Marcos 5

PULU YEMONGA UNGU KONDEMO (UBU-ANDELALE) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Kanu-kinia, ⸤Yesusi kinia yu lombili andoli yema kinia⸥ ono ⸤nona andoli sipina⸥ nomu nekendo pungu kolea Gerasa puringi.
1 Chegaram então ao outro lado do mar, à terra dos gerasenos.
2 Akuna oringi kinia Yesusi sipina wendo orumu kinia konopuna kuru molorumu ye se, yombo-óno-koleana pelepa andorumumu popenge sepa wendo omba yu molorumuna orumu.
2 E, logo que Jesus saíra do barco, lhe veio ao encontro, dos sepulcros, um homem com espírito imundo,
3 — ausente —
3 o qual tinha a sua morada nos sepulcros; e nem ainda com cadeias podia alguém prendê-lo;
4 — ausente —
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram por ele feitas em pedaços, e os grilhões em migalhas; e ninguém o podia domar;
5 Alieli, ipulieli kepe tangoli kepe, yombo-óno-koleana kinia ma-pangimanga kinia kalli nilipa andopa, yunga kangimu yu yuyu kou ⸤nee gilieli⸥ marene kopisilipa andopa molorumu.
5 e sempre, de dia e de noite, andava pelos sepulcros e pelos montes, gritando, e ferindo-se com pedras,
6 — ausente —
6 Vendo, pois, de longe a Jesus, correu e adorou-o;
7 — ausente —
7 e, clamando com grande voz, disse: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? conjuro-te por Deus que não me atormentes.
8 — ausente —
8 Pois Jesus lhe dizia: Sai desse homem, espírito imundo.
9 Aku nirimu kinia Yesusini yemondo mangilipa nimbale: “Nunga imbi nawe?” nirimu kinia
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Aku nimbale wale awisili Yesusi mawa sepa nimbale: “Olio ‘ongo wendo pangi.’ ningu toko makorokole “I koleamo munduku kelko kolea luparenga paa.” ni naa ni.” niringi.
10 E rogava-lhe muito que não os enviasse para fora da região.
11 Akuna ma-pangi senga umbu-kongi awisili ímu nongo moloringi kanokole
11 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos.
12 kurumane Yesusi mawa seko ninguli: “Olio ⸤toko makorokole⸥ “Ne kongima molemelena pungu, ononga konopuna molo-pangi.” ni.” niringi kinia
12 Rogaram-lhe, pois, os demônios, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que entremos neles.
13 yuni “Manda, akuna pangi.” nirimu kinia kuruma kanu yemonga konopuna wendo ongole kongi akuna moloringimanga konopumanga pungu moloringi kinia kanu kongima amu toko lisiku pungu kopona pukua toko nomuna sukundu pungu nona wangoringi. Kongi kanuma ⸤paa awisili,⸥ tausini talo mele.
13 E ele lho permitiu. Saindo, então, os espíritos imundos, entraram nos porcos; e precipitou-se a manada, que era de uns dois mil, pelo despenhadeiro no mar, onde todos se afogaram.
14 ⸤Ulu akuma wendo orumu-na kanokole⸥ kongi tapu seko moloringi yema talopa leko punguli niringimuni, kolea awilina moloringi yomboma kinia, kolea kangamanga moloringi yomboma kinia, ulu akuma wendo orumu mele semane toko siliku puringi. Kanu semanemo pilieringi yomboma ‘Uluma wendo orumu mele kanamili.’ ningu wendo pungu
14 Nisso fugiram aqueles que os apascentavam, e o anunciaram na cidade e nos campos; e muitos foram ver o que era aquilo que tinha acontecido.
15 Yesusi molorumuna ongole u kuru paa awisili konopuna molko ongo wendo puringi yemo mulu-maminia pakopa, umbu-konopu pepili molorumu kanokole ono pipili koloringi.
15 Chegando-se a Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, sentado, vestido, e em perfeito juízo; e temeram.
16 Yesusini serimu mele mongone kanoringi yombomane pe oringi yomboma ningu siringi. Kuru awisili konopuna moloringi yemo kinia, kongima-kinia uluma wendo orumu mele semanemo toko siringi.
16 E os que tinham visto aquilo contaram-lhes como havia acontecido ao endemoninhado, e acerca dos porcos.
17 Kanu-kinia yomboma ⸤paa mini-wale mundukuli⸥ Yesusi mawa seko ninguli: “Olionga koleana naa mololi kelko pu.” niringi.
