Lucas 15

PULU YEMONGA UNGU KONDEMO (UBU-ANDELALE) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Kou-takisi lili yema kinia ulu-pulu-kirima seli ye wema kinia ono pali Yesusinga ungumu pilingindu yu molorumuna nondoko oringi.
1 Ora, chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Parisi yema kinia Pulu Yemonga ungu-manemanga puluma pilku mane siringi yema kinia onone aku seringi mele kanokole konokono ningu ninguli: “I yemo yu sepa kinjikimu. Ulu-pulu-kirima seli yomboma “Pea molamili waa.” nimbale, kere-langi alieli ono pea nongo molemelela.” niringi.
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Yesusini ono aku siku niringi pilipale ⸤i ungu-ikuma ono topa sirimu.⸥ Ungu-iku imu topa nimbale:
3 Então ele lhes propôs esta parábola:
4 Ononga ye sene kongi sipisipi paip paono mondolka kinia se talopa lelkanje yuni sipisipi po paono tene kelepa nani wema kolea ku lielina molangi siye kolopa pumba, talopa lelka sipisipimu kanopa limbando korolepa naa pulkaye? ⸤Korolepa pulka.⸥
4 Qual de vós é o homem que, possuindo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, e não vai após a perdida até que a encontre?
5 Pe kanopa lipale yuni konopu sipa apu topa ulkondo memba pulka.
5 E achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo;
6 Kanu-kinia ulkondo ombale yemone yunga pulu lemó yombomando kinia yunga ulka kere-pongolo selu yombomando mangilipa nimbale: “Nanga kongi sipisipi talopa liemu kanumu kanopo lindu kene pea konopu sipu molamili waa.” nilka.” ⸤nirimu.⸥
6 e chegando a casa, reúne os amigos e vizinhos e lhes diz: Alegrai-vos comigo, porque achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 ⸤Nimbale ungu-ikumunga pulumu nimba para sipa nimbale:⸥ “Nane ono ungu se nimbu sikirumu: “Yombo konopu sumbi nimba pepili molemele yomboma aku siku molemele-na ono ulu-pulu-kirima munduku kelko konopu topele tonge aulka se naa lemó kanumu, kanu yomboma mulu-koleana angellomane konopu we silimili. Aku-sipa na-kolo sipisipi nokoli yemone yunga sipisipi talopa lielimu kanopa lipale paa olandopa konopu silka mele aku sipa ulu-pulu-kiri seli yombo se yunga ulu-pulu-kiri selemoma pilipa kiri pilipa mundupa kelepa konopu topele tombamonga angellomane paa olandopa konopu singí.” nikiru.” ⸤nirimu.⸥
7 Digo-vos que assim haverá maior alegria no céu por um pecador que se arrepende, do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 ⸤Nimbale kelepa ungu-iku se pea topa nimbale:⸥
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma dracma, não acende a candeia, e não varre a casa, buscando com diligência até encontrá-la?
9 Kanu-kinia kanu koumu kanopa lipale yunga pulu lemó yomboma kinia yunga ulka kere-pongolo selu yomboma mangilipa nimbale: “Nanga kou-mone suroli mania pumu kanumu kanopo lindu kene pea konopu sipu molamili waa.” nilka.
9 E achando-a, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu havia perdido.
10 Nane ono nimbu sikirumu: “Kanu ambomo konopu silka mele aku sipa ulu-pulu-kiri seli yombo se yunga ulu-pulu-kiri selemoma pilipa kiri pilipa mundupa kelepa konopu topele tombamonga Pulu Yemonga angellomane konopu singí.” nikiru.” nirimu.
10 Assim, digo-vos, há alegria na presença dos anjos de Deus por um só pecador que se arrepende.
11 ⸤Aku nimbale⸥ Yesusini kelepa ⸤ungu-iku yopoko-sipamo pea topa ye awilima mane sipa⸥ nimbale:
11 Disse-lhe mais: Certo homem tinha dois filhos.
12 Walte kango akiliumuni lapando nimbale: “Tata, nu kolonimunga monge-mélema iseli-u moke seko na sini mele sieni.” nirimu kinia kanu yemone yunga taltorumu mélema moke sepale yunga kangotolo sirimu liltingili.
12 O mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. Repartiu-lhes, pois, os seus haveres.
13 Kanu mélema olo moke sepa sirimu kinia kango akiliumu wale pokore mindi molopale, pe méle sirimuma pali lipa memba aulka sulu senga purumu. Aulka sulu senga pumbale nirimumuni, kolea senga pumba molopale yu ‘Kere-langi peangama nambo.’ nimba, ‘Mulu-maminia peangama pakambo.’ nimba kou-mone awili sepa pulimú mélema topo topa lipa panjipale, ‘No nambo.’ nimba topo topa lipa, ‘Amboma pea peamili.’ nimba kou-mone sipa, aku selepa purumu kinia yunga kou-mone mélema pali pora nirimu.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntando tudo, partiu para um país distante, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Yunga mélema kinia kou-mone kinia pora nirimu kinia yu paa koropa purumu. Kanu-kinia yu molorumu koleana gele awili sepa lierimu kinia yu mélema pali mólo torumu kinia yu paa gelene kolorumu.
