Atos 28

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Maka rârâni naoma rege nâ katoa tina tini lâ, ŋineŋga kasânda tamâta pinde kulunzi. Kinzi sipaima tu sia ŋinde ŋa tu Malta.
1 Uma vez a salvo em terra, descobrimos que estávamos na ilha de Malta.
2 Kinzi tamâta simo lawea ŋinde nde siveta kenzi ara nâ pama. Karâzi ŋga imbe ŋalae, aku nia pisi lâ. Mine kala sisuŋa yââ ku sikaima kalâ kasaŋona yââ tini kamwai yââ.
2 O povo de lá nos tratou com muita bondade. Por ser um dia frio e chuvoso, fizeram uma fogueira na praia para nos receber.
3 Paulo nde inzoro kâi pinde io lâ yââ ilo. Andeta mwâta kazâŋa toŋge imo kâi ilo, aku yââ imbaŋga isama nâna. Mine kala i pââsââ iyâti pa nia yo, aku niŋo nâ ikarati Paulo mbalau, aku itâtâra tini.
3 Enquanto Paulo juntava um monte de gravetos e os colocava no fogo, uma cobra venenosa que fugia do calor mordeu sua mão.
4 Kinzi tamâta lâ lawea ŋinde matanzi ilâ simora mwâta ika Paulo mbalau ku itâtâra tini, ŋineŋga siporo tu, “Tiambo tamâta ŋine muŋga ipu tamâta toŋge tâ imâte, aku Maro Ŋana Vetâŋa Sondo kâ tini pwâka tu tamâta ŋine ma imo via. Andeta i ŋandai imbwatuke lâ tâi ilo inu tâi ŋga. Mine kala maro ŋinde isupwa mwâta ika lâ.”
4 Quando os habitantes da ilha viram a cobra pendurada na mão de Paulo, disseram uns aos outros: “Sem dúvida ele é um assassino! Embora tenha escapado do mar, a justiça não lhe permitiu viver”.
5 Taitu Paulo nde itapala mwâta ku kawa piti imbe indue yââ ilo. Aŋga Paulo isama nâna toŋge tia.
5 Mas Paulo sacudiu a cobra no fogo e não sofreu nenhum mal.
6 Kinzi tamâta situ Paulo mbalau ma ipoa kâki tâku i ma walele nâ pata ndue imâte tâ. Mine kala sisaŋona sio tininzi ŋana vetâŋa mine tu ma imâ ipâŋga kâ. Sio tininzi lee, andeta tia. Mine kala sipalele ilonzi kalonzi ku siporo tu, “I nde maro toŋge!”
6 O povo esperava que ele inchasse ou caísse morto de repente. No entanto, depois de esperarem muito tempo e verem que nada havia acontecido, mudaram de ideia e começaram a dizer que ele era um deus.
7 Lawea ŋinde ne koipu imo, i ŋa mine Publius, aku ne tâno ikeno lawea ŋinde tini laiti. Aku koipu ŋinde ikai maka kalâ, aku ioma lâ i ne luma ilo. Ikatonama ara nâ ikura kari ŋato lâ.
7 Perto da praia, havia uma propriedade pertencente a Públio, a principal autoridade da ilha. Por três dias, ele nos hospedou e nos tratou com bondade.
8 Aŋga Publius tama nde muŋga ikai pukoŋa kala imo ndaina ikeno nâ. Ikai pukoŋa tini nâna wa kapwa sakamao wa. Mine kala Paulo ilâ kuku, aku ino pa Maro Kindeni tu ma iveta tamâta ŋinde tini ara kilo. Ŋineŋga Paulo io mbau kâki tamâta ŋinde kulu, aku ndainani nâ i tini ipâŋga ara kilo.
8 Aconteceu que o pai de Públio estava doente, com febre e disenteria. Paulo entrou, orou por ele e, impondo as mãos sobre sua cabeça, o curou.
