Marcos 5
PULU YEMONGA UNGU KONDEMO (UBU-ANDELALE) vs BKJ
BKJ BKJ
1 Kanu-kinia, ⸤Yesusi kinia yu lombili andoli yema kinia⸥ ono ⸤nona andoli sipina⸥ nomu nekendo pungu kolea Gerasa puringi.
1 E eles chegaram ao outro lado do mar, à terra dos gadarenos.
2 Akuna oringi kinia Yesusi sipina wendo orumu kinia konopuna kuru molorumu ye se, yombo-óno-koleana pelepa andorumumu popenge sepa wendo omba yu molorumuna orumu.
2 E, saindo ele do barco, imediatamente veio ao encontro, dos sepulcros, um homem com espírito imundo,
3 — ausente —
3 o qual tinha sua morada nos sepulcros; e nenhum homem podia prendê-lo, não, nem com correntes;
4 — ausente —
4 porque, tendo sido ele muitas vezes preso com grilhões e correntes, e as correntes foram por ele arrancadas, e os grilhões quebrados em partes, e nenhum homem podia amansá-lo.
5 Alieli, ipulieli kepe tangoli kepe, yombo-óno-koleana kinia ma-pangimanga kinia kalli nilipa andopa, yunga kangimu yu yuyu kou ⸤nee gilieli⸥ marene kopisilipa andopa molorumu.
5 E sempre, noite e dia, ele estava nos montes, e nos sepulcros, gritando, e cortando-se com pedras.
6 — ausente —
6 Mas quando ele viu Jesus ao longe, correu e adorou-o,
7 — ausente —
7 e, clamando com grande voz, disse: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Conjuro-te por Deus que não me atormentes.
8 — ausente —
8 Pois ele lhe dizia: Sai deste homem, espírito imundo.
9 Aku nirimu kinia Yesusini yemondo mangilipa nimbale: “Nunga imbi nawe?” nirimu kinia
9 E ele perguntou-lhe: Qual é o teu nome? E lhe respondeu, dizendo: Meu nome é Legião, porque somos muitos.
10 Aku nimbale wale awisili Yesusi mawa sepa nimbale: “Olio ‘ongo wendo pangi.’ ningu toko makorokole “I koleamo munduku kelko kolea luparenga paa.” ni naa ni.” niringi.
10 E pedia-lhe muito que não os enviasse para fora daquela terra.
11 Akuna ma-pangi senga umbu-kongi awisili ímu nongo moloringi kanokole
11 Ora, estavam ali perto nos montes, uma grande manada de porcos se alimentando.
12 kurumane Yesusi mawa seko ninguli: “Olio ⸤toko makorokole⸥ “Ne kongima molemelena pungu, ononga konopuna molo-pangi.” ni.” niringi kinia
12 E todos os demônios lhe pediram, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que possamos entrar neles.
13 yuni “Manda, akuna pangi.” nirimu kinia kuruma kanu yemonga konopuna wendo ongole kongi akuna moloringimanga konopumanga pungu moloringi kinia kanu kongima amu toko lisiku pungu kopona pukua toko nomuna sukundu pungu nona wangoringi. Kongi kanuma ⸤paa awisili,⸥ tausini talo mele.
13 E imediatamente Jesus lhes deu permissão. E os espíritos imundos saíram, e entraram nos porcos; e a manada desceu violentamente pelo declive para o mar, (eram cerca de dois mil); e eles se afogaram no mar.
14 ⸤Ulu akuma wendo orumu-na kanokole⸥ kongi tapu seko moloringi yema talopa leko punguli niringimuni, kolea awilina moloringi yomboma kinia, kolea kangamanga moloringi yomboma kinia, ulu akuma wendo orumu mele semane toko siliku puringi. Kanu semanemo pilieringi yomboma ‘Uluma wendo orumu mele kanamili.’ ningu wendo pungu
14 E os que apascentavam os porcos fugiram, e o anunciaram na cidade e nos campos; e eles saíram para ver o que havia acontecido.
15 Yesusi molorumuna ongole u kuru paa awisili konopuna molko ongo wendo puringi yemo mulu-maminia pakopa, umbu-konopu pepili molorumu kanokole ono pipili koloringi.
15 E eles foram até Jesus, e viram aquele que fora possuído pelo demônio, e tivera a legião, assentado, vestido e em perfeito juízo; e eles ficaram com medo.
16 Yesusini serimu mele mongone kanoringi yombomane pe oringi yomboma ningu siringi. Kuru awisili konopuna moloringi yemo kinia, kongima-kinia uluma wendo orumu mele semanemo toko siringi.
16 E os que tinham visto isso, contaram-lhes o que acontecera ao possuído pelo demônio, e também acerca dos porcos.
17 Kanu-kinia yomboma ⸤paa mini-wale mundukuli⸥ Yesusi mawa seko ninguli: “Olionga koleana naa mololi kelko pu.” niringi.
