Marcos 12
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs ACF
1 Iesu owra nale rrongrrongvi san tevi jinibb nir, owra “Jinibb san orwi naut ne grep san, ko osi rrale nalut rengen. Ko eli bbulwil san renge lat nen nga jinibb parivel renge grep nir ko suwer p̃iseser van rengen. Ko eli naim san nga muwu mare nga parsa ren ko parkulkulu metmet p̃irres. Ko elai naut nen tevi jinibb sopor nga parmajing rengen, ko ni evel van renge ngaim m̃inij e san.
1 E começou a falar-lhes por parábolas: Um homem plantou uma vinha, e cercou-a de um valado, e fundou nela um lagar, e edificou uma torre, e arrendou-a a uns lavradores, e partiu para fora da terra.
2 Mianan ko mijpari renge daron mawos nen vajin nga partawe wenen e, ko ni okoni jinibb ne majingen sen san van ji jinibb nga marmetmete naut nga, p̃ilai wenen sopon jir.
2 E, chegado o tempo, mandou um servo aos lavradores para que recebesse, dos lavradores, do fruto da vinha.
3 Ko nir arrul re totoni ni, ko arvirrvirrali, ko arkoni tweni evel kiskis olwi.
3 Mas estes, apoderando-se dele, o feriram e o mandaram embora vazio.
4 Ko ni okoni kele jinibb sen m̃inij nen san evan jir; ko nir arla nevöt ko artuwe rrurrngi batun e, ko arloli esij elep tevi, ko arkoni tweni olwi.
4 E tornou a enviar-lhes outro servo; e eles, apedrejando-o, o feriram na cabeça, e o mandaram embora, tendo-o afrontado.
5 Ko ni okoni kele jinibb sen m̃inij nen san, ko m̃ernen arevji pini emij. Ko nir elep
5 E tornou a enviar-lhes outro, e a este mataram; e a outros muitos, dos quais a uns feriram e a outros mataram.
6 Ko sansan bbölbböl vajin ojpon jer, natun nga mimrreni temijpal nen e. Ni okoni vivitu jere evan jir, owra ‘Nir rreknga parosuri natuk le.’
6 Tendo ele, pois, ainda um seu filho amado, enviou-o também a estes por derradeiro, dizendo: Ao menos terão respeito ao meu filho.
7 “Ko jinibb nga marmetmete naut nen daron nga marlesi, ko arwerwera lululweni tevi nir, ‘Ngok, natun mawos nga pia-la joro tata sen ko ngok. Kerr pirevji pini, ko naut sen pivi vajin se kerr e.’
7 Mas aqueles lavradores disseram entre si: Este é o herdeiro; vamos, matemo-lo, e a herança será nossa.
8 Ko arrul totoni ni, ko arevji pini emij, ko arsor tweni van vare e renge naut ne grep nen e.
8 E, pegando dele, o mataram, e o lançaram fora da vinha.
9 “Ngok mirpok ngok, numal ne naut ne grep nen pulwi vini ko puloli sev ko tevir? Ni pivini ko pirevji pinir, ko p̃ilai tevi jinibb m̃inij kele sopor.”
9 Que fará, pois, o senhor da vinha? Virá, e destruirá os lavradores, e dará a vinha a outros.
10 Ko Iesu osusi tevir owra “Ia, ko nale nga maruli renge Naul On ngel owra sev le, nga muwra ‘Nabur nga jinibb nga marok-majinge naim marungasi marwirre, niko vajin evi nabur nga murrul totoni naim m̃iterter.
10 Ainda não lestes esta Escritura:A pedra, que os edificadores rejeitaram,Esta foi posta por cabeça de esquina;
11 Nanu ngel evi nanu nga mivel ji Numal e vini. Ko evi nanu nga mete kerr m̃ilesi taole m̃irres p̃elak.’”
11 Isto foi feito pelo Senhor E é coisa maravilhosa aos nossos olhos?
12 Ko nir nga marwowomu re m̃eri Isrel nir arongwose nga ni owra nale rrongrrongvi nga m̃itre nir rengen, ko arwera parrul totoni; ko armetutue delung nir. Ko arlinglingi arivel lingi.
12 E buscavam prendê-lo, mas temiam a multidão; porque entendiam que contra eles dizia esta parábola; e, deixando-o, foram-se.
