Lucas 7
Kayapó NT (TXU_TBL) vs ARA
1 Ne kam ate krĩbê Kapana'ỳr tẽ. Mã 'ỳr tẽn bôx.
1 Tendo Jesus concluído todas as suas palavras dirigidas ao povo, entrou em Cafarnaum.
2 Bôx nhym krãkamngônh nhõ bẽnjadjwỳr arỳm kuma, kubê ne krãkamngônhre krãptĩbê 100 nhõ bẽnjadjwỳr arỳm kuma, bôxkôt kuma. Kubajtem. Arỳm kuman kam 'ỳr mebêngêtte kwỳ jano. 'Ỳr mebêngêttebê idjaer kwỳ jano. Õ àpênh ne kanê tỳx ne nõ. Arỳm tyk'ỳr. Arỳm arkatin nõ. Kum õ àpênh jabêkumrẽx ja ne kubê kanên nõ nhym kam kadjy Jeju'ỳr ar ano. Ar kute kum arẽnh nhym 'ỳr tẽm ne kute kum õ àpênho mexmã ne 'ỳr ar ano.
2 E o servo de um centurião, a quem este muito estimava, estava doente, quase à morte.
3 — ausente —
3 Tendo ouvido falar a respeito de Jesus, enviou-lhe alguns anciãos dos judeus, pedindo-lhe que viesse curar o seu servo.
4 Nhym ar mõn Jeju'ỳr bôx ne kam kum o no katon kum, —E kum bep tãmja ne mexkumrẽx. Mrãmri dja ga 'ỳr tẽn kum õ àpênh pytà. Nãm kum me bakĩnhkumrẽx ne arỳm me bamã me babikprõnh djà nhipêx ne. Dja ga on 'ỳr tẽ, anhỹro ku'ê.
4 Estes, chegando-se a Jesus, com instância lhe suplicaram, dizendo: Ele é digno de que lhe faças isto;
5 — ausente —
5 porque é amigo do nosso povo, e ele mesmo nos edificou a sinagoga.
6 Nhym kam 'ỳr tẽ. Bit 'ỳr tẽn 'ỳr kikre têpo tẽ nhym krãkamngônh nhõ bẽnjadjwỳrja ajte kutã õbikwa kwỳ jano. Nhym ar kutã tẽn kajpan kum, —Bẽnjadjwỳr, on dja ga akẽx ne. Krãkamngônh nhõ bẽnjadjwỳr ne ar imã, “Ar tẽn kum arẽ gê on amũ akẽx”, ane. Bar kam akutã tẽ. Nãm amã, “Ibẽnjadjwỳr kaàk, ibẽnjadjwỳr ngrirekam ne ga inhũrkwãmã adjàr ba ipijàm karõ amã ane. Ingrire, ikàtàmkam ne ba ba akutã itẽm kêt ne, amikam ipijàmkam. Dja ga tu akabẽnobit inhõ àpênho mex nhym arỳm mexkumrẽx ne.
6 Então, Jesus foi com eles. E, já perto da casa, o centurião enviou-lhe amigos para lhe dizer: Senhor, não te incomodes, porque não sou digno de que entres em minha casa.
7 — ausente —
7 Por isso, eu mesmo não me julguei digno de ir ter contigo; porém manda com uma palavra, e o meu rapaz será curado.
8 Inhõ bẽnjadjwỳr ne imã kabẽn, kute raxo ijakrenhja ne imã kabẽn ba kabẽn man kôt amijo iba. Ne kam ajte ba ibê me krãkamngônhre nhõ bẽnjadjwỳrkam ba memã ikabẽn nhym me ikabẽnkôt amijo ba. Ba me'õmã kum, ‘'Ỳr tẽ’, ane nhym arỳm 'ỳr tẽ. Ba kam ajte me'õmãdjwỳ, ‘Amrẽ tẽ’, ane nhym arỳm amrẽ tẽ. Ba inhõ àpênhmã, ‘On mỳjja kupê’, ane nhym arỳm mỳjja kupê. Kam ne ba amã, ‘Abẽnjadjwỳr djwỳnhkam dja ga akabẽnobit o mex ne’, ane.” Nãm ã krãkamngônh nhõ bẽnjadjwỳr amã ane, ane.
8 Porque também eu sou homem sujeito à autoridade, e tenho soldados às minhas ordens, e digo a este: vai, e ele vai; e a outro: vem, e ele vem; e ao meu servo: faze isto, e ele o faz.
