Lucas 9
Kayapó NT (TXU_TBL) vs NVT
1 Nhym kam akati 'õkam Jeju amikôt ba djwỳnho akprõ. Kôt ba djwỳnhbê 12ja ne aro akprõ. Apỹnh me õ pyka djàri kute 'ỳr ar anormã ne aro akprõn arkum, —Ẽ, ikabẽnkôt dja gar me nêje me karõ punu jano. Ne apỹnh me kanê djàri me utàro mõ. Ba dja ba ar amã ipyma jadjà gar kam ipymao apỹnh me kanê djàri meo mexo mõn me karõ punu kute meo ba djàri kubê me utàro mõ.
1 Jesus reuniu os Doze e lhes deu poder e autoridade para expulsar todos os demônios e curar enfermidades.
2 Ar apa, ẽ, ba ar amã arẽ. Kwãrĩk wãnh gar anhõ mỳjja'õ byr ne o amõr kêt, akajpar djà'õ byr ne o amõr kêt, ajênh tur ne o amõr kêt, anhõ kwỳ krẽn djà, anhõ pi'ôk kaprĩ, anhõ kubẽkà'õ kwãrĩk wãnh gar o atẽm kêt. Dja gar tu anhỹkam mõ. Mõn kam apỹnh me õ pyka djàri me 'ỳr ajmà. Dja gar me'õ nhũrkwãkam bôx ne nhỹ, kwãrĩk wãnh ajte amũ amã me'õ nhũrkwã 'õ kĩnh ne 'ỳr amõr kêt. Dja gar tu bôx ne kikrekam abôxwã tãmkam tu arek kam anhikwão dja. Dja gar memã arẽnh pan kam arỳm ajte amũ pyka 'õ'ỳr tẽn ajte kikre 'õkam tãm ne. Ne ajte amũ tẽn 'õkam tãm ne. Ne ajte 'õkam tãm ne. Dja gar krĩ 'õkam bôx nhym me kum ar akĩnh kêt ne kute ar akabẽn mar prãm kêt jabej, gar kam arỳm tu amõrkumrẽx ne. Tu amõrkumrẽx kadjy amiparkà'ã pykawã tatak ne. Aje me kute akabẽn mar prãm kêtjao amirĩt nhym Metĩndjwỳnh kute omũnh ne amũ 'õkam kute memã pãnh jarẽnh kadjy dja gar amiparkà'ã pykawã tatak ne. Dja gar kàj bê memã kum, “Onĩj Metĩndjwỳnh kute ar me bapytàr ne me bakadjy bẽnjadjwỳr ne kute ar me bajo bamã”, anhỹro mõ. Ne kam kôt meo mexo mõ, ane. Nãm ã Jeju kôt ba djwỳnhmã me'ã karõo anen kam mã me'ỳr ar ano.
2 Depois, enviou-os para anunciar o reino de Deus e curar os enfermos.
3 — ausente —
3 Ele os instruiu, dizendo: “Não levem coisa alguma em sua jornada. Não levem cajado, nem bolsa de viagem, nem comida, nem dinheiro, nem mesmo uma muda de roupa extra.
4 — ausente —
4 Aonde quer que forem, hospedem-se na mesma casa até partirem da cidade.
5 — ausente —
5 E, se uma cidade se recusar a recebê-los, sacudam a poeira dos pés ao saírem, em sinal de reprovação”.
6 Ar ano nhym kam ar arỳm krĩ kunĩkôt ajmà ne kàj bê memã Jeju'ã ujarẽnh ny jarẽnho mõn kôt meo mexo mõ, apỹnh krĩ kunĩkôt ne ar ajmàn ba.
