Hebreus 11
Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs NTLH
1 Sev ko evi nosurien? Nosurien erpe nga rramrongwose erres nga rraplai ko wor sev nga rramlingi nolo kerr renger. Ko nosurien erpe nga rramrongwose erres suri nanu nga sete rramleslesir.
1 A fé é a certeza de que vamos receber as coisas que esperamos e a prova de que existem coisas que não podemos ver.
2 B̃irterawarreng se kerr ne tuwi nir arlingi nosurien ser eterter renge Atua erpok, niko muloli Atua m̃ir suri nir.
2 Foi pela fé que as pessoas do passado conseguiram a aprovação de Deus.
3 Murrun ne nosurien kobbong ololi rramlesi wose nga ewretun, nale se Atua kobbong ololi nanu jijle ne iel ngatan marremali. Atua sete emajing tevi nanu san, ko ololi ma nanu jijle arpelari nga lelingenok rramlesir.
3 É pela fé que entendemos que o Universo foi criado pela palavra de Deus e que aquilo que pode ser visto foi feito daquilo que não se vê.
4 Ko erres nga rraprrorrmi kele van re b̃irtera ne tuwi nir. Womunen, rraprrorrmi luwe Apel. Renge ni nosurien sen, ko ololi merrenien nga m̃irres p̃elak van ji Atua, easi Ken. Ko suri Epel osuri Atua, ko niko Atua muloli mumomsawos. Atua eir renge sulsulen se Epel. Ko Epel ngok emij pa, ko murrun ne nosurien sen ngok oto malum nga p̃ilai norrorrmien tevi kerr.
4 Foi pela fé que Abel ofereceu a Deus um sacrifício melhor do que o de Caim. Pela fé ele conseguiu a aprovação de Deus como homem correto, tendo o próprio Deus aprovado as suas ofertas. Por meio da sua fé, Abel, mesmo depois de morto, ainda fala.
5 San kele evi b̃irtera Inok. Elngi nosurien sen eterter renge Atua; ko niben sete emij, ko Atua elai tweni ni iel ngatan van mare e nga setemun arlesi kele. Ko Naul On owra ‘Daron nga Inok m̃ilik iel ngatan, ko evi jinibb nga m̃irres’, ko niko Atua m̃ir suri ko vitunen m̃ilai lweni van mare e.
5 Foi pela fé que Enoque escapou da morte. Ele foi levado para Deus, e ninguém o encontrou porque Deus mesmo o havia levado. As Escrituras Sagradas dizem que antes disso ele já havia agradado a Deus.
6 Ko ewretun lenglengen nga poro nosurien sete puto renge kerr, ko Atua sete mia-ir suri kerr. Si nga mimrreni pivini mori ji Atua ko purongwose Atua renge mauren sen, puosuri ko wor p̃iterter nga ewretun Atua elik pa, ko puloli p̃irres p̃elak tevi nir nga marok-pej ni eterter.
6 Sem fé ninguém pode agradar a Deus, porque quem vai a ele precisa crer que ele existe e que recompensa os que procuram conhecê-lo melhor.
7 Ko nir san kele evi b̃irtera Noa. Evi nosurien kele ko nga Noa osuri sev nga Atua muwra womue, nga setewor jinibb san m̃ilesi. Ko emajing drrav nga milep nga piwilwil se metka sen nir rengen. Ngok erpe Noa ewer lokloksi jinibb jijle nir nga marlik iel ngatan re daron nen, lat nga puto suri tevir. Ko Atua vajin owra nga Noa omomsawos erres suri nosurien sen ngok.
7 Foi pela fé que Noé ouviu os avisos de Deus sobre as coisas que iam acontecer e que não podiam ser vistas. Noé obedeceu a Deus e construiu uma barca em que ele e a sua família foram salvos. Assim Noé condenou o mundo e recebeu de Deus a aprovação que vem por meio da fé.
8 Ko evi nosurien ngok kele nga muto ji b̃irtera Epram nga muloli daron nga Atua miveruse nga pian renge vanu m̃inij, ko evan. Atua ololi pa nale rijrijen tevi nga pia-lai lat nen tevi ni, ko Epram elinglingi sisen nga pian lat nen. Daron nga m̃ilinglingi sisen, ko setewor orongwose lat nen oto ngabe;
8 Foi pela fé que Abraão, ao ser chamado por Deus, obedeceu e saiu para uma terra que Deus lhe prometeu dar. Ele deixou o seu próprio país, sem saber para onde ia.
