Lucas 8
PULU YEMONGA UNGU KONDEMO (UBU-ANDELALE) vs VC
VC Versão Católica
1 Kanu-kinia pe Yesusi pumba, kolea awili kanga akumanga andopale nirimumuni, Pulu Yemo ye nokoli kingimu molopa yomboma nokomba semane peangamo topa silipa, yomboma ungu-mane silipa andorumu. Yu lombili andoli ye engaki rurepo kinia
1 Depois disso, Jesus andava pelas cidades e aldeias anunciando a boa nova do Reino de Deus.
2 ambo mare kinia yu pea andoringi. Kanu ambomanga mare u kuru topa, mare u kuru ononga konopumanga peringi kinia Yesusini ono pali sepa peanga sirimu. Se, kolea Makatalla ambo Maria, u yunga konopuna kuru yopoko-pakara moloringimando Yesusini “Ongo wendo paa.” nirimu kinia ongo wendo puringi.
2 Os Doze estavam com ele, como também algumas mulheres que tinham sido livradas de espíritos malignos e curadas de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual tinham saído sete demônios;
3 Se, ambo Joana, Susa menu. Susa yu kolea Gallilli disiriki ye nokoli kingi Erotenga ulka tapu-yemo. Se, ambo Susana. Ono kinia we-ambo awisilini Yesusi nokoringi. Kanu ambomane ononga kou-mone taltoringima likuli Yesusi kinia yu lombili andolima ononga kere-langi mélema topo toko liku siku nokoringi.
3 Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes; Susana e muitas outras, que o assistiram com as suas posses.
4 Kanu-kinia Yesusi molorumuna kolea lupa lupamanga moloringi yomboma sukundu sukundu ongo, liku maku toringi kinia yuni onondo ungu-iku se topa nimbale:
4 Havia se reunido uma grande multidão: eram pessoas vindas de várias cidades para junto dele. Ele lhes disse esta parábola:
5 “Ye sene rasi-witi umbu kaliana andopa tanda sirimu. Tanda silipa andorumu kinia umbu mare aulkana mania purumu, kanuma yombomane kimbuni kuloringi; mare keramane ongo liku noringila.
5 Saiu o semeador a semear a sua semente. E ao semear, parte da semente caiu à beira do caminho; foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 Umbu mare kou perimuna mania pumbale akuna no naa molorumu-kulu toko nimba wendo omba waltikele kolorumu.
6 Outra caiu no pedregulho; e, tendo nascido, secou, por falta de umidade.
7 Umbu mare siri-ka mele molorumuna mania purumu, siri-ka mélemo wendo omba witi-umbuma topa norumu-kulu omba peanga naa lepa ⸤mongo se naa torumu⸥.
7 Outra caiu entre os espinhos; cresceram com ela os espinhos, e sufocaram-na.
8 Umbu mare ma peangana mania purumuma wendo omba mongo peangama topa, mongo towapu kise mele torumu.” ⸤nirimu.⸥
8 Outra, porém, caiu em terra boa; tendo crescido, produziu fruto cem por um. Dito isto, Jesus acrescentou alteando a voz: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça!
9 ⸤Yesusini aku nirimu kinia⸥ yu lombili andolimane yundu ninguli: “Aku ungu-ikumunga pulumu ningu si.” niringi.
9 Os seus discípulos perguntaram-lhe a significação desta parábola.
10 Kanu-kinia yuni onondo nimbale: “Pulu Yemo ye nokoli kingimu molopa yomboma kinia mélema nokolemomonga ulu-pulu u yuyu pilierimu kanu ulu-puluma ‘Ono kiniá ⸤na lombili olemele yomboma⸥ piliangi.’ nimbale ono ‘Ungu-ikumanga puluma piliangi.’ nimbale ono nimba sikimu. Aku-sipa na-kolo we-yomboma ‘Unguma nimbu siembo.’ nimbuli ungu-ikuma mindi topo siliu. ⸤Pulu Yemone Aisayanga kerena nimbale:⸥
10 Ele respondeu: A vós é concedido conhecer os mistérios do Reino de Deus, mas aos outros se lhes fala por parábolas; de forma que vendo não vejam, e ouvindo não entendam.