17 Então começaram a rogar-lhe que se retirasse dos seus termos.
18 Aku siku niringi pilipale Yesusi pumbándo nona andoli sipina suku pumbá purumu kinia kuru awisili konopuna u molko wendo oringi yemone yundu nimbale: “Pea pambili.” nimba mawa serimu.
18 E, entrando ele no barco, rogava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Aku-na-kolo Yesusini “Mólo.” nimba yundu nimbale: “Nu ulkondo pungu Ye-Awilimuni nu kondo kolopa ‘Molko kinjenu mele pora nipili.’ nimba, lakopa sepa kondomu mele nunga pulu lemó yomboma ningu si-pu.” nirimu.
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas disse-lhe: Vai para tua casa, para os teus, e anuncia-lhes o quanto o Senhor te fez, e como teve misericórdia de ti.
20 Yesusini aku nirimu-na pilipale ye kanumu pumba yunga kolea, ‘Kolea-Awili Rureponga Talo’ niringi koleana andopa Yesusini lakopa sepa kondorumu mele nimba sirimu. Nimba sirimu kinia pilkuli yomboma pali paa pungu-pungu ningu mini-wale mundoringi.
20 Ele se retirou, pois, e começou a publicar em Decápolis tudo quanto lhe fizera Jesus; e todos se admiravam.
21 Yesusi ⸤yu lombili andolima kinia⸥ nona andoli sipina sukundu pumba nomu yakondo kelepa ombale nomu kelona wendo orumu kinia yombo awisili yu molorumuna ongo liku maku toko kakapu seko moloringi. Yu nomu kelo akuna molopili
21 Tendo Jesus passado de novo no barco para o outro lado, ajuntou-se a ele uma grande multidão; e ele estava à beira do mar.
22 Juda yomboma maku toko Pulu Yemonga ungumu pilieringi ulka se nokorumu ye se, yunga imbi Jairasi, Yesusi molorumuna orumu. Kanu-kinia yu Yesusi kanopale Yesusi yunga kimbuna nondopa omba mania molopa tamalu pepa
22 Chegou um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo e, logo que viu a Jesus, lançou-se-lhe aos pés.
23 yundu tondolo mundupa mawa sepa nimbale: “Nanga bola-nanamo nondopa kolomba sekemo kene ‘Yu konde pumba manda molopili.’ ningu ongo yu kimuni ambolou.” nirimu.
23 e lhe rogava com instância, dizendo: Minha filhinha está nas últimas; rogo-te que venhas e lhe imponhas as mãos para que sare e viva.
24 Aku nirimu-na pilipale Yesusi yu pea puringili.
24 Jesus foi com ele, e seguia-o uma grande multidão, que o apertava.
25 Kanu-kinia ambo se molorumu kanumunga pena perimu walema pora naa nirimu. Yu pena mindi pepili kalia-ingi engaki rurepo omba purumu.
25 Ora, certa mulher, que havia doze anos padecia de uma hemorragia,
26 Yu doketa awisilimanga yunga kurumu ‘Pora nipili.’ nimba andorumu-na-kolo mindili mindi siringi. Yunga kou-mone pali ono sirimu-na-kolo yunga kuru pora naa nirimu. We topa olandopa mindi purumu.
26 e que tinha sofrido bastante às mãos de muitos médicos, e despendido tudo quanto possuía sem nada aproveitar, antes indo a pior,
27 Kanu ambomo Yesusi ulu-tondoloma serimu mele semanema pilipale yomboma maku toko gilieringina sukundu omba Yesusinga bulkundu omba yunga wale-pakolimu ambolorumu.
27 tendo ouvido falar a respeito de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe o manto;
28 ‘Yunga wale-pakolimu mindi ambolondu liemu na peanga lemba.’ nimba pilipale aku serimu.
28 porque dizia: Se tão-somente tocar-lhe as vestes, ficaria curada.
29 ⸤Ambolorumu kinia⸥ waltikele yunga kuru torumu kanumu pora nirimu, yunga kangimu u umbuna perimu mele peanga lierimu pilierimu.
29 E imediatamente cessou a sua hemorragia; e sentiu no corpo estar já curada do seu mal.
30 Aku-sipa na-kolo ⸤yu Yesusinga wale-pakolimu ambolorumu kinia⸥ Yesusi yuni yomboma lipa tapondoli tondolo mare yunga kangina omba ultu purumu sumbi sipa pilipale topele topa kanopa yombomando mangilipa pilipale, “Nanga wale-pakolimu nawene ambolomuye?” nirimu.
30 E logo Jesus, percebendo em si mesmo que saíra dele poder, virou-se no meio da multidão e perguntou: Quem me tocou as vestes?
