Lucas 15
Metĩndjwỳnh Kute Memã Kabẽn Ny Jarẽnh (TXUNT) vs VC
1 Nhym kam me kute bẽnjadjwỳr bajtemmã pi'ôk kaprĩo atom djwỳnhmẽ me axwe ajte Jeju'ã akuprõn kuri kumex, me kute kabẽn marmã ne me 'ã akuprõn kuri kumex.
1 Aproximavam-se de Jesus os publicanos e os pecadores para ouvi-lo.
2 Nhym kam mekbê pardjêumẽ me kute Môjdjê kukràdjà mar djwỳnhmẽ ne me kàxã kabẽn ne, bẽn prĩkam kabẽn ne abenmã,
2 Os fariseus e os escribas murmuravam: Este homem recebe e come com pessoas de má vida!
3 Nhym kam atemã memã mỳjja'ã ujarẽnh jakreo tẽn memã,
3 Então lhes propôs a seguinte parábola:
4 —Birãm me ajõ nhõ krit, mrykĩ'ãtomti krãptĩbê 100. Dja abê pydji akuno ga kam mã dja ga on? Dja ga tu anhõ mrykĩ'ãtomti krãptĩbê 99jamã anhire gê wãnh akutêp kumex, kapôt kukritkam kumex ga kam pydji biknorja jabej tẽ. Abej tẽ:n arỳm kum akaton aprôn o tẽn o bôx. |src="BK00005B.TIF" size="span" copy="Horace Knowles revised by Louise Bass © The British & Foreign Bible Society, 1994." ref="Ruka 15.4"
4 Quem de vós que, tendo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Aprôn o tẽn o bôx ne kam akĩnh ra:x ne.
5 E depois de encontrá-la, a põe nos ombros, cheio de júbilo,
6 Akĩnh rax ne kam anhõbikwamẽ anhũrkwã nhitepã me jao akuprõn kam memã kum, “Ota ba arỳm inhõ krit ibê biknorja japrôn o tẽn o bôx. Dja ga me idjô'ã akĩnh ne akĩnh rax”, ane.
6 e, voltando para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Regozijai-vos comigo, achei a minha ovelha que se havia perdido.
7 Bir be, gêdja ã kàjkwakam me kĩnho ane. Me'õ pydji gêdja amim katon wãnh axwemã iren Metĩndjwỳnh'ỳr amijo akẽx nhym kam me kĩnhkumrẽx. Me'õ pydjikam dja kàjkwakam me kĩnh rax ne. Kam kĩnh raxo me mex, me krãptĩkam kĩnhja jakrenh mex ne. Me kute, “Bep ba ne ba katàt mrãn imexkumrẽx”, anhỹr ne ajkwaobit kute amimex jarẽnhja ne Metĩndjwỳnh kute meo mex kêtê. Nhym kam kàjkwakam me jadjwỳ mekam kĩnh kêt ne.
7 Digo-vos que assim haverá maior júbilo no céu por um só pecador que fizer penitência do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 Ba ajte me amã 'õdjwỳ jarẽ. Me'õ nire nhõ kryt jakao ngônhponho pi'ôk kaprĩbê 10 ne pydjin kubê akuno, pãnh ra:xkam. Mã dja on? Dja ngônhpôktimã adjàn kam prĩ:ne ar abej kapõnho ban kam kum kato.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas e perdendo uma delas, não acende a lâmpada, varre a casa e a busca diligentemente, até encontrá-la?
9 Kum katon kam õbikwamẽ itepã kikrejakam me jao akprõn memã kum, “Me ikôt akĩnh. Ota ba arỳm ije pi'ôk kaprĩo ibiknorjamã ikato”, ane.
9 E tendo-a encontrado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Regozijai-vos comigo, achei a dracma que tinha perdido.
10 Bir be, ba me amã arẽ. Dja Metĩndjwỳnh kadjy mrãnh djwỳnh ã kĩnh ane. Me'õ pydjin amim kator ne kute wãnh axwemã irern kam kute Metĩndjwỳnh'ỳr amijo akẽx nhym kam ã kadjy mrãnh djwỳnh kam kĩnh ane. Nãm ã Jeju memã ujarẽnh ane.
