Marcos 6

Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ko Iesu evel lingi lat nen ko olwi van renge ngaim sen e, ko jinibb sen nir arvijuri suri ni.
1 Jesus deixou essa região e voltou com seus discípulos para Nazaré, cidade onde tinha morado.
2 Ko moro nabong ne Sapat mivini, ko ni evan renge naim ne loten ko evisviseni jinibb nir rengen. Ko
2 No sábado seguinte, começou a ensinar na sinagoga, e muitos dos que o ouviam se admiraram e perguntavam: “De onde vem tanta sabedoria e poder para realizar esses milagres?
3 Kerr rramrongwose kobbong, evi metusu, Merri natun, ko tasin Jemes ko Joses, ko Juta, ko Saemon. Ko sete jojin le nir ngel marpitevi kerr?” Ko arong karkare.
3 Não é esse o carpinteiro, filho de Maria e irmão de Tiago, José, Judas e Simão? Suas irmãs moram aqui, entre nós”. E sentiam-se muito ofendidos.
4 Ko ni owrai tevi nir, owra “Weretunen, propet san arongwos parosuri lat jijle nga mian e. Ko jinibb nga ma renge sisen woswos, ko metka sen nir ko niaken sen nir sete mara-osuri p̃elake. Nanu ngok sete erres.”
4 Então Jesus lhes disse: “Um profeta recebe honra em toda parte, menos em sua cidade e entre seus parentes e sua própria família”.
5 Ko ni sete orongwos puloli nanu san ie. Elngi bbong nevren renge nir nga marmesi evis ko, ololi arres luwi.
5 Por isso, não pôde realizar milagres ali, exceto pôr as mãos sobre alguns enfermos e curá-los.
6 Ko ni etaole nga sete marosuri. Ko evel evisviseni jinibb nir rrale vanu nen ngaim nen nir.
6 E ficou admirado com a incredulidade daquele povo. Então Jesus percorreu diversos povoados, ensinando a seus moradores.
7 Ko Iesu everus jinibb sen esngavöl drromon eru arini jin, ko elai derteren tevir nga paroji tweni nem̃in nga marsij nir. Ko ni okoni tweni nir ererwi arivel.
7 Reuniu os Doze e começou a enviá-los de dois em dois, dando-lhes autoridade para expulsar espíritos impuros.
8 Ko ni ewer orer, owra “Sete kaptori nanu pisan renge nivelen se kami renge sel, pijki, niv pijki, narr pijki, ko nevöt pijki renge baos kele. Sansan kobbong, kaptori nejipjip pisansan.
8 Instruiu-os a não levar coisa alguma na viagem, exceto um cajado. Não poderiam levar alimento, nem bolsa de viagem, nem dinheiro.
9 Ko kaprae but se kami, ko sete kapuri sunsun p̃ieru.”
9 Poderiam calçar sandálias, mas não levar uma muda de roupa extra.
10 Ko ni owrai kele tevir owra “Naim ngabe nga kami kapan rengen womu ko parevei kami, kaplik ko pa rengen pijpari daron nga kapa-ivel lingi naim nen.
10 Disse ele: “Onde quer que forem, fiquem na mesma casa até partirem da cidade.
11 Ko poro renge ngaim san jinibb nen nolor p̃iterter, sete parunge kami nga parevei kami van jir, ko ngok, daron nga kapa-ivel lingi ie, erres kapwirrwirrleni tweni maw nga muto re but se kami renge meter nga parlesi, piviseni tevir nga marloli m̃isij.”
11 Mas, se algum povoado se recusar a recebê-los ou a ouvi-los, ao saírem, sacudam a poeira dos pés como sinal de reprovação”.
12 Ko nir arivel lingi, aran arwerwer tevi jinibb nir nga nolor pulululwi.
12 Então eles partiram, dizendo a todos que encontravam que se arrependessem.
13 Ko aroji tweni nem̃in nga marsij elep arivare renge jinibb nir, ko arjivi oel van renge nir elep nga marmesi, ko arlolir arres luwi.
13 Expulsaram muitos demônios e curaram muitos enfermos, ungindo-os com óleo.
14 Ko Numal Erot Antipas ornge marsup̃e Iesu, suri nisen jinibb jile arunge. Ko nir sopor arwera “Jon Baptaes ko otur imare luwi renge mijen, ko ngok niko majingen nga marlelep ngok arimare renge ni, ko ololi nanu nga marinijnij nawon ngok e nir.”
14 Logo o rei Herodes ouviu falar de Jesus, pois todos comentavam a seu respeito. Alguns diziam: “João Batista ressuscitou dos mortos. Por isso tem poder para fazer esses milagres”.
