Gênesis 41

Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 — ausente —
1 E aconteceu que, ao fim de dois anos inteiros, Faraó sonhou e eis que estava em pé junto ao rio.
2 — ausente —
2 E eis que subiam do rio sete vacas, formosas à vista e gordas de carne, e pastavam no prado.
3 Malau mako ve makau liim ve ru paam, tau koŋkoŋizi ve naghozi saghati, anazi tileep yaa loolo gha tizaa. Ra tiŋarui makau toman tumbuŋazi tawe tila, ve tiyooz tomani zi.
3 E eis que subiam do rio após elas outras sete vacas, feias à vista e magras de carne, e paravam junto às outras vacas na praia do rio.
4 Makau koŋkoŋizi tawe tiburig ve tighan suvinia makau tau paghunazi toman tumbuŋazi na. Kinik iviv tauvene le isov, ve iburig gha maata iyaryaar.
4 E as vacas feias à vista e magras de carne comiam as sete vacas formosas à vista e gordas. Então, acordou Faraó.
5 Ra izi igheen muul, ve ighita vivuuŋ ite. Ighita yagoŋ anooŋa liim ve ru tivot ila aia eemon. Yagoŋ anooŋa tawe, popoia kat, tintiina, ve vonvonizi.
5 Depois, dormiu e sonhou outra vez, e eis que brotavam de um mesmo pé sete espigas cheias e boas.
6 Malau mako ve yagoŋ anooŋa liim ve ru paam tivot. Yagoŋ anooŋa tawe, geegeu ve kapazi kat, ve tivaghamgham pa tumbuuŋ. Pasaa, yaghur tuntunu ta ilaagh ilam, ve irav zi le timalai.
6 E eis que sete espigas miúdas e queimadas do vento oriental brotavam após elas.
7 Ra yagoŋ kapazi tawe tiburig ve titoon suvinia yagoŋ anooŋa tau vonvonizi na. Kinik iviv tauvene, ra iburig gha maata iyaryaar, ve isaav ighe: “Wai, yau aat naviv.”
7 E as espigas miúdas devoravam as sete espigas grandes e cheias. Então, acordou Faraó, e eis que era um sonho.
8 Nughizau, ra kinik igham ŋgar naol pa vivuuŋ tooni ru tawe. Tauvene imbaaŋ ila pa zeran mura tomania zeran ŋgara to Isip tisov tilam. Yes tilam tivot tooni, ra isavia vivuuŋ tooni ru pazi gha tilooŋa, ve ighason zi ighe tivotia pughuzi pani. Eemon toozi eta irau ivotia mako.
8 E aconteceu que, pela manhã, o seu espírito perturbou-se, e enviou e chamou todos os adivinhadores do Egito e todos os seus sábios; e Faraó contou-lhes os seus sonhos, mas ninguém havia que os interpretasse a Faraó.
9 Tighamgham ŋgar pa vivuuŋ tooni ve tilepleep, ve besooŋa tau iŋgin yaa vaen to kinik na, maata iŋgal Yosep. Tauvene iburig ve isaav pa kinik ighe: “O kinik, ŋgarig gha matag iŋgal sosor tsiau ee.
9 Então, falou o copeiro-mor a Faraó, dizendo: Dos meus pecados me lembro hoje.
10 Muuŋ, yeiru besooŋa tsio tau iŋgin uraat to moziiŋ mberet na, nigham ghom atem yavyav rig. Tauvene yo ughur ghei niloŋ nila ruum to yavyavuuŋ tau daaba to yes zaaba iŋgini na.
10 Estando Faraó mui indignado contra os seus servos e pondo-me sob prisão na casa da guarda, a mim e ao padeiro-mor,
11 Nilepleep ta sewe, ve mboŋ ee, yeiru niviv. Eemon vivuuŋ tsiei ru raratezi mako. Pughuzi ite ite.
11 então, sonhamos um sonho na mesma noite, eu e ele, cada um conforme a interpretação do seu sonho sonhamos.
