Lucas 19

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Yesu iyoka ilâ pa Jeriko lawea ilo, ŋineŋga itu ikatona nzâla kilo ipole lawea ku ilâ.
1 Tendo Jesus entrado em Jericó, ia atravessando a cidade.
2 Aku tamâta toŋge imo lawea ŋinde, i ŋa tu Sakai. I uru ikai poe panzi tamâta ŋinde siveta wurâta pa Rom ŋana mbumbu kaiŋa kâ. Mine kala i imo itogo mbaliŋa warika mine.
2 Havia ali um homem chamado Zaqueu, o qual era chefe de publicanos e era rico.
3 Tamâta ŋinde ilo tu ma ilâ imora Yesu. Andeta kinzi tamâta rârâ nde soka kuku Yesu silâ, aŋga Sakai nde tamâta kie mbwana-mbwana nâ. Mine kala ikura tu imora Yesu, ande tia.
3 Este procurava ver quem era Jesus, e não podia, por causa da multidão, porque era de pequena estatura.
4 Tia ku Sakai ipalilu imuŋga panzi ŋgu ŋalae ŋinde ilâ, aku ikâki kâi ŋalae toŋge ŋana imora Yesu kâ. Isama tu Yesu ma iyoka nzâlani ndaina imâ.
4 E correndo adiante, subiu a um sicômoro a fim de vê-lo, porque havia de passar por ali.
5 Yesu nde iyoka imâ ku ipâŋga nia ŋinde lâ, ŋineŋga imandi ku mata kâki itandea kâi ŋinde, aku ipai Sakai tu, “Sakai, kundue kumâ walele nâ, ŋana tu ŋine kari naŋa ma amo kuno lâ noko ne luma ilo.”
5 Quando Jesus chegou àquele lugar, olhou para cima e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa; porque importa que eu fique hoje em tua casa.
6 Aku Sakai nde indue imâ walele nâ, aku ilo indeka ndo. Aku ikai Yesu silâ pa i ne luma.
6 Desceu, pois, a toda a pressa, e o recebeu com alegria.
7 Andeta kinzi tamâta rârâni simora ŋine, ŋineŋga siporo imâ warakanzi nâ ŋgininzi mine tu, “Opopo, i ilâ imo kiesaka tamwata ne luma ilo!”
7 Ao verem isso, todos murmuravam, dizendo: Entrou para ser hóspede de um homem pecador.
8 Aku Yesu ku Sakai rua nde silâ luma ilo. Ŋineŋga Sakai imandi, ku ipai Maro Ŋalae mine tu, “Maro Ŋalae, kuloŋo ŋga. Kala ŋine naŋa ma awae naneŋgu mbaliŋa rârâni apu pwataki mo rua, aku ma toŋge alanzi sugorai tamwatanzi. Ambo naŋa muŋga alaŋe tamâta toŋge ku apanawe i ne kelekele toŋge, ande naŋa ma akatu kelekele ŋapa ilâ papa kilo.”
8 Zaqueu, porém, levantando-se, disse ao Senhor: Eis aqui, Senhor, dou aos pobres metade dos meus bens; e se em alguma coisa tenho defraudado alguém, eu lho restituo quadruplicado.
9 Ŋineŋga Yesu itu lâ kawa ku ipai tu, “Ayo, tamâta ŋai nde Abraham ne vâsa mao! Aku lâ ŋine kari, ande Maro Kindeni izavaru kiesaka piti lâ kinzi tamâta uru simo luma ŋine tininzi marumbu lâ.
9 Disse-lhe Jesus: Hoje veio a salvação a esta casa, porquanto também este é filho de Abraão.
10 Ŋana tu naŋa Tamâta Natu amâ tu aroto ŋananzi tamâta ŋinde sisapiri lâ kala sizizâla ŋana nzâla kâ, ŋana akainzi piti lâ kondoma ilo. Aku kinzi ma simo vianzi mine ku simo nâ.”
