2 Samuel 19
Buki Tabu Beyabeyana (TTEO) vs NVT
1 Yowabi ana wasa siwolena siba, “Kin Deibida nuwana inae Abisalomi kaiwena mwa ivalavalam.”
1 Logo chegou a Joabe a notícia de que o rei chorava e lamentava a morte de Absalão.
2 Tokaleya meuloili wasa sibenalani kin inuwanae natuna kaiwena kabo kaliyatenane koina ali yaliyaya ibui iyamala nuwanae.
2 Quando o povo soube da grande tristeza do rei pela morte de seu filho, a alegria da vitória daquele dia se transformou em profundo pesar.
3 Mwa silomwanoumo silusae yanuwa mena besiele tokaleya siya simwalimwaline kali koleya besiele siyabubu kaleya koina.
3 Os soldados entraram na cidade sem chamar a atenção, como se estivessem envergonhados e houvessem fugido da batalha.
4 Kabo kin manna ikausi na ivalavalam kainana ilalaki iba, “O, natugu Abisalomi, O Abisalomi, natugu, natugu.”
4 O rei cobriu o rosto com as mãos e continuou a chorar: “Ah, meu filho Absalão! Ah, Absalão, meu filho, meu filho!”.
5 Kabo Yowabi ilau kin ana nume mena yo iwalo koina, “Kaliyate kabona am tokaleya meuloili kuyamwalimwalineli siya mwa kowa menatumwao, wainemwao yawasosi yo wainemwao tupwaliyao yawasimiu sileboili.
5 Então Joabe foi até o quarto do rei e disse: “Hoje salvamos sua vida e a vida de seus filhos e filhas e de suas esposas e concubinas. E, no entanto, o senhor age desse modo e nos faz sentir envergonhados.
6 Kana koleya yakato siya sikalomagigi-lagiwo na kowa kumulomuloloili na siya simulomuloloiwo kowa ukalomagigi-lagili. Na mumugam kabona kuwalo-masala yakato tokaleyayao mekalikavao ali tobagunao siya besiele ginauli bwagabwaga koliwo. Mwa kani kabo yakatai temga kaliyate kabona Abisalomi nige iboboita yo kai meuloimai kaboita kani kuyaliyaya.
6 Parece amar os que o odeiam e odiar os que o amam. Hoje deixou claro que todos os seus comandantes e soldados não significam nada para o senhor. Pelo visto, se Absalão tivesse sobrevivido e todos nós tivéssemos morrido, o senhor estaria satisfeito.
7 Sauga bwaite koina kuyawatagili kulau am tokaleyayao kateli ukwabi-yakaiweli. Tem nigele kani boniyai nige tokaleya yabo imiyamiya koliwo, kani meuloili silogabae-giwo. Kabo polowe bwaite kani ilalakisosi koliwo kabo polowe meuloili siya kulobalobaili am sauga kilakai koina kanasiga sauga bwaite.”
7 Agora saia e vá parabenizar seus soldados, pois juro pelo S enhor que, se o rei não for, nem um só deles permanecerá aqui esta noite. Isso seria pior que todo o mal que já lhe aconteceu na vida”.
8 — ausente —
8 Assim, o rei saiu e se sentou à entrada da cidade, e quando se espalhou a notícia de que o rei estava ali, todos foram vê-lo. Enquanto isso, os israelitas haviam fugido para suas casas,
9 Na Yuda yo Isileli tomoliyao meuloili sibalabalamumu yo sigamwagamwa-pakiki siwaloba, “Kin Deibida iya mwa ileboila kala tokalomagigiliwo kolili. Tabe iya mwa Pilistiya nimali mena ileboila. Na sauga bwaite nige imiyamiya kolila, iya ilogabaegilako ilauko dedei yabo koina, Abisalomi imatausan mwa iyabubu.
9 e em todas as tribos de Israel houve muita discussão. O povo dizia: “O rei nos livrou de nossos inimigos e nos libertou dos filisteus, mas teve de fugir por causa de Absalão.
10 Tauna kona Abisalomi iya tagitesipwai ala kin iloina-yagila, na iya iboitako kaleya mena. Kabo gubesi na tamiya-mwanou nige taedeedede yo kin Deibida tagitesipwai yoi ipileyoima?”
10 Agora Absalão, a quem ungimos para reinar sobre nós, está morto. Não devemos demorar para trazer o rei Davi de volta!”.
11 — ausente —
11 Então Davi enviou uma mensagem aos sacerdotes Zadoque e Abiatar: “Perguntem às autoridades de Judá: ‘Por que vocês demoram tanto para receber o rei de volta? Até eu já sei que todo o Israel deseja a minha volta.
12 — ausente —
12 Vocês são meus parentes, minha própria tribo, meu povo e minha raça! Então por que são os últimos a receber o rei de volta?’”.