17 E eles começaram a suplicar-lhe para que saísse das suas regiões.
18 Aku siku niringi pilipale Yesusi pumbándo nona andoli sipina suku pumbá purumu kinia kuru awisili konopuna u molko wendo oringi yemone yundu nimbale: “Pea pambili.” nimba mawa serimu.
18 E, entrando ele no barco, suplicava-lhe o que fora possuído pelo demônio que pudesse estar com ele.
19 Aku-na-kolo Yesusini “Mólo.” nimba yundu nimbale: “Nu ulkondo pungu Ye-Awilimuni nu kondo kolopa ‘Molko kinjenu mele pora nipili.’ nimba, lakopa sepa kondomu mele nunga pulu lemó yomboma ningu si-pu.” nirimu.
19 Todavia, Jesus não o permitiu, mas disse-lhe: Vai para casa, para teus amigos, e anuncia-lhes quão grandes coisas o Senhor te fez, e como teve compaixão de ti.
20 Yesusini aku nirimu-na pilipale ye kanumu pumba yunga kolea, ‘Kolea-Awili Rureponga Talo’ niringi koleana andopa Yesusini lakopa sepa kondorumu mele nimba sirimu. Nimba sirimu kinia pilkuli yomboma pali paa pungu-pungu ningu mini-wale mundoringi.
20 E ele partiu, e começou a divulgar em Decápolis quão grandes coisas Jesus lhe fizera; e todos os homens se maravilharam.
21 Yesusi ⸤yu lombili andolima kinia⸥ nona andoli sipina sukundu pumba nomu yakondo kelepa ombale nomu kelona wendo orumu kinia yombo awisili yu molorumuna ongo liku maku toko kakapu seko moloringi. Yu nomu kelo akuna molopili
21 E, passando Jesus outra vez com o barco para o outro lado, ajuntaram-se a ele muitas pessoas; e ele estava junto do mar.
22 Juda yomboma maku toko Pulu Yemonga ungumu pilieringi ulka se nokorumu ye se, yunga imbi Jairasi, Yesusi molorumuna orumu. Kanu-kinia yu Yesusi kanopale Yesusi yunga kimbuna nondopa omba mania molopa tamalu pepa
22 E eis que chegou um dos governantes da sinagoga, por nome Jairo, e, vendo-o, prostrou-se aos seus pés,
23 yundu tondolo mundupa mawa sepa nimbale: “Nanga bola-nanamo nondopa kolomba sekemo kene ‘Yu konde pumba manda molopili.’ ningu ongo yu kimuni ambolou.” nirimu.
23 e rogava-lhe muito, dizendo: Minha filhinha jaz à beira da morte: Rogo-te, venhas e lhe imponhas as mãos, para que ela seja curada, e ela viverá.
24 Aku nirimu-na pilipale Yesusi yu pea puringili.
24 E Jesus foi com ele, e muitas pessoas o seguiam, e o apertavam.
25 Kanu-kinia ambo se molorumu kanumunga pena perimu walema pora naa nirimu. Yu pena mindi pepili kalia-ingi engaki rurepo omba purumu.
25 E certa mulher, vítima de um fluxo de sangue havia doze anos,
26 Yu doketa awisilimanga yunga kurumu ‘Pora nipili.’ nimba andorumu-na-kolo mindili mindi siringi. Yunga kou-mone pali ono sirimu-na-kolo yunga kuru pora naa nirimu. We topa olandopa mindi purumu.
26 e tinha sofrido muitas coisas de muitos médicos, e tinha gasto tudo o que ela tinha, e não havia melhorado, mas antes cada vez pior.
27 Kanu ambomo Yesusi ulu-tondoloma serimu mele semanema pilipale yomboma maku toko gilieringina sukundu omba Yesusinga bulkundu omba yunga wale-pakolimu ambolorumu.
27 Quando ela tinha ouvido falar de Jesus, veio por detrás comprimida , e tocou na sua veste.
28 ‘Yunga wale-pakolimu mindi ambolondu liemu na peanga lemba.’ nimba pilipale aku serimu.
28 Porque ela dizia: Se eu somente tocar nas suas vestes eu serei sã.
29 ⸤Ambolorumu kinia⸥ waltikele yunga kuru torumu kanumu pora nirimu, yunga kangimu u umbuna perimu mele peanga lierimu pilierimu.
29 E imediatamente a fonte do seu sangue secou, e ela sentiu no seu corpo já estar curada daquela aflição.
30 Aku-sipa na-kolo ⸤yu Yesusinga wale-pakolimu ambolorumu kinia⸥ Yesusi yuni yomboma lipa tapondoli tondolo mare yunga kangina omba ultu purumu sumbi sipa pilipale topele topa kanopa yombomando mangilipa pilipale, “Nanga wale-pakolimu nawene ambolomuye?” nirimu.
30 E Jesus, no mesmo instante sabendo que saíra virtude de si mesmo, voltou-se para a multidão, e disse: Quem tocou nas minhas vestes?
