Marcos 6

Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ko Iesu evel lingi lat nen ko olwi van renge ngaim sen e, ko jinibb sen nir arvijuri suri ni.
1 Depois, ele partiu dali e foi para a sua pátria, seguido de seus discípulos.
2 Ko moro nabong ne Sapat mivini, ko ni evan renge naim ne loten ko evisviseni jinibb nir rengen. Ko
2 Quando chegou o dia de sábado, começou a ensinar na sinagoga. Muitos o ouviam e, tomados de admiração, diziam: Donde lhe vem isso? Que sabedoria é essa que lhe foi dada, e como se operam por suas mãos tão grandes milagres?
3 Kerr rramrongwose kobbong, evi metusu, Merri natun, ko tasin Jemes ko Joses, ko Juta, ko Saemon. Ko sete jojin le nir ngel marpitevi kerr?” Ko arong karkare.
3 Não é ele o carpinteiro, o filho de Maria, o irmão de Tiago, de José, de Judas e de Simão? Não vivem aqui entre nós também suas irmãs? E ficaram perplexos a seu respeito.
4 Ko ni owrai tevi nir, owra “Weretunen, propet san arongwos parosuri lat jijle nga mian e. Ko jinibb nga ma renge sisen woswos, ko metka sen nir ko niaken sen nir sete mara-osuri p̃elake. Nanu ngok sete erres.”
4 Mas Jesus disse-lhes: Um profeta só é desprezado na sua pátria, entre os seus parentes e na sua própria casa.
5 Ko ni sete orongwos puloli nanu san ie. Elngi bbong nevren renge nir nga marmesi evis ko, ololi arres luwi.
5 Não pôde fazer ali milagre algum. Curou apenas alguns poucos enfermos, impondo-lhes as mãos.
6 Ko ni etaole nga sete marosuri. Ko evel evisviseni jinibb nir rrale vanu nen ngaim nen nir.
6 Admirava-se ele da desconfiança deles. E ensinando, percorria as aldeias circunvizinhas.
7 Ko Iesu everus jinibb sen esngavöl drromon eru arini jin, ko elai derteren tevir nga paroji tweni nem̃in nga marsij nir. Ko ni okoni tweni nir ererwi arivel.
7 Então chamou os Doze e começou a enviá-los, dois a dois; e deu-lhes poder sobre os espíritos imundos.
8 Ko ni ewer orer, owra “Sete kaptori nanu pisan renge nivelen se kami renge sel, pijki, niv pijki, narr pijki, ko nevöt pijki renge baos kele. Sansan kobbong, kaptori nejipjip pisansan.
8 Ordenou-lhes que não levassem coisa alguma para o caminho, senão somente um bordão; nem pão, nem mochila, nem dinheiro no cinto;
9 Ko kaprae but se kami, ko sete kapuri sunsun p̃ieru.”
9 como calçado, unicamente sandálias, e que se não revestissem de duas túnicas.
10 Ko ni owrai kele tevir owra “Naim ngabe nga kami kapan rengen womu ko parevei kami, kaplik ko pa rengen pijpari daron nga kapa-ivel lingi naim nen.
10 E disse-lhes: Em qualquer casa em que entrardes, ficai nela, até vos retirardes dali.
11 Ko poro renge ngaim san jinibb nen nolor p̃iterter, sete parunge kami nga parevei kami van jir, ko ngok, daron nga kapa-ivel lingi ie, erres kapwirrwirrleni tweni maw nga muto re but se kami renge meter nga parlesi, piviseni tevir nga marloli m̃isij.”
11 Se em algum lugar não vos receberem nem vos escutarem, saí dali e sacudi o pó dos vossos pés em testemunho contra ele.
12 Ko nir arivel lingi, aran arwerwer tevi jinibb nir nga nolor pulululwi.
12 Eles partiram e pregaram a penitência.
13 Ko aroji tweni nem̃in nga marsij elep arivare renge jinibb nir, ko arjivi oel van renge nir elep nga marmesi, ko arlolir arres luwi.
13 Expeliam numerosos demônios, ungiam com óleo a muitos enfermos e os curavam.
14 Ko Numal Erot Antipas ornge marsup̃e Iesu, suri nisen jinibb jile arunge. Ko nir sopor arwera “Jon Baptaes ko otur imare luwi renge mijen, ko ngok niko majingen nga marlelep ngok arimare renge ni, ko ololi nanu nga marinijnij nawon ngok e nir.”
14 O rei Herodes ouviu falar de Jesus, cujo nome se tornara célebre. Dizia-se: João Batista ressurgiu dos mortos e por isso o poder de fazer milagres opera nele.
