Atos 28

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Maka rârâni naoma rege nâ katoa tina tini lâ, ŋineŋga kasânda tamâta pinde kulunzi. Kinzi sipaima tu sia ŋinde ŋa tu Malta.
1 Estando já salvos, soubemos então que a ilha se chamava Malta.
2 Kinzi tamâta simo lawea ŋinde nde siveta kenzi ara nâ pama. Karâzi ŋga imbe ŋalae, aku nia pisi lâ. Mine kala sisuŋa yââ ku sikaima kalâ kasaŋona yââ tini kamwai yââ.
2 Os indígenas trataram-nos com extraordinária benevolência. Acenderam uma grande fogueira e em torno dela nos recolheram, em vista da chuva que caía e do frio que fazia.
3 Paulo nde inzoro kâi pinde io lâ yââ ilo. Andeta mwâta kazâŋa toŋge imo kâi ilo, aku yââ imbaŋga isama nâna. Mine kala i pââsââ iyâti pa nia yo, aku niŋo nâ ikarati Paulo mbalau, aku itâtâra tini.
3 Paulo ajuntou um feixe de gravetos e o pôs na fogueira. Nisto uma víbora, que fugira ao fogo, mordeu-lhe a mão.
4 Kinzi tamâta lâ lawea ŋinde matanzi ilâ simora mwâta ika Paulo mbalau ku itâtâra tini, ŋineŋga siporo tu, “Tiambo tamâta ŋine muŋga ipu tamâta toŋge tâ imâte, aku Maro Ŋana Vetâŋa Sondo kâ tini pwâka tu tamâta ŋine ma imo via. Andeta i ŋandai imbwatuke lâ tâi ilo inu tâi ŋga. Mine kala maro ŋinde isupwa mwâta ika lâ.”
4 Quando os indígenas viram a serpente pendendo da sua mão, diziam uns aos outros: Sem dúvida, este homem é homicida, pois, tendo escapado ao mar, a justiça não o deixa viver.
5 Taitu Paulo nde itapala mwâta ku kawa piti imbe indue yââ ilo. Aŋga Paulo isama nâna toŋge tia.
5 Ele, porém, sacudindo a víbora no fogo, não sofreu mal algum.
6 Kinzi tamâta situ Paulo mbalau ma ipoa kâki tâku i ma walele nâ pata ndue imâte tâ. Mine kala sisaŋona sio tininzi ŋana vetâŋa mine tu ma imâ ipâŋga kâ. Sio tininzi lee, andeta tia. Mine kala sipalele ilonzi kalonzi ku siporo tu, “I nde maro toŋge!”
6 Julgavam os indígenas que ele viesse a inchar, e que subitamente caísse morto. Mas, depois de esperarem muito tempo, vendo que não lhe acontecia mal nenhum, mudaram de parecer e disseram: Ele é um deus.
7 Lawea ŋinde ne koipu imo, i ŋa mine Publius, aku ne tâno ikeno lawea ŋinde tini laiti. Aku koipu ŋinde ikai maka kalâ, aku ioma lâ i ne luma ilo. Ikatonama ara nâ ikura kari ŋato lâ.
7 Havia na vizinhança sítios pertencentes ao principal da ilha, chamado Públio. Este homem nos hospedou por três dias em sua casa, tratando-nos bem.
8 Aŋga Publius tama nde muŋga ikai pukoŋa kala imo ndaina ikeno nâ. Ikai pukoŋa tini nâna wa kapwa sakamao wa. Mine kala Paulo ilâ kuku, aku ino pa Maro Kindeni tu ma iveta tamâta ŋinde tini ara kilo. Ŋineŋga Paulo io mbau kâki tamâta ŋinde kulu, aku ndainani nâ i tini ipâŋga ara kilo.
8 Ora, o pai desse Públio achava-se acamado com febre e sofrendo de disenteria. Paulo foi visitá-lo e, orando e impondo-lhe as mãos, sarou-o.