10 Porque o Filho do homem veio buscar e salvar o que se havia perdido.
11 Yesu imo Jerusalem lawea tini laiti, kala iporo ŋgua ŋine panzi tamâta siloŋo lâ. Ande kinzi tamâta ilonzi patea tu Maro Kindeni ne zo ŋana ikai koipu lâ tâno kulu nde nao laiti ŋana ipâŋga kâ. Mine kala Yesu iporo ŋgua tambirâŋa panzi.
11 Ouvindo eles isso, prosseguiu Jesus, e contou uma parábola, visto estar ele perto de Jerusalém, e pensarem eles que o reino de Deus se havia de manifestar imediatamente.
12 Yesu itambira ŋgua mine tu, “Tamâta ŋalae toŋge itu ilâ pa nia malawae toŋge, ŋana kinzi tamâta ŋalaŋala ma sipatea i tu ipâŋga koipu ŋalae. Itu kinzi ma siveta mine, ŋineŋga ma itaulo imâ pa tamwata ne lawea kilo, ŋana ma ikai poe panzi ne ŋgu.
12 Disse pois: Certo homem nobre partiu para uma terra longínqua, a fim de tomar posse de um reino e depois voltar.
13 I ne zo ŋana ilâ kâ nde ipâŋga lâ, ŋineŋga isarawanzi ne wurâta tamâta saŋao aku iwae mbumbu ‘gol’ panzi, kala sikai nenzi taitu-taitu. Aku ipainzi tu, ‘Miki kakai mbumbu ŋine, aku kalâ kaveta wurâta lâ tini lee, ikura lâ zo ndia naŋa ma ataulo amâ kilo.’ Iporo mine lâ, ŋineŋga ipilenzi ku ilâ.
13 E chamando dez servos seus, deu-lhes dez minas, e disse-lhes: Negociai até que eu venha.
14 Andeta kinzi tamâta lâ i ne lawea ŋinde nde uru wisinzi nâna ŋana tamâta ŋalae ŋinde kâ. Mine kala sisupwanzi tamâta pinde sikai ŋgua silâ pa nia ŋinde tamâta ŋalae ilâ papa. Nenzi ŋgua nde mine: ‘Maka tinima pwâka tu tamâta ŋine ma ikai koipu ŋalae pama’.
14 Mas os seus concidadãos odiavam-no, e enviaram após ele uma embaixada, dizendo: Não queremos que este homem reine sobre nós.
15 Andeta tia; kinzi tamâta lâ nia ŋinde nde sipatea i tu imo koipu ŋalae. Ŋineŋga itaulo imâ pa ne lawea kilo. Itaulo imâ ipâŋga lâ, ŋineŋga ipasupwa ilâ panzi ne wurâta tamâta muŋga iwae ne mbumbu panzi ŋinde tu simâ, ŋana i ma isama tu kinzi taitu-taitu sikai mbumbu kalulu ŋapia.
15 E sucedeu que, ao voltar ele, depois de ter tomado posse do reino, mandou chamar aqueles servos a quem entregara o dinheiro, a fim de saber como cada um havia negociado.
16 Wurâta tamâta toŋge nde imuŋga panzi imâ, aku ipai tu, ‘Tamâta Ŋalae, naŋa aveta wurâta lâ noko ne mbumbu “gol” taitu tini, kala ŋine naŋa akai noko ne mbumbu “gol” kalulu saŋao pano.’
16 Apresentou-se, pois, o primeiro, e disse: Senhor, a tua mina rendeu dez minas.
17 I ne tamâta ŋalae nde ipai tu, ‘Noko nde wurâta tamâta ara ndo; noko kuveta wurâta ara pâta pa naŋa. Noko muŋga pwatona kelekele mota mwata ŋine sondo; mine kala naŋa wurâta alano ŋana pwai poe panzi tamâta lâ lawea saŋao.’
17 Respondeu-lhe o senhor: Bem está, servo bom! porque no mínimo foste fiel, sobre dez cidades terás autoridade.
18 Ŋineŋga wurâta tamâta toŋge kala imâ, aku ipai tu, ‘Tamâta Ŋalae, naŋa aveta wurâta lâ noko ne mbumbu “gol” taitu tini, kala ŋine naŋa akai noko ne mbumbu “gol” kalulu lima pano.’
