Atos 22

Naul On Nga Mimerr Uripiv (UPV) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Ko Pol owra “Selek nir, m̃eri Isrel tata suk nir ko tuwak nir, wurru kapmurrong ko bowrai visviseni mauren suk tevi kami.”
1 Irmãos e pais, ouvi, agora, a minha defesa perante vós.
2 Ko daron nga m̃eri Isrel nen nir marunge nga ni mokrij tevir renge nale mawos ser, ko nir armurrong kemkam̃e kele. Mian ko ni erij etajer,
2 Quando ouviram que lhes falava em língua hebraica, guardaram ainda maior silêncio. E continuou:
3 owra “Inu nuvi m̃eri Isrel. Nuak Silisia re ngaim ngok Tasas. Numaur ko nulep ie. Nulai norongwosien suk ji jinibb nevisvisenien ngok Gamaliel. Evisviseni inu erres p̃elak re nesesreien se b̃irterawarreng se kerr nga bevijuri. Ko re daron ngok nuterter elep re majingen se Atua, erpe kami ngok nir lelingen.
3 Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas criei-me nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo a exatidão da lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vós o sois no dia de hoje.
4 Ko nomok-oji jinibb nga marvijuri sel se Iesu, nga berevji pinir. Nurrul totkoni norman ko nesevin nga m̃elngir re naim ne nekaien.
4 Persegui este Caminho até à morte, prendendo e metendo em cárceres homens e mulheres,
5 Ko ngok batu jinibb ne sulsulen tevi nir ne kaonsel se kerr arongwose parwerai nga evi weretunen. Re daron ngok nutori naul nga maruli paran ji tasi kerr ngok nir nga marivi m̃eri Isrel iak Damaskas. Nuan iok nga b̃esre totkoni kalesia nir ko beptevi lwenir vini Jerusalem e nga parvirralir.
5 de que são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Destes, recebi cartas para os irmãos; e ia para Damasco, no propósito de trazer manietados para Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 “Otomori pivi levial re daron san, nomok-tutur suri sel vini mori Damaskas, ko moron nga milep san omor vini re melrin ejparik.
6 Ora, aconteceu que, indo de caminho e já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 Nuil jubbul ngatan re dan, ko nurnge drrelan san muwra tevik muwra “Sol, Sol, suri sev nik komok-loli esij tevi inu?”
7 Então, caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
8 Ko nususi tevi nuwra “Numal, nik kuvi isi le?” Ko ni owra lweni tevik owra “Inu le Iesu m̃eri Nasret ngok nga komok-loli esij tevik.”
8 Perguntei: quem és tu, Senhor? Ao que me respondeu: Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem tu persegues.
9 Nir nga marivel korti tevik arlesi moron ngok ko sete ma arunge drrelan nga m̃irrmali.
9 Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceberem o sentido da voz de quem falava comigo.
10 Mian ko nususi nuwra “Numal, kumrreni inu bololi sev?” Mian ko owrai lweni tevik owra “Kuptur imera ko kupan Damaskas e. Ko daron nga kupjipari ie, ko jinibb san p̃iwer visviseni tevim nanu jijle nga Atua m̃ilngir nga kupa-loli.”
10 Então, perguntei: que farei, Senhor? E o Senhor me disse: Levanta-te, entra em Damasco, pois ali te dirão acerca de tudo o que te é ordenado fazer.
11 Moron ngok omor temijpal ko ololi setemun nurongwose bokluklu, ko nir nga marvivitu suri inu artotkoe nevrek van Damaskas e.
11 Tendo ficado cego por causa do fulgor daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 Renge ngaim ngok, jinibb san elik ie nga nisen Ananaeas nga muosuri ko mutori nesesreien se Moses nir m̃irres, ko nga m̃eri Isrel nir nga marlik ie martori ni muon m̃irres suri.
12 Um homem, chamado Ananias, piedoso conforme a lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 Evini jik ko owrai tevik owra “Sol, selek, lelingenok kurongwose kupkulu luwi vajin!” Ko vesan rres, nuklu luwi ko numteni.
13 veio procurar-me e, pondo-se junto a mim, disse: Saulo, irmão, recebe novamente a vista. Nessa mesma hora, recobrei a vista e olhei para ele.
14 Mian ko owrai tevik owra “Atua nga apu se kerr nir marok-surövi otobbtobbu nik nga kuprongwose nanu nir nga ni mimrrenir, ko nga kuplesi jinibb ne majingen se Atua nga mumomsawos m̃irres, ko kuprunge ni mawos drrelan.
14 Então, ele disse: O Deus de nossos pais, de antemão, te escolheu para conheceres a sua vontade, veres o Justo e ouvires uma voz da sua própria boca,
15 Ko kupwerai tweni ko wor tevi jinibb jijle sev nga kumlesi ko kumrunge.
15 porque terás de ser sua testemunha diante de todos os homens, das coisas que tens visto e ouvido.