15 Ko jinibb sopor kele arwera “Ni evi Elaeja,” ko nir sopor kele arwera “Ni evi propet ko, erpe propet ne tuwi san.”
15 Uns afirmavam: É Elias! Diziam outros: É um profeta como qualquer outro.
16 Ko Erot daron nga murnge ko owra “Rrek Jon ko nga inu m̃eta otvi batun, otur imare luwi kele renge mijen kele!”
16 Ouvindo isto, Herodes repetia: É João, a quem mandei decapitar. Ele ressuscitou!
17 Ko Erot Antipas bonevis pa okoni jinibb san evan orrul totoni Jon ko esre totoni elngi renge naim ne nekaien, suri marongen se Erotias nesevin se tuwan Pilip. Suri ni etkai luwe vinnen,
17 Pois o próprio Herodes mandara prender João e acorrentá-lo no cárcere, por causa de Herodíades, mulher de seu irmão Filipe, com a qual ele se tinha casado.
18 ko Jon owrai tevi Erot, owra “Sete erres nga nik kuptekai luwe nesen se tuwam.”
18 João tinha dito a Herodes: Não te é permitido ter a mulher de teu irmão.
19 Niko Erotias esij lengleng tevi Jon, emrreni parevji pini. Ko Erot ewer ore,
19 Por isso Herodíades o odiava e queria matá-lo, não o conseguindo, porém.
20 suri emtutue Jon; orongwose nga ni evi jinibb san nga m̃irres, evi jinibb on. Ko emetmete ni erres renge naim ne nekaien. Ko daron nga murnge nale sen, ko eir kobbong renge purnge, ko ornge esij lengleng kele, suri ololi nanu elep.
20 Pois Herodes respeitava João, sabendo que era um homem justo e santo; protegia-o e, quando o ouvia, sentia-se embaraçado. Mas, mesmo assim, de boa mente o ouvia.
21 Ko mian ko nabong mawos se Erot evini nga ni puloli dabbuen renge nga ni m̃iak e. Puloli tevi numal sen nir, ko batu jinibb nuval nir, ko batu jinibb ne Galili nir. Ko renge daron nen, Erotias elesi evi daron san nga m̃irres se ni.
21 Chegou, porém, um dia favorável em que Herodes, por ocasião do seu natalício, deu um banquete aos grandes de sua corte, aos seus oficiais e aos principais da Galiléia.
22 Ko okoni natun nesen m̃elakel evini loloim ko esew. Ko Erot ko lartul nga marlik tevi renge nanen marlesi, ko arlesi erres p̃elak. Ko numal Erot owrai limjer tevi vinnen owra “Kupngoni tevik isev nga nik kumrreni ko inu b̃elai tevim!”
22 A filha de Herodíades apresentou-se e pôs-se a dançar, com grande satisfação de Herodes e dos seus convivas. Disse o rei à moça: Pede-me o que quiseres, e eu to darei.
23 Ko ni ojuji lengleng mare ko owrai tevi vinnen owra “Isev tama san nga poro kupngoni tevik, b̃elai tevim; poro pivi devje vanu suk, ko b̃elai ko wor tevim.”
23 E jurou-lhe: Tudo o que me pedires te darei, ainda que seja a metade do meu reino.
24 Ko ni ean vare ko osusi tevi tasu sen, owra “Bongoni sev le?” Ko tasu sen owra lweni tevi owra “Kupngoni batu Jon Baptaes.”
24 Ela saiu e perguntou à sua mãe: Que hei de pedir? E a mãe respondeu: A cabeça de João Batista.
25 Vinnen ewit olwi evel mawose numal ko ongoni tevi owra “Numrreni nik kupla Jon Baptaes batun tevik renge narov.”
25 Tornando logo a entrar apressadamente à presença do rei, exprimiu-lhe seu desejo: Quero que sem demora me dês a cabeça de João Batista.
26 Ko numal orrorrmi elep suri sev nga ni mimarong pa rengen. Ko suri muloli pa rijrijen sen rengen, ko suri kele nir nga marlik tevi renge nanen nga maraan, nir jile arunge, ngok setemun orongwos pumusus.
26 O rei entristeceu-se; todavia, por causa da sua promessa e dos convivas, não quis recusar.
27 Ko ni owrai tevi jinibb sen san pian renge naim ne nekaien ko p̃ita otvi batu Jon, ko p̃ila lweni vini. Ko m̃ernen evan, eta otvi jile,
27 Sem tardar, enviou um carrasco com a ordem de trazer a cabeça de João. Ele foi, decapitou João no cárcere,
28 ko esale lweni renge narov vini. Ko elai tevi nesenwarreng, ko nesenwarreng esale elai tevi tasu sen.