6 Então começaram a percorrer os povoados, anunciando as boas-novas e curando os enfermos.
7 Nhym kam bẽnjadjwỳr raxbê Erodji arỳm Jeju'ã ujarẽnh man kôt ba djwỳnh kute meo mexo mõrja arỳm adjwỳnhdjwỳ ma, ne kam te kute marmã. Nãm me apỹnh kabẽno noo biknor mex ne. Nhym te kute mỳjja marmã. Jeju'ã ne me ari kabẽn kwỳ jarẽ: ne abenmã kum, —Bep Djuão kute ngônhmã me angjênhja ne we ajte tĩn ne kato, ane. Nhym ajte me kwỳ we, —Me bakukãmãrebê Erij ne ajte kato, ane. Nhym ajte we me kwỳ, —Bep Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh djwỳnh amrẽbê tyk ne ajte we tĩn ne kato, ane. Nhym kam Erodji te kute apỹnh me kabẽn ja marmã.
7 Quando Herodes Antipas ouviu falar de tudo que Jesus fazia, ficou perplexo, pois alguns diziam que João Batista havia ressuscitado dos mortos.
8 — ausente —
8 Outros acreditavam que Jesus era Elias, ou um dos antigos profetas que tinha voltado à vida.
9 Ne kam ta amim, —Ije bep Djuão ne ba arỳm mut krãta. Nhym mỳj me'õ got ja ba arỳm 'ã ujarẽnh ma, ane. Ne kam te kute Jeju pumũnh prãme.
9 “Eu decapitei João”, dizia Herodes. “Então quem é o homem sobre quem ouço essas histórias?” E procurava ver Jesus.
10 Nhym kam arỳm Jeju kute ar anor nhym ar mõrja ajte akubyn 'ỳr mõn bôx ne kum amijarẽ. Nhym kam krĩmã me umaje ar ajbit aro tẽ. Krĩ nhidjibê Bexadamã ne aro tẽ.
10 Quando os apóstolos voltaram, contaram a Jesus tudo que tinham feito. Em seguida, Jesus se retirou para a cidade de Betsaida, a fim de estar a sós com eles.
11 Ar ajbit kute o mõrmã nhym ate ajte me kàtàmja kôt krãptĩ:n bôx. Nãm me abenmã Jeju mõrkôt arẽn kam ajte kôt mõ. Djã nãm Jeju me krãptĩ pumũn memã àkrê? Kati, nãm me krãptĩ pumũn kam tu memã kabẽn mex jarẽ. Nãm Metĩndjwỳnh me kadjy bẽnjadjwỳr ne kute me utàr ne ar meo bamã memã arẽ ne kam ajte kôt me kanê pytàro dja.
11 As multidões descobriram seu paradeiro e o seguiram. Ele as recebeu, ensinou-lhes a respeito do reino de Deus e curou os que estavam enfermos.
12 Nhym kam arỳm me'ã amykry tẽ. Nhym kam kôt ba djwỳnhbê 12ja 'ỳr tẽ. Jeju'ỳr tẽn kum, —Ije gop on me ano. Gop on me krãptĩja me ano gê me apỹnh krĩmã ajmàn bu'ã krĩ kryremãdjwỳ mõn wãnh kam õ kwỳ krẽn wãnh kam nõn ta amikadjy mỳjja by. Nhym nhỹnh ne mỳjja 'õ ne me kute krẽnmã ne me jakam ar ba. Arwãkam ne gwaj ar baba, ane.
12 No fim da tarde, os Doze se aproximaram e lhe disseram: “Mande as multidões aos povoados e campos vizinhos, para que encontrem comida e abrigo para passar a noite, pois estamos num lugar isolado”.
13 Nhym kam Jeju kôt ba djwỳnhmã kum, —Ar ga dja gar mekmã mỳjja ngã gê me kukrẽ, ane. Nhym ar kam kum, —Ije kati, ar inhõ djwỳbê 5 ne tepdjwỳ amãnhkrut. Jabit. Be, djãm mỳjja rax? Nàr djãm ar imõr ne ije gwaj banhõ pi'ôk kaprĩo me krãptĩja kadjy ije djwỳ byrmã? ane.
13 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Temos apenas cinco pães e dois peixes”, responderam. “Ou o senhor espera que compremos comida para todo esse povo?”