31 Aku-na-kolo ⸤yuni mangilierimu mele pilkuli⸥ yu lombili andoli yemane pundu toko ninguli: “Yombo awisili nu gilinuna nondoko nondoko ongo kakapu seko ekelepa seko gilkimili kanumu. Pe nambi semu-na “Nawene na ambolomuye?” nikinuye?” niringi.
31 E disseram-lhe os seus discípulos: Tu vês que a multidão te aperta, e dizes: Quem me tocou?
32 Aku-sipa na-kolo Yesusi mongo male-male sepa koropale “Akumu nawene semuye?” nimba we gilierimu.
32 E ele olhava em redor para ver aquela que tinha feito isso.
33 Kanu-kinia tondolo sene yunga kangina kurumu pora nirimu pilipale ambomo paa pipili kolopa kangima puru-puru nipili Yesusi molorumuna omba mania molopa tamalu pepale yu ulu serimuma pali nimba para sirimu.
33 Mas a mulher, atemorizada e trêmula, sabendo o que foi feito a ela, aproximou-se, e caiu no chão diante dele, e disse-lhe toda a verdade.
34 Yesusini yundu nimbale: “Bolamo, ‘Nu manda sepa peanga simba.’ ningu kuru mondonu kanu ulumuni nu peanga lekemo. Nu kuru pora nimba konopu pe nipili molo-pani.” nirimu.
34 E ele lhe disse: Filha, a tua fé te sarou; vai-te em paz, e sê curada desta tua aflição.
35 Yesusini ambomondo aku sipa nimba molorumu kinia, ye mare, yomboma maku toko Pulu Yemonga ungu pilieringi ulka nokoli ye Jairasinga ulkana molkole ongo ⸤Jairasindu⸥ ninguli: “Nunga bolamo kolopa pora simu. Nambi semu-na Ungu Mane Sili Yemo ‘Mindili nopili.’ ningu we mengo oniye?” niringi.
35 Enquanto ele ainda falava, vieram alguns da casa do governante da sinagoga, a quem disseram: A tua filha está morta; porque ainda incomodas o Mestre?
36 Aku-na-kolo Yesusini ono niringi ungumu pilipa naa lipale ulka nokoli yemondo nimbale: “Mini-wale naa mundoyo. ⸤Nunga bolamo nane ‘Manda lipa tapondomba.’ ningu⸥ kuru mondou.” nirimu.
36 Mas Jesus, tão logo ouviu essas palavras, disse ao governante da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Kanu-kinia yuni maku toringi yombomando “Naa ongo anju paa.” nimbale Pita keme Jemisi keme genu Jono keme akuma mindi lipale “Pea pamolo.” nirimu.
37 E ele não permitiu que nenhum homem o seguisse, senão Pedro, Tiago, e João, irmão de Tiago.
38 Ulka nokoli yemonga ulkana oringi kinia yombo awisili molko kondo kolko kola awili-seko seko moloringi kanorumu.
38 E, tendo chegado à casa do governante da sinagoga, viu o alvoroço, e os que choravam e pranteavam muito.
39 Yu ulka sukundu pumbale yombo moloringimando nimbale: “Ono nambi semu-na kola seko kalli ningu molemeleye? Bolamo kolou naa kolomu. We uru mindi pelemo.” nirimu.
39 E ele entrando, disse-lhes: Por que fazeis alvoroço e chorais? A menina não está morta, mas dorme.
40 Aku-na-kolo aku nirimu kinia onone yu ungu-taka tondoko tawe senderingi.
40 E riam-se dele. Ele, porém, tendo feito sair a todos, tomou consigo o pai e a mãe da menina, e os que com ele estavam, e entrou onde a menina estava deitada.
41 Pumbale bolamonga kimu ambolopa Juda yombomanga ungu lepa yundu “Tallita kumi!” nirimu. (Ungu akumunga pulumu i-sipa: “ “Bolamo, nu ola molou.” nikiru.” nirimu.)
41 E ele tomando a menina pela mão, disse-lhe: Talita cumi; que, traduzido, é: Menina, a ti te digo, levanta-te.
42 Aku nirimu kinia bolamo popenge sepa ola molopale andorumu. (Bola kanumu kalia-ingi engaki rurepo mele omba pupili yu molopale kolorumu kinia Yesusini omba sepa konde liltimu.) ⸤Akumu kanokole⸥ yu kinia moloringi yomboma pungu-pungu ningu mini-wale awili seko mundoringi.
42 E imediatamente a menina se levantou, e andava, pois ela tinha doze anos. E eles assombraram-se com grande espanto.
43 Kanu-kinia Yesusi yuni onondo tondolo mundupa nimbale: “Ungu i sekeromo yombo selurindu kepe anju pungu paa naa ningu siee!” nimbale ⸤anumundu⸥ nimbale: “Bolamo kere-langi mare liku si.” nirimu.
43 E ele ordenou-lhes expressamente que nenhum homem soubesse; e mandou que lhe dessem alguma coisa para ela comer.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.