11 Aku nimba yuni nimbale: “Aku ungu-ikumunga pulumu i-sipa:
11 Eis o que significa esta parábola: a semente é a palavra de Deus.
12 Umbu mare aulkana mania purumuma yombo mare aku sílima molemele. Onone ungumu pilielemele kinia pe ⸤kurumanga nokoli⸥ depelemo omba ‘Aku ungumu kamu kuru mondongi liemu Pulu Yemone ono lipa tapondopa aulka kirina wendo limba kinia manda mólo.’ nimba ungu tanda sili konopuna pumba pelemoma wendo limú.
12 Os que estão à beira do caminho são aqueles que ouvem; mas depois vem o demônio e lhes tira a palavra do coração, para que não creiam nem se salvem.
13 Umbu mare tanda sirimu kou perimuna mania purumuma yombo mare aku sílima molemele. Onone ungumu pilkuli konopu siku pilku limili. Aku-na-kolo ono pulkonio naa mundukuli ungumu kanga-kolte mindi pilku molemele. Pe ono konopuna umbuna sembá kinia molo ⸤Setene omba⸥ manda manjipa kondi-ka sembá kinia, ono pilielemele ungumu siye kololemele.
13 Aqueles que a recebem em solo pedregoso são os ouvintes da palavra de Deus que a acolhem com alegria; mas não têm raiz, porque crêem até certo tempo, e na hora da provação a abandonam.
14 Umbu mare tanda sirimu siri-ka mele molorumuna mania purumuma yombo mare aku sílima molemele. Onone ungumu pilkuli pe aulkana pungí pungí kinia konopuna umbuna selemo umbunama kinia, méle awisili taltolemele mélema kinia ya ma-koleana uluma seko konopu singí uluma kinia, aku sili ulu mare wendo omba ungu kanumu topa nolemo kinia ungumuni uluri naa sepa kere-langi mongo kamu naa tolemo.
14 A que caiu entre os espinhos, estes são os que ouvem a palavra, mas prosseguindo o caminho, são sufocados pelos cuidados, riquezas e prazeres da vida, e assim os seus frutos não amadurecem.
15 Umbu mare tanda sirimu ma peangana mania purumuma yombo mare aku sílima molemele. Onone ononga konopu peanga pepili molko ungumu pilkuli kanu ungumu kamu liku kuru mondokole, tondolo pupili molemele kinia kanu umbuma kere-langi mongo ⸤awisili⸥ tolemo.” ⸤nirimu.⸥
15 A que caiu na terra boa são os que ouvem a palavra com coração reto e bom, retêm-na e dão fruto pela perseverança.
16 ⸤Yesusini onondo ungu-iku se pea topa nimbale:⸥
16 Ninguém acende uma lâmpada e a cobre com um vaso ou a põe debaixo da cama; mas a põe sobre um castiçal, para iluminar os que entram.
17 Aku sipa mele, kiniá lopi selemo mélema pe walte mona lemba yomboma kanonge; kiniá aki topa lemó mélema pe walte pa sembá kinia yombomane kanu mélema kanonge.
17 Porque não há coisa oculta que não acabe por se manifestar, nem secreta que não venha a ser descoberta.
18 Aku sembá kene onone ungu pilielemele akumu mimi siku piliangi. Pulu Yemonga ungumu pilku molemele yomboma paa olandopa nimba simba pilingí. Pe paa awisili pilingí. Aku-sipa na-kolo naa pilku molemele yomboma ono kanga-kolte pilielemele ungumu kepe wendo limba.” nirimu.
18 Vede, pois, como é que ouvis. Porque ao que tiver, lhe será dado; e ao que não tiver, até aquilo que julga ter lhe será tirado.
19 Walte Yesusi ulka senga sukundu molorumu kinia yunga anumu keme genupilima yu kanongendo oringi. Akuna yombo awisili ekelepa seko moloringi-kulu yu molorumuna nondoko manda naa ongole
19 A mãe e os irmãos de Jesus foram procurá-lo, mas não podiam chegar-se a ele por causa da multidão.
20 ⸤ungu se ningu mundoringi kinia⸥ yombomane yundu ninguli: “Aminia kinia genali nu kanongendo ongo pena gilimili.” niringi.
20 Foi-lhe avisado: Tua mãe e teus irmãos estão lá fora e desejam ver-te.
21 Yesusini onondo pundu topa nimbale: “Pulu Yemonga ungumu pilku liku selemele yomboma nanga anumu kinia nanga genupilima molemele.” nirimu.
