1 Samuel 20
Buki Tabu Beyabeyana (TTEO) vs ARIB
1 Yo Deibida Naiyodi ilogabaen yo ilau Diyonatan koina ineli iba, “Tawae yagu pwanoli yo tawae yaginauli-yanae? Ginauli esana kaiwena mwa tamam itonan nuwanuwana tem ikoyamateyau?”
1 Então fugiu Davi de Naiote, em Ramá, veio ter com Jônatas e lhe disse: Que fiz eu? qual é a minha iniqüidade? e qual é o meu pecado diante de teu pai, para que procure tirar-me a vida?
2 Kabo Diyonatan itolo yo kainana iyamaisa iba, “Nigele. Kani nige kuboboita. Kaiwena tamagu tawae inuwanuwatui yo iginaginauli nuwana lalakina o kikiuna nige sowana iwadam koliyau kani meuloina ipei-yamayale koliyau yakatai.”
2 E ele lhe disse: Longe disso! não hás de morrer. Meu pai não faz coisa alguma, nem grande nem pequena, sem que primeiro ma participe; por que, pois, meu pai me encobriria este negócio? Não é verdade.
3 Kabo Deibida iwalo Diyonatan koina iba, “Tamam ikatai namwanamwai ala kawa-elieliyam. Koinaele tamam ibomamo iyaele nuwana mena iba, ‘Kani nige yawawalo-masalan Diyonatan koina kisi me ana nuwanae.’ Koinaele yawalo yawasosi koliwo, boita iyaele saligu mena. Yakawalulu Yeoba meyawasina esana mena yakawa-yawasosi koliwo.”
3 Respondeu-lhe Davi, com juramento: Teu pai bem sabe que achei graça aos teus olhos; pelo que disse: Não saiba isto Jônatas, para que não se magoe. Mas, na verdade, como vive o Senhor, e como vive a tua alma, há apenas um passo entre mim e a morte.
4 Kabo Diyonatan iwalolau Deibida koina iba, “Tawae nuwanuwam kuwalowen kani yaginauli besiele am nuwatune.”
4 Disse Jônatas a Davi: O que desejas tu que eu te faça?
5 Mwa Deibida iwaloba, “Ugitai bwaliga waikena waluwaluna soina mwa kani nige kin mekaukava kakekekan. Kutalamwagau yalau bubu mena yakeno-wadam kanasiga kaliyate yaiyona simwawasi lolauna koina kabo yapileyoima.
5 Respondeu Davi a Jônatas: Eis que amanhã é a lua nova, e eu deveria sentar-me com o rei para comer; porém deixa-me ir, e esconder-me-ei no campo até a tarde do terceiro dia.
6 Tem tamam igite-koli-yagau na ineli koliwo kuba, ‘Deibida ikawanoi samasamalulu koliyau mwa yatalamwan ilomwayamwayau ilau Bedeliema ana yanuwa mena me ana bodao pwaoli sigabu besiele mumugali bolime kaigeda kaigeda koina pwaoli sigabugabu.’
6 Se teu pai notar a minha ausência, dirás: Davi me pediu muito que o deixasse ir correndo a Belém, sua cidade, porquanto se faz lá o sacrifício anual para toda a parentela.
7 Tem iba, ‘Inamwanamwa’ ee yau am topaisowa kani yanamwanamwa. Na tem imunamunai kabo ukwatai nuwatu naenaesosina iyaele katena mena nuwanuwana iunuiyau.
7 Se ele disser: Está bem; então teu servo tem paz; porém se ele muito se indignar, fica sabendo que ele já está resolvido a praticar o mal.
8 Na kowa kaiwem, nuwanuwagu kusaguiyau yo mumugam inamwanamwa yau am topaisowa koliyau. Kaiwena kowa yo yau tawaloyameliko Yeoba manna mena. Na tem ugitaiyau yalopwano sowana kowa kuunuiyau, na tabu kisi kulawagau tamam koina.”
8 Usa, pois, de misericórdia para com o teu servo, porque o fizeste entrar contigo em aliança do Senhor; se, porém, há culpa em mim, mata-me tu mesmo; por que me levarias a teu pai?
9 Diyonatan iba, “Nigele, nige yakakatai tamagu ana nuwatu yawasosi kani iunuiwo o nigele. Tem yakatai kani tawae kaiwena yawadam koliwo?”
9 Ao que respondeu Jônatas: Longe de ti tal coisa! Se eu soubesse que meu pai estava resolvido a trazer o mal sobre ti, não to descobriria eu?