13 Jinibb nga marlelep sopor arkoni Parasi sopor ko jinibb se Erot sopor arini ji Iesu nga parjiljilwer kerkerasi, nga puloli nir partor wos ni renge nale sen.
13 E enviaram-lhe alguns dos fariseus e dos herodianos, para que o apanhassem nalguma palavra.
14 Nir arini jin ko arwerai tevi ni, “Jinibb nevisvisenien, kem namrongwose nga nik komok-weretun; ko sete kuwer suri jinibb san, ko sete kumanun rragrrag renge no san, ko komok-visviseni sel se Atua weretunen. Ngok kupwerai ta tevi kem, evi nanu nga m̃irres renge nale nesesreien se kerr nga rrapwuli takis tevi Sisa, rreknga ejki? Nablai tevi rreknga sete nablai tevi?”
14 E, chegando eles, disseram-lhe: Mestre, sabemos que és homem de verdade, e de ninguém se te dá, porque não olhas à aparência dos homens, antes com verdade ensinas o caminho de Deus; é lícito dar o tributo a César, ou não? Daremos, ou não daremos?
15 Iesu orongwose nga nir marivel re sel eru, ko owrai tevir, “Suri sev nga kami kamrrowrrowe inu mirpok? Kaplai ta nevöt nen pisan vini jik, nga inu b̃elesi ta.”
15 Então ele, conhecendo a sua hipocrisia, disse-lhes: Por que me tentais? Trazei-me uma moeda, para que a veja.
16 Ko nir arla nevöt nen san tevi ni, elesi jile musuw, ko owrai tevi nir, “Ko isi le non ngel, ko nisen ngel?” Ko nir arwera lweni tevi arwera “Rrekma Sisa ko.”
16 E eles lha trouxeram. E disse-lhes: De quem é esta imagem e inscrição? E eles lhe disseram: De César.
17 Ko Iesu owrai lweni tevir, “Nanu nga marivi se Sisa, kaplai lweni tevi Sisa. Ko nanu nga marivi se Atua ko kaplai lwenir tevi Atua.” Ko bbösa elair e.
17 E Jesus, respondendo, disse-lhes: Dai pois a César o que é de César, e a Deus o que é de Deus. E maravilharam-se dele.
18 Satusi nir, nga marwera jinibb sete orongwos pimaur luwi kele renge mijen, arini ji Iesu, ko arsusi kerkerasi tevi ni arwera
18 Então os saduceus, que dizem que não há ressurreição, aproximaram-se dele, e perguntaram-lhe, dizendo:
19 “Jinibb nevisvisenien, Moses oli pa renge naul ne nale nesesreien se kerr erpel: ‘Poro jinibb san tuwan pimij lingi nesen sen, ko natu nuru pijkie, ko ngok m̃ernen tasin p̃itkai kele tuwan nesen sen ko pivesi wani metka se tuwan nga mimij ngok.’
19 Mestre, Moisés nos escreveu que, se morresse o irmão de alguém, e deixasse a mulher e não deixasse filhos, seu irmão tomasse a mulher dele, e suscitasse descendência a seu irmão.
20 Ngok niko jinibb niaken ebut; ko m̃erwomu nen elesi nesevin san, mian ko emij lingi nesevin nen, ko natu nuru ejkie.
20 Ora, havia sete irmãos, e o primeiro tomou a mulher, e morreu sem deixar descendência;
21 Erwen kele etkai vinnen, ko emij lingi kele, sete natu nuru otoe te ejki. Ko nir itolin kele, ko erpe kele bbong nga womunen nuru.
21 E o segundo também a tomou e morreu, e nem este deixou descendência; e o terceiro da mesma maneira.
22 Nir jile nga ebut ngok natur arjikie. Ngok vitunen vajin ko nesevin nen emij kele.
22 E tomaram-na os sete, sem, contudo, terem deixado descendência. Finalmente, depois de todos, morreu também a mulher.
23 Ko ngok mirpok ngok, renge daron nga para-maur luwi kele re mijen, vinnen pivi nir si nen ko nesevin sen? Suri nir niaken nga ebut ngok jile nir artekai. Kupwera suri ta we!”
