Atos 27
PULU YEMONGA UNGU KONDEMO (UBU-ANDELALE) vs NAA
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 ‘Olio sipina kolea Italli poropinji pamili.’ ninguli niringimuni, Pollo kinia ka-yombo lupa mare kinia ami-ye wane anderete nokorumu ye Julliasi “Nokou.” ningu siringi. Julliasi yu Romo Gapomano Ye Paa Awili Kumbina Sisamonga ami-ye se.
1 Quando foi decidido que devíamos navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião chamado Júlio, do Batalhão Imperial.
2 Kolea Aramitiamo sipi se, kolea Esia poropinji nomu kelona taono lemomanga pumbá serimu, aku sipimunga olio ola pumbu, nomuna pumulú purumulu. Kolea Tesallonaika ye Arisitakas pea purumulu. ⸤Kolea Tesallonaika Masedonia poropinjina lierimu taono se.⸥
2 Embarcando num navio de Adramítio, que estava de partida para costear a província da Ásia, fizemo-nos ao mar, indo conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Ipulieli-ukundu kolea-awili Saidono purumulu. Akuna Julliasini Pollo kondo kolopa, ‘Yunga pulu lemó yombo ya molemelemane yu nokoko, yu mólo tolemo mélema liku tapondoko siengi kene,’ nimba “Ono kano-pu.” nirimu.
3 No dia seguinte, chegamos a Sidom. Júlio, tratando Paulo com humanidade, permitiu que ele fosse ver os amigos e obter assistência.
4 Kolea-awili Saidono mundupu kelepo sipimunga kelepo pumbuli, poporomene sipi kumbikundu topa memba yando orumu-kulu kelepo makaye sepo kolea Saiporas anjukundu purumulu.
4 Partindo dali, navegamos ao abrigo da ilha de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Nomu-kusana we pumbuli, kolea Sillisia poropinji kinia Pambillia poropinjitolo mundupu kelepo pumbu, kolea LLisia poropinji lierimu Maira taono purumulu.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Akuna kanu sipimu mundupu kelierimulu, ami-ye awilimuni Allekesandia sipi se kolea Italli poropinji pumbá serimu kanopale sipi akuna oliondo “Pamili waa.” nimba lipa memba purumu.
6 Nesse porto, o centurião encontrou um navio de Alexandria, que estava de partida para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Wale awisili perelepo pumbuli, Naidasi taono nondopo pumbu, poporomene sipimu pipi sirimu-kulu perepole, kolea Kiriti anjukundu makapu sepo pumbu, akuna lierimu taono Sallamoni mundupu kelepo,
7 Navegando vagarosamente muitos dias, foi com dificuldade que chegamos às imediações de Cnido. Não nos sendo permitido prosseguir, por causa do vento contrário, navegamos ao abrigo de Creta, na altura de Salmona.
8 nomu kelona perelepo ombo pumbu, LLasia taono nondopa lierimu kolea se, aku koleamo imbi leko ‘Sipi Manda Lemó Kolea’ niringi, akuna purumulu.
8 Costeando a ilha com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Wale awisili we omba pumba, Juda yomboma kere-langi naa nongo mi toringi walema kepe omba purumu-kulu kanu kalia-ingina sipima andorumu walema pora nirimu. ⸤Kalia-ingimanga pali poporome awili sepa torumu walema wendo ombá orumu kinia sipima pali naa andoringi kanumu.⸥ No paa awili sepa topa nondopa naa kelemba serimu-kulu Pollone ono liepi-liepi topa nimbale:
9 Depois de muito tempo, tendo-se tornado a navegação perigosa, e já passado o tempo do Dia do Jejum, Paulo os aconselhou,
10 “Yema, ‘Kiniá púmulu liemu sipimu topa mélema pali ondopa, olio kepe nona wangopo kolomolonje.’ konopu lekero.” nirimu.
10 dizendo: — Senhores, vejo que a viagem vai ser trabalhosa, com dano e muito prejuízo, não só da carga e do navio, mas também da nossa vida.
11 Aku-na-kolo ami-ye awilimuni Pollo ungu nirimumu pilipa, lipa mokoli sepa, sipi pulu yemo kinia sipi kongono serimu yemo kinia olone niringili mele pilipale “Pamolo.” nirimu.