9 Paulo iveta mine lâ, ŋineŋga pukoŋa tamâta rârâni simo lawea ŋinde nde simâ papa, aku ivetanzi tininzi ara kilo.
9 Depois desse fato, vieram ter com ele todos os habitantes da ilha que se achavam doentes, e foram curados. Tiveram assim conosco toda sorte de considerações e,
10 Mine kala siveta kenzi ara ndo pama. Kinzi sipa ŋgua lâ warakanzi ŋgininzi tu mambo maka katu kapilenzi koka kâ, ŋineŋga ma sio kelekele ndia rârâni ikeno pama tia ŋinde lâ wâŋga kulu pama.
10 quando estávamos para navegar, proveram-nos do que era necessário.
11 Maka kamo sia ŋinde ikura nzimona ŋato lâ, ŋineŋga kakâki wâŋga toŋge kulu muŋga kâla-lawea ipono nao kala ipâti ikeno sia ŋinde ne mâta ilo. Wâŋga ŋinde nde Aleksandria lawea nenzi, aku sipatu wâŋga ŋa tu, “Sâsâŋa Rua”. Ŋineŋga maka kapile lawea ŋinde, aku kakâwa kalâ.
11 Ao termo de três meses, embarcamos num navio de Alexandria, que havia passado o inverno na ilha. Este navio levava por insígnias os Dióscuros.
12 Kakâwa kalâ lee katoa Sirakyus lawea, aku kamo ndaina ikura kari ŋato lâ.
12 Fizemos escala em Siracusa, onde ficamos três dias.
13 Kari ŋato marumbu lâ, ŋineŋga kapile lawea ŋinde ku kakâwa lee kalâ katoa Regium lawea. Aku wurita kilo, ŋineŋga lawea iyoka ara. Mine nde maka kakâwa kalâ, aku wurita kilo, ŋineŋga kalâ lee katoa Puteoli lawea.
13 De lá, seguindo a costa, atingimos Régio. No dia seguinte, soprava o vento sul e chegamos em dois dias a Pozzuoli.
14 Aku lâ lawea ŋinde maka kasânda kalo-tawana tamâta pinde kulunzi, aku kamo ŋinde kunzi ikura sânda taitu lâ. Ŋineŋga kapile lawea ŋinde aku koka nzâla nâ kalâ pa Rom lawea.
14 Ali encontramos irmãos que nos rogaram que ficássemos na sua companhia sete dias. Em seguida, nos dirigimos a Roma.
15 Kinzi kalo-tawana tamâta simo Rom nde siloŋo ŋgua tu maka ŋga kamâ kapâŋga laiti lâ. Mine kala sindue simâ lee sipakâtu kuma lâ Apius nenzi nââ nia. Ŋineŋga koka lee kapâŋga lawea toŋge, tamâta lombo nenzi luma ŋato ikeno ŋinde. Aku lâ laweani ndaina kalo-tawana tamâta pinde kilo sipakâtu kuma. Paulo mata imoranzi kalo-tawana tamâta ŋinde, aku kawa ndaŋge pa Maro Ŋalae, ŋana tu ŋinde ipu tini kaika pa i ilo kalo.
15 Os irmãos de Roma foram informados de nossa chegada e vieram ao nosso encontro até o Foro de Ápio e as Três Tavernas. Ao vê-los, Paulo deu graças a Deus e se sentiu animado.
16 Maka rârâni kalâ lee kapâŋga Rom lawea ilo. Aku zugu tamâta nenzi koipu isâu tu Paulo ma imo luma ara toŋge ilo. Andeta io zugu tamâta toŋge imâ ŋana imo kuku Paulo ilea papa.
16 Chegados que fomos a Roma, foi concedida licença a Paulo para que ficasse em casa própria com um soldado que o guardava.
17 Kari ŋato ilâ lâ, ŋineŋga Paulo ipasupwa ilâ panzi Juda nenzi katonâŋa simo Rom tu ma simâ. Simâ sipâŋga lâ, ŋineŋga Paulo ipainzi tu, “Niŋgu-nambwe wukale, naŋa muŋga aveta vetâŋa toŋge ŋana atawa nenda ŋgu ndue kâ, ande tia. Aku naŋa muŋga alelea timbunda nenzi vetâŋa pinde, ande tia. Ambo taitu sikai naŋa kaika lâ Jerusalem, ŋineŋga siona alâ Rom nenzi koipu mbaunzi ilo.