12 Saawe tana, ŋeer paaghu ee to yes Hibrua ileep tomani ghei. I besooŋa to daaba to yes zaaba tau tiŋgin ruum tsio. Yeiru nisavia vivuuŋ tsiei ru pani, ve i ivotia pughuzi payei.
12 E estava ali conosco um jovem hebreu, servo do capitão da guarda, e contamos-lhos, e interpretou-nos os nossos sonhos, a cada um interpretou conforme o seu sonho.
13 Le saveeŋ tooni ighur anooŋa. Yo ughur ghau namuul nalam pa uraat tsiau muul. Ve etag ite, ene yo uravu imaat, ve tisaron paata izala ituuk ila ai.”
13 E como ele nos interpretou, assim mesmo foi feito: a mim me fez tornar ao meu estado, e a ele fez enforcar.
14 Kinik ilooŋ saveeŋ tane, ve imbaaŋ uraata tooni tila ighe tigham Yosep ilam. Tauvene rekia mon tila tighamu ivot pa ruum to yavyavuuŋ. Yosep igharaat ghi le isov, ra ila ivot to kinik.
14 Então, enviou Faraó e chamou a José, e o fizeram sair logo da cova; e barbeou-se, e mudou as suas vestes, e veio a Faraó.
15 Kinik ighita, ve isaav pani ighe: “Yau naghita vivuuŋ ru, ve tamtamon eta irau ivotia pughuzi payau mako. Eemon tipaesi ghom payau tauvene: Isaav ighe ulooŋ vivuuŋ to tamtamon eta, yo irau uvotia puughu.”
15 E Faraó disse a José: Eu sonhei um sonho, e ninguém há que o interprete; mas de ti ouvi dizer que, quando ouves um sonho, o interpretas.
16 Yosep iyol aliiŋa ighe: “Yau taug narao mako. Eemon Maaron, i irau ivotia vivuuŋ tsio. Leso uwatagh eez to uleep poi.”
16 E respondeu José a Faraó, dizendo: Isso não está em mim; Deus dará resposta de paz a Faraó.
17 Tauvene kinik ipaesia vivuuŋ tooni pa Yosep ighe: “Yau naviv naghe anunug nayozyooz izi yaa Nil ziige,
17 Então, disse Faraó a José: Eis que em meu sonho estava eu em pé na praia do rio.
18 ve naghita makau liim ve ru tau paghunazi kat toman tumbuŋazi, tileep yaa loolo gha tizaa, ve tighanghan pizpiiz ila yaa ziige.
18 E eis que subiam do rio sete vacas gordas de carne e formosas à vista e pastavam no prado.
19 Malau mako ve makau liim ve ru tau koŋkoŋizi ve naghozi saghati kat, anazi tileep yaa loolo gha tizaa. Ta muuŋ ve ilam, yau naghita makau saghati eta tauvene ileep izi taan Isip ne mako.
19 E eis que outras sete vacas subiam após estas, muito feias à vista e magras de carne; não tenho visto outras tais, quanto à fealdade, em toda a terra do Egito.
20 Makau koŋkoŋizi tawe, tiburig le tighan suvinia makau tau toman tumbuŋazi na.
20 E as vacas magras e feias comiam as primeiras sete vacas gordas;
21 Eemon tipasaria apozi rigta mako. Koŋkoŋizi raraate mon imin muuŋ. Tauvene tamtamon eta irau iwatagh ighe yes tighan makau tau toman tumbuŋazi ne mako. Yau naghita vivuuŋ tane le isov, ve naburig gha matag iyaryaar.
21 e entravam em suas entranhas, mas não se conhecia que houvessem entrado em suas entranhas, porque o seu aspecto era feio como no princípio. Então, acordei.