18 Veio o segundo, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu cinco minas.
19 Aku i ne tamâta ŋalae ipai tu, ‘Mine kala naŋa wurâta alano ŋana pwai poe panzi tamâta lâ lawea lima’.
19 A este também respondeu: Sê tu também sobre cinco cidades.
20 Ŋineŋga wurâta tamâta toŋge kala imâ, aku ipai tu, ‘Tamâta Ŋalae, noko ne mbumbu “gol” taitu kala keno ŋai. Naŋa muŋga alita lâ lalava pinde, aku ao ndue ikeno.
20 E veio outro, dizendo: Senhor, eis aqui a tua mina, que guardei num lenço;
21 Naŋa aruru ŋanano, ŋana tu noko uru kalo sukâŋa ŋananzi tamâta tia ndo. Ambo kinzi tamâta pinde sio nenzi kelekele ndue keno, ande noko uru pwai kelekele ŋinde. Ambo tamâta pinde sipau kaniŋa vâsa lâ tâno ilo, ande noko uru kugona kâpwa ŋinde.’
21 pois tinha medo de ti, porque és homem severo; tomas o que não puseste, e ceifas o que não semeaste.
22 I ne tamâta ŋalae nde ipai tu, ‘Noko nde wurâta tamâta sakamao ndo! Ŋana noko tamwata ne ŋgua kâ, ande ma naŋa ao noko kulâ pa ŋgua nia. Oe, noko kusama tu naŋa kaloŋgu sukâŋa ŋananzi tamâta tia, a? Aŋga noko kusama tu naŋa uru akai kelekele kinzi tamâta pinde muŋga sio ndue keno lâ, aku uru agona kâpwa kinzi tamâta pinde muŋga sipau, a?
22 Disse-lhe o Senhor: Servo mau! pela tua boca te julgarei; sabias que eu sou homem severo, que tomo o que não pus, e ceifo o que não semeei;
23 Ambo mine, ande ŋana sâ kâ ŋga noko ŋandai kuo naneŋgu mbumbu ilâ pinze ilo ŋga, a? Ambo noko muŋga kuveta mine, ande lâ zo ŋana naŋa ataulo amâ kâ, ande naŋa ma akura tu akai ne kalulu tona. Andeta tia.’
23 por que, pois, não puseste o meu dinheiro no barco? então vindo eu, o teria retirado com os juros.
24 Ŋineŋga tamâta ŋalae ipainzi tamâta simandi laiti ŋinde tu, ‘Miki kakai mbumbu ŋinde saŋe i, aku kalua tamâta ŋinde ne mbumbu saŋao keno papa.’
24 E disse aos que estavam ali: Tirai-lhe a mina, e dai-a ao que tem as dez minas.
25 Andeta kinzi wisinzi motu ku siporo taulo tu, ‘Tamâta Ŋalae, i ne mbumbu saŋao nde keno papa lâ!’
25 Responderam-lhe eles: Senhor, ele tem dez minas.
26 Ŋineŋga tamâta ŋalae ipainzi tu, ‘Naŋa apaimi tu tamâta ea kinzi uru siveta wurâta ara pa naŋa, ande naŋa ma wurâta ŋalae alanzi kilo ŋana siveta kâ. Aŋga tamâta ea kinzi uru siveta wurâta ara tia pa naŋa, ande naŋa ma akai wurâta ŋinde saŋenzi.
26 Pois eu vos digo que a todo o que tem, dar-se-lhe-á; mas ao que não tem, até aquilo que tem ser-lhe-á tirado.
27 Aŋga naneŋgu kazâŋa tamâta ŋinde muŋga tininzi pwâka tu naŋa ma akai koipu panzi, ande ŋine nâ kakainzi kamâ ŋai, aku kapunzi pâta simâte lâ naŋa naoŋgu.’”
27 Quanto, porém, àqueles meus inimigos que não quiseram que eu reinasse sobre eles, trazei-os aqui, e matai-os diante de mim.
