Atos 10
Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs NVT
1 Daaba ee ilepleep izi nugh Sisarea, eeza Konili. I iŋgin zaaba to Rom irau ndiŋndiŋ ee (100) tau tilam pa taan Itali. Tauta tiwaat zaaba tawe tighe ‘Ŋgun to Itali.’
1 Morava em Cesareia um oficial do exército romano chamado Cornélio, capitão do Regimento Italiano.
2 Konili, i Yuda mako. Eemon yesŋa tamtamon tisov tau tileep tomania ila ruum tooni na, matazi iŋgalŋgal Maaron ve yesŋa yes Yuda tiluplup zi pa suŋuuŋ. I iuluul yes Yuda tau mbolaaŋ igham zi na, ve isuŋsuŋ pa Maaron irau saawe.
2 Era um homem devoto e temente a Deus, como era também toda a sua família. Dava aos pobres esmolas generosas e sempre orava ao Senhor.
3 Saawe ee, ravrav izi, aaz anunu igham tol ma vene, ve Konili itandagh ighe ighita aŋela ee to Maaron ivot ghazooŋa kat, ve iŋaruini ilam, ve ipoii ighe: “Konili.”
3 Certa tarde, por volta das três horas, teve uma visão na qual viu um anjo de Deus vir em sua direção e dizer: “Cornélio!”.
4 Konili idaad maata pani, ve roiŋ tiina kat ighamu. Ra ighason aŋela tawe ighe: “Tiina tsiau, mindai?”
4 Temeroso, Cornélio olhou fixamente para o anjo e perguntou: “Que é, senhor?”. E o anjo respondeu: “Suas orações e esmolas subiram até Deus, e ele as guarda na memória.
5 Ulooŋ. Ŋeer ee ilepleep izi nugh Yoppa, eeza Simon Petrus. Umbaaŋ tamtamon siriv tila tighamu ilam.
5 Agora, envie alguns homens a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro.
6 I ileep to Simon ite tau ŋeer to gharatooŋ gabua pa ŋgai uuli na. Ruum tooni iyooz igharau nari.”
6 Ele está hospedado com Simão, um homem que trabalha com couro e mora à beira do mar”.
7 Aŋela isavsaav pani le isov, ra ipuli ve ila. Konili ipoi besooŋa tooni ru tau tighamgham uraat ila ruum tooni loolo, ve zaaba tooni ee tau monmon ilepleep tomania ve ighamgham uraat pani na. Zaaba tawe maata iŋgalŋgal Maaron.
7 Assim que o anjo foi embora, Cornélio chamou dois servos de sua casa e um soldado devoto de seu grupo de auxiliares.
8 Konili ipaes pazi pa gabua isov tau ivot pani na le isov, ra imbaaŋ zi tila pa nugh Yoppa.
8 Ele lhes contou o que havia acontecido e os enviou a Jope.
9 Mboŋ le nughizau ve aaz izalam zegmatuugh ma vene, ra zeran tol tawe tila tigharau nugh Yoppa. Saawe tana, Petrus izala ruum paavo ighe isuŋ.
9 No dia seguinte, quando os mensageiros de Cornélio se aproximavam da cidade, Pedro subiu ao terraço para orar. Era cerca de meio-dia,
10 Isuŋsuŋ ila le iyamaan ghi ighe pitoola. Saawe tau tighagharaat aniiŋ, i isasaŋan ila le tandaghiiŋ ee ivot pani.
10 e ele estava com fome. Enquanto a refeição era preparada, entrou num êxtase.
11 Maata izala le ighita sambam ikaak, ve gabua ee imin uuli tiina. Uuli tawe imin timbit maata paaŋ ve titughu izilam pa taan.
11 Viu o céu aberto e algo semelhante a um grande lençol ser baixado por suas quatro pontas.
12 Ve gabua maata maata tileep ila uuli tawe loolo: Ŋgai maata maata, ve gabua tau tikakarau ila taan, ve man naol tau tirovroov ila taitai saamba na paam.