15 Ko jinibb sopor kele arwera “Ni evi Elaeja,” ko nir sopor kele arwera “Ni evi propet ko, erpe propet ne tuwi san.”
15 Outros diziam: “É Elias”. Ainda outros diziam: “É um profeta, como os profetas de antigamente”.
16 Ko Erot daron nga murnge ko owra “Rrek Jon ko nga inu m̃eta otvi batun, otur imare luwi kele renge mijen kele!”
16 Quando Herodes ouviu falar de Jesus, disse: “João, o homem a quem decapitei, voltou dos mortos!”.
17 Ko Erot Antipas bonevis pa okoni jinibb san evan orrul totoni Jon ko esre totoni elngi renge naim ne nekaien, suri marongen se Erotias nesevin se tuwan Pilip. Suri ni etkai luwe vinnen,
17 O rei havia mandado prender e encarcerar João para agradar Herodias. Ela era esposa de seu irmão, Filipe, mas Herodes tinha se casado com ela.
18 ko Jon owrai tevi Erot, owra “Sete erres nga nik kuptekai luwe nesen se tuwam.”
18 João dizia a Herodes: “É contra a lei que o senhor viva com a esposa de seu irmão”.
19 Niko Erotias esij lengleng tevi Jon, emrreni parevji pini. Ko Erot ewer ore,
19 Por isso Herodias guardava rancor de João e queria matá-lo, mas não podia fazê-lo,
20 suri emtutue Jon; orongwose nga ni evi jinibb san nga m̃irres, evi jinibb on. Ko emetmete ni erres renge naim ne nekaien. Ko daron nga murnge nale sen, ko eir kobbong renge purnge, ko ornge esij lengleng kele, suri ololi nanu elep.
20 pois Herodes o respeitava e o protegia, sabendo que ele era um homem justo e santo. Herodes ficava muito perturbado sempre que falava com João, mas mesmo assim gostava de ouvi-lo.
21 Ko mian ko nabong mawos se Erot evini nga ni puloli dabbuen renge nga ni m̃iak e. Puloli tevi numal sen nir, ko batu jinibb nuval nir, ko batu jinibb ne Galili nir. Ko renge daron nen, Erotias elesi evi daron san nga m̃irres se ni.
21 Finalmente, no aniversário de Herodes, Herodias teve a oportunidade que procurava. Ele deu uma festa para os membros do alto escalão do governo, para seus oficiais militares e para os cidadãos mais importantes da Galileia.
22 Ko okoni natun nesen m̃elakel evini loloim ko esew. Ko Erot ko lartul nga marlik tevi renge nanen marlesi, ko arlesi erres p̃elak. Ko numal Erot owrai limjer tevi vinnen owra “Kupngoni tevik isev nga nik kumrreni ko inu b̃elai tevim!”
22 Sua filha, também chamada Herodias, entrou e apresentou uma dança que agradou muito Herodes e seus convidados. “Peça-me qualquer coisa que deseje, e eu lhe darei”, disse o rei à moça.
23 Ko ni ojuji lengleng mare ko owrai tevi vinnen owra “Isev tama san nga poro kupngoni tevik, b̃elai tevim; poro pivi devje vanu suk, ko b̃elai ko wor tevim.”
23 E prometeu, sob juramento: “Eu lhe darei o que pedir, até metade do meu reino!”.
24 Ko ni ean vare ko osusi tevi tasu sen, owra “Bongoni sev le?” Ko tasu sen owra lweni tevi owra “Kupngoni batu Jon Baptaes.”
24 Ela saiu e perguntou à mãe: “O que devo pedir?”. A mãe lhe disse: “Peça a cabeça de João Batista!”.
25 Vinnen ewit olwi evel mawose numal ko ongoni tevi owra “Numrreni nik kupla Jon Baptaes batun tevik renge narov.”
25 A moça voltou depressa ao rei e disse: “Quero a cabeça de João Batista agora mesmo num prato!”.
26 Ko numal orrorrmi elep suri sev nga ni mimarong pa rengen. Ko suri muloli pa rijrijen sen rengen, ko suri kele nir nga marlik tevi renge nanen nga maraan, nir jile arunge, ngok setemun orongwos pumusus.
26 O rei muito se entristeceu com isso, mas, por causa do juramento que havia feito na frente dos convidados, não pôde negar o pedido.