13 Besiele tabe Deibida iwalo silau Amasa koina siba, “Deibida iba kowa kuboma kwasinem yo bulumam tupwana. Kabona kani yapeiwo kuyamala yagu tokaleya ali tobaguna, Yowabi miyalaena. Tem nige yapepeiwo tobaguna yakawanoi Yeoba maisa polopolowe-sosina iginauli koliyau.”
13 E Davi pediu que dissessem a Amasa: “Você é meu parente, meu povo e minha raça. Que Deus me castigue severamente se, de hoje em diante, você não se tornar comandante de meu exército em lugar de Joabe”.
14 Mwa Yuda meuloili ali nuwatu kaigedamo besiele Deibida koina. Kabo me ali yaliyaya walo siyawasa siba, “Kupileyoima mekamkavao am tomoyao meuloili.”
14 A mensagem de Davi convenceu todas as autoridades de Judá, e eles deram uma resposta unânime. Mandaram dizer ao rei: “Volte para nós e traga todos que estão com o senhor!”.
15 Kabo Deibida yo ana tomoyao sipileyoima kanasiga siyawatagili waila Yolidani. Na tomo Yuda siyawatagiliko Giligali na tem mekalikava kin sielobelobe waila Yolidani koina na sisagui ana lopanaisi kaiwena.
15 Então o rei começou a viagem de volta para Jerusalém. Quando chegou ao rio Jordão, o povo de Judá foi a Gilgal para encontrar-se com ele e acompanhá-lo até o outro lado do rio.
16 Gela natuna Simei game Baulim ana susu Beniyamina itotoya mekanakavao tomo Yuda silau waila Yolidani kin Deibida sigitai.
16 Simei, filho de Gera, de Baurim, na terra de Benjamim, atravessou com os homens de Judá para dar as boas-vindas ao rei Davi.
17 Kabo mekanakavao susu Beniyamina kali baibaiwa tausan kaigeda besiele tabe Siba, Saulo ana susu ali topaisowa mekanakavao natunao kali baibaiwa piptin (15) yo ana topaisowao kali baibaiwa tuwenti (20). Kabo sitotoya mwa silau siyawatagili waila Yolidani dedeina bwaimwa kin imiyamiya ikaikaiyawasi koina.
17 Estavam com ele mil homens da tribo de Benjamim, incluindo Ziba, servo da casa de Saul, e os quinze filhos e vinte servos de Ziba. Desceram apressadamente ao Jordão para receber o rei.
18 Kabo bodane silopanaisi kaba lopanaisi mena silau sikatububu na tem kin mekanakavao ana nume kana tomoyao sisaguili ali lopanaisine kaiwena na tawae tem kin iwalowen kani siginauli. Saugana Simei Gela natuna ilopanaisi mwa italu-pwalou kin manna mena.
18 Atravessaram o rio, para ajudar a família do rei a chegar à outra margem e para fazer o que ele lhes solicitasse. Quando o rei estava prestes a atravessar o rio, Simei, filho de Gera, curvou-se diante dele e suplicou:
19 Yo iwalo koina iba, “Yagu guyau yo yagu kin, kaliyatenane Yelusalema kulogabaen nae yaginauli koliwo. Yakawanoi yagu nae bwaite tabu kununuwatu-kalatani na kunuwatu-pwaiki.
19 “Ó meu senhor, o rei, por favor, perdoe-me. Esqueça as coisas terríveis que seu servo disse quando o senhor saiu de Jerusalém.
20 Yau am topaisowa yakatai yakato yalopwano kabo Isileli ali susu kaloli mena yau bwaite yalaoma baguna kaliyate kabona kowa te yau talolabin.”
20 Sei quanto pequei. Por isso vim aqui hoje, a primeira pessoa em todo o Israel a receber o meu senhor, o rei”.
21 Kabo Seluwaiya natuna Abisai iwalo Deibida koina iba, “Temga Simei takoyamate ana nae maisana kaiwena kowa Yeoba ana gitesipwa tomona ikawa-naenae-yagiwo.”
21 Então Abisai, filho de Zeruia, disse: “Simei deve ser morto, pois amaldiçoou o rei ungido do S enhor !”.
22 Mwa kainana Deibida iyamaisa iba, “Nige am dedei, yo nige am yai ipapagan na kuwalowalo besiele. Yakato ugamwapakiki koliyau? Nuwana nige ukwakatai kabona kani sipei-yapileyoi yau Isileli ali kin? Kabo gubesi? Yakato kaliyate kabona yawalo tomo yabo takoyamate Isileli kalona mena? Nigele.”
