Mateus 8

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Yesu iyoka tuu ŋinde kulu indue imâ, aku tamâta rârâ soka kuku silâ.
1 Jesus desceu do monte, e muitas multidões o seguiram.
2 Indue lâ, ŋineŋga tamâta toŋge, i tini saga-saga, nde imâ pa Yesu ipare tuku ku ipai tu, “Maro Ŋalae, ambo noko ilo tu kuveta mine, ande noko pwura tu kuveta naŋa tiniŋgu ipâŋga mbâra-mbâra”.
2 Então um leproso chegou perto dele, ajoelhou-se e disse: — Senhor, eu sei que o senhor pode me curar se quiser.
3 Aku Yesu isuŋa mbalau ilâ itaŋo tamâta ŋinde tini ku ipai tu, “Naŋa iloŋgu tu aveta mine; kala ŋine nâ noko kupâŋga mbâra-mbâra!” Aku ndainani nâ pukoŋa saga-saga ŋinde marumbu lâ tini, aku tamâta ŋinde ipâŋga tini mbâra-mbâra lâ.
3 Jesus estendeu a mão, tocou nele e disse: No mesmo instante ele ficou curado da lepra.
4 Ŋineŋga Yesu ipai mine tu, “Kuloŋo sondo ŋga; noko ma kutapâri pa tamâta toŋge ŋana vetâŋa kala ipâŋga pano ŋine ndimo. Kulâ kupatula tini pa patarawâŋa tamâta, aku kuveta patarawâŋa ŋana tini mbâra-mbâra kâ, ikura Mose ne ŋgua tukuŋa itula mine. Ambo noko ma kuveta mine, ande kinzi tamâta ma sisama tu noko ne pukoŋa nde marumbu lâ.”
4 Então Jesus lhe disse:
5 Yesu iyoka ilâ lee ipâŋga Kaperneam lawea. Ŋineŋga Rom zugu tamâta nenzi koipu toŋge nde imâ papa ku ino tu,
5 Quando Jesus entrou na cidade de Cafarnaum, um oficial romano foi encontrar-se com ele e pediu que curasse o seu empregado.
6 “Tamâta Ŋalae, naneŋgu wurâta tamâta toŋge ikai pukoŋa, kala ikeno luma. Pukoŋa ŋinde iveta i tini râki-râki ku tuka pââsââ lâ, aku ikai nâna ŋalae tina.”
6 Ele disse: — Senhor, o meu empregado está na minha casa, tão doente, que não pode nem se mexer na cama. Ele está sofrendo demais.
7 Ŋineŋga Yesu iporo ŋgua taulo papa tu, “Ara, naŋa ma alâ aveta i tini ara kilo.”
7 — Eu vou lá curá-lo! — disse Jesus.
8 Andeta koipu ŋinde ipai tu, “Tamâta Ŋalae, mine tia. Naŋa nde tamâta kaa nâ; mine nde mana mana ŋga noko kutu kumâ naneŋgu luma ilo, a? Ambo noko ma kuporo lâ kawa nâ, ande naneŋgu tamâta ŋinde ma tini ara kilo.
8 O oficial romano respondeu: — Não, senhor! Eu não mereço que o senhor entre na minha casa. Dê somente uma ordem, e o meu empregado ficará bom.
9 Ŋana tu naŋa kala mine nâ uru aveta wurâta panzi tamâta ŋalaŋala pinde. Aku naŋa warakâŋgu akai poe panzi zugu tamâta ŋgu toŋge. Ambo naŋa apai toŋge tu, ‘Kulâ!’, ande ma ilâ. Ambo naŋa apai toŋge tu, ‘Kumâ!’, ande ma imâ. Ambo naŋa aporo pa naneŋgu wurâta tamâta toŋge tu, ‘Kuveta wurâta ŋine!’, ande i ma iveta.”
9 Eu também estou debaixo da autoridade de oficiais superiores e tenho soldados que obedecem às minhas ordens. Digo para um: “Vá lá”, e ele vai. Digo para outro: “Venha cá”, e ele vem. E digo também para o meu empregado: “Faça isto”, e ele faz.
10 Yesu iloŋo Rom koipu ne ŋgua ŋinde, aku i wisi motu. Aku ipainzi tamâta soka kuku i ŋinde mine tu, “Opopo, tamâta ŋai nde tinikoa ma, andeta naŋa aporo mao nâ pami tu naŋa muŋga amora tamâta toŋge lâ Isrel ŋgu ne kalo-tawana irerege kuku tamâta ŋine ne kalo-tawana, ande tia.
10 Quando Jesus ouviu isso, ficou muito admirado e disse aos que o seguiam:
11 Mine nde naŋa apaimi tu kinzi kalo-tawana tamâta rârâ ma soka pa tâno ndoni simâ, aku ma sisaŋona sika kunzi timbunda Abraham, Isaka, ŋga Yakopu, lâ zo ŋinde Maro Kindeni ma ikai maro panzi tamâta lâ tâno kulu.