9 Nhym Jeju ar kabẽn man kam arkam no tyn djan õkre kadjwỳnhbê amim, —E kum be nãm tu amim ikamnhĩxkumrẽx ne, ane. Ne kam me itepato kôt mõrja'ỳr akẽx ne memã kum, —Ẽ, ba me amã arẽ. Nhỹnh ne me babê idjaer 'õ ã kute tu amim imaro anhỹr? Kati, kêtkumrẽx. Nhym be nãm tãwã, tãwã kubajtem ne gêt tu amim ikamnhĩxkumrẽx ne, ane.
9 Ouvidas estas palavras, admirou-se Jesus dele e, voltando-se para o povo que o acompanhava, disse: Afirmo-vos que nem mesmo em Israel achei fé como esta.
10 Nhym kam krãkamngônh nhõ bẽnjadjwỳr nhõbikwaja akubyn kikremã tẽ. Kikremã tẽn bôx ne kanên nõrja pumũ. Nhym mexkumrẽx ne, arỳm à kêt ne nhỹ. Tãm ne ja.
10 E, voltando para casa os que foram enviados, encontraram curado o servo.
11 Nhym kam akati ngrêre nhym Jeju krĩ 'õmã tẽ. Krĩ nhidjibê Naĩmã tẽ. Nhym kôt ba djwỳnhmẽ me kàtàm krãptĩ kôt mõ.
11 Em dia subsequente, dirigia-se Jesus a uma cidade chamada Naim, e iam com ele os seus discípulos e numerosa multidão.
12 Nhym kam Jeju meo mõ. Meo mõn ĩ krĩ têpo mõ. Nãm bit krĩo rãm ne jao mõ nhym Ar kubê kra tykjao mõn o kajpa. Kikre bu'ã kẽno kô kayr jajkwa krekremã o aben kajpa. Amrẽbê me'õbê mjên tyk nhym kam kraja adjwỳnhdjwỳ kôt kubê ty. Kute amikamã kra pydjin irja ne kubê ty. Nhym me kam kẽnkre'ỳr o mõn o kajpa. Me krãptĩ ne me kẽnkre'ỳr bit o mõ, bit kute mekbê idjaer kukràdjàkôt kẽnkrekam adjàrmã.
12 Como se aproximasse da porta da cidade, eis que saía o enterro do filho único de uma viúva; e grande multidão da cidade ia com ela.
13 Nhym Jeju me'õ nija pumũn kam kum kaprĩ: ne kum, —Kwãrĩk wãnh ga amỳr kêt, ane.
13 Vendo-a, o Senhor se compadeceu dela e lhe disse: Não chores!
14 Ne kam 'ỳr tẽ. 'Ỳr tẽn kam 'ã nõr djàbit kupê. Nhym ar kute o mõrja, tyko mõrja, o mõr tỳx katikôt kum o dja. Nhym kum kabẽn ne kum, —Akmere, ba amã arẽ. Ẽ, on kàjmã nhỹ, ane.
14 Chegando-se, tocou o esquife e, parando os que o conduziam, disse: Jovem, eu te mando: levanta-te!
15 Nhym ekrux ne kàjmã nhỹn kam kabẽno nhỹ. Nhym Jeju nãmã kungã.
15 Sentou-se o que estivera morto e passou a falar; e Jesus o restituiu a sua mãe.
16 Nhym me kunĩ madjà kreti ne kum uman kam Metĩndjwỳnhmã raxmẽ mex jarẽnho kumex ne abenmã kum, —Ota Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh djwỳnh rax 'õ me bakam kato, ane. Ne ajte, —Metĩndjwỳnh ne arỳm õ me baja 'ỳr bôx, ane.
16 Todos ficaram possuídos de temor e glorificavam a Deus, dizendo: Grande profeta se levantou entre nós; e: Deus visitou o seu povo.
17 Nhym me kam abenmã Jeju jarẽnho kumex ne amũ abenmã arẽnho prõt ne. Nhym pykabê Djudêjakam me ja kuma. Nhym amũ bu'ã pyka ja kunĩkôt me abenmã arẽn kuma.
