Rute 1
Warlpiri Short Bible (WBP) vs NVT
1 — ausente —
1 Nos dias em que os juízes governavam Israel, houve grande fome na terra. Por isso, um homem deixou seu lar, em Belém de Judá, e foi morar na terra de Moabe, levando consigo esposa e dois filhos.
2 — ausente —
2 O homem se chamava Elimeleque, e a esposa, Noemi. Os filhos se chamavam Malom e Quiliom. Eram efrateus de Belém de Judá. Quando chegaram a Moabe, estabeleceram-se ali.
3 Ngakalku Nayumi-parnta Limiliki palijalku. Ngulalpa Nayumi-mipa nyinaja kaja-nyanu-jarra-kurlu.
3 Elimeleque morreu, e Noemi ficou com os dois filhos.
4 Nyampu-jarrarlu kaja-nyanu-jarra-pala yupukarra-jarrija Muwapu-wardingki karnta-jarra-kurlu. Yirdi karnta-kari-kirlangu Yurrpa, manu jinta-kariji Ruurtu. Nayumiji nyinaja kaja-nyanu-jarra-kurluju Muwapurla karlarla-palaku yulyurrpuku.
4 Eles se casaram com mulheres moabitas, que se chamavam Rute e Orfa. Cerca de dez anos depois,
5 Ngula-jangka, Malana manu Kilana-jarralku-pala palija. Nayumijilpa nyinaja kali-nyanu-wangu manu kaja-nyanu-jarra-wangulku.
5 Malom e Quiliom também morreram. Noemi ficou sozinha, sem os dois filhos e sem o marido.
6 Ngulalpa Nayumi nyinaja Muwapurla, purda-nyangu kujalpa-jana YAAWIYI Kaaturlu warrawarra-kangu nyanungu-nyangu yapa ngurungka Juurdarla. Yungulpa-jana miyi. Ngulalpa Nayumi yampinjakungarntilki nyinaja Muwapukuju yungu pina-yani nyanungu-nyangu ngurra-kurra. Kanajardu-nyanu-jarrarlangulpa-pala nyinaja yampinjakungarnti nyanungu-kurlu.
6 Noemi soube em Moabe que o S enhor havia abençoado seu povo, dando-lhe boas colheitas. Então Noemi e suas noras se prepararam para deixar Moabe.
7 Junga-juku, yampinja-yanulu yangkaju ngurra kujalpalu nyinaja. Ngulalu wurna rdirri-yungu Juurda-kurra-pinangu.
7 Ela partiu com suas noras do lugar onde havia morado e seguiram para a terra de Judá.
8 Nayumi-palangu wangkaja kanajardu-nyanu-jarraku, “Yanta-pala pina nyuntu-jarraku ngati-nyanu-jarra-kurlangu-kurra yuwarli-jarra-kurra. Ngampangampa-nyayirnilpanpaju-pala nyinaja ngajuku manu ngaju-nyangu kaja-jarraku kujarna ngati-puka-jarrija. Yungungkupala YAAWIYI nyinami ngampangampa-yijala.
8 A certa altura, porém, Noemi disse às noras: “Voltem para a casa de suas mães! Que o S enhor as recompense pelo amor que demonstraram por seus maridos e por mim.
9 YAAWIYI-rli yungungkupala kali-nyanu-kari yinyi.”
9 Que o S enhor as abençoe com a segurança de um novo casamento”. Então deu-lhes um beijo de despedida, e as três começaram a chorar em alta voz.
10 Kanajardu-nyanu-jarra-palarla wangkaja, “Lawa, yani karlijarra nyuntu-kurlu yungurnalu-nyarra jirrnganja nyina nyuntuku manu nyuntu-nyangu yapaku.”
10 “Não!”, disseram elas. “Queremos ir com você para o seu povo!”
11 Nayumi-palangu wangkaja, “Ngaju-nyangu kanajardu-jarra, yanta-pala pina nyuntu-jarra-nyangu ngurra-kurra. Nyiyakulkunpala ngaju-wanaju yanirni? Nyarrparlu kulalparna kaja-nyanu-kariji mardakarla yungunpala yupukarra-jarri pina nyanungu-jarra-kurluju, lawa.
11 Noemi, porém, respondeu: “Voltem, minhas filhas. Por que vocês viriam comigo? Acaso eu ainda poderia dar à luz outros filhos que cresceriam e se tornariam seus maridos?
12 Yanta-pala pina ngurra-kurra. Kulalparna muturnalku yupukarra-jarriyarla pina, lawa. Manu kajilparna kali-nyanu mardakarla jinta-kari jalangu mungangka, manu kajilparna yarda mardakarla kaja-nyanu-patu-kari, kala nyiyaku? Kulalparlipa yangka-piya-juku nyinakarla, lawa.
12 Não, minhas filhas, voltem, pois sou velha demais para me casar outra vez. E, mesmo que fosse possível eu me casar esta noite e ter filhos, o que aconteceria então?
13 Kajikankulu-jana mayi pardarni kurdu-jarraku murnma kaji-pala wiri-jarrimi wati-kirralku? Kuja-piya-wangu-pala nyinaya! Kajilpanpajupala jirrnganja nyinayarla ngajuku yaninja-wangu, ngulaju kajikanpala mulurrpa-nyayirni nyinami ngaju-piya. YAAWIYI kaju jangkardu nyina ngajukuju!”