10 Digo-vos que haverá júbilo entre os anjos de Deus por um só pecador que se arrependa.
11 — ausente —
11 Disse também: Um homem tinha dois filhos.
12 — ausente —
12 O mais moço disse a seu pai: Meu pai, dá-me a parte da herança que me toca. O pai então repartiu entre eles os haveres.
13 Nhym kam bãm kute kum õrja arỳm amim kuby, kutapureja amim kuby. Nhym kam 'ã akati ngrêre nhym kam arỳm mã o mõ, õ mỳjja kunĩo atom ne o mõn ajbubê o tỹm, pyka 'õkam o mõn o bôx ne kam arĩ:k ar o ba. Tu arĩk ar ba'ã pi'ôk kaprĩ krẽno tẽ:n kam krẽn pa.
13 Poucos dias depois, ajuntando tudo o que lhe pertencia, partiu o filho mais moço para um país muito distante, e lá dissipou a sua fortuna, vivendo dissolutamente.
14 Prĩne 'ã pi'ôk kaprĩ krẽn mex ne, ne kam arỳm arĩk ar ba. Nhym kam pykawãkam arỳm djwỳ kêtkumrẽx, nhym me prãmkam ar ba. Nhym kam pi'ôk kaprĩ krẽn pan kam tu arĩk ar ba, prãmkam ba.
14 Depois de ter esbanjado tudo, sobreveio àquela região uma grande fome e ele começou a passar penúria.
15 Ne kam bẽnjadjwỳr 'õ'ỳr tẽn kam kum, “Ba amã apê”, ane. Kum àpênh nhym kute kum pi'ôk kaprĩ nhõr nhym kute o mỳjja byr ne krẽnmã. Nhym kam bẽnjadjwỳrja “Ô anen kam õ mry nhõ kapôtmã ano, kute angrô jamyre pumũnh ne kute kum o djuw mexmã. Nhym kam kum omũnho dja.
15 Foi pôr-se ao serviço de um dos habitantes daquela região, que o mandou para os seus campos guardar os porcos.
16 Nhym kam angrô jamyre bày kakô kuro ba nhym kubêngôkreja arỳm prãm bĩn mex nhym te kute angrô jamyre kutã bày kakô kwỳ krẽnmã. Nhỹnh ne me'õ got kute kum mỳjja 'õ nhõr nhym kute krẽnmã? Arkati.
16 Desejava ele fartar-se das vagens que os porcos comiam, mas ninguém lhas dava.
17 Nãm ar ban kam amim katon kam amim, “Ije, djã nãm ã ibãm nhõ àpênhja anen ar prãmkam ba? Djũnwã ne prĩne õ àpênho djuw mex nhym kam djwỳ kumex. Djwỳ kumex ne kam 'ã kàtàm ne kumex. Mỳkam ne ba bajbit ar prãmkam iba.
17 Entrou então em si e refletiu: Quantos empregados há na casa de meu pai que têm pão em abundância... e eu, aqui, estou a morrer de fome!
18 Ba gêt on akubyn ibãm'ỳr tẽn kum, ‘Djũnwã, ota ba Metĩndjwỳnhkam ar amikrào iba, ne gadjwỳ akam ar amikrào iba.
18 Levantar-me-ei e irei a meu pai, e dir-lhe-ei: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti;
19 Djãm imex ne ga aje ijo akra rã'ãmã. Dja ga tu ijo anhõ àpênh, ijo ajtem ne. Ba kam amã apê.’ Gêdja ba ã Djũnwã'ỳr tẽn kum ane.”
19 já não sou digno de ser chamado teu filho. Trata-me como a um dos teus empregados.
20 Ne kam ekrux ne kàjmã djan kam bãm'ỳr tẽ. Bãm'ỳr tẽ: nhym kam bãmja amybỳm omũ, kraja pumũ. Ne kam rerek ne, tik ngyo nhỹn kum kaprĩ ne. Ne kam prõt ne kajpan o tỹm ne kam abej muw.