16 Ko suri sev komok-tiriv? Kuptur mera, kuppaptaes, kupverus van ji Atua re loten nga ni p̃irrawe tweni nololien som.”
16 E agora, por que te demoras? Levanta-te, recebe o batismo e lava os teus pecados, invocando o nome dele.
17 “Nulwi vini Jerusalem e. Ko daron nga nomok-lot loloim re Naim On, ko nulesi nanu san erpe bori nga Atua miviseni tevik,
17 Tendo eu voltado para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 nga m̃elesi Numal suk. Owrai tevik owra “Pingavilvilsen, kupiel lingi Jerusalem lelingen wolok ko pa, suri nir ne iel setemun mara-runge nale som suri inu.”
18 e vi aquele que falava comigo: Apressa-te e sai logo de Jerusalém, porque não receberão o teu testemunho a meu respeito.
19 Ko nurij weli nuwra “Numal, nir arongwose nga renge lat ne liliken elep pa, nurrul re jinibb ko nurevji jinibb nga nosurien ser muto renge nik.
19 Eu disse: Senhor, eles bem sabem que eu encerrava em prisão e, nas sinagogas, açoitava os que criam em ti.
20 Ko daron nga kele marevji Steven e nga muwrai tweni nik nisem, nuir bbong, ko nutur tevir ko nomok-metmete joro nir nga marevji.”
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as vestes dos que o matavam.
21 Mian ko Numal owrai tevik nga bevel, ko erijrij inu nga pukoni twenik van ngasu jer ji jinibb ne vare nir.”
21 Mas ele me disse: Vai, porque eu te enviarei para longe, aos gentios.
22 Delung nen arok-murronge nale se Pol erres ean ejpari vajin musp̃e suri jinibb ne vare nir. Ko daron nga moka-sup̃e jinibb ne vare nir, ko artipatun nga markarkar orore vajin; arkail van mare arwera “Kaptekai tweni morok, kaprevji pini, sete erres nga pimaur!”
22 Ouviram-no até essa palavra e, então, gritaram, dizendo: Tira tal homem da terra, porque não convém que ele viva!
23 Ko arok-kikail lenglengen van mare, ko arwirrwirr sunsun ser, ko arserake maw ko arwirr karkare nga piviseni nga nir arunge lengleng esij.
23 Ora, estando eles gritando, arrojando de si as suas capas, atirando poeira para os ares,
24 Ko burtur se jinibb nuval ne Rom nir owrai tevi jinibb sen nir nga partekai Pol van loloim ko parvirrali nga puloli puwrai tweni suri sev m̃eri Isrel nir marok-kail tere mirpok.
24 ordenou o comandante que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo assim clamavam contra ele.
25 Ko daron nga markai totkoni vajin nga parvirrali, ko Pol owrai tevi m̃erwomu ser nga moktur ie owra “E, inu nuvi m̃eri Rom le san. Ko setewor nukot. Sete kamrongwos kapvirralik!”
25 Quando o estavam amarrando com correias, disse Paulo ao centurião presente: Ser-vos-á, porventura, lícito açoitar um cidadão romano, sem estar condenado?
26 Daron nga m̃erwomu nen murnge nale ngok, ko ean owrai tweni tevi burtur owra “E, rrek kurrlenge, ko morok evi m̃eri nga kerr ko san!”
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: Que estás para fazer? Porque este homem é cidadão romano.
27 Mian ko burtur nen evini osusi tevi Pol owra “E, kupwerai p̃irres, kuwretun le wor nga nik kuvi m̃eri Rom san?” Ko Pol eweli nale sen owra “O-o, nuwretun ko wor.”
27 Vindo o comandante, perguntou a Paulo: Dize-me: és tu romano? Ele disse: Sou.
28 Mian ko burtur nen owra “O, inu nuwirr pa nevöt nga milep san nga mevini vajin mevi m̃eri Rom.” Ko Pol erij weli owra “Ko inu nulai suri nuvijuri bbong tata suk.”
28 Respondeu-lhe o comandante: A mim me custou grande soma de dinheiro este título de cidadão. Disse Paulo: Pois eu o tenho por direito de nascimento.
29 Ko nir nga marwera parevji Pol arjuj luwi, ko burtur kele emtutu, suri otor jabble pa nga m̃ika totoni m̃eri Rom san re dil delrrurr.
29 Imediatamente, se afastaram os que estavam para o inquirir com açoites. O próprio comandante sentiu-se receoso quando soube que Paulo era romano, porque o mandara amarrar.
30 Ko nabong m̃inij nen m̃erwomu emrreni purongwos mawos nale nga numal se m̃eri Isrel nir martere Pol ren. Mian ko orpaji dil delrrurr ko ololi Pol evel sisarow, ko erijrij jinibb batu sulsulen nir totoklai nga parlik. Ko ololi artekai Pol van ko ololi otur liven re nor.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que vinha ele sendo acusado pelos judeus, soltou-o, e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio, e, mandando trazer Paulo, apresentou-o perante eles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.