17 Esta notícia a respeito dele divulgou-se por toda a Judeia e por toda a circunvizinhança.
18 Nhym Djuão kôt ba djwỳnhdjwỳ arỳm kuman Djuãomã arẽ. Nhym adjwỳnhdjwỳ kuma. Mekbê ijê djàkam nõr rã'ãkam ne ar kum mỳjja ja kunĩ jarẽ nhym kuma. Kuman kam amiwỳr ar ku'uw, amiwỳr kôt ba djwỳnh 'uw, ar amãnhkrut ne ar ku'uw ne arkum, —Ẽ, ar Jeju'ỳr tẽn kum, “Djãm ga ne Metĩndjwỳnh amrẽbê me imã ajarẽ ga arỳm bôx. Nàr kon, dja ba me atemã 'õdjwỳ jabej ajkam ama”? ane. Djuão ne ã arkum anen kam ar ano. Bẽnjadjwỳr djwỳnh'ỳr ar ano. Ar kute omũnh ne tẽm ne kute Djuãomã arẽnhmã ne 'ỳr ar ano. Nhym ar 'ỳr tẽn bôx.
18 Todas estas coisas foram referidas a João pelos seus discípulos. E João, chamando dois deles,
19 — ausente —
19 enviou-os ao Senhor para perguntar: És tu aquele que estava para vir ou havemos de esperar outro?
20 Bôx ne kum, —Djuão kute ngônhmã me angjênh djwỳnh ne awỳr ar ijano ne ar imã, “Ar tẽn kum, ‘Djãm ga ne Metĩndjwỳnh amrẽbê me imã ajarẽ ga arỳm bôx? Nàr kon, dja ba me atemã 'õdjwỳ jabej ajkam ama’? ane.” Nãm ã arkum ane.
20 Quando os homens chegaram junto dele, disseram: João Batista enviou-nos para te perguntar: És tu aquele que estava para vir ou esperaremos outro?
21 Nhym kam Jeju arek me utàro dja. Me apỹnh kanê djàrimẽ, apỹnh me tokry djàrimẽ, me karõ punu kute meo bamẽ, me no rãmẽ, me ja ne meo mexo dja. Me krãptĩ ne meo mexo dja. Djuão kôt ba djwỳnh kute omũnh ne akubyn 'ỳr tẽm ne kute kôt kum arẽnh nhym kute marmã ne arek me utàro dja.
21 Naquela mesma hora, curou Jesus muitos de moléstias, e de flagelos, e de espíritos malignos; e deu vista a muitos cegos.
22 Ne kam arkum, —Ar'ỳr tẽn Djuãomã arẽ. Ba ne ba arỳm me'ỳr bôx ne me utàro dja nhym me no rã arỳm rĩt, me te jakry arỳm mrã, me ĩ kajêkam tê arỳm kà mex, me amakkre kêt arỳm amakkre mex ne ajkam ama, nhym me tykjadjwỳ arỳm akubyn tĩn ne, nhym me me õ mỳjja kêt jamãdjwỳ kabẽn mex, kabẽn ny kàj bê arẽ. Bir be, ar aje ije meo mexkôt ipumũnhja dja gar tẽn kôt Djuãomã arẽ, ane. Ne ajte kum,
22 Então, Jesus lhes respondeu: Ide e anunciai a João o que vistes e ouvistes: os cegos veem, os coxos andam, os leprosos são purificados, os surdos ouvem, os mortos são ressuscitados, e aos pobres, anuncia-se-lhes o evangelho.
23 —Me'õ kute tu amim imar ne kute õkre kadjwỳnhbê ijã amim, “Djãm tãm, nàr kon atemã”, anhỹr kêt, tãm dja kĩnhkumrẽx, ane. Nãm ã Jeju Djuão kôt ba djwỳnhjamã ane. Nhym ar kuman kam mã 'ỳr akubyn tẽ.
23 E bem-aventurado é aquele que não achar em mim motivo de tropeço.
24 Ar tẽm tekrekam memã Djuão jarẽnho dja. Me krãptĩjamã arẽnho djan memã kum, —Nã gãm me aje Djuão pumũnhmã mõ, kapôt kukritkam mõ. Mã ne kute? Me bõreja pumũ. Bõre ne kôk o wabên ari ar adjuw. Mũm wabên adjuw. Nhym pãnh wabên mũm adjuw. Ne ari ar adjuw. Djãm ã Djuão kute anhỹr? Djã nãm ã memã kabẽn jarẽnho ane? Djã nãm me jamã kabẽn 'õ jarẽ ne kam ajte me umaje amũ me jamã atemã kabẽn 'õ jarẽ? Kati, nãm tu katàt memã kabẽn jarẽnhkumrẽx ne, tu kum me uma kêt ne kabẽn pydji memã arẽnho tẽ, kabẽn tãm jarẽnho tẽ.