20 Levantou-se, pois, e foi ter com seu pai. Estava ainda longe, quando seu pai o viu e, movido de compaixão, correu-lhe ao encontro, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 — ausente —
21 O filho lhe disse, então: Meu pai, pequei contra o céu e contra ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 — ausente —
22 Mas o pai falou aos servos: Trazei-me depressa a melhor veste e vesti-lha, e ponde-lhe um anel no dedo e calçado nos pés.
23 Ne ãm ar ajõ aprõt ne ije kutêp mryti jabatành nyre nhĩptĩ'ã ma nhym ãmwã japrôn amrẽ o tẽn abĩ. Gwaj banhõ kwỳ krẽn rax ne bakĩnh kadjy.
23 Trazei também um novilho gordo e matai-o; comamos e façamos uma festa.
24 Ota ikra. Be, ikra djwỳnh ja ne ibê tyn ajte akubyn tĩn ne. Nãm akunon arỳm akubyn imã kato”, ane.
24 Este meu filho estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado. E começaram a festa.
25 — ausente —
25 O filho mais velho estava no campo. Ao voltar e aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 — ausente —
26 Chamou um servo e perguntou-lhe o que havia.
27 Nhym kam kum, “Ije atõnhre ne arỳm bôx. Nhym kam abãm kadjy mryti jabatành nyreja bĩ, twỳmtija bĩ. Nhym abãm kĩnhkumrẽx ne. Amrẽbê: atõnhre tẽm ne arỳm bôxkam ne abãm kĩnhkumrẽx ne. Mỳjja kute ajmã o kêt, umar mex ne ar ban arỳm bôx, kam ne abãm kĩnhkumrẽx ne”, ane.
27 Ele lhe explicou: Voltou teu irmão. E teu pai mandou matar um novilho gordo, porque o reencontrou são e salvo.
28 Nhym kam tu ngry:k ne kikremã àr kêtkumrẽx ne. Ne kam kapôtã arek ngryk ne dja. Dja nhym bãm 'ỳr katon te kum kabẽn ne, te kum me tor'ã apnên kum, “Amrẽ tẽn anhõ kwỳ krẽn me kudjwa akĩnh”, ane.
28 Encolerizou-se ele e não queria entrar, mas seu pai saiu e insistiu com ele.
29 Nãm te kum ane nhym kam kum, “Kê wajre. Nã bãm amã idjàpê:nh ar iba. Arỳm idjàpênh'ã amex krãptĩĩ. Djã nã bãm abê amikati? Ga mỳjja 'ỳr ijano ba ‘Kê wajre’ ane? Kati, nã gãm mỳjja 'ỳr ijano ba akrànmã amã 'ỳr mrã. Djã ne ga kam mãn imã anhõ mokaàk'õnh bĩ bar inhõbikwamẽ ro'ã kwỳ krẽno nhỹn ikĩnhkumrẽx ne?
29 Ele, então, respondeu ao pai: Há tantos anos que te sirvo, sem jamais transgredir ordem alguma tua, e nunca me deste um cabrito para festejar com os meus amigos.
30 Nhym bep akamrerre ne anhõ nêkrêxo mõn me kuprỳ'ã kukrẽn mõn ajbir bôx ga kum gu banhõ mryti twỳmtija bĩ”, ane.
30 E agora, que voltou este teu filho, que gastou os teus bens com as meretrizes, logo lhe mandaste matar um novilho gordo!
31 Nhym kam bãmja kum, “Akmere ga ne ga arek ikuri dja. Ne inhõ mỳjja kunĩo anhõ”, ane.
31 Explicou-lhe o pai: Filho, tu estás sempre comigo, e tudo o que é meu é teu.
32 Mrãmri ne bar ikĩnhkumrẽx ne. Mrãmri ne bar ikĩnh ne itor inhỹrja. E kum mrãmri ne atõnhre gu babê tyn ajte akubyn tĩn ne. Nãm akunon arỳm akubyn kato, ane. Nãm ã bãm kutewajamã ane. Tãm ne ja.
32 Convinha, porém, fazermos festa, pois este teu irmão estava morto, e reviveu; tinha se perdido, e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.