14 E kum bep me krãptĩkumrẽx. Me my'ã akrebê 5.000. Nhym kam arkum, —Ẽ, dja gar meo 50'ã kabẽn ne me krĩo tẽ.
14 Havia ali cerca de cinco mil homens. Jesus respondeu: “Digam a eles que se sentem em grupos de cinquenta”.
15 Nhym kam kôt ba djwỳnh meo 50'ã kabẽn ne me krĩo tẽn me krĩ pa.
15 Os discípulos seguiram sua instrução, e todos se sentaram.
16 Nhym kam Jeju djwỳbê 5ja byn tep amẽ kubyn kàjmã krãn kàjkwa pumũn Metĩndjwỳnhmã õdjành jarẽ. Ne kam djwỳmẽ tep kokij ne kam kôt ba djwỳnhmã kungã. Nhym kam amũ memã kungã, me krãptĩjamã kungã.
16 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, partiu-os em pedaços e os entregou aos discípulos para que distribuíssem ao povo.
17 Nhym me kam kukrẽ. Nhym kam me kunĩ õ kwỳ krẽn kam ajnekumrẽx. Nhym kam djwỳmẽ tepja'ã kàtàm. Nhym kam kôt ba djwỳnh anhyjao atom ne. Djwỳmẽ tep janhyjao atom nhym kam 'ã kàbê 12. Djãm djwỳmẽ tep ngri got.
17 Todos comeram à vontade, e os discípulos encheram ainda doze cestos com as sobras.
18 Nhym kam 'õkam Jeju ate mekbê tẽn kam Metĩndjwỳnhmã amijarẽnho nhỹ. Nhym kôt ba djwỳnhbit kuri krĩ. Nhym kam Jeju kute amijã ujarẽnh marmã abej ar kukij. —Ẽ, ar imã ijã me ujarẽnh jarẽ ba kuma, ane.
18 Certo dia, Jesus orava em particular, acompanhado apenas dos discípulos. Ele lhes perguntou: “Quem as multidões dizem que eu sou?”.
19 Nhym ar kam kum, —Ije kum be nãm we me ajo Djuão kute ngônhmã me angjênh djwỳnhja, nhym me kwỳ ajo me bakukãmãrebê Erij, nhym me kwỳ ajo Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh djwỳnh tũm ajte akubyn tĩn ja'õ, ane.
19 Os discípulos responderam: “Alguns dizem que o senhor é João Batista; outros, que é Elias; e outros ainda, que é um dos profetas antigos que ressuscitou”.
20 Nhym kam arkum, —Ne ar gadjwỳ mã ne gar imar on? Mỳj'ã ne gar ijakre? ane. Nhym kam Pedru kum, —Kati, abê ne Kritu. Abê me inhõ Bẽnjadjwỳrbê kumkati. Metĩndjwỳnh amrẽbê kute me bakukãmãremã ajarẽnh ga aje me ipytàr ne aje ar me ijo abamã amrẽbê kute me imã ajarẽnh ba me ije ar akam amako iba, ne arỳm Metĩndjwỳnh ajano ga arỳm bôx, ane.
20 “E vocês?”, perguntou ele. “Quem vocês dizem que eu sou?” Pedro respondeu: “O senhor é o Cristo enviado por Deus!”.
21 Nhym kam arkum, —Nà, kôtô. Kwãrĩk wãnh gar memã ja jarẽnh kêt. Dja gar tu mekbê ipudjurkumrẽx ne, ane. Ar kute udjurmã ã arkum arẽnh tỳxo ane.
21 Jesus advertiu severamente seus discípulos de que não dissessem a ninguém quem ele era.
22 Ne ajte arkum, —Ẽ, dja me prĩne ijo ajkẽ, ba itokry rax ne. Ba ije amijo inhĩ ne me awỳr irwỳk ba dja ba itokry rax ne. Dja mebêngêttemẽ me kadjy Metĩndjwỳnh mar djwỳnh nhõ bẽnjadjwỳrmẽ Môjdjê kukràdjà mar djwỳnhmẽ kum ikĩnh kêt ne ikanga ne kam tu ibĩ nhym ijã akati amãnhkrut ne ikjêkêt ba kam akubyn itĩn ne, ane.