28 trouxe a sua cabeça num prato e a deu à moça, e esta a entregou à sua mãe.
29 Ko daron nga Jon jinibb sen nir marunge, ko aran arwosi niben, aran artevni renge dubb.
29 Ouvindo isto, os seus discípulos foram tomar o seu corpo e o depositaram num sepulcro.
30 Jinibb se Iesu nir arlulwi vini arlik korti ji Iesu, ko arsup̃e suri nanu jijle tevi ni sev nga marlolir, ko sev nga marvisviseni tevi jinibb nir.
30 Os apóstolos voltaram para junto de Jesus e contaram-lhe tudo o que haviam feito e ensinado.
31 Ko ni owrai tevir, owra “Kami kis kobbong kapini, kappitevik kerr pian renge lolo merwer e, ko kapmosi sopon.” Suri iok jinibb arinini jir ko arlululwi, ko ololi setete daron ser otoe, erpok kele re daron ne nanen kele.
31 Ele disse-lhes: Vinde à parte, para algum lugar deserto, e descansai um pouco. Porque eram muitos os que iam e vinham e nem tinham tempo para comer.
32 Ko nir aran renge drrav e arsa rengen, ko arwolu silveni tweni bbong lat san nga mivi lolo merwer.
32 Partiram na barca para um lugar solitário, à parte.
33 Ko jinibb ne ngaim nen nir arlesir daron nga marwolu e. Ko nir elep arlesi woser, ko arwolu orer kali ngaut e, ko arwowomu renge nir renge lat nen.
33 Mas viram-nos partir. Por isso, muitos deles perceberam para onde iam, e de todas as cidades acorreram a pé para o lugar aonde se dirigiam, e chegaram primeiro que eles.
34 Ko Iesu nir jinibb sen arwolu toku; ko ni ojubbul, ko elesi delung nga milep nga milep marlik pa. Ko orrorrmi lenglenge nir, suri arirpe sipsip nga jinibb nga muwowomue nir mijkie. Ko ni etipatun evisvisenir e nanu elep.
34 Ao desembarcar, Jesus viu uma grande multidão e compadeceu-se dela, porque era como ovelhas que não têm pastor. E começou a ensinar-lhes muitas coisas.
35 Ko mian ko nat nga mirivriv evini vajin. Ko jinibb sen nir arini jin ko arwerai tevi ni, arwera “Iel evi lolo merwer le, ko nial otomori pa piwaj pini.
35 A hora já estava bem avançada quando se achegaram a ele os seus discípulos e disseram: Este lugar é deserto, e já é tarde.
36 Kupkoni tweni nir parivel paran renge ngaim nga marlelep nir ko nga wewarreng nir nga ngok nir, ko nir lweni wor parwuli niv, suri nanen nga parurroi ejki.”
36 Despede-os, para irem aos sítios e aldeias vizinhas a comprar algum alimento.
37 Ko ni owrai lweni tevir, owra “Kami ko kapla nanen tevir parurroi.” Ko nir arwera lweni tevi, arwera “Ai, merre nevöt ko! Poro pirpok kem naban nabwuli niv e nevöt selva pungut pivaru (200) ko nablai tevir parurroi?”
37 Mas ele respondeu-lhes: Dai-lhes vós mesmos de comer. Replicaram-lhe: Iremos comprar duzentos denários de pão para dar-lhes de comer?
38 Ko ni owrai tevir, owra “Ko kami kamtori niv evis? Kapan ta kaplesi.” Ko nir aran arlesi, ko arluwi ko arwera “Namtori elim, ko nai eru.”
38 Ele perguntou-lhes: Quantos pães tendes? Ide ver. Depois de se terem informado, disseram: Cinco, e dois peixes.
39 Ko ni owrai tevir nga parloli jinibb nir parlik ngatan renge mösmös nga miejejen, pivi meling pievis e.
39 Ordenou-lhes que mandassem todos sentar-se, em grupos, na relva verde.
40 Ko nir arloli arlik vivöngsur renge meling nir. Meling sopor ongut vesan (100) rengen ko sopor ngavöl elelmi (50) renger.
40 E assentaram-se em grupos de cem e de cinqüenta.
41 Ko ni ela niv nga elim nga ko ela nai nga eru nga ko esarrerr imare emteni melrin, ko olot erij erres surir. Ko obbri otvi niv nir, ko elai tevi jinibb sen nir, ko nir arlai tevi jinibb nir. Ko ololi kele erpok renge nai.