28 Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ŋine marumbu lâ, ŋineŋga iyoka ilâ. Aku ikatona nzâla ikâki ilâ pa Jerusalem kâ.
28 Tendo Jesus assim falado, ia caminhando adiante deles, subindo para Jerusalém.
29 Ilâ lee ipâŋga lâ tuu toŋge, i ŋa tu Oliv Tuu. Tuu ŋinde ikeno lawea rua tininzi laiti, ŋanzi tu Betfasi lawea aŋga Betani lawea. Ŋineŋga Yesu isupwanzi pâri-tamâta rua silâ, aku ipainzi tu,
29 Ao aproximar-se de Betfagé e de Betânia, junto do monte que se chama das Oliveiras, enviou dois dos discípulos,
30 “Miki rua kalâ pa lawea ndai ikeno naomi ŋinde, aku kalâ lawea ŋinde ilo. Ŋineŋga miki ma kamora ‘donki’ natu toŋge kinzi sisine lâ imandi. Tamâta toŋge muŋga isaŋona donki ŋinde kumbu, ande tia. Kayaule wâlo piti, aku kakai kamâ ŋai.
30 dizendo-lhes: Ide à aldeia que está defronte, e aí, ao entrar, achareis preso um jumentinho em que ninguém jamais montou; desprendei-o e trazei-o.
31 Ambo tamâta toŋge ma ikasoŋami tu, ‘Ŋana sâ kâ ŋga miki rua kayaule donki natu ŋine, a?’, ande kaporo taulo papa tu, ‘Maro Ŋalae ne wurâta nde keno papa’.”
31 Se alguém vos perguntar: Por que o desprendeis? respondereis assim: O Senhor precisa dele.
32 Yesu isupwanzi rua silâ, ŋineŋga simora kelekele rârâni ikeno itogo muŋga iporo panzi mine.
32 Partiram, pois, os que tinham sido enviados, e acharam conforme lhes dissera.
33 Siveta ŋana siyaule wâlo piti lâ donki tini, andeta donki ŋinde ne katonâŋa tamâta nde simâ ku sikasoŋanzi tu, “Ayo, ŋana sâ kâ ŋga miki rua kayaule donki natu ŋine, a?”
33 Enquanto desprendiam o jumentinho, os seus donos lhes perguntaram: Por que desprendeis o jumentinho?
34 Aku kinzi rua siporo taulo tu, “Maro Ŋalae ne wurâta nde keno papa.”
34 Responderam eles: O Senhor precisa dele.
35 Ŋineŋga kinzi rua sikai donki simâ pa Yesu, aku siŋga nenzi pasawaŋa luandondo lâ donki kumbu. Aku sisuka Yesu kâki isaŋona kulu.
35 Trouxeram-no, pois, a Jesus e, lançando os seus mantos sobre o jumentinho, fizeram que Jesus montasse.
36 Soka mine silâ, ande kinzi tamâta nde sikai nenzi pasawaŋa luandondo piti ku siŋga lâ nzâla, ŋana Yesu ma iyoka kulu kâ.
36 E, enquanto ele ia passando, outros estendiam no caminho os seus mantos.
37 Iyoka lee ipâŋga lâ nia ŋinde nzâla ipole Oliv Tuu ku indue, ŋineŋga kinzi kalo-tawana tamâta rârâni sindeka ku sisuŋa kawanzi ŋalae, aku sipanea Maro Kindeni ŋana mâsi kaika ŋalaŋala rârâni kinzi muŋga simora Yesu iveta.
37 Quando já ia chegando à descida do Monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, regozijando-se, começou a louvar a Deus em alta voz, por todos os milagres que tinha visto,
38 Sisarâwa mine tu, “Maro Kindeni itu nzâmbe pa koipu ŋalae ŋine ikai Maro Ŋalae ndamwa kala imâ! Tapanea Maro Kindeni, i âta Tamwata, ŋana tu iveta kinda tamâta tamo ilonda kalonda taitu kuku i!”