9 ko suri osuri Atua, niko ean, ko elik ren. Ko elik iok erpe jinibb neturvitan kobbong, ni nuru Aesak ko Jekop, nga Atua m̃ilai rijrijen ngok tevir. Nir sete armajing naim; armajing devji kobbong, arlik toto rer.
9 Pela fé ele morou como estrangeiro na terra que Deus lhe havia prometido. Viveu em barracas com Isaque e Jacó, que também receberam a mesma promessa de Deus.
10 Epram elik erpok suri etriv tweni ngaim san nga Atua m̃imajinge ko pia-susture, nga puto tuwi ngok vini.
10 Porque Abraão esperava a cidade que Deus planejou e construiu, a cidade que tem alicerces que não podem ser destruídos.
11 Epram evi pa b̃irtera, etra p̃elak pa, setemun orongwos natun putoe. Ko Sera kele em̃er. Ko suri Epram osuri Atua, niko Atua elai bipi san tevi nuru nga Sera muwosi. Epram osuri rijrijen se Atua nga muloli tuwi, mian ko errmali vajin.
11 Foi pela fé que Abraão se tornou pai, embora fosse velho demais e a própria Sara não pudesse ter filhos. Ele creu que Deus ia cumprir a sua promessa.
12 Ko suri nanu ngok, Epram nga m̃itra lenglengen ko otomori pimij, ko metka sen ma nir nga vitunen elep nga elep temijpal erpe moju nga renge melrin mare, ko erpe kele dep̃inan nga ngalu.
12 Assim, de um só homem, que estava praticamente morto, nasceram tantos descendentes como as estrelas do céu, tão numerosos como os grãos de areia da praia do mar.
13 Jinibb ngok nir arosuri Atua, ko mian ko armij, ko setemun arlai sev nga Atua m̃irijrije p̃ilai tevir. Arlesi ma nanu ngok nir, ko erpe arto ngasu lengleng malume nir; ko arir ma nga marlesir. Ko arwerai tweni limjer nga arlik iel ngatan arirpe jinibb neturvitan kobbong. Iel ngatan sete evi siser mawos.
13 Todos esses morreram cheios de fé. Não receberam as coisas que Deus tinha prometido, mas as viram de longe e ficaram contentes por causa delas. E declararam que eram estrangeiros e refugiados, de passagem por este mundo.
14 Ko daron nga jinibb marok-rij mirpok, oto limjer nga arok-pej lat kele san nga mivi siser mawos.
14 E aqueles que dizem isso mostram bem claro que estão procurando uma pátria para si mesmos.
15 Ko norrorrmien ser sete oto renge lat nga marivel e vini. Poro parrorrmi ko rrek parluwi ko, ko ejki.
15 Não ficaram pensando em voltar para a terra de onde tinham saído. Se quisessem, teriam a oportunidade de voltar.
16 Nir ngok armerreni siser m̃inij kele san, nga lat nen evi melrin kobbong. Renge iok ko, Atua sete emanune te nga nir marok-werai nga evi Atua ser, suri ololi pa ngaim ser san oto metmet osuw.
16 Mas, pelo contrário, estavam procurando uma pátria melhor, a pátria celestial. E Deus não se envergonha de ser chamado de o Deus deles, porque ele mesmo preparou uma cidade para eles.
17 Ko rramlesi kele Epram nosurien sen re nanu san kele, ni le: Aesak evi m̃er nga Atua m̃irijrije p̃ilai tevi Epram. Ko elai pa tevi, nga mivi natun sansan bbölbböl. Ko daron nga vajin Atua owra purrowrrowe Epram, ko Epram emarong bbonge nga p̃ilai natun Aesak tevi Atua.
17 Foi pela fé que Abraão, quando Deus o quis pôr à prova, ofereceu o seu filho Isaque em sacrifício . Deus tinha prometido muitos descendentes a Abraão, mas mesmo assim ele estava pronto para oferecer o seu único filho em sacrifício.
18 Atua owrai tweni womu pae tevi Epram owra ‘Renge Aesak ngok, metka som pilep lenglengen nga parrul totkoni nisem.’
18 Deus lhe tinha dito: “Por meio de Isaque é que você terá descendentes.”
19 Epram orrorrmi mian ko owra “O, rreknga Atua puloli pimaur luwi kele renge mijen”, ko niko emarong nga putor pini pirpe nga Atua muwrai. Ko erpe pirpe otomori pirpok, nga Atua muloli mimaur luwi re mijen, suri otomori jer Aesak pimij.
19 Abraão reconhecia que Deus era capaz de ressuscitar Isaque, e, por assim dizer, Abraão tornou a receber da morte o seu filho Isaque.