13 Vocês esperariam que eles crescessem, deixando assim de se casarem com outro homem? Claro que não, minhas filhas! Esta situação é muito mais amarga para mim do que para vocês, pois o próprio S enhor está contra mim”.
14 Karnta-patulu-nyanu yarda yulaja, ngula Yurrpangku Nayumiji nyunjurnu jakuru-pinjakungarntirli. Kala Ruurtujulpa ngampurrpa-wangu-juku nyinaja Nayumiki yampinjaku.
14 Então choraram juntas mais uma vez. Orfa se despediu de sua sogra com um beijo, mas Rute se apegou firmemente a Noemi.
15 Nayumi wangkajarla, “Nyangka, nyuntukupurdangka pina-ka yani nyanungu-nyangu yapa-kurra, manu nyanungu-nyangu nguru juju-kari-kirra kuja kalu mardarni. Yanta pina nyanungu-kurlu.”
15 “Olhe, sua cunhada voltou para o povo e para os deuses dela”, disse Noemi a Rute. “Você deveria fazer o mesmo!”
16 Ngula Ruurtulkurla wangkaja, “Kulaju ngajuku wangkaya yungurnangku nyuntu yampi! Kulaju ngajuku wangkaya nganta yungurnangku puranja-wangu nyina! Kajinpa nyarrpara-puka yani, ngaju kapurna yani nyuntu-wana. Ngurrangka nyarrpararla kajinpa nyina, ngaju kapurna nyina-yijala nyuntu-kurlu. Nyuntu-nyangu yapaju kapulu nyina ngaju-nyangurlangu. Nyuntu-nyangu kapu nyina Kaatuju ngaju-nyangurlangu.
16 Rute respondeu: “Não insista comigo para deixá-la e voltar. Aonde você for, irei; onde você viver, lá viverei. Seu povo será o meu povo, e seu Deus, o meu Deus.
17 Manu kajinpa nyarrpararla-puka palimi, ngaju kapurna palimi-yijala yalumpurla-juku. Yinyarla-yijala kapujulu milyingka yirrarni. Payirni karna YAAWIYI yungulpaju murrumurru-mantarla kajilparna jaru nyampu rdilyki-pungkarla kuja karnangku milpa ngarrirni jalangurlu. Ngaka kajirna palimi, ngula-jangka-mipanya kapurnangku yampimi.”
17 Onde você morrer, ali morrerei e serei sepultada. Que o S enhor me castigue severamente se eu permitir que qualquer coisa, a não ser a morte, nos separe!”.
18 Nayumirliji milya-pungu Ruurtuju ngampurrpa yaninjaku nyanungu-wanaku. Ngula Nayumiji wiljiwilji-jarrinja-wangu wurdungu-jarrija.
18 Quando Noemi viu que Rute estava decidida a ir com ela, não insistiu mais.
19 Ngula-jangkaju, Nayumi manu Ruurtu-pala yanurnu Pijilimi-kirra. Kuja-pala karnta-jarra yukajarra Pijilimi-kirra, karntakarnta yali-wardingki-patulu-nyanu wangkaja, “Wiyarrpa! Nyiya-jangka Nayumiji yanurnu mularrpa?”
19 Então as duas seguiram viagem. Quando chegaram a Belém, toda a cidade se agitou por causa delas. “Será que é mesmo Noemi?”, perguntavam as mulheres.
20 Nayumi-jana yapakuju wangkaja, “Kulajulu Nayumi yirdi-manta. Marajulu yirdi-manta. Kaaturlu PIRRJIRDI-NYAYIRNI WITA-WANGU-rluju ngajuju mularrpa-manu.
20 “Não me chamem de Noemi”, respondeu ela. “Chamem-me de Mara, pois o Todo-poderoso tornou minha vida muito amarga.
21 Kujarna nyampu nguru yampija nyurru-wiyi, nyiyarningkijarralparna mardarnu. Kala jalangu YAAWIYI-rliji kangurnu pina ngurra-kurra marlajarra. Kala nyiyaku kankujulu Nayumiji yirdi-mani? YAAWIYI-ji jangkardu jikajika-jarrija ngajukuju. Kaaturlu yangka PIRRJIRDI-NYAYIRNI WITA-WANGU-rlu yartarnarri wiri-kirlirliji ngajuju maju-kurraju yirrarnu.”
21 Cheia eu parti, mas o S enhor me trouxe de volta vazia. Por que me chamar de Noemi se o S enhor me fez sofrer e se o Todo-poderoso trouxe calamidade sobre mim?”
22 Junga-juku, Nayumi manu nyanunguku kanajardu-nyanu Ruurtu yangka karnta Muwapu-wardingki-pala pina-yanurnu Muwapu-ngurlu. Yanurnu-pala Pijilimi-kirra kujalpalu ngurlu pajirninjarla manu-puru.
22 Assim, Noemi voltou de Moabe acompanhada de sua nora Rute, a jovem moabita. Elas chegaram a Belém quando começava a colheita da cevada.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Rute 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.