24 Tendo-se retirado os mensageiros, passou Jesus a dizer ao povo a respeito de João: Que saístes a ver no deserto? Um caniço agitado pelo vento?
25 Djã nã gãm me aje Djuão pumũnhmã 'ỳr aba nhym kubẽkà mex jangij ne o ba? Kê, me kute kubẽkà mexbit jangjênh ne kute 'ã amibẽno baja ne me bẽnjadjwỳr rax nhõ kikretikambit ar ba, ikra kêt, àpênh kêt mex ne ar ba.
25 Que saístes a ver? Um homem vestido de roupas finas? Os que se vestem bem e vivem no luxo assistem nos palácios dos reis.
26 Bir be, nhym mỳj ne ga me aje omũnhmã mõ? Djãm Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh djwỳnh 'õ ne ga me aje omũnhmã mõ? Nà, tãm. Tãm. Ba me amã arẽ. Djuão ne Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh djwỳnh kunĩ kuràm raxi.
26 Sim, que saístes a ver? Um profeta? Sim, eu vos digo, e muito mais que profeta.
27 'Ã ne amrẽbê Metĩndjwỳnh pi'ôk no'ôkkam me amã,
27 Este é aquele de quem está escrito:
28 Ba me amã arẽ. Djuão ne me kunĩ kuràm raxi. Nhỹnh ne me'õ nã tikkre kurũm kator'õ raxo kute Djuão jakrenh? Kati, bep Metĩndjwỳnh me kadjy bẽnjadjwỳr ne kute ar me utàr ne meo baja, me ja'õ ne te kàtàm mex ne kute raxo Djuão jakrenh mexi.
28 E eu vos digo: entre os nascidos de mulher, ninguém é maior do que João; mas o menor no reino de Deus é maior do que ele.
29 Nà, Djuão ne rax nhym me kunĩ Djuão kabẽn ma. Nhym me axweja, me kute bẽnjadjwỳr bajtemmã pi'ôk kaprĩo atom djwỳnhdjwỳ me kudjwa kabẽn ma. Nãm me Djuão kabẽn man õkre kadjwỳnhbê amim, “Mrãmri ne Metĩndjwỳnh katàt meo ba”, ane. Nhym Djuão arỳm ngônhmã me angij.
29 Todo o povo que o ouviu e até os publicanos reconheceram a justiça de Deus, tendo sido batizados com o batismo de João;
30 Nhym bep mekbê pardjêumẽ me kute Môjdjê kukràdjà mar djwỳnhmẽ, me ja ne me Metĩndjwỳnhbê amikati. Metĩndjwỳnh kute amim me'ã karõ ne me mar kêt ne ar kubê amikatio ba. Nhym Djuão kute ngônhmã me angjênhmã nhym me ate ar kubê amikatio ba.
30 mas os fariseus e os intérpretes da Lei rejeitaram, quanto a si mesmos, o desígnio de Deus, não tendo sido batizados por ele.
31 Ije tô mỳj'ã got ba me akamingrãny jakre? Mỳj ne ga me aje uràk?
31 A que, pois, compararei os homens da presente geração, e a que são eles semelhantes?
32 Nã gãm me aje me prĩre mỳjja kam kĩnh kêt pyràk. Ga me me prĩre kikre kabem krĩn kute abeno bixaêr baja pumũ. Ar ja ne ar ar jamã kabẽn ne arkum, “Gwaj bakĩnh katio dja, gwaj babixaêro dja ne ngôtàx à'àk”, ane. Nhym ar kum, “Waj, ar ibixaêr prãm kêtê. Ar itor prãm kêtê. Ar imã wã kĩnh kêtê.” Nhym ajte arkum, “Gwaj bamỳr kati mãn o nhỹ.” Nhym ar, “Kê, wajre. Ar imã kĩnh kêtê. Ar imỳr prãm kêtê.”