20 Mian ko suri Aesak muosuri Atua, niko Atua erij erres suri natun nuru Jekop ko Esao nga nanu nga parres nir parremali ji nuru.
20 Foi pela fé que Isaque prometeu bênçãos para o futuro a Jacó e a Esaú.
21 Ko Jekop osuri Atua, niko ololi daron nga mutomori pimij, ko emajil renge nejipjip sen ko olot van ji Atua, ko erij erres suri mebbun nuru nga morivi natu Josep.
21 Foi pela fé que Jacó, pouco antes de morrer, abençoou os filhos de José. Ele se apoiou na sua bengala e adorou a Deus.
22 Ko Josep kele osuri Atua, niko ololi daron nga mutomori pimij e, ejilwer suri daron nga m̃eri Isrel nir parivel lingi Ijip. Ko owra tweni ngarre tevir nga para-wosi lweni niben.
22 Foi pela fé que José, quando estava para morrer, falou da saída dos israelitas do Egito e deu ordens sobre o que deveria ser feito com o seu corpo.
23 Ko suri nosurien nga tata ko tasu se Moses morosuri Atua rengen, niko daron nga Moses m̃iak e, ko morsilveni mian mijpari navöl itul m̃iasi. Orlesi nga mivi bipi nga m̃irres p̃elak, ko sete ormetutu nga portor otvi nale se Pero, batu numal ne Ijip.
23 Foi pela fé que os pais de Moisés, quando ele nasceu, o esconderam durante três meses. Eles viram que o menino era bonito e não tiveram medo de desobedecer à ordem do rei.
24 Ko suri Moses kele osuri Atua, niko ololi daron nga milep vajin ko sete emrreni jinibb parok-wera ni evi mebbu Pero ko tasu sen e Pero natun nesevin.
24 Foi pela fé que Moisés, quando já era adulto, não quis ser chamado de filho da filha de Faraó.
25 Orrorrmi erres nga pian pukorti tevi jinibb se Atua nir nga marunge m̃isij, easi nga pukorti tevi nir nga marok-loli nololien nga neiren nen puto beblen kobbong, pian ko pijijki.
25 Ele preferiu sofrer com o povo de Deus em vez de gozar, por pouco tempo, os prazeres do pecado.
26 Ko owrai, poro parmen kerajik suri Mesaea nga Atua pia-koni vini, ko sete inu mea-manune. Bea-runge p̃irres kele ma p̃iasi nga nurongwos bornge renge nijor nir nga marres ne Ijip. Ko elngi meten oto eterter renge nowlin nga pia-tor sweri vitu.
26 Ele achou que era muito melhor sofrer o desprezo por causa do Messias do que possuir todos os tesouros do Egito. É que ele tinha os olhos fixos na recompensa futura.
27 Ko suri Moses osuri Atua, ololi sete emtutu numal Pero nga mulolarsi, ko evel lingi Ijip. Ewretun jinibb sete orongwos p̃ilesi Atua, ko Moses evijuri ma sel nga Atua muwra pivijuri, etajer erpe m̃ilesi meten e, ko omusus p̃irieni lweni.
27 Foi pela fé que Moisés saiu do Egito, sem ter medo da raiva do rei, e continuou firme, como se estivesse vendo o Deus invisível.
28 Renge nosurien sen tevi Atua, ololi etipatun renge murrun ne nanen ne asien. Owrai tevi m̃eri Isrel nir nga parperteni drra sipsip nir renge metali ne naim ser. Parloli pirpok nga anglo nga Atua mukoni vini nga pirevji m̃eri Ijip natur norman nga womunen nir, sete pirevji natu m̃eri Isrel nir.
28 Pela fé Moisés começou o costume de celebrar a Páscoa e mandou marcar com sangue as portas das casas dos israelitas para que o Anjo da Morte não matasse os filhos mais velhos deles.
29 Ko suri m̃eri Isrel kele nir arosuri Atua, ololi dis ngok nga marwera dis nga musongsong emes evi dan, ko arivel otvi vajin. Ko daron nga m̃eri Ijip nir marini vajin nga paroji surir, ko dis devjen korti orlulngoni lweni vini, ko orwoj orer.
29 Foi pela fé que os israelitas atravessaram o mar Vermelho como se fosse terra seca. E, quando os egípcios tentaram atravessar, o mar os engoliu.
30 Ko evi nosurien kobbong nga muloli nawot nga milep nga ngaim nga Jeriko mivitan daron nga m̃eri Isrel nir marivel rrale vabut.
