1 Samuel 20

Buki Tabu Beyabeyana (TTEO) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Yo Deibida Naiyodi ilogabaen yo ilau Diyonatan koina ineli iba, “Tawae yagu pwanoli yo tawae yaginauli-yanae? Ginauli esana kaiwena mwa tamam itonan nuwanuwana tem ikoyamateyau?”
1 Então fugiu Davi de Naiote, em Ramá; e veio, e disse a Jônatas: Que fiz eu? Qual é o meu crime? E qual é o meu pecado diante de teu pai, que procura tirar-me a vida?
2 Kabo Diyonatan itolo yo kainana iyamaisa iba, “Nigele. Kani nige kuboboita. Kaiwena tamagu tawae inuwanuwatui yo iginaginauli nuwana lalakina o kikiuna nige sowana iwadam koliyau kani meuloina ipei-yamayale koliyau yakatai.”
2 E ele lhe disse: Tal não suceda; não morrerás; eis que meu pai não faz coisa nenhuma grande, nem pequena, sem primeiro me informar; por que, pois, meu pai me encobriria este negócio? Não será assim.
3 Kabo Deibida iwalo Diyonatan koina iba, “Tamam ikatai namwanamwai ala kawa-elieliyam. Koinaele tamam ibomamo iyaele nuwana mena iba, ‘Kani nige yawawalo-masalan Diyonatan koina kisi me ana nuwanae.’ Koinaele yawalo yawasosi koliwo, boita iyaele saligu mena. Yakawalulu Yeoba meyawasina esana mena yakawa-yawasosi koliwo.”
3 Então Davi tornou a jurar, e disse: Teu pai sabe muito bem que achei graça em teus olhos; por isso disse: Não saiba isto Jônatas, para que não se magoe. Mas, na verdade, como vive o Senhor, e como vive a tua alma, há apenas um passo entre mim e a morte.
4 Kabo Diyonatan iwalolau Deibida koina iba, “Tawae nuwanuwam kuwalowen kani yaginauli besiele am nuwatune.”
4 E disse Jônatas a Davi: O que disser a tua alma, eu te farei.
5 Mwa Deibida iwaloba, “Ugitai bwaliga waikena waluwaluna soina mwa kani nige kin mekaukava kakekekan. Kutalamwagau yalau bubu mena yakeno-wadam kanasiga kaliyate yaiyona simwawasi lolauna koina kabo yapileyoima.
5 Disse Davi a Jônatas: Eis que amanhã é a lua nova, em que costumo assentar-me com o rei para comer; porém deixa-me ir, e esconder-me-ei no campo, até à tarde do terceiro dia.
6 Tem tamam igite-koli-yagau na ineli koliwo kuba, ‘Deibida ikawanoi samasamalulu koliyau mwa yatalamwan ilomwayamwayau ilau Bedeliema ana yanuwa mena me ana bodao pwaoli sigabu besiele mumugali bolime kaigeda kaigeda koina pwaoli sigabugabu.’
6 Se teu pai notar a minha ausência, dirás: Davi me pediu muito que o deixasse ir correndo a Belém, sua cidade; porquanto se faz lá o sacrifício anual para toda a linhagem.
7 Tem iba, ‘Inamwanamwa’ ee yau am topaisowa kani yanamwanamwa. Na tem imunamunai kabo ukwatai nuwatu naenaesosina iyaele katena mena nuwanuwana iunuiyau.
7 Se disser assim: Está bem; então teu servo tem paz; porém se muito se indignar, sabe que já está inteiramente determinado no mal.
8 Na kowa kaiwem, nuwanuwagu kusaguiyau yo mumugam inamwanamwa yau am topaisowa koliyau. Kaiwena kowa yo yau tawaloyameliko Yeoba manna mena. Na tem ugitaiyau yalopwano sowana kowa kuunuiyau, na tabu kisi kulawagau tamam koina.”
8 Usa, pois, de misericórdia com o teu servo, porque o fizeste entrar contigo em aliança do Senhor; se, porém, há em mim crime, mata-me tu mesmo; por que me levarias a teu pai?
9 Diyonatan iba, “Nigele, nige yakakatai tamagu ana nuwatu yawasosi kani iunuiwo o nigele. Tem yakatai kani tawae kaiwena yawadam koliwo?”
9 Então disse Jônatas: Longe de ti tal coisa; porém se de alguma forma soubesse que já este mal está inteiramente determinado por meu pai, para que viesse sobre ti, não to revelaria eu?