21 Ele lhes disse: Minha mãe e meus irmãos são estes, que ouvem a palavra de Deus e a observam.
22 Walte, Yesusi kinia yu lombili andolima kinia ono nona andoli sipi senga sukundu puringi kinia punguli, yuni onondo nimbale: “Nomu nekendo pamolo.” nirimu kinia akuna pungí puringi.
22 Num daqueles dias ele subiu com os seus discípulos a uma barca. Disse ele: Passemos à outra margem do lago. E eles partiram.
23 Sipina pungí puringi kinia Yesusi yu uru perimu. Yu uru pepili poporome awili se nomuna torumu. Aku serimu-na ⸤nomumu apisipa ola ombale⸥ no sipimunga sukundu sukundu omba peke lepale sipimu memba nona mania pumbá serimu kinia ono nona wangonge seringi.
23 Durante a travessia, Jesus adormeceu. Desabou então uma tempestade de vento sobre o lago. A barca enchia-se de água, e eles se achavam em perigo.
24 Kanu-kinia yu uru perimuna pungu toko makisindiku ninguli: “Ye Nokolimu, Ye Nokolimu, olio nona wangokomolo.” niringi kinia yu makilipale poporomemo kinia no apisipa ola orumu nomumu-tolo iri torumu. Kanu-kinia poporomemo topa kelepa, nomumu lope naa sepa we lierimu.
24 Aproximaram-se dele então e o despertaram com este grito: Mestre, Mestre! Nós estamos perecendo! Levantou-se ele e ordenou aos ventos e à fúria da água que se acalmassem; e se acalmaram e logo veio a bonança.
25 Kanu-kinia yuni lombili andolimando nimbale: “‘⸤Pulu Yemone olio nokomba.’ ningu⸥ kuru naa mondokomeleye?” nirimu.
25 Perguntou-lhes, então: Onde está a vossa fé? Eles, cheios de respeito e de profunda admiração, diziam uns aos outros: Quem é este, a quem os ventos e o mar obedecem?
26 Kanu-kinia nomuna nekendo pungu kolea Gerasa puringi. Nomu yakondo kolea Gallilli, nomu nekendo kolea Gerasa kanumu.
26 Navegaram para a região dos gerasenos, que está defronte da Galiléia.
27 Akuna oringi kinia Yesusi sipimunga wendo omba kelona gilierimu kinia kanu koleana ye se yu molorumuna orumu. Kanu yemo kuru awisili yunga konopuna moloringimunga mulu-maminia selu kepe naa panjipa, we-we andopa, ulka senga naa pepa, yombo-óno-koleana pelepa andopa molorumu.
27 Mal saltou em terra, veio-lhe ao encontro um homem dessa região, possuído de muitos demônios; há muito tempo não se vestia nem parava em casa, mas habitava no cemitério.
28 — ausente —
28 Ao ver Jesus, prostrou-se diante dele e gritou em alta voz: Por que te ocupas de mim, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Rogo-te, não me atormentes!
29 — ausente —
29 Porque Jesus ordenara ao espírito imundo que saísse do homem. Pois há muito tempo que se apoderara dele, e guardavam-no preso em cadeias e com grilhões nos pés, mas ele rompia as cadeias e era impelido pelo demônio para os desertos.
30 Aku nirimu kinia Yesusini yemondo mangilipa nimbale: “Nunga imbi nawe?” nirimu kinia
30 Jesus perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Ele respondeu: Legião! {Porque eram muitos os demônios que nele se ocultavam.}
31 Kanu kuru awisilimane wale awisili Yesusi mawa seko ninguli: “Olio ‘ongo wendo pangi.’ ningu toko makorokole “⸤I ma-koleamo munduku kelko⸥ Pulu Yemone komuru paa lepa mindi pumba pora naa nilimú murumunga ⸤olionga ye nokoli Setene walte lipa mundumba⸥ kanu murumunga paa.” ni naa ni.” ningu mawa seringi.
31 E pediam-lhe que não os mandasse ir para o abismo.
32 Akuna ma-pangi senga umbu-kongi awisili ímu nongo moloringi kanokole Yesusi mawa seko ninguli: “Olio ⸤toko makorokole⸥ ‘Ne kongimanga konopumanga molo-pangi.’ ni.” niringi kinia
32 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos; rogaram-lhe os demônios que lhes permitisse entrar neles. Ele permitiu.