32 São semelhantes a meninos que, sentados na praça, gritam uns para os outros:
33 Djuão kute ngônhmã me angjênh djwỳnh ne me awỳr bôx. Nãm amijajbu:n kute uba kangôo kõm kêt ne ar ba, ga me amã kĩnh kêt ne kam we, “Nãm ajbã. Me karõ punun ar o ba nhym ajbã”, ane. Be, nã gãm me aje me prĩre pyràk ne amã ja kĩnh kêt ne ajte amã jadjwỳ kĩnh kêt ne.
33 Pois veio João Batista, não comendo pão, nem bebendo vinho, e dizeis: Tem demônio!
34 Nhym bep ba ne ba mrãmri gêt amijo inhĩ ne me awỳr bôx ne me akam idjàkur iban kôt ikõm iba ga me kam amã ikĩnh kêt ne we ijã, “Kê, tãwã ne kum prãmti, kum uba kangô djànhti.” Ne we ajte ijã, “Me kute bẽnjadjwỳr bajtemmã pi'ôk kaprĩo atom djwỳnhmẽ me axweobit ne õbikwa”, anhỹr ar o aba.
34 Veio o Filho do Homem, comendo e bebendo, e dizeis: Eis aí um glutão e bebedor de vinho, amigo de publicanos e pecadores!
35 Djãm Metĩndjwỳnh jamak punu got? Axwe amak mex ne prĩne kute amikukãm mỳjja kunĩ mar ne Djuão kute amijajbur ne ar bamã ano. Ne ajte amikukãm umarkam badjwỳ ijano. Ije amijajbur kêtmã ijano. Nhym kôt me amak mex, me amikukãm umar, ar ipumũn kam õkre kadjwỳnhbê amim, “Mrãmri ne Metĩndjwỳnh mexkumrẽx ne amẽ ar ano”, ane. Nãm ã Jeju memã ane. Tãm ne ja.
35 Mas a sabedoria é justificada por todos os seus filhos.
36 Nhym kam mekbê pardjêu'õ nhidjibê Ximão ne Jejumã kum, —Amrẽ tẽn ikutã anhõ kwỳ krẽ, ane. Nhym kam kutã õ kwỳ krẽnmã tẽn bôx ne nhỹ. Nhym me abenmã arẽ.
36 Convidou-o um dos fariseus para que fosse jantar com ele. Jesus, entrando na casa do fariseu, tomou lugar à mesa.
37 Nhym me'õ nire arỳm kuma. Me'õ nija ne axwe ne krĩ tãmkam arĩk ar ban kam Jeju tẽm ne mekbê pardjêu'õ nhũrkwãkam õ kwỳ krẽno ỹrkôt arỳm kuma. Arỳm kuman kam 'ỳr tẽ. Nãm ngônh mexte, kẽn jakareo ngônhkam me kudjỳ djào ipun kubyn 'ỳr o tẽn o bôx.
37 E eis que uma mulher da cidade, pecadora, sabendo que ele estava à mesa na casa do fariseu, levou um vaso de alabastro com unguento;
38 O bôx ne burũm ibôn mỳro nhỹ. Parbê mỳro nhỹ nhym no kangô prĩne Jeju par kumrã. Par kumrã nhym kam ta amikĩo par ngrà. Kum Jeju kĩnhkam 'ỳr tẽn bôx ne omũn kam amikam pijàm ne kam muw ne prĩne no kangôo par kumrãn kam amikĩo par ngrà. Ne kam par kaô. Kum abêkam par kaôn kam me kudjỳ djào par kudjỳ.
38 e, estando por detrás, aos seus pés, chorando, regava-os com suas lágrimas e os enxugava com os próprios cabelos; e beijava-lhe os pés e os ungia com o unguento.
39 Nhym mekbê pardjêu'õ kutã Jeju õ kwỳ krẽno ỹrja arỳm omũ. Arỳm omũn kam õkre kadjwỳnhbê amim, —Be, Jeju kute mar kêt. Bep Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh djwỳnhkumrẽx ne ren arỳm kuma. Mỳj me'õ niwã ma, arĩk ar baja ren arỳm kôt kuma, me'õ axwe kute kupênhkôt ren arỳm kuma. Ren kuman ren aminêje ano. Bep kati kute mar kêt. Kute Metĩndjwỳnh kabẽn jarẽnh mar kêt, kàtàm. Nãm ã õkre kadjwỳnhbê amim ane.
39 Ao ver isto, o fariseu que o convidara disse consigo mesmo: Se este fora profeta, bem saberia quem e qual é a mulher que lhe tocou, porque é pecadora.