10 Kabo Deibida ineli iba, “Kani gubesi yagu katakataina yakato tamam imunamunai koliyau?”
10 E disse Davi a Jônatas: Quem me fará saber, se por acaso teu pai te responder asperamente?
11 Diyonatan iba, “Kulaoma talau bubu mena.” Yo siyawatagili silolabulabui silau.
11 Então disse Jônatas a Davi: Vem e saiamos ao campo. E saíram ambos ao campo.
12 Yo Diyonatan Deibida koina iwalo iba, “Yeoba Isileli ana Yaubada manna mena yawaloyameli koliwo, kani tamagu koina yaneli na tawae ana walo yabenalan kabo bolawa am wasa yaeyawa. Tem iyaliyaya kaiwem kani am wasa yaeyawa dudulaina mesabana me am katai.
12 E disse Jônatas a Davi: O Senhor Deus de Israel seja testemunha! Sondando eu a meu pai amanhã a estas horas, ou depois de amanhã, e eis que se houver coisa favorável para Davi, e eu então não enviar a ti, e não to fizer saber;
13 Na tem tamagu ana nuwatu yakato iunuiwo kani yayanuwapeiwo na daumwali mena kuyabubu kulau. Tem nige yagiginauli besiele kani Yeoba polowe yabo iyeyama koliyau. Kabo kani yakawanoi Yeoba koina iya mekamkava besiele tauna kona tamagu Yeoba mekanakava.
13 O Senhor faça assim com Jônatas outro tanto; que se aprouver a meu pai fazer-te mal, também to farei saber, e te deixarei partir, e irás em paz; e o Senhor seja contigo, assim como foi com meu pai.
14 Na saugane bwaite koina iyaele meyawasigu yamiyamiya nuwanuwagu ukate-kamkamna-yagau walo yawasosi mena besiele Yeoba ana katekamkamna.
14 E, se eu então ainda viver, porventura não usarás comigo da beneficência do Senhor, para que não morra?
15 Na tem yaboita nuwanuwagu am katekamkamnane ilopanaisi ilau yagu susuwo meuloili kolili. Bwagana Yeoba kam tokalomagigiliwo meuloili iunu wolili na yagu susuwo kunuwatu-kalatagili kusaguili.”
15 Nem tampouco cortarás da minha casa a tua beneficência eternamente; nem ainda quando o Senhor desarraigar da terra a cada um dos inimigos de Davi.
16 Na Diyonatan yo Deibida siwaloyameli bwaine besiele yo Diyonatan iwaloba, “Kani yakawanoi Yeoba koina kam tokalomagigiliwo iyamaisali.”
16 Assim fez Jônatas aliança com a casa de Davi, dizendo: O Senhor o requeira da mão dos inimigos de Davi.
17 Yo Diyonatan me ana walo kaiwe Deibida koina nuwanuwana iya iboma kana mulolo ilowalui yoi, kaiwena Diyonatan imulolo Deibida koina besiele iboma kana mulolo.
17 E Jônatas fez jurar a Davi de novo, porquanto o amava; porque o amava com todo o amor da sua alma.
18 Na Diyonatan iwalolau Deibida koina iba, “Bwaliga waikena waluwaluna soina kana kaliyate. Mwa kani kowa am kaba miya bwagabwagana. Kabo kani tamagu igitai nigele yo tabe kani ineli kaiwem.
18 E disse-lhe Jônatas: Amanhã é a lua nova, e não te acharão no teu lugar, pois o teu assento se achará vazio.
19 Na bolawa lolau molosi mena kulobi iya tauna kona koina ukeno-wadam veku lalakina Eseli dagelana mena kusanasanaiyau.
19 E, ausentando-te tu três dias, desce apressadamente, e vai àquele lugar onde te escondeste no dia do negócio; e fica-te junto à pedra de Ezel.
20 Kani wamali yaiyona gipoyo mena yamomosili na yaulaili vekune koina yakato ginauli yabo yaunui.
20 E eu atirarei três flechas para aquele lado, como se atirasse ao alvo.
21 Na game yabo kani yayawasa yo kani yawalolau koina yaba, ‘Kulau wamaline kuloyaili’. Tem yawaloyoi koina yaba ‘Ugitai wamaliwa siyaelete dedeim mena ukwalaili na kulaoma’ kabo ukwatai nige polowe yabo kani kulolobai. Yeoba esana mena yakawalulu kani yawalo yawasosi koliwo.
21 E eis que mandarei o moço dizendo: Anda, busca as flechas. Se eu expressamente disser ao moço: Olha que as flechas estão para cá de ti; toma-o contigo, e vem, porque há paz para ti, e não há nada, vive o Senhor.