22 “É necessário que o Filho do Homem sofra muitas coisas”, disse. “Ele será rejeitado pelos líderes do povo, pelos principais sacerdotes e pelos mestres da lei. Será morto, mas no terceiro dia ressuscitará.”
23 Ne kam ajte me kunĩmã kum, —Gêdja ga me ajõ mã ikôt abikamẽnh prãm jabej kwãrĩk wãnh amidjwỳnhbit mar ne amijo kĩnh kêt. Dja ba ityk kadjy inhõ pĩte'y mỳn itokry: ne. Dja ga me ajõ ijã amijakren aje pĩte'y mỳnh mãn pràbê amã atokry pyma kêt ne amã ijabê rã'ãn kam myt kunĩkôt ikadjy amiman mã ikôt ajkamẽ.
23 Disse ele à multidão: “Se alguém quer ser meu seguidor, negue a si mesmo, tome diariamente sua cruz e siga-me.
24 Me kute amidjwỳnhbit mar ne me kum tokry pyma, me tãm gêdja me tyn kam me biknor tokry djàkam tẽ. Nhym bep me kum ijabêkumrẽx ne kute amidjwỳnhbit mar kêt nhym me kute me par jabej me tãm gêdja me amiptàn ar tĩn ne ba rã'ã: rã'ã.
24 Se tentar se apegar à sua vida, a perderá. Mas, se abrir mão de sua vida por minha causa, a salvará.
25 Ne ren me'õ pykabê mỳjja mexja kunĩ, nêkrêx kunĩ ren ari o atom ne o ban kam ren ty, je mã dja kam nẽ? Kati, nãm ren ty nhym ren õ nêkrêxja ren wãnh kumex.
25 Que vantagem há em ganhar o mundo inteiro, mas perder ou destruir a própria vida?
26 Godja me'õ ikam pijàm ne ikabẽnkam pijàm jabej ba badjwỳ amipãnh kam ipijàm ne. Ba ije amijo inhĩ ne me awỳr irwỳk gêdja ba amipãnh tãwãkam ipijàm ne. Dja ba ajte iraxo me awỳr bôx. Ibãmmẽ kadjy mrãnh djwỳnh jadjênhmẽ umao ipyma:n me awỳr bôx. Ibê kumkatio bôx nhym tãmja ikam pijàmja ba badjwỳ arỳm amipãnh kam ipijàm ne.
26 Se alguém se envergonhar de mim e de minha mensagem, o Filho do Homem se envergonhará dele quando vier em sua glória e na glória do Pai e dos santos anjos.
27 Ba me amã arẽ. Ibãm dja ijã bẽnjadjwỳr rax mẽ ba ipymao me apytàn ar me ajo iba. Dja gar adjãmja akwỳ atĩnri iraxkôt ipumũ, me akadjy ibẽnjadjwỳr rax ne ipymakôt ipumũ. Mrãmri ne ba ikabẽnja, ane. Nãm ã Jeju memã kabẽn jarẽnho ane.
27 Eu lhes digo a verdade: alguns que aqui estão não morrerão antes de ver o reino de Deus!”.
28 Nhym 'ã pi'ôk kamrêk pydji nhym aro tẽ, Pedrumẽ, Xijagumẽ, Djuão aro tẽ, krãnh'ỳr aro tẽn imõkmã aro bôx. Kute Bãmmã amijarẽnhmã ne 'ỳr aro bôx. Ne kam Bãmmã amijarẽ.
28 Cerca de oito dias depois, Jesus levou consigo Pedro, João e Tiago a um monte para orar.
29 Bãmmã amijarẽnho dja nhym ajmã nokre o nhym atemã nokre nhym 'ã kubẽkàdjwỳ aka: ne. Akakam adjênh ne.
29 Enquanto ele orava, a aparência de seu rosto foi transformada, e suas roupas se tornaram brancas e resplandecentes.
30 Nhym ar my amãnhkrut ne kum kabẽno dja. Môjdjêmẽ Erij ar amrẽbê tyk, ar tãm ne ar katon kum kabẽno dja. Nãm ar adjênh ne uma:kumrẽx ne kum kabẽno dja. Jejumẽ ne ar abenmã kabẽno dja. Jeju tyk'ã ne ar abenmã ujarẽnho dja. Krĩraxbê Djeruxarẽkam me kute bĩnmã ne ar abenmã arẽnho dja. Metĩndjwỳnh kute tykmã kum 'ã karõkôt ne ajte ar 'ỳr bôx ne kôt abenmã arẽnho dja.
