Atos 22
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA
1 Paulo iporo mine tu, “Naŋa taiŋgu-tata wa mama wukale, miki kaloŋo ŋga. Ŋine ma aporo ŋgua pwataki imâ pami mbo.”
1 — Irmãos e pais, escutem agora o que tenho a dizer em minha defesa.
2 Ŋgu ŋinde nde siloŋo Paulo iporo panzi lâ Hibru ŋgua, ŋineŋga kawanzi buu nâ ku nduŋeŋa marumbu ndo lâ. Ŋineŋga Paulo iporo mine tu,
2 Quando ouviram que Paulo lhes falava em língua hebraica, fizeram mais silêncio ainda. Paulo continuou:
3 “Naŋa nde Juda tamwatâŋgu. Nana ipaguguana lâ Tarsus lawea lâ Silisia tâno, andeta atumbu ŋalae lâ Jerusalem lawea ŋine. Aku Gamaliel ipanana naŋa sondo ndo ŋana kinda timbunda nenzi ŋgua tukuŋa rârâni. Mine kala naŋa uru apono muli sondo ndo pa Maro Kindeni, itogo miki rârâni kala kaveta mine.
3 — Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas fui criado nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo o rigor da Lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vocês o são no dia de hoje.
4 Naŋa muŋga ayaulanzi tamâta ŋinde sipono muli pa Yesu ne ‘Nzâla’. Akai kazâŋa panzi taine wa tamâne wa, aku apa kenzi mbalaunzi kaika akainzi alâ aonzi lâ luma sakamao ilo, ŋana kinzi sambara ma sipunzi pâta simâte.
4 Persegui este Caminho até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na cadeia.
5 Mao nâ, nenda patarawâŋa tamâta ŋalae tavanzi nenda tamâta mbâna-mbâna rârâni nde sisama naŋa parinâŋgu lâ. Kinzi rârâni sikura ŋana situla ŋgua ŋine pwataki. Muŋga, kinzi siŋgere ŋgua pinde lâ pepa tini ilâ panzi ninzi-nambwe simo Damaskus lawea. Siŋgere ŋgua ŋananzi Yesu ne kalo-tawana tamâta ŋinde muŋga sipile Jerusalem ku sikâwa silâ pa Damaskus. Aku naŋa akai pepa ŋinde alâ pa Damaskus ŋana apanzi tamâta ŋinde kaika akainzi amâ Jerusalem, ŋana ma sikai nâna ŋana nenzi kalo-tawana kâ.”
5 Disto são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Deles eu recebi cartas para os irmãos judeus de Damasco, e fui até lá para trazer amarrados a Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 “Naŋa ayoka alâ lee kari imâ ŋgini, aku apâŋga Damaskus lawea tini laiti. Ŋineŋga walele nâ sinâla ŋalae iyoka pa samba indue imâ ipane naŋa kaika lâ.
6 — Ora, aconteceu que, enquanto eu viajava, já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, uma grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 Naŋa patana ndue akeno tâno kulu, ŋineŋga aloŋo kawa ŋgua toŋge ne sarawâŋa toŋge imâ pana mine tu, ‘Saulo, Saulo, ŋana sâ kâ ŋga noko kuveta wurâta ŋana kuyaula naŋa, a?’
7 Então caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Ŋineŋga aporo taulo tu, ‘Maro, noko nde ea.’ Aku Maro Ŋalae ipai naŋa tu, ‘Naŋa nde Yesu Nasarete tamwatâŋgu. Naŋa nde tamâtani ŋine noko kuveta wurâta ŋana kuyaulana kâ.’
8 Perguntei: “Senhor, quem é você?” Ao que me respondeu: “Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem você persegue.”
9 Kinzi tamâta simandi kuku naŋa ŋinde nde simora sinâla nâ, aŋga ŋgua iporo pa naŋa ŋinde, ande siloŋo sondo ku sisama, ande tia.
9 — Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceber o sentido da voz de quem falava comigo.
10 Naŋa akasoŋa mine tu, ‘Maro Ŋalae, kala ŋine naŋa ma aveta mana’. Aku Maro Ŋalae ipaina tu, ‘Kumandi sânda ku pwoka kulâ Damaskus lawea ilo. Tamâta toŋge imo lawea ŋinde, aku i ma iporo pano ŋana vetâŋa pinde apatea pano tu ma kuveta ŋinde.’
10 Então perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” E o Senhor me disse: “Levante-se, entre em Damasco, onde lhe dirão tudo o que você precisa fazer.”