17 Três dias depois, Paulo convocou os judeus mais notáveis. Estando reunidos, disse-lhes: Irmãos, sem cometer nada contra o povo nem contra os costumes de nossos pais, fui preso em Jerusalém e entregue nas mãos dos romanos.
18 Aku Rom nenzi koipu simo nia ŋinde nde siloŋo naneŋgu ŋgua lâ, aku sisama tu naŋa muŋga aveta vetâŋa soki, ikura ŋana ma siona alâ panzi zugu tamâta ŋana ma sipu naŋa pâta amâte kâ, ande tia. Mine kala ilonzi patea tu ma siyaute naŋa piti alâ.
18 Estes, depois de terem instruído o meu processo, quiseram soltar-me, visto não achar em mim crime algum que merecesse morte.
19 Andeta kinzi Juda tamâta nde ilonzi ilelea ŋgua ŋinde, kala naneŋgu nzâla toŋge tia. Mine kala aporo ano kaika tu Koipu Ŋalae Kaisara simbo nâ ma iloŋo naneŋgu ŋgua. Andeta naŋa ŋandai asowe ŋgua lâ warakâŋgu neŋgu ŋgu tininzi ŋana nenzi vetâŋa toŋge ŋga.
19 Mas, opondo-se a isso os judeus, vi-me obrigado a apelar para César, sem intentar contudo acusar de alguma coisa a minha nação.
20 Mine kala naŋa muŋga nâ apasupwa imâ pami. Naŋa iloŋgu tu amorami wa aporo ŋgua pami wa. Kinda Isrel tamâta uru tao tininda ŋana Maro Kindeni tu ma iveta vetâŋa ara pa kinda, aku ŋana duvi ŋinde kâ kinzi sipa naŋa lâ wâlo kaika.”
20 Por esse motivo, mandei chamar-vos, para vos ver e falar convosco. Porquanto, pela esperança de Israel, é que estou preso com esta corrente.
21 Paulo iporo ŋgua mine lâ, ŋineŋga kinzi Juda tamâta siporo taulo tu, “Maka ŋandai kamora pepa toŋge iyoka pa Judia tâno imâ pama ku itula ŋgua pwataki ŋana noko kâ. Aku ŋandai kamora ninda-nambwe Juda tamâta toŋge imâ ipâŋga ŋine ku itapâri noko parina pama wa iporo ŋgua sakamao pinde ŋanano ŋga.
21 Responderam-lhe eles: Não temos recebido carta alguma da Judéia, que fale em ti, nem de lá tem vindo irmão algum que nos dissesse ou falasse mal de ti.
22 Mine kala maka iloma tu noko tamwata ma kuporo kutula ne ilo-kalo pwataki pama kaloŋo. Maka kasama tu kinzi tamâta simo lawea ndoni nde uru siporo ŋgua sakamao ŋana miki ŋgu ŋine uru kalomi tawana Yesu.”
22 Quiséramos, porém, que tu mesmo nos dissesses o que pensas, pois o que nós sabemos dessa seita é que em toda parte lhe fazem oposição.
23 Ŋineŋga sipatea zo toŋge ŋana ma siloŋo Paulo ne ŋgua kâ. Zo ŋinde ipâŋga lâ, ŋineŋga tamâta ŋgu ŋalae tina simâ pa luma ŋinde Paulo imo ilo. Aku mboyo, ŋineŋga Paulo itula ŋgua panzi ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Aku itula ŋgua pinde panzi ŋana Mose ne ŋgua tukuŋa aŋga kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua tona. Ilo tu ne ŋgua ma igagati ilonzi kalonzi, ŋana ma kalonzi tawana Yesu. Iporo itula ŋgua mine lee, kari indue lala.