11 Porém o centurião dava mais crédito ao piloto e ao mestre do navio do que ao que Paulo dizia.
12 “I koleana poporome tolemo kinia sipimu manda naa lemó lemba.” niringili kinia sipina moloringi yombo awisilini ninguli: “Manda, poporome awili u naa tokomo kinia Pinikisindu pamolo. Akuna pumulú kinia poporome awili sepa tomba walemanga sipimu manda akuna taltomolo.” niringi. Kolea Pinikis ⸤nomu suku-singina lierimu ma-kolea⸥ Kiritina lierimu taono se.
12 Não sendo o porto próprio para invernar, a maioria deles era de opinião que deviam partir dali, para ver se podiam chegar a Fenice e aí passar o inverno, visto ser um porto de Creta, que olha para o noroeste e para o sudoeste.
13 Pe poporome kanga sepa topa, sipimu manda taka lepa memba pumbá mele ningu kanokole “Manda pumulú.” ningu sipimu mengo puringi, kolea Kiriti nomu kelona purumulu.
13 Soprando brandamente o vento sul, e pensando eles ter alcançado o que desejavam, levantaram âncora e foram costeando mais de perto a ilha de Creta.
14 Aku-na-kolo wale talo mele omba purumu kinia poporome paa awili se topa, sipimu nomuna kelepa topa memba sukundu purumu. Kanu poporomemonga imbi ⸤Giriki unguna⸥ “Yurakillo.” niringi. Walte walte nimba yunga walemo wendo orumu kinia torumu.
14 Entretanto, não muito depois, desencadeou-se, do lado da ilha, um tufão de vento, chamado Euroaquilão.
15 Poporome yando sipa topa enge nirimu-kulu pumulú purumulu mele manda naa serimu-kulu ‘Manda, olio we senga memba pupili.’ nimbu sipina ola we molorumulu.
15 O navio foi arrastado com violência e, sem poder resistir ao vento, cessamos a manobra e nos fomos deixando levar.
16 Nomuna sukundu kolea kanga se lierimu, aku koleamonga imbimu Koda, akuna anju sipina pumbuli, sipi purumulumuni sipi kanga kundupa merimumu nondopo lipu ka sepo panjimulundu pererimulu.
16 Passando ao abrigo de uma ilhota chamada Cauda, com dificuldade conseguimos recolher o bote.
17 Yemane sipi kanga kanumu sipi awilina kamu ola liku taltokole, sipi awilina purumulumu “Bultumba.” ningu ka marene sipimu makapu seko ka toko ingi siringi. ‘Poporomene sipimu kolea Apirika memba pumbá kinia olio tombanje.’ ningu mulu-serele wendo liku taltoko, ‘We pamili.’ niringi.
17 Tendo içado o bote, os marinheiros usaram de todos os meios para reforçar o navio com cabos de segurança. E, temendo que fossem encalhar nos bancos de areia de Sirte, desceram as velas e foram à deriva.
18 Sipimu poporomemone paa torumu-kulu opalikundu ‘Kamu kiri lembanje.’ ninguli méle-wale merimuluma liku nona mania-mania seringi.
18 Açoitados severamente pela tormenta, no dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Opalikundu sipi kongono seringi mélema sipi pulu yema onono liku mania-mania seringi.
19 E, no terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Wale awisili ena kepe kombokandi kepe mélse naa kanopo, poporome mindi paa awili sepa torumu kinia ‘Yombo se omba olio lipa tapondopa wendo naa limba. Olio sika kolomolo lémo.’ nimbu ulu se kelepo naa sepo we molorumulu.
20 E, não aparecendo, havia já alguns dias, nem sol nem estrelas, caindo sobre nós grande tempestade, dissipou-se, afinal, toda a esperança de salvamento.
21 Wale awisili yema kere-langi se naa nongo moloringi kinia ono moloringina Pollo ola gilipa nimbale: “Yema, “Olio kolea Kiriti anju molamolo.” nirindu mele pilipu lipu anju we molemolánje kiniá mindili nokomolo mele naa nombo, mélema naa topo eltolemolá.
21 Havendo todos estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: — Senhores, na verdade, era preciso terem-me atendido e não partir de Creta, para evitar este dano e perda.