11 E digo a vocês que muita gente vai chegar do Leste e do Oeste e se sentar à mesa no
12 Aŋga kinzi Juda tamâta ŋinde muŋga Maro Kindeni isarawanzi tu simo i ne ŋgu, ande i ma iŋaranzi silâ pa nia kondoma. Aku lâ nia ŋinde kinzi ma sita ŋalae ku niŋonzi giri-giri ŋana sikai nâna kâ.”
12 Mas as pessoas que deviam estar no Reino serão jogadas fora, na escuridão. Ali vão chorar e ranger os dentes de desespero.
13 Yesu iporo ŋgua ŋinde lâ, ŋineŋga ipai koipu ŋinde mine tu, “Ayo, ŋine nâ noko kutaulo kulâ, aku vetâŋa ŋinde ma ipâŋga pano, ikura noko ne kalo-tawana mine”. Aku lâ kari tai ndainani nâ, koipu ŋinde ne wurâta tamâta ŋinde tini ipâŋga ara kilo.
13 E Jesus disse ao oficial: E naquele momento o empregado do oficial romano ficou curado.
14 Ŋineŋga Yesu iyoka ilâ Petero ne luma ilo, aku mata ilâ imora Petero ana taine ipoko ikeno ne kenoŋa nia, ikai pukoŋa ndamwa nâna.
14 Jesus foi à casa de Pedro e viu a sogra dele de cama, com febre.
15 Yesu ilâ ikai taine ŋinde mbau, aku ndainani nâ pukoŋa ipile i ilâ lâ. Ŋineŋga taine imandi ku isu kâpwa pa Yesu.
15 Jesus tocou na mão dela, e a febre saiu dela. Então ela se levantou e começou a cuidar dele.
16 Kari indue lala lâ, ŋineŋga kinzi tamâta lâ lawea ŋinde sikainzi tamâta rârâ ŋinde koroani saka sipakâe kunzi, aku simâ pa Yesu. Aku Yesu itu kaika panzi koroani saka ku iŋaranzi, kala sipilenzi tamâta ŋinde sikâwa silâ. Aku Yesu ivetanzi pukoŋa tamâta rârâni tininzi ara kilo tona.
16 Depois do pôr do sol, o povo levou até Jesus muitas pessoas que estavam dominadas por demônios. E ele, apenas com uma palavra, expulsava os espíritos maus e curava todas as pessoas que estavam doentes.
17 Yesu ne vetâŋa ŋinde nde iyoke Maro Kindeni kawa ŋgua toŋge muŋga io lâ ŋgua-tulâŋa tamâta Aisaia kawa. Aisaia iporo ŋgua mine tu, “I tamwata izavaru nenda pukoŋa kie-kie piti lâ tininda.”
17 Jesus fez isso para cumprir o que o profeta Isaías tinha dito: “Ele levou as nossas doenças e carregou as nossas enfermidades.”
18 Yesu mata ilâ imora tamâta ŋgu ŋalae tina simandi siŋge i lâ, kala ipainzi ne pâri-tamâta mine tu, “Kinda ma tambwaliu talâ pa lââ bwalika tini pinde”.
18 Jesus viu a multidão em volta dele e mandou os discípulos irem para o lado leste do lago.
19 Ŋineŋga pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ toŋge nde imâ pa Yesu ku ipai tu, “Pananâŋa, lawea ndia noko kutu kulâ papa, ande naŋa kala ma ayoka noko muli alâ”.
19 Um mestre da Lei chegou perto dele e disse: — Mestre, estou pronto a seguir o senhor para qualquer lugar aonde o senhor for!
20 Andeta Yesu iporo taulo tu, “Kinzi mbwâmbwa ŋgoi nenzi ŋgânza nde keno dugu ilo, aŋga kinzi sii nde palanzi keno tona. Aŋga naŋa Tamâta Natu nde niâŋgu toŋge ŋana akeno apwarea kâ, nde tia.”
20 Jesus respondeu:
21 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga kalo-tawana tamâta toŋge ipai Yesu tu, “Maro Ŋalae, mwaŋga ŋga. Naŋa ma alâ akea naŋa mama muŋga lâ ŋga.”
21 E outro, que era seguidor de Jesus, disse: — Senhor, primeiro deixe que eu volte e sepulte o meu pai.
22 Andeta Yesu ipai tu, “Kalo loko. Kinzi mateŋa tamâta ma sipakea warakanzi nawalanzi. Aŋga noko kumâ, kupono muli pa naŋa.”
22 Jesus respondeu:
23 Ŋineŋga Yesu ikâki wâŋga toŋge kulu kunzi ne pâri-tamâta, aku simbwaliu silâ.
23 Jesus subiu num barco, e os seus discípulos foram com ele.
24 Kinzi silâ lee sipâŋga lââ bwalika ŋgini, ŋineŋga walele nâ lawea iyoka more-more ŋalae aku ne kâla kâki iliŋi lâ wâŋga ilo. Aŋga Yesu nde ikeno utu lâ.