27 Ko ni owrai tevi jinibb sen san pian renge naim ne nekaien ko p̃ita otvi batu Jon, ko p̃ila lweni vini. Ko m̃ernen evan, eta otvi jile,
27 Assim, enviou no mesmo instante um carrasco com ordens de cortar a cabeça de João e trazê-la. Ele decapitou João na prisão,
28 ko esale lweni renge narov vini. Ko elai tevi nesenwarreng, ko nesenwarreng esale elai tevi tasu sen.
28 trouxe a cabeça num prato e a entregou à moça, que a levou à sua mãe.
29 Ko daron nga Jon jinibb sen nir marunge, ko aran arwosi niben, aran artevni renge dubb.
29 Quando os discípulos de João souberam o que havia acontecido, foram buscar o corpo e o colocaram numa sepultura.
30 Jinibb se Iesu nir arlulwi vini arlik korti ji Iesu, ko arsup̃e suri nanu jijle tevi ni sev nga marlolir, ko sev nga marvisviseni tevi jinibb nir.
30 Os apóstolos voltaram de sua missão e contaram a Jesus tudo que tinham feito e ensinado.
31 Ko ni owrai tevir, owra “Kami kis kobbong kapini, kappitevik kerr pian renge lolo merwer e, ko kapmosi sopon.” Suri iok jinibb arinini jir ko arlululwi, ko ololi setete daron ser otoe, erpok kele re daron ne nanen kele.
31 Jesus lhes disse: “Vamos sozinhos até um lugar tranquilo para descansar um pouco”, pois tanta gente ia e vinha que eles não tinham tempo nem para comer.
32 Ko nir aran renge drrav e arsa rengen, ko arwolu silveni tweni bbong lat san nga mivi lolo merwer.
32 Então saíram de barco para um lugar isolado, a fim de ficarem a sós.
33 Ko jinibb ne ngaim nen nir arlesir daron nga marwolu e. Ko nir elep arlesi woser, ko arwolu orer kali ngaut e, ko arwowomu renge nir renge lat nen.
33 Contudo, muitos os reconheceram e os viram partir, e pessoas de várias cidades correram e chegaram antes deles.
34 Ko Iesu nir jinibb sen arwolu toku; ko ni ojubbul, ko elesi delung nga milep nga milep marlik pa. Ko orrorrmi lenglenge nir, suri arirpe sipsip nga jinibb nga muwowomue nir mijkie. Ko ni etipatun evisvisenir e nanu elep.
34 Quando Jesus saiu do barco, viu a grande multidão e teve compaixão dela, pois eram como ovelhas sem pastor. Então começou a lhes ensinar muitas coisas.
35 Ko mian ko nat nga mirivriv evini vajin. Ko jinibb sen nir arini jin ko arwerai tevi ni, arwera “Iel evi lolo merwer le, ko nial otomori pa piwaj pini.
35 Ao entardecer, os discípulos foram até ele e disseram: “Este lugar é isolado, e já está tarde.
36 Kupkoni tweni nir parivel paran renge ngaim nga marlelep nir ko nga wewarreng nir nga ngok nir, ko nir lweni wor parwuli niv, suri nanen nga parurroi ejki.”
36 Mande as multidões embora, para que possam ir aos campos e povoados vizinhos e comprar algo para comer”.
37 Ko ni owrai lweni tevir, owra “Kami ko kapla nanen tevir parurroi.” Ko nir arwera lweni tevi, arwera “Ai, merre nevöt ko! Poro pirpok kem naban nabwuli niv e nevöt selva pungut pivaru (200) ko nablai tevir parurroi?”
37 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Precisaríamos de muito dinheiro
38 Ko ni owrai tevir, owra “Ko kami kamtori niv evis? Kapan ta kaplesi.” Ko nir aran arlesi, ko arluwi ko arwera “Namtori elim, ko nai eru.”
38 “Quantos pães vocês têm?”, perguntou ele. “Vão verificar.” Eles voltaram e informaram: “Cinco pães e dois peixes”.
39 Ko ni owrai tevir nga parloli jinibb nir parlik ngatan renge mösmös nga miejejen, pivi meling pievis e.
39 Então Jesus ordenou que fizessem a multidão sentar-se em grupos na grama verde.
40 Ko nir arloli arlik vivöngsur renge meling nir. Meling sopor ongut vesan (100) rengen ko sopor ngavöl elelmi (50) renger.
40 Assim, eles se sentaram em grupos de cinquenta e de cem.
41 Ko ni ela niv nga elim nga ko ela nai nga eru nga ko esarrerr imare emteni melrin, ko olot erij erres surir. Ko obbri otvi niv nir, ko elai tevi jinibb sen nir, ko nir arlai tevi jinibb nir. Ko ololi kele erpok renge nai.