10 Kabo Deibida ineli iba, “Kani gubesi yagu katakataina yakato tamam imunamunai koliyau?”
10 Perguntou, pois, Davi a Jônatas: Quem me fará saber, se por acaso teu pai te responder asperamente?
11 Diyonatan iba, “Kulaoma talau bubu mena.” Yo siyawatagili silolabulabui silau.
11 Então disse Jônatas a Davi: Vem, e saiamos ao campo. E saíram ambos ao campo.
12 Yo Diyonatan Deibida koina iwalo iba, “Yeoba Isileli ana Yaubada manna mena yawaloyameli koliwo, kani tamagu koina yaneli na tawae ana walo yabenalan kabo bolawa am wasa yaeyawa. Tem iyaliyaya kaiwem kani am wasa yaeyawa dudulaina mesabana me am katai.
12 E disse Jônatas a Davi: O Senhor, Deus de Israel, seja testemunha! Sondando eu a meu pai amanhã a estas horas, ou depois de amanhã, se houver coisa favorável para Davi, eu não enviarei a ti e não to farei saber?
13 Na tem tamagu ana nuwatu yakato iunuiwo kani yayanuwapeiwo na daumwali mena kuyabubu kulau. Tem nige yagiginauli besiele kani Yeoba polowe yabo iyeyama koliyau. Kabo kani yakawanoi Yeoba koina iya mekamkava besiele tauna kona tamagu Yeoba mekanakava.
13 O Senhor faça assim a Jônatas, e outro tanto, se, querendo meu pai fazer-te mal, eu não te fizer saber, e não te deixar partir, para ires em paz; e o Senhor seja contigo, assim como foi com meu pai.
14 Na saugane bwaite koina iyaele meyawasigu yamiyamiya nuwanuwagu ukate-kamkamna-yagau walo yawasosi mena besiele Yeoba ana katekamkamna.
14 E não somente usarás para comigo, enquanto viver, da benevolência do Senhor, para que não morra,
15 Na tem yaboita nuwanuwagu am katekamkamnane ilopanaisi ilau yagu susuwo meuloili kolili. Bwagana Yeoba kam tokalomagigiliwo meuloili iunu wolili na yagu susuwo kunuwatu-kalatagili kusaguili.”
15 como também não cortarás nunca da minha casa a tua benevolência, nem ainda quando o Senhor tiver desarraigado da terra a cada um dos inimigos de Davi.
16 Na Diyonatan yo Deibida siwaloyameli bwaine besiele yo Diyonatan iwaloba, “Kani yakawanoi Yeoba koina kam tokalomagigiliwo iyamaisali.”
16 Assim fez Jônatas aliança com a casa de Davi, dizendo: O Senhor se vingue dos inimigos de Davi.
17 Yo Diyonatan me ana walo kaiwe Deibida koina nuwanuwana iya iboma kana mulolo ilowalui yoi, kaiwena Diyonatan imulolo Deibida koina besiele iboma kana mulolo.
17 Então Jônatas fez Davi jurar de novo, porquanto o amava; porque o amava com todo o amor da sua alma.
18 Na Diyonatan iwalolau Deibida koina iba, “Bwaliga waikena waluwaluna soina kana kaliyate. Mwa kani kowa am kaba miya bwagabwagana. Kabo kani tamagu igitai nigele yo tabe kani ineli kaiwem.
18 Disse-lhe ainda Jônatas: Amanhã é a lua nova, e notar-se-á a tua ausência, pois o teu lugar estará vazio.
19 Na bolawa lolau molosi mena kulobi iya tauna kona koina ukeno-wadam veku lalakina Eseli dagelana mena kusanasanaiyau.
19 Ao terceiro dia descerás apressadamente, e irás àquele lugar onde te escondeste no dia do negócio, e te sentarás junto à pedra de Ezel.
20 Kani wamali yaiyona gipoyo mena yamomosili na yaulaili vekune koina yakato ginauli yabo yaunui.
20 E eu atirarei três flechas para aquela banda, como se atirasse ao alvo.
21 Na game yabo kani yayawasa yo kani yawalolau koina yaba, ‘Kulau wamaline kuloyaili’. Tem yawaloyoi koina yaba ‘Ugitai wamaliwa siyaelete dedeim mena ukwalaili na kulaoma’ kabo ukwatai nige polowe yabo kani kulolobai. Yeoba esana mena yakawalulu kani yawalo yawasosi koliwo.