30 De repente, Moisés e Elias apareceram e começaram a falar com Jesus.
31 — ausente —
31 Tinham um aspecto glorioso e falavam sobre a partida de Jesus, que estava para se cumprir em Jerusalém.
32 Nhym Pedru ar õtdjwakumrẽx ne arek õto ikwã. Ne kam no tỳx ne kam Jeju pyma, adjênhkôt omũ nhym amẽ ar kuri ãmjadjwỳ tãm ne. Kam kubẽkà jadjênh ne kam mexkumrẽx ne ku'ê.
32 Pedro e os outros lutavam contra o sono, mas acabaram despertando e viram a glória de Jesus e os dois homens que estavam com ele.
33 Nhym arỳm ar amẽ tẽm 'ỳr dja nhym Pedru Jejumã kum, —Bẽnjadjwỳr, mrãmri ne bar jakam bôx ne akuri nhỹ nhym mexkumrẽx ne. Bar apỹnh ar amã kikre'ã irõx nhipêx, ga anhõmẽ, Môjdjê nhõmẽ, Erij nhõmẽ. Amãnhkrut ne ikjêkêt dja bar ar amã ipêx, ane. Kute amikabẽn'õ mar kêt. Pedru ta ne amikabẽn'õ mar kêtkam ãm tu arĩk kabẽn ja jarẽ.
33 Quando Moisés e Elias iam se retirando, Pedro, sem saber o que dizia, falou: “Mestre, é maravilhoso estarmos aqui! Vamos fazer três tendas: uma será sua, uma de Moisés e outra de Elias”.
34 Kum kabẽno ãm rã'ã nhym kam kakrã arỳm prĩne aro akno. Nãm kakrã kute prĩne aro biknorkam arỳm ar tĩn prãm ne.
34 Enquanto ele ainda falava, uma nuvem surgiu e os envolveu, enchendo-os de medo.
35 Nhym kam kakrã kurũm Metĩndjwỳnh arkum kabẽn ne arkum, —Be, ikra ne wã. Ar omũ. Ikra ja ne ba àpênh kadjy amijo utàn amim kudja. Tãwã dja gar kabẽn man kabẽnkôt mrã, ane.
35 Então uma voz que vinha da nuvem disse: “Este é meu Filho, meu Escolhido. Ouçam-no!”.
36 Nãm ã arkum kabẽn anen anhikrê nhym kam Jejumẽ kôt ba djwỳnh ar ate ku'ê. Amẽ ar myja arỳm mã nhĩ'ãm tẽ. Nhym akati nhym kam Jeju akubyn krãnhre kurũm aro ruw. Aro ruw ne kam mã aro mõ. Aro mõ nhym me krãptĩ ar kutã mõn ar kajpa. Djãm kam got ar kute Jeju jadjênhkôt omũnhja memã arẽ? Kati, Jeju ar pykabê bari ne ar mekbê udju ne.
36 Quando a voz silenciou, só Jesus estava ali. Naquela ocasião, os discípulos não contaram a ninguém o que tinham visto.
37 — ausente —
37 No dia seguinte, quando desceram do monte, uma grande multidão veio ao encontro de Jesus.
38 Nhym me ar kajpa nhym me ipôkri me'õ myja kàj bê kum akij, —Bẽnjadjwỳr, gop ikraja pumũ. Ikra myja ne pydjii.
38 Um homem na multidão gritou: “Mestre, suplico-lhe que veja meu filho, o único que tenho!
39 Ota me karõ punu'õ ar ibê ikra paro ba. Nãm 'ỳr ban bôx nhym ar ijaêrbê tu amra: ne. Nãm amran rôrôk ne àmnhirẽnho ikwã, ajmrô prõto ikwã. Ne kam kute amijo pyka titik kurêje prĩne amingã. Kute kum irer prãm kêtkumrẽx.