9 Paulo iveta mine lâ, ŋineŋga pukoŋa tamâta rârâni simo lawea ŋinde nde simâ papa, aku ivetanzi tininzi ara kilo.
9 Então os demais enfermos da ilha vieram e foram curados.
10 Mine kala siveta kenzi ara ndo pama. Kinzi sipa ŋgua lâ warakanzi ŋgininzi tu mambo maka katu kapilenzi koka kâ, ŋineŋga ma sio kelekele ndia rârâni ikeno pama tia ŋinde lâ wâŋga kulu pama.
10 Como resultado, fomos cobertos de presentes e honras e, chegada a hora de partirmos, o povo nos forneceu todos os suprimentos necessários à viagem.
11 Maka kamo sia ŋinde ikura nzimona ŋato lâ, ŋineŋga kakâki wâŋga toŋge kulu muŋga kâla-lawea ipono nao kala ipâti ikeno sia ŋinde ne mâta ilo. Wâŋga ŋinde nde Aleksandria lawea nenzi, aku sipatu wâŋga ŋa tu, “Sâsâŋa Rua”. Ŋineŋga maka kapile lawea ŋinde, aku kakâwa kalâ.
11 Três meses depois do naufrágio, embarcamos em outro navio, que havia passado o inverno na ilha. Era um navio alexandrino, que tinha na parte da frente a figura dos deuses gêmeos.
12 Kakâwa kalâ lee katoa Sirakyus lawea, aku kamo ndaina ikura kari ŋato lâ.
12 Aportamos em Siracusa, onde ficamos três dias.
13 Kari ŋato marumbu lâ, ŋineŋga kapile lawea ŋinde ku kakâwa lee kalâ katoa Regium lawea. Aku wurita kilo, ŋineŋga lawea iyoka ara. Mine nde maka kakâwa kalâ, aku wurita kilo, ŋineŋga kalâ lee katoa Puteoli lawea.
13 Dali navegamos até Régio. Um dia depois, um vento sul começou a soprar, de modo que no dia seguinte prosseguimos até Potéoli.
14 Aku lâ lawea ŋinde maka kasânda kalo-tawana tamâta pinde kulunzi, aku kamo ŋinde kunzi ikura sânda taitu lâ. Ŋineŋga kapile lawea ŋinde aku koka nzâla nâ kalâ pa Rom lawea.
14 Ali encontramos alguns irmãos que nos convidaram a passar uma semana com eles. Depois fomos para Roma.
15 Kinzi kalo-tawana tamâta simo Rom nde siloŋo ŋgua tu maka ŋga kamâ kapâŋga laiti lâ. Mine kala sindue simâ lee sipakâtu kuma lâ Apius nenzi nââ nia. Ŋineŋga koka lee kapâŋga lawea toŋge, tamâta lombo nenzi luma ŋato ikeno ŋinde. Aku lâ laweani ndaina kalo-tawana tamâta pinde kilo sipakâtu kuma. Paulo mata imoranzi kalo-tawana tamâta ŋinde, aku kawa ndaŋge pa Maro Ŋalae, ŋana tu ŋinde ipu tini kaika pa i ilo kalo.
15 Os irmãos em Roma souberam que estávamos chegando e vieram ao nosso encontro no Fórum da Via Ápia. Outros se juntaram a nós nas Três Vendas. Ao vê-los, Paulo se animou e agradeceu a Deus.
16 Maka rârâni kalâ lee kapâŋga Rom lawea ilo. Aku zugu tamâta nenzi koipu isâu tu Paulo ma imo luma ara toŋge ilo. Andeta io zugu tamâta toŋge imâ ŋana imo kuku Paulo ilea papa.
16 Quando chegamos a Roma, Paulo recebeu permissão de ter sua própria moradia, sob a guarda de um soldado.
17 Kari ŋato ilâ lâ, ŋineŋga Paulo ipasupwa ilâ panzi Juda nenzi katonâŋa simo Rom tu ma simâ. Simâ sipâŋga lâ, ŋineŋga Paulo ipainzi tu, “Niŋgu-nambwe wukale, naŋa muŋga aveta vetâŋa toŋge ŋana atawa nenda ŋgu ndue kâ, ande tia. Aku naŋa muŋga alelea timbunda nenzi vetâŋa pinde, ande tia. Ambo taitu sikai naŋa kaika lâ Jerusalem, ŋineŋga siona alâ Rom nenzi koipu mbaunzi ilo.