12 No lençol havia toda espécie de animais, répteis e aves.
13 Malau mako ve Petrus ilooŋ saveeŋ ilam pani ighe: “Petrus, uburig, urav zi, ve ughan zi.”
13 Então uma voz lhe disse: “Levante-se, Pedro; mate e coma”.
14 Petrus iyol aliiŋa ighe: “Wai Tiina, irau naghan zi mako. Pa gabua siriv tawe, ene tiŋgalaaŋ ila matam mako, ve tutuuŋ iŋgalsek pa ghaniiŋ zi. Ta muuŋ ve ilam, avog itut gabua eta tauvene mako.”
14 “De modo nenhum, Senhor!”, respondeu Pedro. “Jamais comi coisa alguma que fosse considerada impura e imprópria.”
15 Ra saveeŋ ilam pani muul ighe: “Gabua tau Maaron ighamu iŋgalaaŋ wa, yo ughe saghati sov.”
15 Mas a voz falou novamente: “Não chame de impuro o que Deus purificou”.
16 Gabua tana ivot pai tol le isov, ra rekia mon ve tiyau gabua tawe imuul izala pa sambam.
16 A mesma visão se repetiu três vezes. Então, subitamente, o lençol foi recolhido ao céu.
17 Saawe tau Petrus ighita tandaghiiŋ tana, zeran tol tau Konili imbaaŋ zi na, tila tivot nugh Yoppa, ve tighason pa Simon ruum tooni. Petrus ighamgham ŋgar pa tandaghiiŋ tana puughu, ve zeran tol tana tila tiyooz ila ruum naagho,
17 Pedro ficou perplexo, pensando em qual seria o significado da visão. Nesse momento, os homens que Cornélio tinha enviado encontraram a casa de Simão. Eles se aproximaram do portão
18 ve tighason pani toman aliŋazi tiina tighe: “Ou, Simon tau eeza ite Petrus na, ileep ta sene, ma mako?”
18 e perguntaram se estava hospedado ali Simão, também chamado Pedro.
19 Petrus ighamgham ŋgar pa tandaghiiŋ tana puughu soone, ve Maaron Avuvu isaav pani ighe: “Simon, ulooŋ. Zeran tol tiyozyooz muuri we. Tighe tighit ghom.
19 Enquanto Pedro ainda refletia sobre a visão, o Espírito lhe disse: “Três homens vieram procurá-lo.
20 Uburig uzila toozi, ve yamŋa ala. Ugham ŋgar naol sov. Pa yau taug ta nambaaŋ zi tilam payo.”
20 Levante-se, desça e vá encontrar-se com eles. Não hesite em acompanhá-los, pois eu os enviei”.
21 Tauvene Petrus izila toozi, ve isaav pazi ighe: “Yau taug tane. Alam ail ghau pasaa? Lemim savsaveeŋ payau?”
21 Pedro desceu e disse aos homens: “Eu sou quem vocês procuram. Por que vieram?”.
22 Yes tiyol aliiŋa tighe: “Daaba tsiei Konili tau iŋgin zaaba ndiŋndiŋ ee (100) na, i imbaaŋ ghei payo, ta nilam. I ŋeer duduuŋa ee, ve iroron pa Maaron ve itaghon ŋgar tooni. Tauvene Yuda tisov tipaiti. Noor mon, tandaghiiŋ ee ivot pani. I ighita aŋela patabuyaaŋ ee ivot tooni, ve isaav pani ighe i aat imbaaŋ payo ula ruum tooni. Leso igham saveeŋ siriv ila yo avom.”
22 Eles responderam: “Cornélio, um oficial romano, nos enviou. Ele é um homem devoto e temente a Deus, respeitado por todos os judeus. Um santo anjo o instruiu a chamar o senhor à casa dele para que ele ouça sua mensagem”.
23 Petrus ilooŋ saveeŋ tane, ve igham loomba tana tiloŋ tila ruum, ve yesŋa tileep pa mboŋ.
23 Então Pedro convidou os homens para se hospedarem ali aquela noite. No dia seguinte, foi com eles, acompanhado de alguns irmãos de Jope.
24 Tilaagh tila le tigheen izi eez livuugha. Mboŋoozo, ra tila tivot nugh Sisarea. Konili iyau ziiri waaro tooni tomania zeetŋa siriv tilam tilup zi izi ruum tooni, ve tisasaŋan zi.