22 “Ra nazi nagheen, ve naviv muul. Naghita yagoŋ anooŋa liim ve ru tivot ila aia eemon. Yagoŋ anooŋa tawe, popoia kat ve vonvonizi.
22 Depois, vi em meu sonho, e eis que de um mesmo pé subiam sete espigas cheias e boas.
23 Malau mako ve naghita yagoŋ anooŋa liim ve ru paam tivot. Yagoŋ anooŋa tawe, geegeu ve kapazi kat, ve tivaghamgham pa tumbuuŋ. Pasaa, yaghur tuntunu ilaagh ilam, ve irav zi le timalai.
23 E eis que sete espigas secas, miúdas e queimadas do vento oriental brotavam após elas.
24 Yagoŋ anooŋa kapazi tawe tiburig ve titoon suvinia yagoŋ anooŋa popoiazi le tisov. Naghita vivuuŋ ru tane, le nagham ŋgar naol. Tauta nambaaŋ ila pa yes mura tilam, ve nasavia vivuuŋ tsiau ru tane pazi. Eemon toozi eta irau ivotia pughuzi payau mako.”
24 E as sete espigas miúdas devoravam as sete espigas boas. E eu disse-o aos magos, mas ninguém houve que mo interpretasse.
25 Yosep ilooŋ vivuuŋ ru tawe, ve isaav pa kinik ighe: “Vivuuŋ tsio ru, pughuzi eemon. Ene Maaron itotoi ghom pa gabua tau i ighe ighamu ivot.
25 Então, disse José a Faraó: O sonho de Faraó é um só; o que Deus há de fazer, notificou-o a Faraó.
26 Makau liim ve ru tau paghunazi kat, ve yagoŋ anooŋa liim ve ru tau popoia na, pughuzi eemon. Ene izaa to ndaman liim ve ru.
26 As sete vacas formosas são sete anos; as sete espigas formosas também são sete anos; o sonho é um só.
27 Ve makau sasaghati liim ve ru tau koŋkoŋizi kat ve ughit zi tivot murei na, tomania yagoŋ anooŋa kapazi liim ve ru tau yaghur tuntunu ilaagh pa nugh ŋginaaŋa ilam ve irav zi gha timalai na, ene paam izaa to ndaman liim ve ru. Ndaman liim ve ru tana, pitool tiina pale ivot.
27 E as sete vacas magras e feias à vista, que subiam depois delas, são sete anos, como as sete espigas miúdas e queimadas do vento oriental; serão sete anos de fome.
28 Gabua tane, ene imin tau nasaav payo. Maaron itotoi gabua tau i ighe ighamu ivot na payo.
28 Esta é a palavra que tenho dito a Faraó; o que Deus há de fazer, mostrou-o a Faraó.
29 “Ulooŋ. Ndaman liim ve ru tane, mariri tiina kat pale tivot irau taan isov to Isip, ve yam arau kat pa aniiŋ.
29 E eis que vêm sete anos, e haverá grande fartura em toda a terra do Egito.
30 — ausente —
30 E, depois deles, levantar-se-ão sete anos de fome, e toda aquela fartura será esquecida na terra do Egito, e a fome consumirá a terra;
31 — ausente —
31 e não será conhecida a abundância na terra, por causa daquela fome que haverá depois, porquanto será gravíssima.
32 Maaron, ŋgar tooni iyaryaaŋ kat ighe malau mako, pale igham gabua tane ivot. Tauta igham ghom ughita vivuuŋ ru tau pughuzi eemon.
32 E o sonho foi duplicado duas vezes a Faraó é porque esta coisa é determinada de Deus, e Deus se apressa a fazê-la.
33 “O kinik, yo irau ughita ŋeer eta tau ŋgar tooni poia ve irao pa gabizooŋ gabua. Leso ughuru imin ŋginiiŋ pa taan to Isip.