17 Três dias depois de chegar, Paulo convocou os líderes judeus locais e lhes disse: “Irmãos, embora eu não tenha feito nada contra nosso povo nem contra os costumes de nossos antepassados, fui preso em Jerusalém e entregue ao governo romano.
18 Aku Rom nenzi koipu simo nia ŋinde nde siloŋo naneŋgu ŋgua lâ, aku sisama tu naŋa muŋga aveta vetâŋa soki, ikura ŋana ma siona alâ panzi zugu tamâta ŋana ma sipu naŋa pâta amâte kâ, ande tia. Mine kala ilonzi patea tu ma siyaute naŋa piti alâ.
18 Os romanos me interrogaram e queriam me soltar, pois não encontraram motivo para me condenar à morte.
19 Andeta kinzi Juda tamâta nde ilonzi ilelea ŋgua ŋinde, kala naneŋgu nzâla toŋge tia. Mine kala aporo ano kaika tu Koipu Ŋalae Kaisara simbo nâ ma iloŋo naneŋgu ŋgua. Andeta naŋa ŋandai asowe ŋgua lâ warakâŋgu neŋgu ŋgu tininzi ŋana nenzi vetâŋa toŋge ŋga.
19 Mas, quando os líderes judeus protestaram contra a decisão, considerei necessário apelar a César, embora não tivesse acusação alguma contra meu próprio povo.
20 Mine kala naŋa muŋga nâ apasupwa imâ pami. Naŋa iloŋgu tu amorami wa aporo ŋgua pami wa. Kinda Isrel tamâta uru tao tininda ŋana Maro Kindeni tu ma iveta vetâŋa ara pa kinda, aku ŋana duvi ŋinde kâ kinzi sipa naŋa lâ wâlo kaika.”
20 Por isso pedi a vocês que viessem aqui hoje para que nos conhecêssemos, e também para que eu pudesse explicar que estou preso com estas correntes porque creio na esperança de Israel”.
21 Paulo iporo ŋgua mine lâ, ŋineŋga kinzi Juda tamâta siporo taulo tu, “Maka ŋandai kamora pepa toŋge iyoka pa Judia tâno imâ pama ku itula ŋgua pwataki ŋana noko kâ. Aku ŋandai kamora ninda-nambwe Juda tamâta toŋge imâ ipâŋga ŋine ku itapâri noko parina pama wa iporo ŋgua sakamao pinde ŋanano ŋga.
21 Eles responderam: “Não recebemos nenhuma carta da Judeia, e ninguém que veio de lá nos informou alguma coisa contra você.
22 Mine kala maka iloma tu noko tamwata ma kuporo kutula ne ilo-kalo pwataki pama kaloŋo. Maka kasama tu kinzi tamâta simo lawea ndoni nde uru siporo ŋgua sakamao ŋana miki ŋgu ŋine uru kalomi tawana Yesu.”
22 Contudo, queremos ouvir o que você pensa, pois o que sabemos a respeito desse movimento é que ele é contestado em toda parte”.
23 Ŋineŋga sipatea zo toŋge ŋana ma siloŋo Paulo ne ŋgua kâ. Zo ŋinde ipâŋga lâ, ŋineŋga tamâta ŋgu ŋalae tina simâ pa luma ŋinde Paulo imo ilo. Aku mboyo, ŋineŋga Paulo itula ŋgua panzi ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Aku itula ŋgua pinde panzi ŋana Mose ne ŋgua tukuŋa aŋga kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua tona. Ilo tu ne ŋgua ma igagati ilonzi kalonzi, ŋana ma kalonzi tawana Yesu. Iporo itula ŋgua mine lee, kari indue lala.