24 Chegaram a Cesareia no dia seguinte. Cornélio os esperava e havia reunido seus parentes e amigos íntimos.
25 Saawe tau Petrus ighe iloŋ ila pa ruum, Konili ilaagh ŋaruini ilam, ve iput aaghe izi Petrus aaghe puughu ve ipakuru.
25 Quando Pedro chegou à casa, Cornélio veio ao seu encontro e prostrou-se diante dele, adorando-o.
26 Eemon Petrus iŋgalsekini ighe: “Wai, ugham vene sov! Uburig uyooz! Yau tamtamon raraate imin yo.” Ve iiti iburig.
26 Mas Pedro o levantou e disse: “Fique de pé! Eu sou apenas um homem como você”.
27 — ausente —
27 Os dois conversaram e depois entraram na casa, onde muitos outros estavam reunidos.
28 — ausente —
28 Pedro lhes disse: “Vocês sabem que nossas leis proíbem que um judeu entre num lar gentio como este ou se associe com os gentios. No entanto, Deus me mostrou que não devo mais considerar ninguém impuro ou impróprio.
29 Tauta mbaŋooŋ tsiam ilam, ve nambuzir mako. Yau naburig nalam. Aiyo, naghe naghason gham. Puughu mindai ta ambaaŋ payau?”
29 Por isso, vim assim que fui chamado, sem levantar objeções. Agora digam por que vocês mandaram me buscar”.
30 Ra Konili aana isaav ighe: “Wai, wariiz, aaz anunu igham tol ma vene imin aazne, ve nasuŋsuŋ izi ruum tsiau. Malau mako ve naghita ŋeer ee ivot. Nonoghiiŋa tooni milmilia kat. I ilam iyooz ila naghog, ve isaav payau ighe:
30 Cornélio respondeu: “Quatro dias atrás, eu estava orando em casa por volta deste mesmo horário, às três da tarde. De repente, um homem vestido com roupas resplandecentes apareceu diante de mim.
31 ‘Konili, suŋuuŋ tsio, Maaron ilooŋa wa. Ve uleeŋ tau ughamgham pa yes mbolaaŋa na, i maata iŋgalŋgali.
31 Ele me disse: ‘Cornélio, Deus ouviu sua oração e se lembrou de suas esmolas.
32 Tauvene umbaaŋ tamtamon siriv tila pa nugh Yoppa, ve tigham Simon tau eeza ite Petrus na ilam. I ilepleep tomania Simon ite tau ŋeer to gharatooŋ gabua pa ŋgai uuli na. Ruum tooni iyooz igharau nari.’
32 Agora, envie mensageiros a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro. Ele está hospedado na casa de Simão, um homem que trabalha com couro e mora à beira do mar’.
33 Aŋela isaav payau tauvene, tauta rekia mon ve nambaaŋ uraata tsiau tol tilat payo. Poia kat pa ulooŋ aliŋag ve ulam. Yei nisov nilam nilup ghei ta sene ila Maaron maata nighe nilooŋ saveeŋ isov tau Ŋeer Tiina isavia payo na. Aiyo, uvotia payei gha nilooŋa.”
33 Assim, mandei buscá-lo de imediato, e foi bom que tenha vindo. Agora estamos todos aqui, esperando diante de Deus para ouvir a mensagem que o Senhor mandou que você nos trouxesse”.
34 Petrus ipaburigin saveeŋ tooni ighe: “Aa, ŋgarig gha ŋgar tsiau ighazooŋ. Onoon kat. Maaron ivool to tamtamon eta mako. I igham ŋgar raraate pa tamtamon tisov.
34 Então Pedro respondeu: “Vejo claramente que Deus não mostra nenhum favoritismo.
35 I ighur loolo pa nughmariŋ tisov. Tauvene sei tau ighe iroron pani ve itaghon ŋgar tau iduduuŋ ila maata, ene pale Maaron loolo poia pani.