22 “Quem pediu a opinião de vocês, filhos de Zeruia?”, disse Davi. “Por que agem como se fossem meus inimigos? Hoje não é um dia de execuções, pois hoje voltei a ser rei em Israel!”
23 Mwa ikawalulu yo iwaloyameli Simei koina iba, “Kani nige kuboboita.”
23 Então, virando-se para Simei, Davi prometeu: “Sua vida será poupada”.
24 Mepiboseti, Saulo tubuna, iya tabe ilau waila Yolidani kabo mekanakava kin silolabin kabo simulolo. Na saugana kin Yelusalema ilogabaen Mepiboseti ana nuwanae kaiwena mwa nige kaena idedeuli, me palasana yo nige ana kaleko idedeulili.
24 Mefibosete, neto de Saul, veio para encontrar-se com o rei. Desde que Davi havia saído de Jerusalém até o dia em que voltou em segurança, Mefibosete não tinha lavado os pés, nem feito a barba, nem lavado as roupas.
25 Saugana ilaoma Yelusalema yo mekanakava kin simuloloili mwa kin ineli koina iba, “Mepiboseti, gubesi nige kulalaoma mekaukava kowa?”
25 Quando ele chegou a Jerusalém, o rei lhe perguntou: “Por que você não veio comigo, Mefibosete?”.
26 Kainana iyamaisa iba, “Yagu guyau yo yagu kin, ukwataiyau yau am topaisowa kaegu sinae nige sowasowagu yalokeikeile dudulai kabo yagu nuwatu yawaloba, ‘Yawalo yagu donki sikatububuni na yamwalisae mekaukava kin kalau’, na yagu topaisowa esana Siba imwakota-yagau.
26 Ele respondeu: “Ó meu senhor, o rei, meu servo Ziba me enganou. Pedi que ele selasse meu jumento para que eu pudesse acompanhar o rei, pois, como o senhor sabe, sou aleijado.
27 Kabo ilaowa yo wasagu ikawa-naenaeyani yagu guyau yo yagu kin koliwo. Na kowa besiele Yaubada ana anelose yabo, dudulai yo mwakota kali uloi ukwatai. Mwa tawae kunuwatui inamwanamwa uginauli.
27 Ele, no entanto, falou mal de mim e disse que eu havia me recusado a vir. Mas sei que meu senhor, o rei, é como um anjo de Deus. Portanto, faça o que lhe parecer melhor.
28 Yagu guyau yo yagu kin, kai Saulo tubunao meuloimai nige ama dudulai yabo ipapagan manim mena. Tem tauna kona am nuwatu besiele sowasowana ukoyamatemai, na nige ugiginauli. Na kowa kuwalo yau am topaisowa yakekakekanya am teibele mena. Na nige yagu namwanamwa ipapagan na yakawanoi yoi koliwo.”
28 Meus parentes e eu só poderíamos esperar que o senhor mandasse nos matar. Contudo, o senhor me honrou ao permitir que eu comesse à sua mesa. Que mais eu poderia pedir?”.
29 Mwa kin iwalo koina iba, “Besi edeedede. Yau yawaloba mekamkava Siba tubum ana bwatano kwayakasali.”
29 “Não precisa continuar se explicando”, respondeu Davi. “Resolvi que você e Ziba dividirão sua terra igualmente entre si.”
30 Kabo Mepiboseti iba, “Na meuloina kutalamwani ikalai. Yau yayaliyayamo koliwo kaiwena kupileyoima me am namwanamwa.”
30 “Dê tudo a ele”, disse Mefibosete. “Para mim, basta saber que meu senhor, o rei, voltou para casa em segurança.”
31 Na Basilai iya dedei Giliyadi tomona ilaomaya yanuwa Logelim ilau waila Yolidani yakato iya tabe kin me ana bodao isaguili ali lopanaisi koina.
31 Barzilai, de Gileade, havia descido de Rogelim para acompanhar o rei na travessia do Jordão.
32 Iya itautaubalako ana bolime kana lalaki eiti (80). Iya towasawasa yawasosi yo tauna kona Deibida me ana boda igite-kalatagili saugana simiyamiya Manaim.
32 Era bastante idoso — tinha 80 anos — e era muito rico. Foi ele quem providenciou alimento para o rei durante sua estada em Maanaim.
33 Kabo kin iwalo Basilai koina iba, “Kowa mekaukava talopanaisi kani kumiyamiya koliyau Yelusalema na yagite-kalatagiwo.”
33 O rei disse a Barzilai: “Venha comigo para Jerusalém, e eu cuidarei de você”.
34 Na kainana Basilai iyamaisa iba, “Tabu, kaiwena yatautaubalako kani nige sauga imamamalawe na yaboita. Nige kana dudulai yabo na yalaowa talau Yelusalema.