11 Naŋa matâŋgu amora tia, matâŋgu leva-leva nâ, ŋana tu sinâla ŋalae ŋinde muŋga ipane naŋa kaika lâ. Mine kala naneŋgu tamâta sikai mbalauŋgu nâ situla nzâla pana, aku maka kalâ Damaskus lawea ilo.
11 Tendo ficado cego por causa da intensidade daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 Aku tamâta toŋge imo lawea ŋinde, i ŋa mine Aninia. I uru ipono muli sondo ndo pa Mose ne ŋgua tukuŋa, aku kinzi Juda tamâta rârâni simo Damaskus lawea nenzi morâŋa tu i nde tamâta ara.
12 — Um homem chamado Ananias, piedoso conforme a Lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 I nde imâ ipâŋga imandi tiniŋgu laiti, ŋineŋga ipaina tu, ‘Niŋgu-nambwe Saulo, noko mata kumora kilo’. Aku lâ zo ndainani nâ naŋa matâŋgu ara kilo amora i nao.
13 veio procurar-me e, chegando perto de mim, disse: “Irmão Saulo, recupere a visão!” Nessa mesma hora, recuperei a visão e olhei para ele.
14 Ŋineŋga Aninia iporo tu, ‘Kinda timbunda nenda Maro Kindeni ipatea noko tu ma kusama i ne ilo-kalo. Aku ipatea lâ tu noko ma kumora Yesu, i Vetâŋa Sondo Warika, aku ma kuloŋo i ne ŋgua lâ i tamwata kawa tona.
14 Então ele disse: “O Deus de nossos pais escolheu você de antemão para conhecer a vontade dele, ver o Justo e ouvir a voz dele.
15 Noko ma kumo Yesu ne tamâta ŋana kutula i parina pwataki panzi tamâta rârâni. Noko ma kutula ŋgua pwataki panzi ŋana vetâŋa rârâni kumora wa kuloŋo ŋinde.
15 Porque você terá de ser testemunha dele diante de todos, anunciando as coisas que você tem visto e ouvido.
16 Ayo, kala ŋine sâ tâ ikaino kaika, a? Kumandi sânda, aku kulili pâri ara ne lââ. Ambo noko ma kuno pa Yesu, ande i ma izavaru noko ne kiesaka piti lâ tini.’”
16 E agora, o que está esperando? Levante-se, receba o batismo e lave os seus pecados, invocando o nome dele.”
17 “Naŋa amo lee ku muli, ŋineŋga ataulo amâ Jerusalem lawea kilo. Aku zo toŋge amo Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo akai noŋa. Akai noŋa lee, ŋineŋga mâsi toŋge imâ ipâŋga pana, itogo ambipole mwasina.
17 — Quando voltei para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 Naŋa amora Maro Ŋalae, aku ipaina tu, ‘Kupile Jerusalem walele nâ ku pwâwa kulâ. Ambo noko ma kutula naŋa parinâŋgu lâ lawea ŋine, ande kinzi ma ilonzi ara ŋana noko ne ŋgua, ande tia.’
18 e vi o Senhor. Ele me disse: “Ande logo e saia imediatamente de Jerusalém, porque não aceitarão o seu testemunho a meu respeito.”
19 Ŋineŋga aporo taulo tu, ‘Maro Ŋalae, kinzi tamâta ŋinde warakanzi sisama tu muŋga naŋa alâ pasauŋa ne luma rârâ ilolo ŋana apunzi tamâta ŋinde kalonzi tawana noko, aku aonzi lâ luma sakamao ilo tona.
19 Eu respondi: “Senhor, eles bem sabem que eu ia de sinagoga em sinagoga, prendendo e açoitando os que criam em ti.
20 Muŋga kinzi sipu noko ne tamâta Setepana pâta imâte. Ina tamâta ŋana iporo itula noko parina kâ. Andeta lâ zoni ndaina naŋa warakâŋgu amo kunzi, aku iloŋgu ara ndo ŋana nenzi vetâŋa ŋinde kâ. Aku naŋa warakâŋgu akatona nenzi pasawaŋa, lâ zo ŋinde sipu i pâta imâte.’
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as capas dos que o matavam.”
21 Andeta Maro Ŋalae ipai naŋa tu, ‘Noko kulâ. Naŋa ma ao noko kulâ panzi tinikoa ŋgu simo malawae ŋinde.’”
21 Mas ele me disse: “Vá, porque eu o enviarei para longe, aos gentios.”
22 Kinzi Juda tamâta siloŋo Paulo ne ŋgua ilâ imotu lâ ŋinde, ŋineŋga kawanzi ŋalae sisarâwa mine tu, “Tapu pâta imâte! Ambo tamâta mine imo via, ande ŋinde nde ara tia ndo!”