21 Então mandarei o moço, dizendo: Anda, busca as flechas. Se eu expressamente disser ao moço: Olha que as flechas estão para cá de ti, apanha-as; então vem, porque, como vive o Senhor, há paz para ti, e não há nada a temer.
22 Na tem gamene koina yawalo yaba, ‘Ugitai wamaline siyaele manim mena kali mwayaga tupwana iyai koliwo’ sowana kuyabubumo kulau kaiwena bwaimwa Yeoba iyayawasao.
22 Mas se eu disser ao moço assim: Olha que as flechas estão para lá de ti; vai-te embora, porque o Senhor te manda ir.
23 Mwa waloyameline kowa te yau taginauliyako Yaubada igitailako mwa imiyamiya kowa te yau luwaluwalila mena kani nige ilolotom.”
23 E quanto ao negócio de que eu e tu falamos, o Senhor é testemunha entre mim e ti para sempre.
24 Kabo waikena waluwaluna kana sauga ilaomako na Deibida ilau bubu mena ikeno-wadam, na kin imiyasio ana kaba miyasio mena sabi kekan.
24 Escondeu-se, pois, Davi no campo; e, sendo a lua nova, sentou-se o rei para comer.
25 Imiyasio besiele sauga meuloina mumugana salibebe salina mena yo Abina iya Saulo salina mena imiyasio. Diyonatan imiyasio tamana manna mena na Deibida ana kaba miya bwagabwagana.
25 E, sentando-se o rei, como de costume, no seu assento junto à parede, Jônatas sentou-se defronte dele, e Abner sentou-se ao lado de Saul; e o lugar de Davi ficou vazio.
26 Saulo igitai Deibida ana kaba miya bwagabwagana mwa nige tawae yabo iwawalowen kaiwena ana nuwatu mena iba, “Nuwana ginauli yabo iyawatagili mwa Deibida ibomayoi iula-bikibiki kabo nige sowana ilaoma kekan kaiwena.”
26 Entretanto Saul não disse nada naquele dia, pois dizia consigo: Aconteceu-lhe alguma coisa pela qual não está limpo; certamente não está limpo.
27 Waikena waluwaluna kana kaliyate labuina, Saulo igitai Deibida ana kaba miya bwagabwagana yoi. Kabo ineli Diyonatan koina iba, “Gubesi laina yo kabona Yese natuna nige mekalakava takekekan toyawa?”
27 Sucedeu também no dia seguinte, o segundo da lua nova, que o lugar de Davi ficou vazio. Perguntou, pois, Saul a Jônatas, seu filho: Por que o filho de Jessé não veio comer nem ontem nem hoje?
28 Diyonatan kainana iyamaisa iba, “Deibida ikawanoi samasamalulu koliyau na tem yatalamwan ilau Bedeliema,
28 Respondeu Jônatas a Saul: Davi pediu-me encarecidamente licença para ir a Belém,
29 iwaloba, ‘Kutalamwagau yalau yagu yanuwa mena kaiwena yagu susuwo meuloili pwaoli yabo kani siginauli mwa kaukava kagu loina iwalowen tabu toweya yalalau. Tem ukawa-namwanamwa-yan yagu kawanoine kategu kowa kulivasiyau yalau kaukavao yagitaili.’ Bwaine iya nuwatune kaiwena mwa nige ilalaoma mekalakava ala kekanne koina.”
29 dizendo: Peço-te que me deixes ir, porquanto a nossa parentela tem um sacrifício na cidade, e meu irmão ordenou que eu fosse; se, pois, agora tenho achado graça aos teus olhos, peço-te que me deixes ir, para ver a meus irmãos. Por isso não veio à mesa do rei.
30 Bwaine koina Saulo imunamunai molosi iwalolau Diyonatan koina iba, “Kowa sine ganaganawalina yo walona kolokololona natuna. Yakatai kowa Deibida ukelabilabin-yan sosi mwa koinaele kani kuboma kam mwalimwaline yaina ukabi-yamayale yo tabe sinam tokabiwo kana mwalimwaline yaina kupei.
30 Então se acendeu a ira de Saul contra Jônatas, e ele lhe disse: Filho da perversa e rebelde! Não sei eu que tens escolhido a filho de Jessé para vergonha tua, e para vergonha de tua mãe?
31 Tem Yese natuna meyawasina imiyamiya yanuwa yaulina mena kowa kani nige kuyayamala kin yo kani nige am kaba loina ipapagan. Bwaite saugamo tomo yabo kuyawasa ilau na iyoganama na yaunuyamate, kaiwena ilonamwayan iboita.”
