nuu ni ka jaxin tnaꞌa de, te ni ka kundee de ni ka skunu de jin soldado inka ñuu.
34 extinguiram a violência do fogo, escaparam ao fio de espada, triunfaram de enfermidades, foram corajosos na guerra e puseram em debandada exércitos estrangeiros.
35 Te ni ka oo sava ñasiꞌi ja ni ka ndaniꞌi ña ndiyi ña ja ni ka ndateku.
35 Devolveram vivos às suas mães os filhos mortos. Alguns foram torturados, por recusarem ser libertados, movidos pela esperança de uma ressurreição mais gloriosa.
36 Te sava kai ni ka tnaꞌi tnundoꞌo nuu ni ka saꞌa neꞌe ka saꞌa yichi ña jin, vi ni ka kani ña jin, vi ni ka jasi ña vekaa vi ni ka juꞌni ña jin cadena.
36 Outros sofreram escárnio e açoites, cadeias e prisões.
37 Te sava ñayiu ni ka kuun ña yuu vi ndee ni ka jiꞌi, vi savai ni ka jaꞌnde sagua ña jin sierra. Te savai ni ka jito tnuni, vi savai ni ka jaꞌni ña jin yuchi kani. Te yaꞌa yun ni ni ka ojika savai ja ni ka oniꞌnui ñii ndikachi vi ñii ndixiꞌu, te ndaꞌu ndevaꞌa ni ka ndoꞌi, ni ka okusuchi ini ja ni ka osaꞌa ndevaꞌa ña jin.
37 Foram apedrejados, massacrados, serrados ao meio, mortos a fio de espada. Andaram errantes, vestidos de pele de ovelha e de cabra, necessitados de tudo, perseguidos e maltratados,
38 Te ñayiu ñuyiu yaꞌa, chi tu ka oo tu ka ndai ja vi koi jin ñayiu ka kandija yun. Te yun guaa ni ka jika ndaꞌui nuu ñuꞌu teꞌa, vi ni ka oi yuku vi kava veꞌe vi yau ñuꞌu.
38 homens de que o mundo não era digno! Refugiaram-se nas solidões das montanhas, nas cavernas e em antros subterrâneos.
39 Te ndiꞌi ñayiu yaꞌa, visi ni ndakuantnoꞌo ña ia Dios ja ka kandija guaꞌi, su tu ni ka niꞌi ja ni kee yuꞌu ya ja kuñaꞌa ya nui.
39 E, no entanto, todos estes mártires da fé não conheceram a realização das promessas!
40 Chi ni saꞌa tuaꞌa ya in jaguaꞌa ka ja taa ya nuo, nagua ja jin yoon, te vi niꞌi ja vi koi jion nagua kuini maa ia Dios.
40 Porque Deus, que tinha para nós uma sorte melhor, não quis que eles chegassem sem nós à perfeição {da felicidade}.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.