33 Portanto, Faraó se proveja agora de um varão inteligente e sábio e o ponha sobre a terra do Egito.
34 Ve yo aat ughur le palotiiŋa siriv paam. Leso tiuule pa uraat to ŋginiiŋ taan tiina to Isip. Ndaman liim ve ru to mariri tiina, yes aat tigoog aniiŋ siriv to iŋgin gham pa murei. Yes aat titaghon eez tauvene: Tindou aniiŋ imin ŋgun limliimŋa, mako tighurghur ŋgun eŋaeŋa ilala pa ruum siriv to lupuuŋ aniiŋ.
34 Faça isso Faraó, e ponha governadores sobre a terra, e tome a quinta parte da terra do Egito nos sete anos de fartura.
35 Tauvene ndaman liim ve ru to mariri tintiina, yes palotiiŋa tawe aat tigham naghom, ve tigogoog aniiŋ, tiluplupu ila nugh tintiina to Isip, ve tiŋgin poghania.
35 E ajuntem toda a comida destes bons anos, que vêm, e amontoem trigo debaixo da mão de Faraó, para mantimento nas cidades, e o guardem.
36 Leso aniiŋ tawe igheen ve isaŋan pa ndaman liim ve ru tau pitool tiina pale ivot izi Isip na. Isaav ighe ataghon ŋgar tauvene, ene yes Isipa irau pitool zi ve timatmaat mako.”
36 Assim, será o mantimento para provimento da terra, para os sete anos de fome que haverá na terra do Egito; para que a terra não pereça de fome.
37 Kinik tomania zeran ŋgara tau tiŋgin uraat tooni na, tilooŋ Yosep saveeŋ tooni tana, ve tiyok pani.
37 E esta palavra foi boa aos olhos de Faraó e aos olhos de todos os seus servos.
38 Ra kinik iburig, ve isaav pazi ighe: “Yau naghita naghe ŋeer tane, Maaron avuvu ileep tomania ve ighamgham pooz pani. Tail ŋeer ite paam, pale irau i tane? Aat mako.”
38 E disse Faraó a seus servos: Acharíamos um varão como este, em quem haja o Espírito de Deus?
39 Ra isaav pa Yosep ighe: “Yo, ta Maaron ipaghazoŋai ghom pa gabua tane. Irau nandeeŋ ŋeer ite paam tau ŋgar tooni poia ve irao pa gabizooŋ gabua imin yo ne mako.
39 Depois, disse Faraó a José: Pois que Deus te fez saber tudo isto, ninguém há tão inteligente e sábio como tu.
40 Tauvene yau aat naghur ghom umin ŋginiiŋ pa taan tsiau isov. Tamtamon tsiau tisov aat tilooŋ aliŋam, ve titaghoni. Ve yau kinik mon, ta yo uleep ila sambag. Ŋeer ite paam iŋgin ghom mako.”
40 Tu estarás sobre a minha casa, e por tua boca se governará todo o meu povo; somente no trono eu serei maior que tu.
41 Ra isaav pa Yosep muul ighe: “Aazne, yau naghur ghom umin ŋginiiŋ pa taan isov to Isip.”
41 Disse mais Faraó a José: Vês aqui te tenho posto sobre toda a terra do Egito.
42 Ve ipas ring tooni ta tauu moosi igheen ila na, ve ighuru ila Yosep niima ŋguruuŋa. Ve igham Yosep le nonoghiiŋa pisosooŋa tau poia kat na, gha inonogh ghi pani, ve ighur gabua imin namatabub tau tigharaata pa gol na ila Yosep luua.
42 E tirou Faraó o anel da sua mão, e o pôs na mão de José, e o fez vestir de vestes de linho fino, e pôs um colar de ouro no seu pescoço.
43 Ra ipul karis tooni ite imin Yosep le, ve Yosep ilanlaan pani, ve yes uraata to kinik timuŋmuuŋ pani, ve tiboboob tighe: “Alooŋ! Tiina tsiam, tauta ilam ne! Yam asov aput aghemim pani!”