23 Então marcaram uma data e, nesse dia, muita gente foi à casa de Paulo. Ele explicou e testemunhou sobre o reino de Deus e, desde cedo até a noite, procurou convencê-los acerca de Jesus com base na lei de Moisés e nos livros dos profetas.
24 Tamâta pinde nde siloŋo Paulo ne ŋgua ku kalonzi tawana Yesu, aŋga pinde nde kalonzi tawana tia.
24 Alguns foram convencidos pelas coisas que ele disse, mas outros não creram.
25 Kinzi ilonzi ikeno piti piti, kala sipawa ŋgua lâ warakanzi ŋgininzi. Mine kala Paulo iporo ŋgua toŋge kilo, ŋineŋga simandi ŋana nzarananzi siyâti silâ kâ. Ande Paulo iporo ŋgua mine tu, “Koroani Sapâŋa muŋga iporo pa ŋgua-tulâŋa tamâta Aisaia, aku ŋgua ŋinde iyoke timbunda nenzi mâsi. Ŋgua ŋinde nde ikeno mine tu,
25 E, depois de discutirem entre si, foram embora com estas palavras finais de Paulo: “O Espírito Santo estava certo quando disse a nossos antepassados por meio do profeta Isaías:
26 ‘Noko ma kulâ panzi ŋgu ŋinde ku kuporo mine panzi; “Miki ma katambira taŋami, andeta ma kasama ŋgua duvi kilala tia. Miki ma matami pareŋge, andeta ma kamora kelekele toŋge tia.”
26 ‘Vá e diga a este povo: Quando ouvirem o que digo, não entenderão. Quando virem o que faço, não compreenderão.
27 Ŋana tu tamâta ŋgu ŋine ilonzi nde pasâe lâ, aku taŋanzi ikai pwapwaka nâ ŋana siloŋo ŋgua kâ, aku sipono matanzi marumbu lâ. Ambo siveta mine tia, ande ma matanzi simora kelekele, aku taŋanzi ma siloŋo ŋgua, aku ilonzi ‘ma sisama ŋgua duvi, ku ma sipalele ilonzi kalonzi simâ pa naŋa, aku naŋa ma aveta tininzi ara kilo. Andeta tia.’
27 Pois o coração deste povo está endurecido; ouvem com dificuldade e têm os olhos fechados, de modo que seus olhos não veem, e seus ouvidos não ouvem, e seu coração não entende, e não se voltam para mim, nem permitem que eu os cure’.
28 Mine kala naŋa iloŋgu tu miki ma kasama ŋine sondo; Maro Kindeni nde itula ŋgua pwataki panzi tinikoa ŋgu ŋana i ne mâsi ŋana ikainzi tamâta piti lâ kondoma ilo. Kinzi ma sipaveta kuku i ne ŋgua.” [
28 Portanto, quero que saibam que esta salvação vinda de Deus também foi oferecida aos gentios, e eles a aceitarão”.
29 Paulo itula ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga kinzi Juda tamâta siyâti silâ. Aku siveta ŋgua pawaŋa ŋalae tina lâ warakanzi ŋgininzi.]
29 Depois de ele ter dito essas palavras, os judeus partiram, em grande desacordo uns com os outros.
30 Aŋga Paulo nde imo luma ara ŋinde ilo ikura mbwera rua. I tamwata iko luma ŋinde. Aku uru iveta kie ara nâ panzi tamâta rârâni soka simâ ŋana sikalele i kâ.
30 Durante os dois anos seguintes, Paulo morou em Roma, às próprias custas. A todos que o visitavam ele recebia,
31 Paulo uru itula ŋgua ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Aku uru ipanananzi tamâta ŋana Maro Ŋalae Yesu Kirisi parina kâ tona. I uru iporo kaika ndo, aku tamâta toŋge ikura tu itu kaika ŋana i kâ, ande tia.
31 proclamando corajosamente o reino de Deus e ensinando a respeito do Senhor Jesus Cristo sem restrição alguma.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 28, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.