22 Aku-na-kolo kiniá olio yombo se naa kolomolo kene konopu peanga leko molangi. Sipimu mindi kiri lemba.
22 Mas agora aconselho que tenham coragem, porque nenhuma vida se perderá, mas somente o navio.
23 Nane nikirumunga pulumu niembo piliayo. Na Pulu Yemonga kendemande-yemo molopo alieli yunga kongonomo sendelio, kanu Pulu Yemonga angello se kiniá ipulieli na molonduna omba gilipa
23 Porque, esta mesma noite, um anjo do Deus a quem pertenço e a quem sirvo, esteve comigo,
24 nimbale: “Pollo, mini-wale naa mundoyo. Romo Gapomano Ye Paa Awili Kumbina Sisamone nunga kotemo sika pilimbamonga nu nona naa puni. Nu kinia pea sipina pukumili yomboma kepe Pulu Yemone kondo kolopa ‘Nu pea konde molonge.’ nimu.” nimba angellomone nimu.
24 dizendo: “Paulo, não tenha medo! É preciso que você compareça diante de César, e eis que Deus, por sua graça, lhe deu todos os que navegam com você.”
25 Yema, Pulu Yemone nilimú mele nane pilipuli ‘Paa sika nilimú.’ nimbu kuru mondolio mele pilipuli, yuni kiniá nando nimu mele paa sika aku sipa sembá kene ono mini-wale naa munduku konopu peanga leko molai.
25 Portanto, senhores, tenham coragem! Pois eu confio em Deus que tudo vai acontecer conforme me foi dito.
26 Aku-sipa na-kolo sipimu nomuna sukundu lemó kolea senga kelona sika pumba tomba lémo.” nimba Pollone nirimu.
26 Porém é necessário que sejamos arrastados para alguma ilha.
27 Olio sipina purumulu kinia poporome topa molopili koro talo omba purumu kanu walemanga pali poporomemone mindi olio topa memba purumu kinia sipimu ye sene kongono naa sepili ‘Nomu-Kusa Eria’ niringina poporomemone manjipa topa memba purumu. Aku sipu purumulu kinia walte awi-amburumi sipimu mengo puringi yemane pilkuli, ‘Kiniá nondopo kolea senga pumulú ombamolo.’ ningu pilieringi.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós batidos de um lado para outro no mar Adriático, por volta da meia-noite os marinheiros pressentiram que se aproximavam de alguma terra.
28 Aku siku ningu pilkuli niringimuni, manda manjeli kamo nona mania munduku kanoringi kinia teti sikis mita perimu kanoringi. Kanga-kolte purumulu kinia kelko manda manjeli kamo munduku kanoringi kinia tuwendi sepen mita perimu kanoringi.
28 E, lançando a sonda, viram que a profundidade era de trinta e seis metros. Passando um pouco mais adiante, tornando a lançar a sonda, viram que a profundidade era de vinte e sete metros.
29 Akumu kanokole, ‘Olio kou lieli senga sipimuni memba pumbá kinia olio tombanje.’ ningu mini-wale mundukuli, ‘Sipimu we naa pupili.’ ningu méle umbuna seli kise kane moko toko sipi bulkundu nona mania mundukuli, ‘Ipulieli olio sipina naa topili, kolea welea tangopili.’ niringi.
29 E, receosos de que fôssemos atirados contra lugares rochosos, lançaram da popa quatro âncoras e oravam para que rompesse o dia.
30 Sipi kongono seli yemane ‘Olio naa topili, sipimu mundupu kelepo pamili.’ ningu sipi kanga membo purumulumu liku nomuna mania mundoringi. Onone yombomando ninguli: “Sipimu naa pumba we liepili méle umbuna seli mare sipimunga kumbikundu moko topo nona mania mundamili.” ningu aku seringi-na-kolo kolo toko ono onono kiyongo ningu kowa pungíndu aku siku seringi.
30 Nisto os marinheiros tentaram escapar do navio. Arriaram o bote no mar, a pretexto de que iam largar âncoras da proa.
31 Kanu-kinia Pollone ami-yema nokorumu yemo kinia ami-yema kinia onondo nimbale: “Sipi kongono seli yema pea sipina we naa molomulu liemu ono kinia sipina molemele yomboma pali kolonge lémo.” nirimu.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: — Se estes não permanecerem a bordo, vocês não poderão se salvar.