38 dizendo: Bendito o Rei que vem em nome do Senhor; paz no céu, e glória nas alturas.
39 Aŋga kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde simo lâ ŋgu ŋalae ŋinde ŋgininzi, aku sipai Yesu tu, “Pananâŋa, kumbitanzi noko ne tamâta ŋana ŋgua kala siporo ŋine tâ!”
39 Nisso, disseram-lhe alguns dos fariseus dentre a multidão: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Andeta Yesu itu lâ kawanzi ku iporo tu, “Naŋa apaimi tu ambo kinzi ma sisae warakanzi kawanzi, ande kinzi mira ŋai ma sikai nianzi ku ma sisarâwa sipanea Maro Kindeni!”
40 Ao que ele respondeu: Digo-vos que, se estes se calarem, as pedras clamarão.
41 Yesu ilâ lee ipâŋga Jerusalem lawea tini laiti, aku mata ilâ imora lawea ŋalae ŋinde. Aku ita ŋananzi tamâta simo ŋinde.
41 E quando chegou perto e viu a cidade, chorou sobre ela,
42 Aku iporo tu, “Opopo, miki tamâta kamo Jerusalem lawea, naŋa iloŋgu tu miki ma kasama ŋana vetâŋa ŋine kala ikura tu iveta miki kamo sondo. Andeta vetâŋa ŋinde nde ikeno paveâŋa, aku miki kakura tu kamora, ande tia.
42 dizendo: Ah! se tu conhecesses, ao menos neste dia, o que te poderia trazer a paz! mas agora isso está encoberto aos teus olhos.
43 Ayo, kaloŋo ŋga; muli ŋga zo toŋge ma imâ ipâŋga, ŋineŋga nemi kazâŋa tamâta ma simâ sisau tâno ŋalae kâki siveta ŋgumbi ŋalae ŋana siŋge miki kâ. Kinzi ma siŋge miki ndo lâ nemi lawea.
43 Porque dias virão sobre ti em que os teus inimigos te cercarão de trincheiras, e te sitiarão, e te apertarão de todos os lados,
44 Ŋineŋga ma sizavaru nemi lawea, aku ma sizavaru miki ndo. Lâ nemi lawea ilo, ande kinzi ma sipile mira toŋge ikeno mira toŋge kulu, ande tia. Aku malia ŋinde nde duvi mine; Maro Kindeni ne zo ŋana imâ ivilami kâ ande imâ ipâŋga lâ, andeta miki kazizâla ŋana.”
44 e te derribarão, a ti e aos teus filhos que dentro de ti estiverem; e não deixarão em ti pedra sobre pedra, porque não conheceste o tempo da tua visitação.
45 Ŋineŋga Yesu iyoka ilâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ne ŋgumbi ilo, aku iveta ŋana iŋaranzi tamâta uru simo nia ŋinde sipako kelekele ŋana patarawâŋa kâ.
45 Então, entrando ele no templo, começou a expulsar os que ali vendiam,
46 Aku ipainzi mine tu, “Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno mine, ‘Naneŋgu luma ma imo luma ŋana noŋa kâ’. Aŋga miki nde kaveta ŋine ipâŋga itogo kinzi nzanzare tamâta nenzi munâŋa nia mine!”
46 dizendo-lhes: Está escrito: A minha casa será casa de oração; vós, porém, a fizestes covil de salteadores.
47 Aku ikura zo zo, Yesu imo ipanananzi tamâta lâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa. Andeta kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ, sitavanzi Isrel ŋgu nenzi katonâŋa, ande simo siroto nzâla ŋana sipu Yesu pâta imâte kâ.
47 E todos os dias ensinava no templo; mas os principais sacerdotes, os escribas, e os principais do povo procuravam matá-lo;
48 Andeta sisânda nzâla toŋge kulu tia, ŋana tu kinzi tamâta rârâni nde ilonzi ndo tu siloŋo Yesu ne ŋgua.
48 mas não achavam meio de o fazer; porque todo o povo ficava enlevado ao ouvi-lo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.