39 Um espírito impuro se apodera dele e o faz gritar. Lança-o em convulsões e o faz espumar pela boca. Sacode-o violentamente e quase nunca o deixa em paz.
40 Nã bãm te akôt ba djwỳnhjamã ikrao a'uw nhym kute imã ikra pytàr kêtkumrẽx, te kute imã utàrmã te o ane, ane. Nãm ã Jejumã kra jarẽnho ane.
40 Supliquei a seus discípulos que o expulsassem, mas eles não conseguiram”.
41 Nhym kam Jeju me'ỳr akẽx ne memã kum, —Ije me akamingrãny aje amim ikamnhĩx kêtkumrẽx. Me ajaxwe. Mã dja ijã akati, akamàt kô kute ba me akam arek ar iba. Nã bãm me awỳr bôx ga me ajamakkre kêtkumrẽx ne prĩne akabẽno ikaty. Nã bãm te amiwỳr me akam ama ga me arĩk ar aba, ane. Ne ajte bãmjamã kabẽn ne kum, —Amrẽ akrao tẽ, ane.
41 Jesus disse: “Geração incrédula e corrompida! Até quando estarei com vocês e terei de suportá-los?”. Então disse ao homem: “Traga-me seu filho”.
42 Nhym kam 'ỳr tẽn pa 'amỳn Jeju'ỳr o tẽ. 'Ỳr o tẽmràm nhym ajte me karõ punuja o pyka kôpênàt ne. Krajao pyka kôpênàt nhym àmnhirẽnho nõ. Nhym Jeju me karõ punujamã bẽn tỳx nhym umaje bõm tỹm. Nhym kam Jeju kum krao mex ne akubyn bãmmã kungã.
42 Quando o menino se aproximou, o demônio o derrubou no chão, numa convulsão violenta. Jesus, porém, repreendeu o espírito impuro, curou o menino e o devolveu ao pai.
43 Nhym me kôt omũ, Jeju kute Metĩndjwỳnh pymao o mexja me kôt omũ ne ari aben pumũnho kumex. Djãm Metĩndjwỳnh pyma ngri got. Nhym me Jejukam no tyn kumex rã'ã nhym Jeju kôt ba djwỳnhmã kum,
43 Todos se espantaram com a grandiosidade do poder de Deus. Enquanto todos se maravilhavam com seus feitos, Jesus disse aos discípulos:
44 —Gora ar amijamakkrekam ikabẽn janhô. Ẽ, ba ije amijo inhĩ ne me awỳr irwỳk gêdja me memã ikanga, ikurê djwỳnhmã ikanga, ane.
44 “Ouçam-me e lembrem-se do que lhes digo: o Filho do Homem será traído e entregue em mãos humanas”.
45 Nhym ar kute kabẽnja mar kêtkumrẽx. Nãm ar ajmã amakkre nẽ, te kute marmã. Ne kam te kute kukjêrmãn kam pijàm ne.
45 Eles, porém, não entendiam essas coisas. O significado estava escondido deles, de modo que não eram capazes de compreender e tinham medo de perguntar.
46 Ne kam kabẽno aben japanho mõ, kôt ba djwỳnhja kabẽno aben japanho mõ. Mỳj mỳr jabej? Bir, nhỹnh kôt ba djwỳnhja 'õ gêdja bẽnjadjwỳr raxo aben jakre. Ja mỳr jabej ne me kabẽno aben japanho mõ.
46 Os discípulos começaram a discutir sobre qual deles seria o maior.
47 Nhym Jeju kôt ba djwỳnh kute kabẽno aben japanho mõrja kute ar tãri amako mar kêt. Nãm tu mũm kuma ne kam me'õ prĩre pa 'amỳn amijakỳxkôt kudja.