43 E o fez subir no segundo carro que tinha, e clamavam diante dele: Ajoelhai. Assim, o pôs sobre toda a terra do Egito.
44 Ve kinik isaav pa Yosep ighe: “Ulooŋ. Yau kinik to Isip. Aazne ve ila, tamtamon to Isip irau tigham gabua eta sorok muul mako. Yo aat uyok pazi, o tighamu.”
44 E disse Faraó a José: Eu sou Faraó; porém sem ti ninguém levantará a sua mão ou o seu pé em toda a terra do Egito.
45 — ausente —
45 E chamou Faraó o nome de José Zafenate-Paneia e deu-lhe por mulher a Asenate, filha de Potífera, sacerdote de Om; e saiu José por toda a terra do Egito.
46 — ausente —
46 E José era da idade de trinta anos quando esteve diante da face de Faraó, rei do Egito. E saiu José da face de Faraó e passou por toda a terra do Egito.
47 — ausente —
47 E a terra produziu nos sete anos de fartura a mãos-cheias.
48 — ausente —
48 E ajuntou todo o mantimento dos sete anos que houve na terra do Egito; e guardou o mantimento nas cidades, pondo nas cidades o mantimento do campo que estava ao redor de cada cidade.
49 Tauvene Yosep igogoog aniiŋ ve iluplupu le katini kat imin sausau to te, le irau tinini mako. Pasaa, aniiŋ katini kat.
49 Assim, ajuntou José muitíssimo trigo, como a areia do mar, até que cessou de contar, porquanto não havia numeração.
50 Yosep azaawa Asenat, tau Potipera natliva na, ipoop Yosep le natŋa ru, ra pitool tiina ivot.
50 E nasceram a José dois filhos (antes que viesse o ano de fome), que lhe deu Asenate, filha de Potífera, sacerdote de Om.
51 Yosep iwaat naatu aidaaba eeza Manase. Pasaa, igham ŋgar ighe: “Maaron igham ghau lolog iveghai pataŋani tsiau tomania ziiri waaro tsiau wa.”
51 E chamou José o nome do primogênito Manassés, porque disse: Deus me fez esquecer de todo o meu trabalho e de toda a casa de meu pai.
52 Ve naatu muria, Yosep iwaat eeza Epraim. Pasaa, igham ŋgar ighe: “Yau nalepleep ta sene, ve pataŋani naol ivot payau. Eemon Maaron igham gabua popoia tivot ilam tsiau.”
52 E o nome do segundo chamou Efraim, porque disse: Deus me fez crescer na terra da minha aflição.
53 — ausente —
53 Então, acabaram-se os sete anos de fartura que havia na terra do Egito,
54 — ausente —
54 e começaram a vir os sete anos de fome, como José tinha dito; e havia fome em todas as terras, mas em toda a terra do Egito havia pão.
55 — ausente —
55 E, tendo toda a terra do Egito fome, clamou o povo a Faraó por pão; e Faraó disse a todos os egípcios: Ide a José; o que ele vos disser fazei.
56 Pitool ivot imin tiina kat le irau nugh naol isov to Isip, ra Yosep ikaak ataman pa ruum to lupuuŋ aniiŋ, ve yes Isipa tila tighol lezi aniiŋ. Pasaa, pitool ivaghamunia tamtamon kat irau nugh naol isov to Isip.
56 Havendo, pois, fome sobre toda a terra, abriu José tudo em que havia mantimento e vendeu aos egípcios; porque a fome prevaleceu na terra do Egito.
57 Pitool ivot izi taan to Isip mon mako. Ivot irau taan naol isov le ivaghamun zi kat. Tauvene nughmariŋ tilala Isip ve tigholghol lezi aniiŋ ila to Yosep.
57 E todas as terras vinham ao Egito, para comprar de José, porquanto a fome prevaleceu em todas as terras.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 41, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.