23 Na ressurreição, pois, quando ressuscitarem, de qual destes será a mulher? porque os sete a tiveram por mulher.
24 Iesu owrai tevi nir, “Suri nanu nga eru ngel le, kami kamsarr nga kamsarr lengleng, suri nga sete kamrongwose Naul On rreknga derteren se Atua.
24 E Jesus, respondendo, disse-lhes: Porventura não errais vós em razão de não saberdes as Escrituras nem o poder de Deus?
25 Suri daron nga jinibb nga marmij parmaur luwi renge mijen, setemun norman ko nesevin mora-totko kele, rreknga porleslesi nuru kele, ejki mun. Porlik vajin porirpe anglo ne melrin nir.
25 Porquanto, quando ressuscitarem dentre os mortos, nem casarão, nem se darão em casamento, mas serão como os anjos que estão nos céus.
26 Ko re devjen ne nga nir nga marmij, nga para-maur luwi kele, ngok kami sete kameve renge naul se Moses renge lat nga marsup̃e suri nai wel san nga muroror, ko nabb sete eani? Renge nai ngok, Atua erij tevi Moses, owra ‘Inu nuvi Atua se Epram, ko Atua se Aesak, ko Atua se Jekop.’
26 E, acerca dos mortos que houverem de ressuscitar, não tendes lido no livro de Moisés como Deus lhe falou na sarça, dizendo: Eu sou o Deus de Abraão, e o Deus de Isaque, e o Deus de Jacó?
27 Ni sete evi Atua se jinibb nga marmij te ejki, evi Atua se nir nga marmaur. Suri derteren sen elep nga elep lingi mijen. Iok kami kamsarr nga kamsarr lenglengen ko nga kamok-wera jinibb sete orongwos pimaur luwi kele re mijen.”
27 Ora, Deus não é de mortos, mas sim, é Deus de vivos. Por isso vós errais muito.
28 Ko san renge jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien evini, ko omurrarronge nir jile marok-bburbburir e nale, ko ornge nga Iesu okrij welir erres p̃elak. Ko osusi tevi ni owra “Nale nesesreien se Atua ngabes nen evi drromon jer renge nale nesesreien m̃inij nga ngok nen nir nga m̃irres asi nen nga rrapvijuri?”
28 Aproximou-se dele um dos escribas que os tinha ouvido disputar, e sabendo que lhes tinha respondido bem, perguntou-lhe: Qual é o primeiro de todos os mandamentos?
29 Ko Iesu owra lweni tevi ni owra “Renge nale nesesreien se Atua nga mivi drromsen jer renger erpel, ‘O Isrel, kaprunge Iova Atua se kerr. Ni kobbong esan evi Iova.
29 E Jesus respondeu-lhe: O primeiro de todos os mandamentos é: Ouve, Israel, o Senhor nosso Deus é o único Senhor.
30 Ko nik kupmerreni Iova Atua som
30 Amarás, pois, ao Senhor teu Deus de todo o teu coração, e de toda a tua alma, e de todo o teu entendimento, e de todas as tuas forças; este é o primeiro mandamento.
31 Nga surie kele erpel, ‘Nik kupmerreni jinibb nga marlik morie nik pirpe kumrreni lweni nik.’ Setemun nale nesesreien kele san osorsan tevi nga ngel nuru, ejki.”
31 E o segundo, semelhante a este, é: Amarás o teu próximo como a ti mesmo. Não há outro mandamento maior do que estes.
32 M̃ernen owra lweni tevi, “Omomsawos ko, Jinibb nevisvisenien, nik kuwra weretunen. Atua sansan kobbong, setemun san kele, ni kobbong esan rres.
32 E o escriba lhe disse: Muito bem, Mestre, e com verdade disseste que há um só Deus, e que não há outro além dele;
33 Ko nga rrapmerreni ni renge nolo kerr jile ko norrorrmien se kerr jile, ko derteren se kerr jile, ko nga rrapmerreni jinibb nga marlik morie kerr pirpe kerr, ngok erres womu re marsuli nanu tevi Atua.”
33 E que amá-lo de todo o coração, e de todo o entendimento, e de toda a alma, e de todas as forças, e amar o próximo como a si mesmo, é mais do que todos os holocaustos e sacrifícios.