22 Até este ponto a multidão ficou ouvindo. Mas, quando Paulo disse isso, começaram a gritar bem alto: — Fora com ele! Mate-o, porque ele não merece viver!
23 Kinzi wisinzi nâna ŋalae ŋinde, aku sisarâwa pwapwataki. Sikai nenzi pasawaŋa luandondo piti ku sipu tâno pa ŋai, sipu tâno pa ŋai. Aku sinzoro tâno gawura siliŋi kâki tona.
23 Enquanto eles gritavam, tiravam as suas capas e jogavam poeira para o ar,
24 Tia ku zugu tamâta nenzi koipu ipainzi ne tamâta tu ma sikai Paulo silâ nenzi luma ilo. Aku ipainzi tu ma sipalili i lâ mbilâo ku sikasoŋa ŋana ŋgu nenzi wisi-nâna ŋinde ne duvi kâ.
24 o comandante ordenou que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo estavam gritando assim contra ele.
25 Kinzi zugu tamâta wâlo nâ sipa Paulo kaika ŋana ma sipalili kâ, andeta ipai zugu tamâta nenzi katonâŋa toŋge imandi waŋgira laiti mine tu, “Naŋa nde Rom lawea warakâŋgu, aku miki ŋandai kao naŋa alâ pa ŋgua nia ŋga. Taitu ŋine miki katu kapalilina. Tiambo Rom ne ŋgua tukuŋa isâu ŋana vetâŋa mine, tiya?”
25 Quando o estavam amarrando com correias, Paulo perguntou ao centurião que ali estava: — Será que vocês têm o direito de açoitar um cidadão romano, sem que ele tenha sido condenado?
26 Zugu tamâta nenzi katonâŋa nde iloŋo Paulo ne ŋgua ŋinde lâ, ŋineŋga ilâ iporo pa ne koipu. Aku ikasoŋa tu, “Kala ŋine noko kutu kuveta mana, a? Tamâta ŋine nde Rom lawea warika ma!”
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: — Que é isso que o senhor está prestes a fazer? Saiba que aquele homem é cidadão romano.
27 Ŋineŋga koipu ilâ pa Paulo, aku ikasoŋa tu, “Noko kuporo pwataki pa naŋa ŋga. Noko nde Rom lawea warika, tiya?” Ande Paulo iporo taulo tu, “Naŋa atogo Rom tamwatâŋgu mine”.
27 Então o comandante veio e perguntou a Paulo: — Diga-me uma coisa: você é romano? Paulo respondeu: — Sou.
28 Aku koipu iporo mine tu, “Naŋa muŋga ao mbaliŋa ŋalae ŋinde ilâ panzi tamâta ŋalaŋala, ŋineŋga siŋgere ŋgua lâ pepa tini tu naŋa lawea warika lâ Rom.” Ande Paulo iporo taulo tu, “Naŋa aveta mine, ande tia. Naŋa mama nde Rom lawea warika sondo, aku ŋana nzâla ŋinde kâ naŋa apâŋga atogo Rom tamwatâŋgu mine.”
28 E o comandante disse: — Eu tive de gastar muito dinheiro para conseguir essa cidadania. Ao que Paulo respondeu: — Pois eu a tenho de nascença.
29 Paulo iporo mine, aku marumbu. Kinzi zugu tamâta walele nâ sio nenzi mbilâo ndue aku sipile Paulo silâ pa nia pinde. Aku nenzi koipu kala wisi motu mine nâ, ŋana tu Paulo nde itogo Rom lawea warika, andeta i muŋga ipa Paulo kaika koa tia nâ.
29 Imediatamente se afastaram os que iam interrogá-lo com açoites. O próprio comandante ficou com medo quando soube que Paulo era romano, porque tinha mandado amarrá-lo.
30 Zugu tamâta nenzi koipu ŋinde nde ilo tu isama mine: ŋana sâ kâ ŋga kinzi Juda tamâta sisowe ŋgua lâ Paulo tini. Mine kala wurita kilo, ŋineŋga ikai wâlo piti lâ Paulo tini, aku ipasupwa ilâ panzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi Juda nenzi tamâta mbâna-mbâna rârâni. Iporo kaika panzi tu ma sipasau kuku i. Simâ sipasau lâ, ŋineŋga koipu ikai Paulo imâ ku iŋgunu imandi naonzi.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que Paulo vinha sendo acusado pelos judeus, o comandante o soltou e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio. E, mandando trazer Paulo, apresentou-o diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.