24 De repente, uma grande tempestade agitou o lago, de tal maneira que as ondas começaram a cobrir o barco. E Jesus estava dormindo.
25 Tia ku kinzi pâri-tamâta silâ sipaŋo Yesu ku sipai tu, “Maro Ŋalae, kuvilama tâ! Tia ma tambwatuke ku ma naonda tia lâ!”
25 Os discípulos chegaram perto dele e o acordaram, dizendo: — Socorro, Senhor! Nós vamos morrer!
26 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Miki nemi kalo-tawana nde kiri-mwata nâ! Ŋana sâ kâ ŋga miki karuru pâta, a?” Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga imandi ku itu ŋgua kaika pa lawea wa kâla wa. Aku walele nâ lawea imâte lâ, aku lââ pâti kii lâ.
26 — Por que é que vocês são assim tão medrosos? — respondeu Jesus. — Como é pequena a fé que vocês têm! Ele se levantou, falou duro com o vento e com as ondas, e tudo ficou calmo.
27 Kinzi pâri-tamâta simora ŋine ku ilonzi rârâ, aku sipakasoŋa warakanzi tu, “Opopo, tamâta ŋine nde tamâta mana kala iporo kaika pa kâla-lawea, aku kinzi kala sipaloŋo pa i kawa ŋgua!”
27 Então todos ficaram admirados e disseram: — Que homem é este que manda até no vento e nas ondas?!
28 Yesu ilâ itoa lâ Galilaya Lââ bwalika tini pinde, lâ kinzi Gadara nenzi tâno. Ŋineŋga tamâta rua simâ sipakâtu kuku Yesu. Koroani saka uru simo kinzi tamâta rua ŋinde ilonzi, ande kala rua uru simo potomule lâ ŋgânza ilo lâ kuru nia. Kinzi rua nde sipuli ŋgoi ndo; mine kala kinzi tamâta sikura tu soka nzâla ŋinde silâ, ande tia.
28 Quando Jesus chegou à região de Gadara, no lado leste do lago da Galileia, foram se encontrar com ele dois homens que estavam dominados por demônios. Eles vinham do cemitério, onde estavam morando. Eram tão violentos e perigosos, que ninguém se arriscava a passar por aquele caminho.
29 Ŋineŋga walele nâ kinzi rua sisarâwa kaika mine tu, “Maro Kindeni Natu, noko kutu kuveta mana pa maka. Maro Kindeni ne zo ŋana ipare nia panzi ne kazâŋa tamâta nde ipâŋga tia yo, andeta noko kumâ ŋana nâna kulua maka, a?”
29 Eles começaram a gritar: — Filho de Deus, o que o senhor quer de nós? O senhor veio aqui para nos castigar antes do tempo?
30 Ande ŋgoa ŋgu ŋalae toŋge nde simo nia ŋinde, sipaŋuŋu sika simo malawae mwasa.
30 Acontece que perto dali estavam muitos porcos comendo.
31 Aku koroani saka ŋinde sino Yesu mine tu, “Ambo noko kuŋara maka, ande maka iloma tu noko ma kuoma kalâ pa ŋgoa ŋinde ilonzi.”
31 E os demônios pediram a Jesus com insistência: — Se o senhor vai nos expulsar, nos mande entrar naqueles porcos!
32 Ŋineŋga Yesu isâu panzi ku ipainzi tu, “Kakâwa kalâ!” Aku walele nâ koroani saka sipilenzi tamâta rua ŋinde, aku silâ ŋgoa ilonzi. Aku ŋgoa ŋinde ndoni wisinzi motutu simaŋguru sipalilu kaika silâ sindue nia ndamwa toŋge. Ŋineŋga sisoŋga sindue lââ bwalika ilo sinu lââ ku sipamateteu marumbu lâ.
32 — Pois vão! — disse Jesus. Os demônios foram e entraram nos porcos, e estes se atiraram morro abaixo, para dentro do lago, e se afogaram.
33 Kinzi katonâŋa tamâta ŋana ŋgoa kâ simora mâsi ŋinde, aku sipalilu silâ nenzi lawea ilo. Kinzi sitapâri panzi tamâta ŋana mâsi muŋga ipâŋga panzi ŋinde. Aku sitapâri panzi tona ŋana mâsi kala ipâŋga panzi tamâta rua ŋinde koroani saka muŋga simo ilonzi.
33 Os homens que tomavam conta dos porcos fugiram e chegaram até a cidade. Lá contaram tudo isso e também o que havia acontecido com os dois homens que estavam dominados por demônios.
34 Kinzi tamâta ndoni lâ lawea ŋinde siloŋo pâri lâ, ŋineŋga rârâni simâ pa Yesu. Sipakâtu kuku, ŋineŋga sino kaika papa tu ma ipile nenzi ninia ku ilâ pa nia toŋge.
34 Então todos os moradores daquela cidade saíram para se encontrar com Jesus; e, quando o encontraram, pediram com insistência que fosse embora da terra deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.