47 Jesus, conhecendo seus pensamentos, trouxe para junto de si uma criança pequena
48 Kudjan arkum, —Ẽ, gar me'õ prĩreja pumũ, kàtàm mexja pumũ. Dja me'õ ikôpdji'ã kum me'õ prĩreja, me'õ kàtàmja kĩnh ne kam arỳm badjwỳ kum ikĩnh ne. Dja me'õ kum ikĩnh ne kam kum Ibãmdjwỳ kĩnh ne, Ibãm kute ijanorjadjwỳ kum kĩnh ne. Ẽ, me'õ kàtàm mex gêdja ja pãnh bẽnjadjwỳr rax ne, ane. Nãm ã Jeju kôt ba djwỳnh kute amijo rax prãmjamã kabẽn jarẽnho ane.
48 e disse: “Quem recebe uma criança como esta em meu nome recebe a mim, e quem me recebe também recebe aquele que me enviou. Portanto, o menor entre vocês será o maior”.
49 Nhym kam Djuão kum, —Bẽnjadjwỳr, ba amã arẽ. Me'õ gwaj bakôt ba kêt'õ ne tu me karõ punu kute me'õo bamã anhidji jarẽ. Kum anhidji jarẽn me karõmã kum, “Ba Jeju kukwakam amã ikabẽn. On kum anhire”, ane. Nãm ã kum anhỹro dja, bar arỳm omũ. Ne kam gwaj bakôt ba kêtkam bar kum, “Kwãrĩk wãnh”, ane. Nãm ã Djuão kum ane.
49 João disse a Jesus: “Mestre, vimos alguém usar seu nome para expulsar demônios; nós o proibimos, pois ele não era do nosso grupo”.
50 Nhym kam kum, —Kati, kwãrĩk wãnh 'ã kum akabẽn kêt. Ba ar amã arẽ. Me'õ kute ar ajo kurê djwỳnh kêt ne arỳm tu mrãmri ar ajo õbikwa, ane. Nãm ã Jeju kum ane.
50 “Não o proíbam!”, disse Jesus. “Quem não é contra vocês é a favor de vocês.”
51 Nhym arỳm Bãm kute kàjkwamã o àbirmã arỳm õ akati 'ỳr bôx 'ỳr. Nhym kam krĩraxbê Djeruxarẽmã krà. Nãm te kam mỳjja pyma, mỳjja tokry nhym tu 'ỳr tẽmmã kràn kam 'ỳr tẽ.
51 Como se aproximava o tempo de ser elevado ao céu, Jesus partiu com determinação para Jerusalém.
52 Ne kam 'ỳr tẽmkôt amikukãm kôt ba djwỳnh kwỳ jano. Ar mrãnh ne me bajtem, Xamarijkam me jakam bôx ne kam kute Jeju kutêp ikwã djà jabej ne kum õ kwỳ krẽn djà jabej nhym bôx ne kam kam õ kwỳ krẽn ne kam nõr kadjy nàràm amikukãm 'ỳr ar ano. 'Ỳr ar ano nhym ar mrãn bôx.
52 Enviou mensageiros adiante até um povoado samaritano, a fim de fazerem os preparativos para sua chegada.
53 Bôx nhym kam Xamarijkam me ja aminêje ar ano. Jejumẽ kôt ba djwỳnh Ar kubê idjaerkam. Ne mekbê idjaer nhõ pykabê Djeruxarẽ'ỳr mõrkam. Kam ne Xamarijkam me ja kum ar kurêkumrẽx, me kute abeno kurê djwỳnh tũmkam. Kam ne me kum ar kurên kum ar kĩnh kêt ne tu aminêje ar ano.
53 Contudo, os habitantes do povoado não receberam Jesus, porque parecia evidente que ele estava a caminho de Jerusalém.
54 Nhym kam kôt ba djwỳnhbê Xijagumẽ Djuão ar me omũn kam Jejumã kum, —Bẽnjadjwỳr, dja bar kuwy'ã Abãm 'wỳ gê kàjkwa kurũm kuwy tỹm ne prĩne me kuga gê me xêr, nẽn, ane.