14 E, havendo ele dissipado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a passar necessidades.
15 Yu gele serimu-kulu yu kanu kolea pulu ye se molorumuna pumba “Kou-kongono se sambo si.” nimba mawa serimu kinia yuni nimbale: “Manda, nanga kongi tapu sendeko ‘Kere-langima nangi.’ ningu liku si.” nirimu.
15 Então foi encontrar-se a um dos cidadãos daquele país, o qual o mandou para os seus campos a apascentar porcos.
16 ⸤Gelene paa kolopale⸥ ga iniama kinia konape buluma kinia kongi sirimuma ‘Nambo.’ nimba pilipa molorumu-na-kolo yu se naa siringi.
16 E desejava encher o estômago com as alfarrobas que os porcos comiam; e ninguém lhe dava nada.
17 Kanu-kinia pe yu konopu kimbu sipa pilipale yu yuyu nimbale: ‘Tatanga kongono sendelemele yomboma ga awisili nongo olo selemo-na-kolo na ya gelene kolopole kamu kolombo sekero.
17 Caindo, porém, em si, disse: Quantos empregados de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Akumunga na kelepo yando pumbu Tata molemona pumbuli yundu nimbuli: “Tata, nu kinia Mulu-Koleana Molemo Yemo kinia nane sepo kinjerindu.
18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Na kango kiri kene nunga marena molombo manda naa sembá kene nunga kongono ye se molambo.” nimbú.’ nimba pilierimu.
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus empregados.
20 Aku nimba pilipale yu molorumu koleamo mundupa kelepa, lapa molorumuna pumbá purumu.
20 Levantou-se, pois, e foi para seu pai. Estando ele ainda longe, seu pai o viu, encheu-se de compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Kanu-kinia kangomone lapando nimbale: “Tata, nu kinia Mulu-Koleana Molemo Yemo kinia nane sepo kinjerindu. Na kango kiri kene nunga marena molombo manda naa sembá kene nunga kongono ye se molambo.” nirimu.
21 Disse-lhe o filho: Pai, pequei conta o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Aku sipa nimba molorumu kinia lapane yunga kongono senderingi kendemande-yemando nimbale: “Welea pungu nanga mulu-maminia peangamo liku mengo ongo yu pakondoko, ki-ongi se liku yunga kína mondondoko, kimbu-su liku yunga kimbuna mondondayo.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e alparcas nos pés;
23 — ausente —
23 trazei também o bezerro, cevado e matai-o; comamos, e regozijemo-nos,
24 — ausente —
24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Aku-sipa na-kolo yunga kango komomo kaliana kongono sepa molopale pe ipupini ulkando ombá orumu kinia ono konopu siku musiki toko denisi seko moloringi ungumu pilipale
25 Ora, o seu filho mais velho estava no campo; e quando voltava, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e as danças;
26 yuni kongono kendemande ye sendo “Ungu se niembo ou.” nimbale nirimumuni, yundu mangilipa nimbale: “Ungu sekemelemo nambi semu-na sekemeleye?” nimba mangilierimu.
26 e chegando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Kanu kongono kendemande yemone yundu pundu topa nimbale: “Gena omu-na laniene kanopa yu manda-mele molopa ungu se naa sepa omu-na kanopale konopu sipa “Kongi kao walo awilimu namili.” nimba topa kalomu.” nirimu.
27 Respondeu-lhe este: Chegou teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 Aku sipa nirimu pilipale kango komomo yu mumindili kolopale “Na ulkana sukundu paa naa pumbú!” nirimu.
28 Mas ele se indignou e não queria entrar. Saiu então o pai e instava com ele.
29 lapando pundu topa nimbale: “Pílie! Na alieli, kalia-ingi awisili, nunga kongono sendepo molopole nuni nilinu unguma alieli pilipu lipu sengena panjipu, walte kepe nunga ungu se mokoli naa sepo molio-na-kolo nuni nando walte kepe kongi-meme walo se ‘Kangoma kinia pea konopu siku nongo molangi.’ ningu naa silinu.
29 Ele, porém, respondeu ao pai: Eis que há tantos anos te sirvo, e nunca transgredi um mandamento teu; contudo nunca me deste um cabrito para eu me regozijar com meus amigos;
30 Aku-sipa na-kolo kiniá nunga kango se omba, yuni ambomando “Na pea peambili kou-mone siembo.” nimba nunga kou-mone ono sipa pora sirimu, kanu kangomo omu kinia nu konopu siku ‘Kongi kao walo awilimu namili.’ ningu tonu lepomo.” nirimu.
30 vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 Lapane yundu pundu topa nimbale: “Kangomo, nu kinia na pea alieli molembolo kinia nanga mélema pali oltonga.
31 Replicou-lhe o pai: Filho, tu sempre estás comigo, e tudo o que é meu é teu;
32 Aku-na-kolo kiniá gena kolorumu kanumu kelepa omu. Yu u pumba sepa nema liltimu, kiniá kelepa omu kanopo likimulu kene olio konopu sipu musiki topo kere-langi nombo molkomolo akumu peanga sekemolo.” nirimu.” ⸤nimba Yesusini⸥ nirimu.
32 era justo, porém, regozijarmo-nos e alegramo-nos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.