22 Na tem gamene koina yawalo yaba, ‘Ugitai wamaline siyaele manim mena kali mwayaga tupwana iyai koliwo’ sowana kuyabubumo kulau kaiwena bwaimwa Yeoba iyayawasao.
22 Porém se disser ao moço assim: Olha que as flechas estão para lá de ti; vai-te embora, porque o Senhor te deixa ir.
23 Mwa waloyameline kowa te yau taginauliyako Yaubada igitailako mwa imiyamiya kowa te yau luwaluwalila mena kani nige ilolotom.”
23 E quanto ao negócio de que eu e tu falamos, eis que o Senhor está entre mim e ti eternamente.
24 Kabo waikena waluwaluna kana sauga ilaomako na Deibida ilau bubu mena ikeno-wadam, na kin imiyasio ana kaba miyasio mena sabi kekan.
24 Escondeu-se, pois, Davi no campo; e, sendo a lua nova, assentou-se o rei para comer pão.
25 Imiyasio besiele sauga meuloina mumugana salibebe salina mena yo Abina iya Saulo salina mena imiyasio. Diyonatan imiyasio tamana manna mena na Deibida ana kaba miya bwagabwagana.
25 E, assentando-se o rei, como das outras vezes, no seu assento, no lugar junto à parede, Jônatas se levantou, e assentou-se Abner ao lado de Saul; e o lugar de Davi apareceu vazio.
26 Saulo igitai Deibida ana kaba miya bwagabwagana mwa nige tawae yabo iwawalowen kaiwena ana nuwatu mena iba, “Nuwana ginauli yabo iyawatagili mwa Deibida ibomayoi iula-bikibiki kabo nige sowana ilaoma kekan kaiwena.”
26 Porém naquele dia não disse Saul nada, porque dizia: Aconteceu-lhe alguma coisa, pela qual não está limpo; certamente não está limpo.
27 Waikena waluwaluna kana kaliyate labuina, Saulo igitai Deibida ana kaba miya bwagabwagana yoi. Kabo ineli Diyonatan koina iba, “Gubesi laina yo kabona Yese natuna nige mekalakava takekekan toyawa?”
27 Sucedeu também no outro dia, o segundo da lua nova, que o lugar de Davi apareceu vazio; disse, pois, Saul a Jônatas, seu filho: Por que não veio o filho de Jessé nem ontem nem hoje a comer pão?
28 Diyonatan kainana iyamaisa iba, “Deibida ikawanoi samasamalulu koliyau na tem yatalamwan ilau Bedeliema,
28 E respondeu Jônatas a Saul: Davi me pediu encarecidamente que o deixasse ir a Belém.
29 iwaloba, ‘Kutalamwagau yalau yagu yanuwa mena kaiwena yagu susuwo meuloili pwaoli yabo kani siginauli mwa kaukava kagu loina iwalowen tabu toweya yalalau. Tem ukawa-namwanamwa-yan yagu kawanoine kategu kowa kulivasiyau yalau kaukavao yagitaili.’ Bwaine iya nuwatune kaiwena mwa nige ilalaoma mekalakava ala kekanne koina.”
29 Dizendo: Peço-te que me deixes ir, porquanto a nossa linhagem tem um sacrifício na cidade, e meu irmão mesmo me mandou ir; se, pois, agora tenho achado graça em teus olhos, peço-te que me deixes partir, para que veja a meus irmãos; por isso não veio à mesa do rei.
30 Bwaine koina Saulo imunamunai molosi iwalolau Diyonatan koina iba, “Kowa sine ganaganawalina yo walona kolokololona natuna. Yakatai kowa Deibida ukelabilabin-yan sosi mwa koinaele kani kuboma kam mwalimwaline yaina ukabi-yamayale yo tabe sinam tokabiwo kana mwalimwaline yaina kupei.
30 Então se acendeu a ira de Saul contra Jônatas, e disse-lhe: Filho da mulher perversa e rebelde; não sei eu que tens escolhido o filho de Jessé, para vergonha tua e para vergonha da nudez de tua mãe?
31 Tem Yese natuna meyawasina imiyamiya yanuwa yaulina mena kowa kani nige kuyayamala kin yo kani nige am kaba loina ipapagan. Bwaite saugamo tomo yabo kuyawasa ilau na iyoganama na yaunuyamate, kaiwena ilonamwayan iboita.”
31 Porque todos os dias que o filho de Jessé viver sobre a terra nem tu estarás seguro, nem o teu reino; pelo que envia, e traze-mo nesta hora; porque é digno de morte.