31 Aku-na-kolo ⸤yuni mangilierimu mele pilkuli⸥ yu lombili andoli yemane pundu toko ninguli: “Yombo awisili nu gilinuna nondoko nondoko ongo kakapu seko ekelepa seko gilkimili kanumu. Pe nambi semu-na “Nawene na ambolomuye?” nikinuye?” niringi.
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te aperta, e perguntas: Quem me tocou?
32 Aku-sipa na-kolo Yesusi mongo male-male sepa koropale “Akumu nawene semuye?” nimba we gilierimu.
32 Mas ele olhava em redor para ver a que isto fizera.
33 Kanu-kinia tondolo sene yunga kangina kurumu pora nirimu pilipale ambomo paa pipili kolopa kangima puru-puru nipili Yesusi molorumuna omba mania molopa tamalu pepale yu ulu serimuma pali nimba para sirimu.
33 Então a mulher, atemorizada e trêmula, cônscia do que nela se havia operado, veio e prostrou-se diante dele, e declarou-lhe toda a verdade.
34 Yesusini yundu nimbale: “Bolamo, ‘Nu manda sepa peanga simba.’ ningu kuru mondonu kanu ulumuni nu peanga lekemo. Nu kuru pora nimba konopu pe nipili molo-pani.” nirimu.
34 Disse-lhe ele: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz, e fica livre desse teu mal.
35 Yesusini ambomondo aku sipa nimba molorumu kinia, ye mare, yomboma maku toko Pulu Yemonga ungu pilieringi ulka nokoli ye Jairasinga ulkana molkole ongo ⸤Jairasindu⸥ ninguli: “Nunga bolamo kolopa pora simu. Nambi semu-na Ungu Mane Sili Yemo ‘Mindili nopili.’ ningu we mengo oniye?” niringi.
35 Enquanto ele ainda falava, chegaram pessoas da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: A tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 Aku-na-kolo Yesusini ono niringi ungumu pilipa naa lipale ulka nokoli yemondo nimbale: “Mini-wale naa mundoyo. ⸤Nunga bolamo nane ‘Manda lipa tapondomba.’ ningu⸥ kuru mondou.” nirimu.
36 O que percebendo Jesus, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Kanu-kinia yuni maku toringi yombomando “Naa ongo anju paa.” nimbale Pita keme Jemisi keme genu Jono keme akuma mindi lipale “Pea pamolo.” nirimu.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago, e João, irmão de Tiago.
38 Ulka nokoli yemonga ulkana oringi kinia yombo awisili molko kondo kolko kola awili-seko seko moloringi kanorumu.
38 Quando chegaram a casa do chefe da sinagoga, viu Jesus um alvoroço, e os que choravam e faziam grande pranto.
39 Yu ulka sukundu pumbale yombo moloringimando nimbale: “Ono nambi semu-na kola seko kalli ningu molemeleye? Bolamo kolou naa kolomu. We uru mindi pelemo.” nirimu.
39 E, entrando, disse-lhes: Por que fazeis alvoroço e chorais? a menina não morreu, mas dorme.
40 Aku-na-kolo aku nirimu kinia onone yu ungu-taka tondoko tawe senderingi.
40 E riam-se dele; porém ele, tendo feito sair a todos, tomou consigo o pai e a mãe da menina, e os que com ele vieram, e entrou onde a menina estava.
41 Pumbale bolamonga kimu ambolopa Juda yombomanga ungu lepa yundu “Tallita kumi!” nirimu. (Ungu akumunga pulumu i-sipa: “ “Bolamo, nu ola molou.” nikiru.” nirimu.)
41 E, tomando a mão da menina, disse-lhe: Talita cumi, que, traduzido, é: Menina, a ti te digo, levanta-te.
42 Aku nirimu kinia bolamo popenge sepa ola molopale andorumu. (Bola kanumu kalia-ingi engaki rurepo mele omba pupili yu molopale kolorumu kinia Yesusini omba sepa konde liltimu.) ⸤Akumu kanokole⸥ yu kinia moloringi yomboma pungu-pungu ningu mini-wale awili seko mundoringi.
42 Imediatamente a menina se levantou, e pôs-se a andar, pois tinha doze anos. E logo foram tomados de grande espanto.
43 Kanu-kinia Yesusi yuni onondo tondolo mundupa nimbale: “Ungu i sekeromo yombo selurindu kepe anju pungu paa naa ningu siee!” nimbale ⸤anumundu⸥ nimbale: “Bolamo kere-langi mare liku si.” nirimu.
43 Então ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que lhe dessem de comer.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.