Atos 27

PULU YEMONGA UNGU KONDEMO (UBU-ANDELALE) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 ‘Olio sipina kolea Italli poropinji pamili.’ ninguli niringimuni, Pollo kinia ka-yombo lupa mare kinia ami-ye wane anderete nokorumu ye Julliasi “Nokou.” ningu siringi. Julliasi yu Romo Gapomano Ye Paa Awili Kumbina Sisamonga ami-ye se.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Kolea Aramitiamo sipi se, kolea Esia poropinji nomu kelona taono lemomanga pumbá serimu, aku sipimunga olio ola pumbu, nomuna pumulú purumulu. Kolea Tesallonaika ye Arisitakas pea purumulu. ⸤Kolea Tesallonaika Masedonia poropinjina lierimu taono se.⸥
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Ipulieli-ukundu kolea-awili Saidono purumulu. Akuna Julliasini Pollo kondo kolopa, ‘Yunga pulu lemó yombo ya molemelemane yu nokoko, yu mólo tolemo mélema liku tapondoko siengi kene,’ nimba “Ono kano-pu.” nirimu.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Kolea-awili Saidono mundupu kelepo sipimunga kelepo pumbuli, poporomene sipi kumbikundu topa memba yando orumu-kulu kelepo makaye sepo kolea Saiporas anjukundu purumulu.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Nomu-kusana we pumbuli, kolea Sillisia poropinji kinia Pambillia poropinjitolo mundupu kelepo pumbu, kolea LLisia poropinji lierimu Maira taono purumulu.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Akuna kanu sipimu mundupu kelierimulu, ami-ye awilimuni Allekesandia sipi se kolea Italli poropinji pumbá serimu kanopale sipi akuna oliondo “Pamili waa.” nimba lipa memba purumu.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Wale awisili perelepo pumbuli, Naidasi taono nondopo pumbu, poporomene sipimu pipi sirimu-kulu perepole, kolea Kiriti anjukundu makapu sepo pumbu, akuna lierimu taono Sallamoni mundupu kelepo,
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 nomu kelona perelepo ombo pumbu, LLasia taono nondopa lierimu kolea se, aku koleamo imbi leko ‘Sipi Manda Lemó Kolea’ niringi, akuna purumulu.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Wale awisili we omba pumba, Juda yomboma kere-langi naa nongo mi toringi walema kepe omba purumu-kulu kanu kalia-ingina sipima andorumu walema pora nirimu. ⸤Kalia-ingimanga pali poporome awili sepa torumu walema wendo ombá orumu kinia sipima pali naa andoringi kanumu.⸥ No paa awili sepa topa nondopa naa kelemba serimu-kulu Pollone ono liepi-liepi topa nimbale:
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Yema, ‘Kiniá púmulu liemu sipimu topa mélema pali ondopa, olio kepe nona wangopo kolomolonje.’ konopu lekero.” nirimu.
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Aku-na-kolo ami-ye awilimuni Pollo ungu nirimumu pilipa, lipa mokoli sepa, sipi pulu yemo kinia sipi kongono serimu yemo kinia olone niringili mele pilipale “Pamolo.” nirimu.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 “I koleana poporome tolemo kinia sipimu manda naa lemó lemba.” niringili kinia sipina moloringi yombo awisilini ninguli: “Manda, poporome awili u naa tokomo kinia Pinikisindu pamolo. Akuna pumulú kinia poporome awili sepa tomba walemanga sipimu manda akuna taltomolo.” niringi. Kolea Pinikis ⸤nomu suku-singina lierimu ma-kolea⸥ Kiritina lierimu taono se.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Pe poporome kanga sepa topa, sipimu manda taka lepa memba pumbá mele ningu kanokole “Manda pumulú.” ningu sipimu mengo puringi, kolea Kiriti nomu kelona purumulu.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Aku-na-kolo wale talo mele omba purumu kinia poporome paa awili se topa, sipimu nomuna kelepa topa memba sukundu purumu. Kanu poporomemonga imbi ⸤Giriki unguna⸥ “Yurakillo.” niringi. Walte walte nimba yunga walemo wendo orumu kinia torumu.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Poporome yando sipa topa enge nirimu-kulu pumulú purumulu mele manda naa serimu-kulu ‘Manda, olio we senga memba pupili.’ nimbu sipina ola we molorumulu.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Nomuna sukundu kolea kanga se lierimu, aku koleamonga imbimu Koda, akuna anju sipina pumbuli, sipi purumulumuni sipi kanga kundupa merimumu nondopo lipu ka sepo panjimulundu pererimulu.