54 Percebendo isso, Tiago e João disseram a Jesus: “Senhor, quer que mandemos cair fogo do céu para consumi-los?”.
55 Nhym ar'ỳr akẽx ne ar omũn arkum bẽn tỳx ne, —Kati, kwãrĩk wãnh, ane.
55 Jesus, porém, se voltou para eles e os repreendeu.
56 Nhym ar kunĩ ajte tu atemã krĩ 'õ'ỳr mõ.
56 E seguiram para outro povoado.
57 'Ỳr mõ nhym me'õ kum, —Ẽ, ba arek akôt tẽ. Dja ga nhĩ'ãm amrãnh katã ba akôt mrã, ane.
57 Quando andavam pelo caminho, alguém disse a Jesus: “Eu o seguirei aonde quer que vá”.
58 Nhym kam kum, —Ẽ, ga djoti pykakam kreja pumũ. Ne kwênh kỳjrũm aêja pumũ. Mrymẽ kwênhbit ne õt djà, kute amim pyka kre pumũnhkôt kam õt djà, nhym bep kati, ba ne ba inhõ kikre kêt, inhikwã djà kêt. Ije amijo inhĩ ne me awỳr irwỳk nhỹnh ne inhõ kikre ja? Nhỹnh ne inhikwã djà ja? Kati. Kon, gop ga amiman kam ikôt atẽm jabej nàr kon arek dja, ane.
58 Jesus respondeu: “As raposas têm tocas onde morar e as aves têm ninhos, mas o Filho do Homem não tem sequer um lugar para recostar a cabeça”.
59 Ne kam ajte ta me'õmã, —Ikôt tẽ. Ikôt tẽn mã ikôt ajkamẽ, ane. Nhym kam kum, —Adjỹm, Bẽnjadjwỳr, ibãm kumrẽx gêdja ba akubyn tẽn adjà. Ibãm ne ajbir ibê ty, ane.
59 E a outra pessoa ele disse: “Siga-me”. O homem, porém, respondeu: “Senhor, deixe-me primeiro sepultar meu pai”.
60 Nhym Jeju kum, —Gê me kute Metĩndjwỳnh mar kêt wãnh me tyk jadjà. Me kute mar kêt ne me kute mrãmri ne me tyk jamakkre kêt pyràk. Gê me wãnh õbikwa tyk jadjà, ane. Nhym bep ga dja ga ikôt Metĩndjwỳnh'ã adjujarẽnh tẽ, Metĩndjwỳnh me akadjy bẽnjadjwỳr ne kute ar me ajo bamã gêdja ga 'ã adjujarẽnh tẽ, ane. Nãm ã Jeju kum ane.
60 Jesus respondeu: “Deixe que os mortos sepultem seus próprios mortos. Você, porém, deve ir e anunciar o reino de Deus”.
61 Nhym me'õjadjwỳ Jejumã kum, —Bẽnjadjwỳr, ba dja ba akôt tẽ. Inhũrkwã kumrẽxkam dja ba inhõbikwamã amijarẽn kam akôt tẽ, ane.
61 Outro, ainda, disse: “Senhor, eu o seguirei, mas deixe que antes me despeça de minha família”.
62 Nhym kum, —Djãm me purkam àpênh katẽri kute kum irer got? Kati, mỳjja wãkam ne me apên àpênh mrãn tu àpênh inomã rẽnhkumrẽx ne. Djãm me kute Metĩndjwỳnhdjwỳ maro ban konenh krãkàr got? Kati, dja ga tu amim maro tẽn tu maro atẽmkumrẽx ne. Dja ga maro mõn mar konenh krãtan kam Metĩndjwỳnh nhõ pyka'ỳr abôx kêtkumrẽx ne. Metĩndjwỳnh kute me utàr ne me kadjy bẽnjadjwỳr ne kute ar meo baja dja ga 'ỳr abôx kêt ne, ane. Nãm ã Bẽnjadjwỳr Jeju arkum ane.
62 Mas Jesus lhe disse: “Quem põe a mão no arado e olha para trás não está apto para o reino de Deus”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.