32 Na Diyonatan ineli iba, “Tawae kaiwena nuwanuwam kuunuyamate? Tawae ana lopwano?”
32 Então respondeu Jônatas a Saul, seu pai, e lhe disse: Por que há de morrer? Que tem feito?
33 Mwa Saulo me ana munamunai wamali ikalai Diyonatan kana iula tem isakona-yamate. Kabo Diyonatan ikatai ilobaiyako tamana nuwanuwa molosina tem Deibida ikoyamate.
33 Então Saul atirou-lhe com a lança, para o ferir; assim entendeu Jônatas que já seu pai tinha determinado matar a Davi.
34 Yo Diyonatan tabe imunamunai molosi yo ana kaba miya itolo-gabaen. Yo waikena waluwaluna soina kana kaliyate labuina kekanna nige kanna yabo ikakan-tonan, kaiwena tamana ana paisowa mwalimwalinena kaiwena Deibida esana ipei-yatalu.
34 Por isso Jônatas, todo encolerizado, se levantou da mesa; e no segundo dia da lua nova não comeu pão; porque se magoava por causa de Davi, porque seu pai o tinha humilhado.
35 Malala kikiuna Diyonatan game yabo iyogan mekanakava silau bubu mena Deibida sabi gitaina besiele tauna kona ali edeededewa kaiwena.
35 E aconteceu, pela manhã, que Jônatas saiu ao campo, ao tempo que tinha ajustado com Davi, e um moço pequeno com ele.
36 Kabo Diyonatan iwalolau gamene koina iba, “Kusagena kulau wamali yaulagili silaoko kulau kuloyaili.” Gamene isagesagena na gipoyo imomosi yoi wamali kaigeda iulan ieva ilau italu manna mena.
36 Então disse ao seu moço: Corre a buscar as flechas que eu atirar. Correu, pois, o moço, e ele atirou uma flecha, que fez passar além dele.
37 Saugana gamene ilau iyawatagili Diyonatan ana wamali ali kaba talu tolo mena kabo Diyonatan iyogalau koina iba, “Ugitai wamaliwa siyaele manim mena kali mwayaga tupwana iyai koliwo.
37 E, chegando o moço ao lugar da flecha que Jônatas tinha atirado, gritou Jônatas atrás do moço, e disse: Não está porventura a flecha mais para lá de ti?
38 Kulomwayamwayau tabu ukakaiyawasi.” Yo gamene ilau wamaliwa itanoili yo ipileyoi ilau ana taubala koina.
38 E tornou Jônatas a gritar atrás do moço: Apressa-te, corre, não te demores. E o moço de Jônatas apanhou as flechas, e veio a seu senhor.
39 Na gamene nige tawae yabo ikakatai bwaimwanamo Diyonatan yo Deibida sikatai tawae ilaulau.
39 E o moço não entendeu coisa alguma; só Jônatas e Davi sabiam deste negócio.
40 Kabo Diyonatan ana wamaliwo yo gipoyo iwolena gamene koina iba, “Ukwalaili na kupileyoi yanuwa mena.”
40 Então Jônatas deu as suas armas ao moço que trazia, e disse-lhe: Anda, e leva-as à cidade.
41 Yo gamene ilaoko mulina mena kabo Deibida dedei tete yavana mena itolo ilu-yawatagilima yo ipwalou-talu bwatano mena me yaiyona ana yakasisi iginauli Diyonatan koina. Kabo sisapwali sinisoi yo sivalam yoli labuine na iyamo Deibida ivalam sosi.
41 E, indo-se o moço, levantou-se Davi do lado do sul, e lançou-se sobre o seu rosto em terra, e inclinou-se três vezes; e beijaram-se um ao outro, e choraram juntos, mas Davi chorou muito mais.
42 Kabo Diyonatan iwalolau Deibida koina iba, “Daumwali mena kulau kaiwena waloyameline bwaite imiyamiya sauga meuloina kani nige ilolotom. Na waloyameline iyaele kaiwela imiyamiya yo tubumwao yo tubuguwao kaiweli tabe.” Yo Deibida ilau na Diyonatan ipileyoi ana yanuwa mena.
42 E disse Jônatas a Davi: Vai-te em paz; o que nós temos jurado ambos em nome do Senhor, dizendo: O Senhor seja entre mim e ti, e entre a minha descendência e a tua descendência, seja perpetuamente.
43 — ausente —
43 Então se levantou Davi, e partiu; e Jônatas entrou na cidade.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.