33 Aku sipa nirimu kinia kuruma kanu yemonga konopuna wendo ongole kongi akuna moloringimanga konopumanga pungu moloringi kinia kanu kongima amu toko lisiku pungu kopona pukua toko nomuna sukundu pungu nona wangoringi.
33 Saíram, pois, os demônios do homem e entraram nos porcos; e a manada de porcos precipitou-se, pelo despenhadeiro, impetuosamente no lago e afogou-se.
34 Ulu akuma wendo orumu-na kanokole kongi tapu seko moloringi yema kowa punguli niringimuni, kolea-awilina moloringi yomboma kinia, kolea-kangamanga moloringi yomboma kinia, ulu akuma wendo orumu mele semanemo toko siliku puringi.
34 Quando aqueles que os guardavam viram o acontecido, fugiram e foram contá-lo na cidade e pelo campo.
35 Kanu semanemo pilieringi yomboma ‘Uluma wendo omu mele kanamili.’ ningu wendo pungu Yesusi molorumuna ongole u kuru awisili konopuna molko ongo wendo puringi yemo mulu-maminia pakopa, umbu-konopu pepili Yesusi molorumuna nondopa mania molorumu kanokole ono pipili koloringi.
35 Saíram eles, pois, a ver o que havia ocorrido. Chegaram a Jesus e acharam a seus pés, sentado, vestido e calmo, o homem de quem haviam sido expulsos os demônios; e tomados de medo,
36 Yesusini serimu mele mongone kanoringi yombomane pe oringi yomboma ningu siringi. Kuru awisili konopuna moloringi yemonga konopuna kuruma ongo wendo puringi kinia yemo yu umbu-konopu pepili molorumu mele ningu siringi.
36 ouviram das testemunhas a narração desse exorcismo.
37 Kanu-kinia kolea Gerasa yomboma pali paa mini-wale mundukuli Yesusi mawa seko ninguli: “Olionga koleana naa mololi kelko pu.” niringi kinia yu kelepa pumbándo nona andoli sipimunga sukundu purumu.
37 Então todo o povo da região dos gerasenos rogou a Jesus que se retirasse deles, pois estavam possuídos de grande temor. Jesus subiu à barca, para regressar.
38 ⸤Yu pumbá serimu kanopale⸥ kuru awisili konopuna u molko wendo oringi yemone yundu nimbale: “Pea pambili.” nimba mawa serimu.
38 Nesse momento, pedia-lhe o homem, de quem tinham saído os demônios, para ficar com ele. Mas Jesus despediu-o, dizendo:
39 Nu ulkondo pungu Pulu Yemone nu lakopa sepa kondomu mele nunga yomboma ningu si-pu.” nirimu. Yesusini aku nirimu-na pilipale ye kanumu pumba kolea-awilina sukundu moloringi yomboma pali Yesusini yu-kinia lakopa sepa kondorumu mele nimba sirimu.
39 Volta para casa, e conta quanto Deus te fez. E ele se foi, publicando por toda a cidade essas grandes coisas...
40 Kanu-kinia Yesusi yu nomu yakondo orumu kinia yu ‘Ombá.’ ningu maku toko nokoko moloringi yombomane “Nu papu okono.” ningu konopu siringi.
40 À sua volta, Jesus foi recebido por uma multidão que o esperava.
41 — ausente —
41 O chefe da sinagoga, chamado Jairo, foi ao seu encontro. Lançou-se a seus pés e rogou-lhe que fosse à sua casa,
42 — ausente —
42 porque tinha uma filha única, de uns doze anos, que estava para morrer. Jesus dirigiu-se para lá, comprimido pelo povo.
43 Kanu yombo pea puringimanga ambo se yunga pena perimu walema pora naa nirimu. Yu pena mindi pepili kalia-ingi engaki rurepo omba purumu. Yu doketamanga yunga kurumu ‘Pora nipili.’ nimba andopa, yunga kou-mone pali ono sirimu-na-kolo kuru kanumu pora naa nirimu.
43 Ora, uma mulher que padecia dum fluxo de sangue havia doze anos, e tinha gasto com médicos todos os seus bens, sem que nenhum a pudesse curar,
44 Kanu ambomo Yesusi pumbá purumu kinia bulkundu omba, yunga wale-pakolimunga pundumu ambolorumu kinia waltikele yunga kuru torumu kanumu pora nirimu.