35 Em todas as nações ele aceita aqueles que o temem e fazem o que é certo.
36 Onoon, vaaru poia tau isavia eez to itiŋa Maaron tavalupu ghiit tamin eemon ve luuma tooni izaa toit, ene Maaron ighuru ilam to yei Israela imin maata. Eez tawe, ene uraat to Yesu Krisi. I Tiina to iit tasov.
36 Esta é a mensagem de boas-novas para o povo de Israel: Há paz com Deus por meio de Jesus Cristo, que é Senhor de todos.
37 — ausente —
37 Vocês sabem o que aconteceu em toda a Judeia, começando na Galileia, depois do batismo que João proclamou.
38 — ausente —
38 Sabem também que Deus ungiu Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com poder. Então Jesus foi por toda parte fazendo o bem e curando todos os oprimidos pelo diabo, porque Deus estava com ele.
39 “Uraat naol isov tau i ighamu izi taan sirivu to Yudea ve Yerusalem na, yei mbaŋooŋa nighit katini pa matamai. Tauta nivovotia saveeŋa, leso nipariaaŋ tamtamon to tighur ila tooni. Uraat tooni tawe, tauta imin puughu pa tamtamon atezi yavyav pani, ve tiravu izala ai pambarooŋ gha imaat.
39 “E nós somos testemunhas de tudo que ele fez em toda a Judeia e em Jerusalém, onde o mataram. Penduraram-no numa cruz,
40 Eemon mboŋ imin tol, ve Maaron ipaburigini pa mateegh. Tauta itotoi tauu ivot ighazooŋ ila tamtamon siriv matazi
40 mas Deus o ressuscitou no terceiro dia e permitiu que ele fosse visto,
41 Saawe tau iburig pa mateegh, i ila ivot to eval mako. Yei mon, ta i ivot tsiei gha nighita. Ve yeŋa nilup ghei pa ghanghaniiŋ. Pasaa, Maaron isiigh ghei pataghaaŋ to nighita uraat tooni ve nipariaaŋ saveeŋa.
41 não por todo o povo, mas por nós que fomos escolhidos por Deus de antemão para sermos suas testemunhas. Nós fomos os que comemos e bebemos com ele depois que ele ressuscitou dos mortos.
42 Ve ighur uraat payei to nivotia saveeŋ pa tamtamon tauvene: I ighur Yesu to igabiiz tamtamon tisov, ve ighur atuya pazi. Yes tau matazi yaryaare, ve yes mateegha paam.
42 E ele nos mandou anunciar sua mensagem em toda parte e testemunhar que Deus o designou juiz dos vivos e dos mortos.
43 Propet tisov tipariaaŋ saveeŋ tooni tighe tamtamon tisov tau tighur ila tooni na, ila i eeza, Maaron pale ireu sosor toozi ilale.”
43 É a respeito dele que todos os profetas dão testemunho, dizendo que todo o que nele crer receberá o perdão de seus pecados por meio de seu nome”.
44 Petrus ivovotia Maaron aliiŋa pazi soone, ve Avuvu Patabuyaaŋ izilam gha izeev tamtamon tisov tau tiloŋlooŋ saveeŋ na.
44 Enquanto Pedro ainda falava, o Espírito Santo desceu sobre todos que ouviam a mensagem.
45 — ausente —
45 Os discípulos judeus que acompanhavam Pedro ficaram admirados de que o dom do Espírito Santo também fosse derramado sobre os gentios,
46 — ausente —
46 pois os ouviram falar em outras línguas e louvar a Deus. Pedro perguntou:
47 Ra Petrus iburig ve isaav ighe: “Sei irau iŋgalsekin zeran tane pa ghamuuŋ yaa? Mako. Pa yes tigham Avuvu Patabuyaaŋ wa raraate imin iit.”
47 “Pode alguém se opor a que eles sejam batizados agora que, como nós, também receberam o Espírito Santo?”.
48 Tauvene Petrus aavo iyaryaaŋ pazi ighe yes aat tigham yaa ila Yesu Krisi eeza. Tigham yaa le isov, ra tiŋguruut Petrus gha yesŋa tileep rig ta sewe.
48 Então ordenou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Depois, pediram que Pedro ficasse com eles alguns dias.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.