34 Barzilai, porém, respondeu: “Sou idoso demais para ir com o rei a Jerusalém.
35 Yagu bolime eiti ilobaiyako yo nige sowasowana kamna namwanamwana yo kamna naenaena kali uloi yakatai. Mwa nige sowasowagu tawae yakan yo tawae yanuma kamnali yalotonani. Nige sowana towali kainali yabenalani. Mwa tabu yalalaowa na iyamala polowe yagu guyau yo yagu kin, koliwo.
35 Tenho 80 anos e não consigo mais apreciar coisa alguma. A comida e a bebida já não têm sabor, e já não consigo ouvir a voz dos cantores. Seria apenas um peso para meu senhor, o rei.
36 Mekaukava kowa waila Yolidani talopanaisani yo kikiuna tabe talokeikeile. Na tabu mulolone ugiginauli besiele tawae kuwaloweni.
36 Atravessar o Jordão com o rei é honra suficiente para mim!
37 Na kutalamwagau yapileyoi kabo yaboita yagu yanuwa mena yo sipeiyau tamagu yo sinagu kali salai salina mena. Kabo yagu guyau yo yagu kin, natugu Kimam bwaite, mekamkava kwalau kabo tawae kunuwatui idudulai na uginauli koina.”
37 Depois, permita que eu volte para morrer em minha cidade, onde meu pai e minha mãe foram sepultados. Mas aqui está seu servo, Quimã; permita que ele vá com meu senhor, o rei, e receba o que o senhor quiser lhe dar”.
38 Kabo kin iwaloba, “Inamwanamwa Kimam ilaoma mekaukava na namwanamwa bwaite kaginauli koina besiele am nuwatu. Yo tawae tem ukawanoi-yan koliyau yapaisowai kaiwem.”
38 “Está bem”, concordou o rei. “Quimã virá comigo, e eu o ajudarei da maneira como você achar melhor. E farei por você qualquer coisa que me pedir.”
39 Mwa tomo meuloili waila Yolidan silopanaisi yo tabe Deibida ilopanaisi. Muli mena Deibida Basilai inisoi yo ikawanoi Yeoba imuloloi yo Basilai ipileyoi ana yanuwa mena.
39 Assim, todo o povo atravessou o Jordão com o rei. Depois que Davi abençoou Barzilai e o beijou, Barzilai voltou para casa.
40 Kabo kin mekanakava Kimam silau yanuwa Giligali. Na susu Yuda meuloili yo Isileli ali susu tupwali mekalikava kin Deibida silopanaisi waila Yolidani yo sigite-kalatani ana kamwasa mena.
40 O rei atravessou para Gilgal, levando Quimã consigo. Todo o povo de Judá e metade do povo de Israel o acompanharam.
41 Mwa Isileli tataoliyao meuloili silaulau kin koina yo siwaloba, “Tawae kaiwena kamakavao Yuda tataoliyao nige ama wasa siyeyeyama na kamakavao kayalopanaisagili? Na silowadam yo menatumwao yo am tokaleyayao meuloili siyalopanaisagimiu waila Yolidani.”
41 Contudo, os homens de Israel vieram queixar-se ao rei: “Os homens de Judá se apropriaram do rei e não nos deram a honra de ajudar a levar o senhor, sua família e todos os seus acompanhantes até o outro lado do Jordão”.
42 Kabo Yuda tataoliyao Isileli ali balamumu siyamaisa siba, “Kaginauli besiele bwaite kaiwena iya ama susu tomona. Na gubesi mwa walone kaiwena kwamunamunai? Nuwana kin kani kan iyauyauyan kolimai na kakekakekan? Nigele. Nuwana wasawasa tupwana kakalai kaiwemai? Nigele.”
42 Os homens de Judá argumentaram: “O rei é nosso parente próximo. Por que vocês estão irados? Não comemos à custa do rei nem recebemos favor especial algum!”.
43 Mwa kainali Isileli tataoliyao siyamaisa siba, “Yakato komiu mwa ami kin Deibida yo kai nigele? Kai ama susu kali baibaiwa sanaulu (10) na komiu susu kaigedamo. Kabo kai ama dudulai ilalakisosi kabo komiu ami dudulai. Gubesi na wagite-lobi-yegimai yo ginauli bwaite waginauli kolimai? Kai mwa kawalo baguna ala kin tayapileyoi-yama.” Na Yuda me ali walo kaiwe Isileli kainali ikaiwe-gabaen.
43 “Mas há dez tribos em Israel”, responderam os outros. “Portanto, temos dez vezes mais direito ao rei do que vocês. Que direito vocês têm de nos tratar com desprezo? Não fomos nós os primeiros a propor trazer nosso rei de volta?” A discussão continuou, e os homens de Judá falaram com ainda mais rispidez que os de Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.