44 aproximou-se dele por detrás e tocou-lhe a orla do manto; e no mesmo instante lhe parou o fluxo de sangue.
45 Aku serimu kinia Yesusini nimbale: “Na nawene ambolomuye?” nirimu. Onone pali “Na mólo.” niringi kinia ⸤yu lombili andoli ye⸥ Pitane yundu nimbale: “Ye Nokolimu, yombo awisili nu gilinuna nondoko nondoko ongo kakapu seko ekelepa seko gilkimili kanumu.” nirimu.
45 Jesus perguntou: Quem foi que me tocou? Como todos negassem, Pedro e os que com ele estavam disseram: Mestre, a multidão te aperta de todos os lados...
46 Aku-sipa na-kolo Yesusini kelepa nimbale: “Na yombo lipu tapondolio tondolo mare nanga kangina omba ultu pumu-kulu pilipuli yombo sene na ambolomumundu nikiru.” nirimu.
46 Jesus replicou: Alguém me tocou, porque percebi sair de mim uma força.
47 Aku sipa nirimu pilipale ambomo yu lopi manda naa sepa, yu serimu mele Yesusi pilipa molorumu kanopale yu kimbu ki puru-puru nipili Yesusi molorumuna omba mania molopa tamalu pepale, yomboma pilku giliangi yuni ‘Kuru pora nipili.’ nimba omba yu ambolorumu kinia waltikele peanga lierimu mele nimba para sirimu kinia
47 A mulher viu-se descoberta e foi tremendo e prostrou-se aos seus pés; e declarou diante de todo o povo o motivo por que o havia tocado, e como logo ficara curada.
48 Yesusini yundu nimbale: “Ambomo, ‘Nu manda sepa peanga simba.’ ningu kuru mondonu kanu ulumuni nu peanga lekemo. Konopu pe nipili mololko pani.” nirimu.
48 Jesus disse-lhe: Minha filha, tua fé te salvou; vai em paz.
49 Yesusini ambomondo aku sipa nimba molorumu kinia, ye se, yomboma maku toko Pulu Yemonga ungumu pilieringi ulka nokoli ye ⸤Jairasi⸥nga ulkana molopale omba ⸤Jairasindu⸥ nimbale: “Nunga bolamo kolopa pora simu. Ungu Mane Sili Yemo ‘Mindili nopili.’ ningu we naa mengo wani.” nirimu.
49 Enquanto ainda falava, veio alguém e disse ao chefe da sinagoga: Tua filha acaba de morrer; não incomodes mais o Mestre.
50 Yuni nirimu mele Yesusini pilipale ⸤ulka nokoli yemondo⸥ nimbale: “Mini-wale naa mundoyo. Nunga bolamo nane ‘Manda lipa tapondomba.’ ningu kuru mondoko moloni kinia yu konde pumba.” nirimu.
50 Mas Jesus o ouviu e disse a Jairo: Não temas; crê somente e ela será salva.
51 — ausente —
51 Quando Jesus chegou à casa, não deixou ninguém entrar com ele, senão Pedro, Tiago, João com o pai e a mãe da menina.
52 — ausente —
52 Todos, entretanto, choravam e se lamentavam. Mas Jesus disse: Não choreis; a menina não morreu, mas dorme.
53 — ausente —
53 Zombavam dele, pois sabiam bem que estava morta.
54 Pumbale bolamonga kimu ambolopa yundu mangilipa nimbale: “Bolamo, nu ola molou.” nirimu kinia
54 Mas segurando ele a mão dela, disse em alta voz: Menina, levanta-te!
55 yunga mini purumu kanu minimu kelepa sukundu orumu kinia bolamo waltikele ola molorumu. Kanu-kinia Yesusini ⸤anumundu⸥ nimbale: “Bolamo kere-langi mare liku si.” nirimu.
55 Voltou-lhe a vida e ela levantou-se imediatamente. Jesus mandou que lhe dessem de comer.
56 Yuni serimu mele kanokole bolamonga anumu lapatolo olo paa mini-wale mundoringili-na-kolo yuni olondo tondolo mundupa nimbale: “Ungu i sekeromo yombo selurindu kepe anju pungu paa naa ningu siele.” nirimu.
56 Seus pais ficaram tomados de pasmo; Jesus ordenou-lhes que não contassem a pessoa alguma o que se tinha passado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.