30 Foi pela fé que caíram as muralhas de Jericó, depois que os israelitas marcharam em volta delas durante sete dias.
31 Ko Reap evi nesevin ne sel san, ko suri nosurien sen kobbong, ololi m̃eri Isrel ngok nuru morini re naim sen. Iok ololi m̃eri Isrel nir sete arevji nesevin nen daron nga marevji jinibb ne ie nir nga sete marosuri Atua.
31 Foi pela fé que Raabe, a prostituta, não morreu com os que tinham desobedecido a Deus, pois ela havia recebido bem os espiões israelitas.
32 Ko sete inu mea-tajer. Sete daron oto nga b̃ejilwere nale se Kition, Barak, Samson, Jepta, Devet, Samuel ko propet kele nir.
32 O que mais posso dizer? O tempo é pouco para falar de Gideão, de Baraque, de Sansão, de Jefté, de Davi, de Samuel e dos profetas .
33 Ko suri arosuri Atua, ololi armajinge nanu elep. Lartul ngok nir artekai m̃eri Isrel nir aran arval tevi m̃eri m̃inij nir, mian ko arevjir. Arloli murrun nga mumomsawos, ko arlai nanu nga Atua m̃irijrije nga p̃ilai tevir. Daron sopon artur ore nanu rrum ngok laeon nga sete orongwos p̃iajir.
33 Pela fé eles lutaram contra nações inteiras e venceram. Fizeram o que era correto e receberam o que Deus lhes havia prometido. Fecharam a boca de leões,
34 Daron sopon arvisi pini nabb nga m̃in temijpal, ko daron sopon arwolu asi renge jinibb nga marwera parevjir renge nesip ne nuval. Nir ngok derteren ser ejkie, ko Atua elai derteren tevir nga muloli marterter nga marevji jinibb nuval ne vanu m̃inij nir.
34 apagaram incêndios terríveis e escaparam de serem mortos à espada. Eram fracos, mas se tornaram fortes. Foram poderosos na guerra e venceram exércitos estrangeiros.
35 Ko nesevin sopor arosuri Atua, ko Atua ololi natur nir armaur luwi kele renge mijen. Ko nir sopor, devje nuval ser arrul totonir, ko artorrlair, ko arwerai tevir ‘Poro nga kaplingi kurtweni nosurien se kami renge Atua, ko ngok orongwos kapiel sisarow.’ Ko armusus, suri arrorrmi eterter nga Atua puloli nir para-maur luwi kele renge mauren san nga m̃irres kele wor.
35 Pela fé mulheres receberam de volta os seus mortos, que ressuscitaram. Outros foram torturados até a morte; eles recusaram ser postos em liberdade a fim de ressuscitar para uma vida melhor.
36 Jinibb sopor nga marosuri Atua, arok-men keraji lokloksir ko arvirralir. Ko nir sopor, arkai totkonir ko arlingir van renge naim ne nekaien.
36 Alguns foram insultados e surrados; e outros, acorrentados e jogados na cadeia.
37 Nir sopor, artuw pinpinir. Nir sopor, arvarre otvir, morrlor eru e, armij. Nir sopor, arsari pinir e nesip nuval. Ko nir sopor kele nen arivel nawon erpok, ko aruri sunsun nga marsij bbong nga marloli renge nevlu sipsip tevi nevlu nanani. Joror ejkie, ko jinibb arojir ko arloli esij tevir.
37 Outros foram mortos a pedradas; outros, serrados pelo meio; e outros, mortos à espada. Andaram de um lado para outro vestidos de peles de ovelhas e de cabras; eram pobres, perseguidos e maltratados.
38 Nir arivi jinibb nga marres p̃elak, ko iel ngatan sete erres evtere nir. Arivel sarrsarr van renge lolo merwer e nir, ko renge botwen e nir, ko armatur renge nolo b̃ereng ko renge lolo bbulwil ne dan nir.
38 Andaram como refugiados pelos desertos e montes, vivendo em cavernas e em buracos na terra. O mundo não era digno deles!
39 Suri nosurien ser nga marosuri Atua rengen, elai nais nga m̃irres tevir arwajie nga sete orongwos pijijki nabong sopon.
39 Porque creram, todas essas pessoas foram aprovadas por Deus, mas não receberam o que ele havia prometido.
40 Suri Atua ololi pa norrorrmien sen san oto metmet kele osuw se kerr, nga m̃irres asi. Renge norrorrmien sen ngok, emrreni pukortoni nir tevi kerr nga rrapivi sansane ko rrapmomsawos p̃irres.
40 Pois Deus tinha preparado um plano ainda melhor para nós, a fim de que, somente conosco, elas fossem aperfeiçoadas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.