41 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, à medida que ia partindo os pães, entregava-os aos discípulos para que os distribuíssem ao povo. Também dividiu os peixes para que todos recebessem uma porção.
42 Ko nir jijle arurroi ko nir jijle arup.
42 Todos comeram à vontade,
43 Ko jinibb sen nir arsere lweni bebje niv nga marurro linglingir ko nai nga marurro linglingir van renge narr esngavöl drromon eru arwun saut er.
43 e os discípulos recolheram doze cestos com os pães e peixes que sobraram.
44 Ko jinibb nga marurroi niv nen nir, nir evi nuvasngavöl nuvalim (5000) totoklai.
44 Os que comeram foram cinco mil homens.
45 Ko Iesu ololi jinibb sen nir arsa van renge drrav parwowomu van renge devje nuwi e renge ngaim ne Betsaeta, daron nga ni pukoni tweni jinibb nir parivel e.
45 Logo em seguida, Jesus insistiu com seus discípulos que voltassem ao barco e atravessassem o mar até Betsaida, enquanto ele mandava o povo para casa.
46 Vitunen renge mukoni tweni jile nir marivel e, ko ni esan vajin evel otongsa van renge botwen nga pulot.
46 Depois de se despedir de todos, subiu sozinho ao monte para orar.
47 Mian ko nat nga mirivriv e vini vajin, ko drrav esal ko pa renge liven mesa renge nuwito. Ko ni esan elik jer ngaut.
47 Durante a noite, os discípulos estavam no barco, no meio do mar, e Jesus, sozinho em terra.
48 Ko elesi nga nir marsu marunge m̃isij, suri arsu tere ling. Ko mian ko nat otomori p̃isal p̃irin, ko evan jir, evel renge nuwi. Mian ko evini mori jir, ko ololi erpe owra p̃iasie nir.
48 Ele viu que estavam em apuros, remando com força e lutando contra o vento e as ondas. Por volta das três da madrugada, Jesus foi até eles caminhando sobre o mar. Sua intenção era passar por eles,
49 Ko daron nga nir marlesi nga mivel renge drru nuwi mare, ko arrorrmi rreknga evi nem̃in san, ko arkail lengleng van mare.
49 mas, quando o avistaram caminhando sobre as águas, gritaram de pavor, pensando que fosse um fantasma.
50 Nir jijle arlesi ko nolor opotpote elep. Ko ni esaro ngavilvilsen erij tevir, owra “Inu lebbong, nolo kami p̃irres! Sete kapmetutu.”
50 Ficaram todos aterrorizados ao vê-lo. Imediatamente, porém, Jesus lhes disse: “Não tenham medo! Coragem, sou eu!”.
51 Ko ni esa van mare renge drrav jir, ko ling omol evesane. Ngok ololi bbösa ela nir e elep.
51 Em seguida, subiu no barco e o vento parou. Os discípulos ficaram admirados,
52 Suri sete arongwose suri nanu nga m̃inijnij nawone nga Iesu muloli re devjen ne niv, norrorrmien ser sete otoe.
52 pois ainda não tinham entendido o milagre dos pães. O coração deles estava endurecido.
53 Ko nir arwolu pelaot kele arini renge vanu ne Genesaret e renge devje nuwito e, ko arile totoni drrav renge lat nen.
53 Depois de atravessarem o mar, chegaram a Genesaré. Levaram o barco até a margem
54 Ko daron nga maroka-jubbjubbul renge drrav, ko jinibb nga ie nir ngavilvil arlesi wose Iesu, ko arini jin. Ko ni ololi nir elep arres luwi.
54 e desceram. As pessoas reconheceram Jesus assim que o viram.
55 Ko jinibb nir arwolu p̃etp̃eti renge vanu nen, ko arwosi nir nga marmesi renge maling ser vini jin renge ngabe nga ni m̃ilik e.
55 Quando ouviam que Jesus estava em algum lugar, corriam por toda a região, levando os enfermos em macas para onde sabiam que ele estava.
56 Ko ngabe nga ni mian rengen, renge ngaim nga welili rreknga ngaim nga milep, arwosi nir nga marmesi van renge maket nir, ko arngoni tevi nga poro bbong parjipari bongsi sunsun sen. Ko nir jijle nga marjipari arres luwi.
56 Aonde quer que ele fosse — aos povoados, às cidades ou aos campos ao redor —, levavam os enfermos para as praças. Suplicavam que ele os deixasse pelo menos tocar na borda de seu manto, e todos que o tocavam eram curados.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.