40 Nãm ã ane nhym Jeju arỳm kuman kam kum, —Ximão ba amã ikabẽn jarẽ, ane. Nhym, —Ã, bẽnjadjwỳr, aj rã'ã, ane.
40 Dirigiu-se Jesus ao fariseu e lhe disse: Simão, uma coisa tenho a dizer-te. Ele respondeu: Dize-a, Mestre.
41 Nhym kum, —Ẽ, me'õ ne ar amãnhkrutjamã pi'ôk kaprĩre ngã. Nãm jamã pi'ôk kaprĩ ngrireo 50 ne kungã. Ne ajte jamãdjwỳ pi'ôk kaprĩ raxo 500 ne kungã.
41 Certo credor tinha dois devedores: um lhe devia quinhentos denários, e o outro, cinquenta.
42 Nhym ar ja amẽ te akubyn kute kum o pãnhmã. Te o ane nhym kam kute arkum pi'ôk kaprĩ nhõr djwỳnhja arkum, “Kwãrĩk wãnh imã o pãnh kêt. Dja ba tu o akno”, ane. Bir be, nhym gêdja kum abê rax ne? ane.
42 Não tendo nenhum dos dois com que pagar, perdoou-lhes a ambos. Qual deles, portanto, o amará mais?
43 Nhym kam Ximão Jejumã kum, —Kon, birãm tãwã, kute kum rax ne õr ne kute pãnh tu o biknorwã gêdja kum kĩnh rax ne, ane. Nhym kum, —Nà, kôt ne ga aje arẽnhwã, ane. Nija ne axwe rax. Ba arỳm axwe kunĩo aknon kum pãnh jarẽnh kêt ne. Kam ne kum ikĩnh rax ne, ane.
43 Respondeu-lhe Simão: Suponho que aquele a quem mais perdoou. Replicou-lhe: Julgaste bem.
44 Ne kam nija'ỳr akẽx ne Ximãomã kum, —Ẽ, djã nã gãm nija pumũ? Be, nã bãm anhũrkwãmã wadjà ga aje imã ngô nhõr kêt, ije amipar ku'õnh kadjy aje imã õr kêt. Nhym bep tãmja ne no kangôo ipar kumrãn kam amikĩo ipar ngrà.
44 E, voltando-se para a mulher, disse a Simão: Vês esta mulher? Entrei em tua casa, e não me deste água para os pés; esta, porém, regou os meus pés com lágrimas e os enxugou com os seus cabelos.
45 Ga ne ga amã ikĩnh kêtkam aje inhine kaôr kêt nhym bep tãmja ne ibôx totokbê arek ipar kaôro nhỹ.
45 Não me deste ósculo; ela, entretanto, desde que entrei não cessa de me beijar os pés.
46 Ga ne ga aje ikrã ngrành kêt nhym bep tãmja ne me kudjỳ djào ipar kungrà. Tãmja ne kum ijabêkumrẽx ne prĩne ijo djuw mex ne.
46 Não me ungiste a cabeça com óleo, mas esta, com bálsamo, ungiu os meus pés.
47 Kam ne ba amã, “Tãmja ne axwe krãptĩ ba arỳm tu kunĩo ibiknorkumrẽx ne. Ga kum ijabê raxja pumũ. Nhym bep ije me'õ jaxwe ngrireo ibiknor ne amipãnh kum ikĩnh ngrire”, ane.
47 Por isso, te digo: perdoados lhe são os seus muitos pecados, porque ela muito amou; mas aquele a quem pouco se perdoa, pouco ama.
48 Ne kam nijamã kum, —Arỳm ne ba ajaxwe djàri arỳm kunĩo akno, ane.
48 Então, disse à mulher: Perdoados são os teus pecados.
49 Nhym kam me Jejumẽ ro'ã õ kwỳ krẽno kumexja abenmã kum, —Djijàk tô mỳj me'õ ne gêt me axweo biknoro ba? ane.
49 Os que estavam com ele à mesa começaram a dizer entre si: Quem é este que até perdoa pecados?
50 Nhym bep Jeju ne nijamã kum, —Ga ne ga mrãmri aje tu amim ikamnhĩxkumrẽx nhym kam Metĩndjwỳnh arỳm apytà, on adjumar mex ne tẽ, ane. Tãm ne ja.
50 Mas Jesus disse à mulher: A tua fé te salvou; vai-te em paz.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.