41 Então tomou os cinco pães e os dois peixes e, erguendo os olhos ao céu, abençoou-os, partiu-os e os deu a seus discípulos, para que lhos distribuíssem, e repartiu entre todos os dois peixes.
42 Ko nir jijle arurroi ko nir jijle arup.
42 Todos comeram e ficaram fartos.
43 Ko jinibb sen nir arsere lweni bebje niv nga marurro linglingir ko nai nga marurro linglingir van renge narr esngavöl drromon eru arwun saut er.
43 Recolheram do que sobrou doze cestos cheios de pedaços, e os restos dos peixes.
44 Ko jinibb nga marurroi niv nen nir, nir evi nuvasngavöl nuvalim (5000) totoklai.
44 Foram cinco mil os homens que haviam comido daqueles pães.
45 Ko Iesu ololi jinibb sen nir arsa van renge drrav parwowomu van renge devje nuwi e renge ngaim ne Betsaeta, daron nga ni pukoni tweni jinibb nir parivel e.
45 Imediatamente ele obrigou os seus discípulos a subirem para a barca, para que chegassem antes dele à outra margem, em frente de Betsaida, enquanto ele mesmo despedia o povo.
46 Vitunen renge mukoni tweni jile nir marivel e, ko ni esan vajin evel otongsa van renge botwen nga pulot.
46 E despedido que foi o povo, retirou-se ao monte para orar.
47 Mian ko nat nga mirivriv e vini vajin, ko drrav esal ko pa renge liven mesa renge nuwito. Ko ni esan elik jer ngaut.
47 À noite, achava-se a barca no meio do lago e ele, a sós, em terra.
48 Ko elesi nga nir marsu marunge m̃isij, suri arsu tere ling. Ko mian ko nat otomori p̃isal p̃irin, ko evan jir, evel renge nuwi. Mian ko evini mori jir, ko ololi erpe owra p̃iasie nir.
48 Vendo-os se fatigarem em remar, sendo-lhes o vento contrário, foi ter com eles pela quarta vigília da noite, andando por cima do mar, e fez como se fosse passar ao lado deles.
49 Ko daron nga nir marlesi nga mivel renge drru nuwi mare, ko arrorrmi rreknga evi nem̃in san, ko arkail lengleng van mare.
49 À vista de Jesus, caminhando sobre o mar, pensaram que fosse um fantasma e gritaram;
50 Nir jijle arlesi ko nolor opotpote elep. Ko ni esaro ngavilvilsen erij tevir, owra “Inu lebbong, nolo kami p̃irres! Sete kapmetutu.”
50 pois todos o viram e se assustaram. Mas ele logo lhes falou: Tranqüilizai-vos, sou eu; não vos assusteis!
51 Ko ni esa van mare renge drrav jir, ko ling omol evesane. Ngok ololi bbösa ela nir e elep.
51 E subiu para a barca, junto deles, e o vento cessou. Todos se achavam tomados de um extremo pavor,
52 Suri sete arongwose suri nanu nga m̃inijnij nawone nga Iesu muloli re devjen ne niv, norrorrmien ser sete otoe.
52 pois ainda não tinham compreendido o caso dos pães; os seus corações estavam insensíveis.
53 Ko nir arwolu pelaot kele arini renge vanu ne Genesaret e renge devje nuwito e, ko arile totoni drrav renge lat nen.
53 Navegaram para o outro lado e chegaram à região de Genesaré, onde aportaram.
54 Ko daron nga maroka-jubbjubbul renge drrav, ko jinibb nga ie nir ngavilvil arlesi wose Iesu, ko arini jin. Ko ni ololi nir elep arres luwi.
54 Assim que saíram da barca, o povo o reconheceu.
55 Ko jinibb nir arwolu p̃etp̃eti renge vanu nen, ko arwosi nir nga marmesi renge maling ser vini jin renge ngabe nga ni m̃ilik e.
55 Percorrendo toda aquela região, começaram a levar, em leitos, os que padeciam de algum mal, para o lugar onde ouviam dizer que ele se encontrava.
56 Ko ngabe nga ni mian rengen, renge ngaim nga welili rreknga ngaim nga milep, arwosi nir nga marmesi van renge maket nir, ko arngoni tevi nga poro bbong parjipari bongsi sunsun sen. Ko nir jijle nga marjipari arres luwi.
56 Onde quer que ele entrasse, fosse nas aldeias ou nos povoados, ou nas cidades, punham os enfermos nas ruas e pediam-lhe que os deixassem tocar ao menos na orla de suas vestes. E todos os que tocavam em Jesus ficavam sãos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.