32 Aku nirimu-kulu pilkuli ami-yemane sipi kangamo moko toringi kama luni kari leko nona mania mundoringi.
32 Então os soldados cortaram os cabos do bote e o deixaram afastar-se.
33 Kolea nondopa tangomba serimu, muni-kinia-u Pollone ‘Ono kere-langi nangi.’ nimba yombomando pali tondolo mundupa nimbale: “Koro talo ono kere-langi se mimi siku naa nongo mini-wale mindi munduku we moloringi.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que se alimentassem, dizendo: — Hoje é o décimo quarto dia em que, esperando, vocês estão sem comer, não tendo provado nada.
34 Aku manda naa sekemo kene akumunga nane ono tondolo mundupu nikiru: ‘Ono kere-langi nongo enge ningu molangi.’ nimbu nikiru. Ono selu kepe paa naa kolonge. Sipimu tomba kinia ononga kimbu ki penge-indi mélema kepe ungu se naa sembá.” nirimu.
34 Por isso peço que comam alguma coisa, pois disto depende a sobrevivência de vocês. Porque nenhum de vocês perderá nem mesmo um fio de cabelo.
35 Aku nimbale nirimumuni, ⸤ ‘Ono mini-wale naa munduku, konopu peanga leko kere-langi nangi.’ nimbale⸥ kanoko molangi yu berete se lipa pike lepa Pulu Yemondo “Ange.” nimbale norumu.
35 Tendo dito isto, pegando um pão, deu graças a Deus na presença de todos e, depois de o partir, começou a comer.
36 Aku serimu kinia yombomane kanokole ono konopu peanga leko kere-langi liku noringi.
36 Todos ficaram mais animados e se puseram também a comer.
37 (Olio sipina molorumulu mele yombo tu anderete sependi sikis.)
37 Estávamos no navio duzentas e setenta e seis pessoas ao todo.
38 Ono kere-langi noringi olo serimu kinia rasi-witi wale we lierimuma ‘Sipimu umbuna naa sepili.’ ningu nona toko eltoringi.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, jogando o trigo no mar.
39 Kolea tangorumu kinia ono kolea se kanoringi-na-kolo kanoko imbi naa siringi. Ono no kelona kanoringi kinia sipimu manda pumba lemba kolea se kanoringi. Kanokole ‘Sipimu akuna manda pumba lembanje.’ ningu pilkuli niringimuni,
39 Quando amanheceu, não reconheceram a terra, mas avistaram uma enseada, onde havia uma praia. Então consultaram entre si se não podiam encalhar ali o navio.
40 ye marene ‘Sipimu naa pumba we liepili.’ ningu méle umbuna selima moko toko nona mania mundoringi kanu mélema ka kari leko mélema nona liepili siye kolko, marene sipimunga mulkowemo liku toko mondoko ‘Sipimu kongono sepo nomu kelona membo pamili.’ niringi. Marene ‘Poporomene sipimu nomu kelona memba pupili.’ ningu sipi kumbina mulu-serele se ola anjeringi kinia no kelona pumulú purumulu.
40 Cortando os cabos das âncoras, deixaram que ficassem no mar. Soltaram também as amarras do leme. E, alçando a vela de proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Aku-na-kolo mengo puringi kinia ma se nomuna sukundu lierimuna sipimu pumba topa ingi sirimu. Sipi kumbimu mana topa ingi sipale wendo pumbá pererimu-kulu no topa omba sipi bulkundu topa bultorumu.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam ali o navio; a proa encravou-se e ficou imóvel, mas a popa se despedaçava pela violência das ondas.
42 — ausente —
42 O parecer dos soldados era que os presos deviam ser mortos, para que nenhum deles fugisse nadando.
43 — ausente —
43 Mas o centurião, querendo salvar Paulo, impediu-os de fazer isso. Ordenou que os que soubessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 We molonge yomboma unju pallango sipina elke-malke tombama liku ambolko no leko no kelona paa.” nirimu. Aku sekole yomboma pali no kelona ultu puringi. Se nona paa naa wangoringi.
44 Quanto aos demais, que se salvassem, uns, em tábuas, e outros, em destroços do navio. E foi assim que todos se salvaram em terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.