31 Pois por todo o tempo em que o filho de Jessé viver sobre a terra, nem tu estarás seguro, nem o teu reino; pelo que envia agora, e traze-mo, porque ele há de morrer.
32 Na Diyonatan ineli iba, “Tawae kaiwena nuwanuwam kuunuyamate? Tawae ana lopwano?”
32 Ao que respondeu Jônatas a Saul, seu pai, e lhe disse: Por que há de morrer. que fez ele?
33 Mwa Saulo me ana munamunai wamali ikalai Diyonatan kana iula tem isakona-yamate. Kabo Diyonatan ikatai ilobaiyako tamana nuwanuwa molosina tem Deibida ikoyamate.
33 Então Saul levantou a lança, para o ferir; assim entendeu Jônatas que seu pai tinha determinado matar a Davi.
34 Yo Diyonatan tabe imunamunai molosi yo ana kaba miya itolo-gabaen. Yo waikena waluwaluna soina kana kaliyate labuina kekanna nige kanna yabo ikakan-tonan, kaiwena tamana ana paisowa mwalimwalinena kaiwena Deibida esana ipei-yatalu.
34 Pelo que Jônatas, todo encolerizado, se levantou da mesa, e no segundo dia do mês não comeu; pois se magoava por causa de Davi, porque seu pai o tinha ultrajado.
35 Malala kikiuna Diyonatan game yabo iyogan mekanakava silau bubu mena Deibida sabi gitaina besiele tauna kona ali edeededewa kaiwena.
35 Jônatas, pois, saiu ao campo, pela manhã, ao tempo que tinha ajustado com Davi, levando consigo um rapazinho.
36 Kabo Diyonatan iwalolau gamene koina iba, “Kusagena kulau wamali yaulagili silaoko kulau kuloyaili.” Gamene isagesagena na gipoyo imomosi yoi wamali kaigeda iulan ieva ilau italu manna mena.
36 Então disse ao moço: Corre a buscar as flechas que eu atirar. Correu, pois, o moço; e Jônatas atirou uma flecha, que fez passar além dele.
37 Saugana gamene ilau iyawatagili Diyonatan ana wamali ali kaba talu tolo mena kabo Diyonatan iyogalau koina iba, “Ugitai wamaliwa siyaele manim mena kali mwayaga tupwana iyai koliwo.
37 Quando o moço chegou ao lugar onde estava a flecha que Jônatas atirara, gritou-lhe este, dizendo: Não está porventura a flecha para lá de ti?
38 Kulomwayamwayau tabu ukakaiyawasi.” Yo gamene ilau wamaliwa itanoili yo ipileyoi ilau ana taubala koina.
38 E tornou a gritar ao moço: Apressa-te, anda, não te demores! E o servo de Jônatas apanhou as flechas, e as trouxe a seu senhor.
39 Na gamene nige tawae yabo ikakatai bwaimwanamo Diyonatan yo Deibida sikatai tawae ilaulau.
39 O moço, porém, nada percebeu; só Jônatas e Davi sabiam do negócio.
40 Kabo Diyonatan ana wamaliwo yo gipoyo iwolena gamene koina iba, “Ukwalaili na kupileyoi yanuwa mena.”
40 Então Jônatas deu as suas armas ao moço, e lhe disse: Vai, leva-as à cidade.
41 Yo gamene ilaoko mulina mena kabo Deibida dedei tete yavana mena itolo ilu-yawatagilima yo ipwalou-talu bwatano mena me yaiyona ana yakasisi iginauli Diyonatan koina. Kabo sisapwali sinisoi yo sivalam yoli labuine na iyamo Deibida ivalam sosi.
41 Logo que o moço se foi, levantou-se Davi da banda do sul, e lançou-se sobre o seu rosto em terra, e inclinou-se três vezes; e beijaram-se um ao outro, e choraram ambos, mas Davi chorou muito mais.
42 Kabo Diyonatan iwalolau Deibida koina iba, “Daumwali mena kulau kaiwena waloyameline bwaite imiyamiya sauga meuloina kani nige ilolotom. Na waloyameline iyaele kaiwela imiyamiya yo tubumwao yo tubuguwao kaiweli tabe.” Yo Deibida ilau na Diyonatan ipileyoi ana yanuwa mena.
42 E disse Jônatas a Davi: Vai-te em paz, porquanto nós temos jurado ambos em nome do Senhor, dizendo: O Senhor seja entre mim e ti, e entre a minha descendência e a tua descendência perpetuamente.
43 — ausente —
43 Então Davi se levantou e partiu; e Jônatas entrou na cidade.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.