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 Yemane sipi kanga kanumu sipi awilina kamu ola liku taltokole, sipi awilina purumulumu “Bultumba.” ningu ka marene sipimu makapu seko ka toko ingi siringi. ‘Poporomene sipimu kolea Apirika memba pumbá kinia olio tombanje.’ ningu mulu-serele wendo liku taltoko, ‘We pamili.’ niringi.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Sipimu poporomemone paa torumu-kulu opalikundu ‘Kamu kiri lembanje.’ ninguli méle-wale merimuluma liku nona mania-mania seringi.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Opalikundu sipi kongono seringi mélema sipi pulu yema onono liku mania-mania seringi.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Wale awisili ena kepe kombokandi kepe mélse naa kanopo, poporome mindi paa awili sepa torumu kinia ‘Yombo se omba olio lipa tapondopa wendo naa limba. Olio sika kolomolo lémo.’ nimbu ulu se kelepo naa sepo we molorumulu.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Wale awisili yema kere-langi se naa nongo moloringi kinia ono moloringina Pollo ola gilipa nimbale: “Yema, “Olio kolea Kiriti anju molamolo.” nirindu mele pilipu lipu anju we molemolánje kiniá mindili nokomolo mele naa nombo, mélema naa topo eltolemolá.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Aku-na-kolo kiniá olio yombo se naa kolomolo kene konopu peanga leko molangi. Sipimu mindi kiri lemba.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 Nane nikirumunga pulumu niembo piliayo. Na Pulu Yemonga kendemande-yemo molopo alieli yunga kongonomo sendelio, kanu Pulu Yemonga angello se kiniá ipulieli na molonduna omba gilipa
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 nimbale: “Pollo, mini-wale naa mundoyo. Romo Gapomano Ye Paa Awili Kumbina Sisamone nunga kotemo sika pilimbamonga nu nona naa puni. Nu kinia pea sipina pukumili yomboma kepe Pulu Yemone kondo kolopa ‘Nu pea konde molonge.’ nimu.” nimba angellomone nimu.
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Yema, Pulu Yemone nilimú mele nane pilipuli ‘Paa sika nilimú.’ nimbu kuru mondolio mele pilipuli, yuni kiniá nando nimu mele paa sika aku sipa sembá kene ono mini-wale naa munduku konopu peanga leko molai.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Aku-sipa na-kolo sipimu nomuna sukundu lemó kolea senga kelona sika pumba tomba lémo.” nimba Pollone nirimu.