34 Ko daron nga Iesu m̃ilesi muwra lweni tevi ni mumomsawos, ko owrai tevi ni, “Nik sete kuruj ngasu rragrrag renge batun vanu se Atua.” Vitunen renge ngel ko setemun jinibb san osusi kele nanu san tevi ni, suri armetutu.
34 E Jesus, vendo que havia respondido sabiamente, disse-lhe: Não estás longe do reino de Deus. E já ninguém ousava perguntar-lhe mais nada.
35 Daron nga Iesu mok-visviseni jinibb nir renge loloim ne Naim On e, ko owrai tevir, “Erpese jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien marwera ‘Mesaea evi Devet natun’?
35 E, falando Jesus, dizia, ensinando no templo: Como dizem os escribas que o Cristo é filho de Davi?
36 Suri Devet Nem̃in On esilvi ko owra erpel: ‘Numal Atua owrai tevi Numal suk, “Kuplik renge nevrek rres, kuptiriv pijpari nga bololi devje nuval som nir parirpe lat nga kupbböt ren renge nolon b̃elam ngatan.” ’
36 O próprio Davi disse pelo Espírito Santo:O Senhor disse ao meu Senhor:Assenta-te à minha direita Até que eu ponha os teus inimigos por escabelo dos teus pés.
37 Devet lweni wor owra ni evi Numal sen, ko ngok ni evi natun erpese ko?” Jinibb elep nga marini arunge ni muwrai mirpok ko arir lengleng ren.
37 Pois, se Davi mesmo lhe chama Senhor, como é logo seu filho? E a grande multidão o ouvia de boa vontade.
38 Iesu evisviseni jinibb nir ko owrai tevir, “Kapmetmet renge jinibb nevisvisenien ne nale nesesreien nir, suri nir armerreni paruri sunsun nga marres nga marpepriv partutur tevir, ko delung jile partorir ko parsareni nevrer tevir renge sel.
38 E, ensinando-os, dizia-lhes: Guardai-vos dos escribas, que gostam de andar com vestes compridas, e das saudações nas praças,
39 Armerreni parsakel renge nai seksakel nga muto limjer womu m̃irres renge Naim On, ko erpok kele armerreni parsakel renge nai seksakel nga muto limjer womu m̃irres renge lat ne nanen.
39 E das primeiras cadeiras nas sinagogas, e dos primeiros assentos nas ceias;
40 Arivi demij venao, arvenae p̃etp̃eti nijor se nesevin nga diwen ser marmij lingir, ko renge daron ngok ko pa arkerkerasi jinibb nir, arloli verusen nga marpepriv tevi Atua. Ngok Atua putor vitrangi nir pilep suri.”
40 Que devoram as casas das viúvas, e isso com pretexto de largas orações. Estes receberão mais grave condenação.
41 Iesu esakel renge loloim on se Atua, morie lat nga bokis ne nevöt mutoe. Ko ok-meteni suri erpese nga jinibb marok-tuwe nevöt van renge bokis nen. Jinibb elep nga joror milep artuwe nevöt nga marlelep nir.
41 E, estando Jesus assentado defronte da arca do tesouro, observava a maneira como a multidão lançava o dinheiro na arca do tesouro; e muitos ricos deitavam muito.
42 Ko renge ie, nesevin san nga mivi b̃eres, diwen sen mimij lingi, evini ko otuwe nevöt nga wowarreng eru. Nevöt nga wowarreng nen nuru korti ko evi wan selen ko.
42 Vindo, porém, uma pobre viúva, deitou duas pequenas moedas, que valiam meio centavo.
43 Ko Iesu everuse jinibb sen nir arini jin, ko owrai tevir, “Nuwretun nuwrai tevi kami, nesevin nga ngel nga diwen sen mimij lingi ngel, ni otuw nevöt asie nir jijle nga martuwe nevöt van renge bokis nen.
43 E, chamando os seus discípulos, disse-lhes: Em verdade vos digo que esta pobre viúva deitou mais do que todos os que deitaram na arca do tesouro;
44 Suri lartul nga ngok nir joror elep, ko arlai bbong beblen ko artuwe, ko artori jere eleplep; ko vinel ma emarong putuw p̃etp̃eti sev nga ni m̃ilngi, nga mivi liken sen p̃etp̃eti.”
44 Porque todos ali deitaram do que lhes sobejava, mas esta, da sua pobreza, deitou tudo o que tinha, todo o seu sustento.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.