23 Marcaram um dia e muitos foram procurá-lo no albergue onde se achava hospedado. A entrevista durou desde a manhã até a tarde. Paulo expôs-lhes o Reino de Deus e apresentou, sempre de novo, testemunhos destinados a convencê-los a respeito de Jesus, baseando-se na Lei de Moisés e nos profetas.
24 Tamâta pinde nde siloŋo Paulo ne ŋgua ku kalonzi tawana Yesu, aŋga pinde nde kalonzi tawana tia.
24 Alguns se persuadiram pelas suas palavras, outros não acreditaram.
25 Kinzi ilonzi ikeno piti piti, kala sipawa ŋgua lâ warakanzi ŋgininzi. Mine kala Paulo iporo ŋgua toŋge kilo, ŋineŋga simandi ŋana nzarananzi siyâti silâ kâ. Ande Paulo iporo ŋgua mine tu, “Koroani Sapâŋa muŋga iporo pa ŋgua-tulâŋa tamâta Aisaia, aku ŋgua ŋinde iyoke timbunda nenzi mâsi. Ŋgua ŋinde nde ikeno mine tu,
25 Não estando concordes entre si, retiraram-se, enquanto Paulo lhes fazia esta reflexão: Bem falou o Espírito Santo pelo profeta Isaías a vossos pais, dizendo:
26 ‘Noko ma kulâ panzi ŋgu ŋinde ku kuporo mine panzi; “Miki ma katambira taŋami, andeta ma kasama ŋgua duvi kilala tia. Miki ma matami pareŋge, andeta ma kamora kelekele toŋge tia.”
26 Vai a este povo e dize-lhes: Com vossos ouvidos ouvireis, sem compreender. Com vossos olhos olhareis, sem enxergar.
27 Ŋana tu tamâta ŋgu ŋine ilonzi nde pasâe lâ, aku taŋanzi ikai pwapwaka nâ ŋana siloŋo ŋgua kâ, aku sipono matanzi marumbu lâ. Ambo siveta mine tia, ande ma matanzi simora kelekele, aku taŋanzi ma siloŋo ŋgua, aku ilonzi ‘ma sisama ŋgua duvi, ku ma sipalele ilonzi kalonzi simâ pa naŋa, aku naŋa ma aveta tininzi ara kilo. Andeta tia.’
27 Coração obstinado o deste povo, ouvido duro, olhos fechados, para não verem com a vista, nem ouvirem com o ouvido, nem entenderem com o coração, e se converterem e eu os curar {Is 6,9s.}.
28 Mine kala naŋa iloŋgu tu miki ma kasama ŋine sondo; Maro Kindeni nde itula ŋgua pwataki panzi tinikoa ŋgu ŋana i ne mâsi ŋana ikainzi tamâta piti lâ kondoma ilo. Kinzi ma sipaveta kuku i ne ŋgua.” [
28 Ficai, pois, sabendo que aos gentios é enviada agora esta salvação de Deus; e eles a ouvirão.
29 Paulo itula ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga kinzi Juda tamâta siyâti silâ. Aku siveta ŋgua pawaŋa ŋalae tina lâ warakanzi ŋgininzi.]
29 {Havendo dito isso, saíram dali os judeus, discutindo animosamente entre si.}
30 Aŋga Paulo nde imo luma ara ŋinde ilo ikura mbwera rua. I tamwata iko luma ŋinde. Aku uru iveta kie ara nâ panzi tamâta rârâni soka simâ ŋana sikalele i kâ.
30 Paulo permaneceu por dois anos inteiros no aposento alugado, e recebia a todos os que vinham procurá-lo.
31 Paulo uru itula ŋgua ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Aku uru ipanananzi tamâta ŋana Maro Ŋalae Yesu Kirisi parina kâ tona. I uru iporo kaika ndo, aku tamâta toŋge ikura tu itu kaika ŋana i kâ, ande tia.
31 Pregava o Reino de Deus e ensinava as coisas a respeito do Senhor Jesus Cristo, com toda a liberdade e sem proibição.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 28, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.