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Olio sipina purumulu kinia poporome topa molopili koro talo omba purumu kanu walemanga pali poporomemone mindi olio topa memba purumu kinia sipimu ye sene kongono naa sepili ‘Nomu-Kusa Eria’ niringina poporomemone manjipa topa memba purumu. Aku sipu purumulu kinia walte awi-amburumi sipimu mengo puringi yemane pilkuli, ‘Kiniá nondopo kolea senga pumulú ombamolo.’ ningu pilieringi.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Aku siku ningu pilkuli niringimuni, manda manjeli kamo nona mania munduku kanoringi kinia teti sikis mita perimu kanoringi. Kanga-kolte purumulu kinia kelko manda manjeli kamo munduku kanoringi kinia tuwendi sepen mita perimu kanoringi.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Akumu kanokole, ‘Olio kou lieli senga sipimuni memba pumbá kinia olio tombanje.’ ningu mini-wale mundukuli, ‘Sipimu we naa pupili.’ ningu méle umbuna seli kise kane moko toko sipi bulkundu nona mania mundukuli, ‘Ipulieli olio sipina naa topili, kolea welea tangopili.’ niringi.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Sipi kongono seli yemane ‘Olio naa topili, sipimu mundupu kelepo pamili.’ ningu sipi kanga membo purumulumu liku nomuna mania mundoringi. Onone yombomando ninguli: “Sipimu naa pumba we liepili méle umbuna seli mare sipimunga kumbikundu moko topo nona mania mundamili.” ningu aku seringi-na-kolo kolo toko ono onono kiyongo ningu kowa pungíndu aku siku seringi.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Kanu-kinia Pollone ami-yema nokorumu yemo kinia ami-yema kinia onondo nimbale: “Sipi kongono seli yema pea sipina we naa molomulu liemu ono kinia sipina molemele yomboma pali kolonge lémo.” nirimu.
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Aku nirimu-kulu pilkuli ami-yemane sipi kangamo moko toringi kama luni kari leko nona mania mundoringi.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Kolea nondopa tangomba serimu, muni-kinia-u Pollone ‘Ono kere-langi nangi.’ nimba yombomando pali tondolo mundupa nimbale: “Koro talo ono kere-langi se mimi siku naa nongo mini-wale mindi munduku we moloringi.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Aku manda naa sekemo kene akumunga nane ono tondolo mundupu nikiru: ‘Ono kere-langi nongo enge ningu molangi.’ nimbu nikiru. Ono selu kepe paa naa kolonge. Sipimu tomba kinia ononga kimbu ki penge-indi mélema kepe ungu se naa sembá.” nirimu.
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Aku nimbale nirimumuni, ⸤ ‘Ono mini-wale naa munduku, konopu peanga leko kere-langi nangi.’ nimbale⸥ kanoko molangi yu berete se lipa pike lepa Pulu Yemondo “Ange.” nimbale norumu.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Aku serimu kinia yombomane kanokole ono konopu peanga leko kere-langi liku noringi.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 (Olio sipina molorumulu mele yombo tu anderete sependi sikis.)
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ono kere-langi noringi olo serimu kinia rasi-witi wale we lierimuma ‘Sipimu umbuna naa sepili.’ ningu nona toko eltoringi.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Kolea tangorumu kinia ono kolea se kanoringi-na-kolo kanoko imbi naa siringi. Ono no kelona kanoringi kinia sipimu manda pumba lemba kolea se kanoringi. Kanokole ‘Sipimu akuna manda pumba lembanje.’ ningu pilkuli niringimuni,
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 ye marene ‘Sipimu naa pumba we liepili.’ ningu méle umbuna selima moko toko nona mania mundoringi kanu mélema ka kari leko mélema nona liepili siye kolko, marene sipimunga mulkowemo liku toko mondoko ‘Sipimu kongono sepo nomu kelona membo pamili.’ niringi. Marene ‘Poporomene sipimu nomu kelona memba pupili.’ ningu sipi kumbina mulu-serele se ola anjeringi kinia no kelona pumulú purumulu.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Aku-na-kolo mengo puringi kinia ma se nomuna sukundu lierimuna sipimu pumba topa ingi sirimu. Sipi kumbimu mana topa ingi sipale wendo pumbá pererimu-kulu no topa omba sipi bulkundu topa bultorumu.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 — ausente —
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 — ausente —
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 We molonge yomboma unju pallango sipina elke-malke tombama liku ambolko no leko no kelona paa.” nirimu. Aku sekole yomboma pali no kelona ultu puringi. Se nona paa naa wangoringi.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.